Sve mi se čini da tek počinješ da životariš kad od života napraviš haos.
Da li si se ikad zapitala zašto je veliki procenat razvoda? Odogvor ti se krije u ovome o čemu sam pisala do sad.
Printable View
Ljubav je osnov svega, ali ona nije uvijek dovoljna. Ja ni u jednom trenutku nisam isključila ljubav, ali pored ljubavi da bi se stvorila funkcionalna porodica treba stvoriti uslove za to.
Svaki čovjek je jedna kompleksna ličnost i ono podsvjestno u partnerima treba otkriti na vrijeme, a ne nakon 2-3 godine razvod i eh da sam znao/la... drugačije bih... i što je još gore posledice ne snosite samo vi nego i dijete.
Ali `probaj sa bankomatom` aaaaaaaaaaaaahahahahahahhahaahhahahahahahaahahahah ahaaha
ne mogu sad, brate, bacila sam se u razmisljanje, moram sve na papir staviti. ili je bolje punog stomaka sve aspekte mudrosti sagledati.
zasto bi ja nesto u svom zivotu smatrala haosom? ako se razvedem i odvedem djecu, to je haos?
jao, boze, oko nas svuda haos.
И ви сте сад скочили на дјевојку што жели да што боље промисли прије него што уђе у нешто што ће јој обиљежити живот, а и живот дјеце ако тојест кад их буде имала?
Људи су различити, није ми јасно што тражите да свако мисли као ви?
Неком се лакше упустит у брак и дјецу неком теже, најлакше се удат оженит и после годину двије развест па опет тако, ако неко хоће да мало више размисли нека га, таман вама више времена да покупите момке и да их "хапсите".
Ma u pravu si, koga briga za te 'stvari' (djecu) što češ povesti sa tobom. Koga briga kad oni nemaju emocije, i kad se ta okolnost nikako ne može odraziti na njihov psihološki razvoj. Koga briga za te 'stvari', što iz disfunkcionalnog odnosa svojih roditelja će povući posledice u daljem životu.
U pravu si skroz.
Boginja, apsolutno je nemoguce proniknuti u sve podsvjesno kod sebe a tek kod drugoga bica... covjek sebe upoznaje citavog zivota jer se mijenja. Priznaces da bi bilo nenormalno da se nijesi promijenila od 20-e do 30-e i da neces od 30-e do 40-e... Sem toga nove okolnosti i situacije nam pokazuju kakvi smo i to je ono sto i u vezi i u braku zajedno prevazilazimo kao partneri i porodica.
Tvoje je ponašanje kao da te apolutno nije briga, ali ja ti uporno govorim da je veliki procenat razvoda upravo zbog toga što se partneri nedovoljno poznaju, i to nije kalkulacija (to me asocira na materijalne stvari) nego razotkrivanje vaša oba psihološka profila kroz TA ROD analizu (značajan procetan partera to rade u inostranstvu)
Prije li kasnije, životne okolnosti dovedu do isplivanja tog podsvjesnog i samo se zapitaj i iskreno reci koliko si puta čula od nekog: "Eh da sam znala kakav je ili kakva je, nikad se ne bih udala /oženio."
Ono što ja pokušavam bezuspješno da Vam kažem da brak nije lutrija na sreću, da pored ljubavi koji je krucijalni osnov treba da se poklope i ostale stvari, za stvaranje funkcionalne porodice.
I ne možeš sebi dozvoliti da budeš toliko sebična, i da ne razmišljaš o svojoj djeci kakve posledice mogu povući iz razvoda.
I završavam sa daljom raspravom.
I u inostranstvu se ljudi razvode kao dobar dan. Pa cak i bez drame ono u smislu " ja odoh". Vjencavaju se po pet sest puta ko da zvake kupuju.
Kolega iznad ti je lijepo objasnio, ja sam preumorna veceras za filozofiranje.
I da, bas me briga za teoretisanje pa kad ti svoju teoriju sprovedes u djelo, a ja svoju, pricacemo.
Nista nije sigurno i ne postoji garant ni za sta. Za brak i uspjeh istog je potrebno dvoje. I mnogo truda i razumijevanja.
I na kraju krajeva, odakle znas da je neciji brak koji traje 20god uspjesan, a njihova djeca srecna.
Moj ti dobronamjerni savjet da pročitaš knjigu od Zorana Milivojevića - Formule ljubavi i Ja sam OK, ti si OK od autora Tomas A. Haris.
Ti samo daješ primjere nezrelih osoba koje posledice svoje nezrelosti prebacaju na teret nedužne djece koje zbog takvih nezrelih roditelja stvaraju disfunkcionalne veze sa svojim partnerima kasnije.
Ja bih se iskreno začudala da si navela jedan primjer zrele osobe.
Pozdrav
uuuuu, pozz.
ja ti fino velim idi prži nešto...
Quote:
Radnica Hitne pomoći statusom pokrenula lavinu
Radnica Hitne pomoći Maja Paunović postavila je potresan status na svom profilu na Fejsbuku o tome šta je doživela kada su pozvani u školu da pomognu devojčici.
Devojčici majka ima multiple sklerozu, bila je učiteljica, sada je polupokretna, na stalnim terapijama i ne može da radi. Ima sestru od 12 godina. Otac ih je ostavio kada se majka razbolela i one su prepuštene same sebi. Usred zime u školi su bez jakne i u letnjoj garderobi. Deca iz razreda skupljaju novac da im kupe doručak, garderobu, ali one nikad ne kukaju, nikad ne kažu da im je hladno, da su žedne, gladne. Sretne su što imaju majku i smatraju da treba da trpe i žive tako.
Tuga brate... Ružno je koristiti ovakvu nečiju muku i nevolju za dokazivanje, ali je na žalost školski primjer da kod nekih sve pada u vodu kada postane teško i nestanu dobri uslovi za život.
Boginja, zar nijesu sva djeca (kao i ljudi) razlicita? Zar ne treba da imas to posebno dijete, da ga upoznas da bi znala sta ono zeli, koliko je osjetljivo ili ne itd.da bi onda prema toj individui kao roditelj znala da se postavis... Drugo, zar kod dvoje zrelih ljudi ( sa svim svojim osobinama) nije vid komunikacije pa cak i u razvodima najbitniji za dijete.. nacin rijesavanja razlicitosti koje su nepremostive za zajednicki zivot, zasto bi bila trauma posljedica... Ne tvrdim da ti gresis u potpunosti ali ni najbolji psiholozi nijesu imali "idealne" brakove, djecu, partnere pa ni sami nisu bili idealni tako da ne ocekujem da ti mozes da zivis po psiholoskim knjigama niti da ti imas kontrolu nad svojim umom i genetikom da mozes sve proracunati. Toliko je varijabli u svijetu oko jedinke i u njoj samoj u interakciji sa tim svijetom da ako tvrdis da to mozes proracunati i biti ubijedjena u nesto moras biti izvan ljudskog roda. I svijet je disfunkcionalan ako tako gledas i ta djeca nece imati samo idealne uslove u zivotu ali kako si ti, kako sam ja i mnogi drugi cak i iz neidealnih brakova ( da tako kazem) nerazvedenih odrasli u normalne osobe ne vidim razloga zasto i djeca iz razvedenih ne bi ili ne mogu kad to nije primjer. Bitno je teziti boljem za svoju djecu.
Dje nalazite te strankinje da ozenite ???
Послато са GT-I9300
Oženui
ovo izgleda po difoltu ako si stranac imas para hahahahahahaha sto sve coek nece procitat. gando, brate, kume, radja li ti zena paraše? Hahahahahahaha a sto je ovo...
Ja imam troje. Nismo imali vise jer smo zaključili da ne bi mogli u kola da stanemo kad krenemo na planinu :)
Ima onih koji nisu stvoreni za roditelje. Oni toga uglavnom nisu svjesni.
Ima onih koji misle da neće biti dobri roditelji. Ti u velikoj većini griješe.
Šta reći ovima koji ne osjećaju potrebu da imaju djecu?
Ne znate šta propuštate. Da banalizujem stvari....zamislite da nikad niste naučili da vozite bicikl, da plivate, da nikad niste otišli u bioskop, da se nikad niste poljubili, da nikad niste bili na planini, da nikad niste ušli u avion,......jer niste osjećali potrebu.
Život bi vam bio puno siromašniji.
A sve ovo nabrojano je samo mali djelić emocija koje doživite sa djecom.
Nažalost postoje i parovi koji mogu i žele da imaju djecu ali stvarno nemaju uslova. E.... to je tuga.
Popićete kaznu od Zvoncice :)
:lolblue:
skontah, no sam pogana:D
Samo ću ti dati rep+ kad budem mogla i znaj da je za ovaj post....reče goozica a ja se pridružujem, zato te volim, makar ti djelovalo da ne, ali si iskrena, otkačena i na neki čudan način vrlo ispravna...tako te ja doživljavam...a Karamazov troluje ka vazda:D Nikad ne znam sprda li se ili je ozbiljan:D
ne bi vjerovao koliko sam željela da imam ćerku tj ćerke...pošto nemam namjeru bavit se time u budućnosti, sad čekam da kad dodje vrijeme dobijem unučice...nadam se tome iskreno...a što se tiče ovoga oko usvajanja...iskreno, mislim da ne postoji nijedan plemenitiji čin od toga! Naravno, ne krišom, ne skrivanjem i sličnim glupostima nego neka dijete zna da je usvojeno i voljeno...ne znam za vas, ali ja komšinče maleno koje gledam ga kako raste obožavam a ne dijete koje bi raslo pod mojim krovom...dnk apsolutno ništa ne mijenja u ljubavi prema biću koje od malena podižeš...i da beskrajno se divim svima koji su usvojili dijete i kad bi moja djeca nekad poželjela to da urade najveća podrška bih im bila čak i ako mogu da imaju svoje dijete, zapravo, baš tada!!! PA ti za***avaj :D
P.S. djao popio ti ništa ne vjerujem, zalud je sve :D
Upravo tad bi po meni bilo još poželjnije, naravno, ukoliko ljudi imaju uslove da u normalnim okolnostima podižu i biološko i usvojeno dijete....ako ne žele da imaju djecu a žele da usvoje je meni zbilja apstraktno, ali ne bih odbacila takve mogućnosti, naravno, uvijek bih insistirala na jednoj vrlo temeljnoj kontroli i posmatranju i prije i nakon usvajanja i jedna transparentnost, kontrola koja bi uvijek bila maksimalno na strani djeteta i njegovoga dobra...
mali, ne pomamljuj se oli:D
Apsolutno saglasan.
Smatram ovo jednim zaista zrelim vidom propitivanja i razmišljanja o životu... a pristup zaista poželjnim. Primjeri iz naše svakodnevice o lošim temeljima bračnog života, iako su toliko rasprostranjeni, često nam ne otvaraju oči - jer društvo na njih gleda kao na sasvim normalne pojave i nažalost poželjan model.
U većini slučajeva u veze se ulazi - zbog veze. Bitno je biti u vezi bez obzira kako se osoba osjeća i šta (ne)osjeća (jer hej..! soliranje je za luzere i za žaljenje :D). Nakon neminovnog raskida takvog odnosa, depresija cEpa na najače ako se odmah i sad ne uleti u nešto novo - opet tjelesno.. životinjsko s prvom dobrom prilikom. I tako sve u krug, sve opet bude bajno, sve je krasno, dok su jedno drugome zabava i materijal za pokazivanje okolini.. Samo vanjština, samo sjaj, samo bahato.:D Koga briga za karakter, dušu, srce...
A onda, kao šamar iz vedra neba, desi se pozitivan test na trudnoću.. Kod većine parova za posljedicu ima brak - u suštini mrak tunela. :D
Osvrnite se malo oko sebe... koliko poznajete ovako sretnih brakova iz ljubavi? Koliko ih je propalo ili se održavju samo zbog djece, i u kakvim uslovima (prije svega mentalnim) ta djeca odrastaju?
Prvo da kažem da je ovdje nedozvoljen i neprimjeren riječnik koji je koristio user γνῶθι σεαυτόν tako da je sankcionisan, nemojte brinuti da će ovo ostati nekažnjeno, Majo i Noir, čitam i reagujem kad vidim i pročitam! Toliko o tome :)
Živa istina! Poznajem ljude iz okruženja, komšije poznanike koji nikad u životu nijesu ni poželjeli da negdje otputuju jer ih to ne zanima, a nije ih nikad ni zanimalo, čak ni kad su mladi bili.....ok, nijesmo svi isti, ali def Crnogorci i Crnogorke nijesu svjetsi putnici. Ja volim da putujem i gdje god sam išla svoju djecu sam sa zadovoljstvom vodila sa sobom kad god je bilo moguće, a gledala sam da bude...eto tako
Znaš kako Boginja, nije da nijesi u pravu da često iz brzine dolazi do neželjenih posledica...uostalom ima u našem narodu jedna izreka "udaj se na brzinu, kajaćeš se natenane"...
Međutim, moram da ti kažem, nevezano sa tvojim psihološkim saznanjima ili sposobnostima, nema te psihologije koja može da predvidi kakve sve životne okolnosti, koje se svakom od nas dogode ili ne dogode u životu, mogu da dovedu do određenih nepovoljnih ili povoljnih uticaja na naš svakodnevni život, na naš karakter i ispoljavanje naših dobrih ili loših karakternih crta...mislim da je za to potrebno mnogo više vremena nego što možeš da zamisliš i mislim da sama činjenica da je zbilja potreban čitav život da nekoga jako dobro upoznaš u svakom segmentu njegove ličnosti dovoljno obeshrabrujuće za planiranje porodice...a i ne samo obeshrabrujuće nego i malo kasno ispadne na kraju...
Tako da se slažem sa tobom, ne treba srljati, ali kalkulacije i predvidjanja, pravljenja psihološkog profila su najprostije rečeno zaludna priča koja sigurno ne vodi sigurnom, dugotrajnom i srećnom braku...
Realno...isto kao što ne možemo reći da je svaki brak sklopljen na brzinu promašaj...
Lično sam blizu tvojoj teoriji jer sam po prirodi vrlo analitički raspoložena i nikad ne srljam, uvijek se trudim da sve segmente sagledam, pa ako hoćeš i "ukalkulišem" ali ipak mislim da je nemoguće iskalkulisati baš svaki segment zajedničkog života i ličnosti budućeg oca svog djeteta...ne znam da li si svjesna da ljudi kako stare mijenjaju neke životne prioritete, stavove, pa i karakterne osobine...vrlo je lako da se može desiti da tamo jednom kad tvoj savršeni ostara ne bude više onaj savršeni...i šta onda? Da ga se nekako otarasimo? Nećeš ni ti biti ista, sigurna budi:)
Piju, piju, loču, što bi se reklo:lol: