Povodom dvanaest vjekova od prenosa relikvija Svetoga Tripuna, 8. februara Kardinal Josip Božanić, Nadbiskup Zagreba, će proslaviti svečanu misu u katedrali u Kotoru. Objavljujemo istorijske podatke o ovom jubileju čiji je autor Ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolici, Antun Sbutega
Priča o jednoj čudesnoj oluji
Sveti Tripun je postao inspiracija klera i vjernika Biskupije, naročito onih koji su postigli čast oltara, tako da se Boka naziva zalivom svetaca. Kako se Kotor nalazi vjekovima na granici Istoka i Zapada, njegov Svetac zaštitnik je postao simbol suživota i dijaloga između konfesija, kultura i naroda, kao što je to danas i Crna Gora, u kojoj je mirni suživot osnova stabilnosti i razvoja države
U janauru 809. godine venecijanski brod, koji je isplovio iz Carigrada za Veneciju, plovio je uz istočnu obalu Jadrana. Njegov najdragocjeniji teret su bile relikvije Svetoga Tripuna.
Takav teret nije bio neuobičajen za venecijanske brodove toga vremena, jer su mletački trgovci često prenosili relikvije svetaca sa Istoka na Zapad.
Sveti Tripun je rođen 232. godine u gradu Kampsadi (sadašnja Turska) od hršćanskih roditelja i podnio je mučeništvo za vrijeme progona od cara Decija, kada je, pošto je odbio da se odrekne hršćanske vjere, bio mučen i ubijen 2. februara 251. godine.
Još u Srednjem vijeku, dan Svetoga Tripuna je pomjeren na 3. februar, zbog proslave Dana Prikazanja Isusa u hramu ili Svijećnice.
Prve crkve posvećene Svetome Tripunu datiraju iz VI vijeka i sagrađene su u Carigradu.
Relikvije Sveca nikada nijesu stigle na odredište. Jaka oluja je prisilila brod da potraži zaklon u Boki Kotorskoj, pristavši u luci Kotor, gradu koji su osnovali Rimljani. Kotorska Biskupija je osnovana u V vijeku. Prvi Biskup o kome imamo podatke je bio Paulus, koji je učestvovao na Koncilu u Kalcedoniji 451. godine i u toku vizantijske vladavine Biksupija je ostala pod crkvenom jurisdikcijom Rima.
Prema legendi sam je Svetac izazvao oluju, jer je izabrao ovaj grad kao mjesto gdje će počivati njegove relikvije. Kada je 13. janura brod stigao u Kotor pobožni plemić Andrea Saracenis je kupio relikvije i sagradio crkvu posvećenu Svetom Tripunu, koju spominje car Konstantin VII Porfirogenit u “De administrando imperio”. Andrei Saracenisu dugujemo i prvo književno djelo u Crnoj Gori, u kome je, pored ostalog, opisan i prenos svečevog tijela.
Prema tradiciji, te 809. godine osnovana je i bratovština pomoraca, najstarija na svijetu, koja još uvijek postoji. Ova bratovština je imala, pored religioznog i socijalnog značaja, i obavezu da opremi galiju i brani zaliv. I danas njeni članovi nose tradicionalne kostime i oružje, a prigodom svečanosti Svetoga Tripuna plešu srednjevjekovno kolo, bogato religioznim simbolima.
Kako je grad napredovao u blagostanju, čije je izvor bila prije svega pomorska trgovina i kako je pobožnost prema Svetome Tripunu stalno jačala, građani odlučiše da podignu veliku katedralu posvećenu ovom svecu, proglasivši ga zaštitnikom grada i Biskupije.
Crkva, u romaničkom stilu sa tri borda, je posvećena 1166. godine. Katedrala je više puta restaurirana, pošto je bila oštećena u zemljotresima. Zadnja restauracija, poslije zemljotresa iz 1979. godine je izvršena 1987-2001. godine. I pored brojnih intervencija, enterijer katedrale je sačuvao svoju originalnu romaničku strukturu.
Ciborijum iznad glavnog oltara je sagrađen u romaničko gotskom stilu, a oltar je ukrašen sa zlatnom palom, djelom kotorskih zlatara iz DžV vijeka. U relikvijaru i riznici se čuvaju brojna umjetnička djela i relikvije, pored onih Svetoga Tripuna.
Od strane UNESKO-a, ova katedrala je proglašena kulturnom baštinom čovječanstva. Od vremena kada je sagrađena predstavljala je duhovni i kulturni centar grada i doživjela je kroz vjekove, kao Kotor i Crna Gora uopšte, mnoge dramatične događaje, s obzirom da se nalazi u regiji koja je izložena ne samo seizmičkim potresima, već i istorijskim turbulencijama.
Kult Svetoga Tripuna (zajednički pravoslavnim i katoličkim vjernicima) je raširen na Istoku i na Zapadu. I u Rimu su, u X i XI vijeku, bile podignute dvije crkve posvećene ovom Svecu, čiji je kult danas posebno jak u Adelfiji (Pulja-Italija). U Veneciji postoji renesansna crkva Sveti Đorđe i Tripun, čuvena po djelima Vitora Karpaćia, koji pored ostalog prikazao čudo Svetoga Tripuna koji je oslobodio do demona kćerku cara Gorniana.
Sveti Tripun je postao inspiracija klera i vjernika Biskupije, naročito onih koji su postigli čast oltara, tako da se Boka naziva zalivom svetaca.
Kako se Kotor nalazi vjekovima na granici Istoka i Zapada, njegov Svetac zaštitnik je postao simbol suživota i dijaloga između konfesija, kultura i naroda, kao što je to danas i Crna Gora, u kojoj je mirni suživot osnova stabilnosti i razvoja države.
Dakle, 1200. godišnjica prenosa tijela Sveca je i prilika da se ojačaju hiljadugodišnje veze Crne Gore sa Svetom Stolicom: prvi crnogorski kralj Mihailo je dobio krunu od pape Grgura VII 1077. godine, a knjaževina Crna Gora je bila prva balkanska država koja je sklopila Konkordat sa Svetom Stolicom 1886. godine.
