Dr. Brnović or: How I Learned to Stop Worrying and Love The Bomb
Jedan malo duži post u toku koga ću se dotaći svega što ima da se kaže.
Masu toga u toku meča bilo očekivano, pa i Runijev gol koji je bio poprilično amaterski primljen sa strane naše odbrane jer momci nisu baš najbolje ušli u utakmicu. Čak je i navijanje u prvih desetak minuta moralo da se konsoliduje, što je očigledno doprinijelo konfuziji na terenu i sporom urastanju u meč. Takođe, tokom cijelog poluvremena, mogli smo da vidimo koliko su Novaković i V. Božović ograničeni igrači, čak i za jednu malu zemlju poput nas. Oko dvadesetog minuta momci su počeli da se vraćaju, a par dobrih startova Savića i žuti Glenu Džonsonu, te nešto kasnije Velbeku su pomalo podigli ekipu. Pa opet je sve to izgledalo malo dezorijentisano i Englezi su otišli na odmor sa solidnim rezultatom i mogli da 'odrade posao', DA IMAJU TRENERA.
Na našu sreću, trener te reprezentacije je Roj Hodžson koji nije bio spreman za furiju koja je uslijedila, a kojoj je masu doprinijela izmjena Novaković - Damjanović. Zverotić je 'upao' u rupu ispred odbrane te je trio Vukčević - Volkov - Damjanović (djelimično) pokrivao sredinu. Poprilično fluidna formacija i odjednom su naši nalazili prostor na svakom koraku, naročito uz Damjanovićevo zalaganje i prvi dodir koji su iz nekog razloga bili apsolutno legendarni. Nakon oko 2-3 minuta pritiska tamo oko pedesetog sa Engleske strane, postalo je uočljivo da Hodžsonov 'plan' da Englezi sjede duboko, upiju pritisak i krenu u kontru ne funkcioniše ni kapi. Savić je bio posebno motivisan ali teško je izdvajati igrače kad svi igraju dobro: Jovetić, Vučinić, Damjanović, Savić, Džudović, Baša, Zverotić, koga god 'oćete iz ove grupe. Pritisak na Engleze je bio enorman i gol je 'visio u vazduhu', naročito se osjećalo na tribinama đe su ljudi prskavali i pjevali iz svega glasa (što u prvom poluvremenu nije bio slučaj zbog trolovanja momka koji je vodio navijanje, pa se i tu desila izmjena) bez prestanka po desetak minuta, ućutavši samo da vide ukoliko se nešto dešava blizu gola.
Sljedeća izmjena, Vukčević - Krkotić je bila prelijepa. Nisam imao pojma ko je klinac ali ako bude odigrao još pet ovakvih utakmica u bilo kakvom trajanju na poziciji na kojoj je igrao sinoć, imamo defanzivnog veznog, što sam smatrao nemogućim. :D Vukčević nije bio preloš ali nije bio ni briljantan, kao i Volkov. Volkov, doduše, za to ima i opravdanje jer je poziciju iza njega okupirao V. Božović koji se najmanje zalagao i bio mjestimično tragikomičan, a to krilnim igračima ne olakšava jer moraju da rade dva dijela posla. Koliko je naivan Brnovićev protivnik bio, nakon gola je zamijenio Kleverlija za Janga koji je izgledao, kako to obično biva sa Junajtedovim igračima kad igraju za reprezentaciju, anemičan.
U svakom slučaju, jako lijepo i, koliko god ponekad bio komičan, Brnović je utakmicu odradio fenomenalno. Igrači su ga pratili u stopu i ne bih imao što da zamjerim.
Na kraju krajeva, Englezi će tek sad da se suoče sa ogromnim pritiskom medija, provjeravanjem 'zašto imaju tri remija', kukanjem i upiranjem prstiju. Ne vidim zašto ih ne bismo mogli dobit' na Vembliju, ili barem dobit' ove ostale tri utakmice, kakvim god golovima i kakvom god igrom.
Fenomenalan meč. :D
Što se tiče navijača, baklji i papira od računa, to se dešava svuda, ko malo gleda fudbal znaće. Ništa strašno sve dok neko ne pokušava da ubije fudbalera - dio standardne rekvizite. Tuče na tribinama, doduše, sramota totalna.