Grbalj ginuo protiv Turaka, za maticu - Crnu Goru, i prije 362 godine!

Grbljani ginuli protiv Turaka, za maticu - Crnu Goru, još prije 362 godine

Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rajko Veselinović i Toma Popović.

Knjiga: Istorija srpskog naroda, izdata u Beogradu 1994.

Srpski istoričari po naređenju Ilije Garašanina nastoje uvijek da daju lažnu sliku stvarnih događaja, činjenica, većina ocjena srpskih istoričara su prevarantske, tako oni ovđe plemena nazivaju brdsko-crnogorsko-hercegovačka, ustvari, naravno, radi se o plemenima jednog naroda, radi se, o, ovo bi bio pravilan naziv, radi se o ZETSKIM (dukljanskim) plemenima. To jest, to su sve plemena današnjih nacionalnih Crnogoraca, jer plemena, naravo, svi znamo, kod Srba, ne postoje.

Koliko su sva ta plemena imala svijest da pripadaju istom narodu, sada ćemo da vidimo iz ovog IZVORA.
Srpski istoričari dakle, citiraju između ostalog istoričara Gligora Stanojevića:

http://img405.imageshack.us/img405/6...rbljanihk9.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/6...bljani1ai4.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/5...bljani2mf2.jpg

Kažu dakle srpski istoričari:

Približavanje hercegovačkih, brdskih i crnogorskih plemena Mlečanima počelo je kad i rat. Crnogorci su uporno odbijali da daju godišnji harač skadarskom sandžakbegu. Nijesu to učinili ni kad je beg posjekao, kako bi svima zaprijetio, petnaest uhvaćenih Crnogoraca. Kad se uvjerio da drukčije ne može primorati Crnogorce na plaćanje harača, beg je sakupio vojsku od 3000 ljudi i pokušao da silom prodre u Crnu Goru. "Crnogorci, zajedno sa Grbljanima, dočekaše Turke ispod Pješivaca, i u jednodnevnoj borbi, 16. septembra 1645. teško poraziše skadarskog pašu". Ova pobjeda, izvojevana je pored ostalog i uz podršku mletačkog oružja.

Vidite jasno da srpski istoričari jedan narod neće da nazovu jednim imenom iako nema jačeg dokaza od ovog da se radilo o istom narodu, sa istom narodnom sviješću, sviješću o uzajamnoj pripadnosti.
Grbljani su dakle, godine 1645. išli u pomoć, krv prolijevali i glave gubili za svoju maticu - Crnu Goru, a nijesu morali jer uopšte nijesu pripadali Crnoj Gori već Mletačkoj Republici!
Međutim, danas je mnogima Grbljanima opran mozak četkom svetosavkom, pa im je pomoću nekih bajkica objašnjeno kako nijesu isti narod kao ostali Crnogorci, premda imaju iste običaje, društveno (plemensko) uređnje istu krv, porijeklo i vidimo, ISTU ISTORIJU.
Tako paklena svetosavska propaganda koju predvode janičari Risto Ćirov i janičari iz SANU, ubijedila je ta propaganda mnoge Grbljane, kako imaju istu istoriju sa Leskovčanima i Piroćancima, Nišlijama i Lalama, a nemaju istu istoriju sa ostalim Crnogorcima?!! :confused:

No, politika Ilije Garašanina politika koja je u zadnjih 150 godina dovela do prosipanja rijeka krvi na Balkanu, nastavlja se, kao što znamo.
Ilija Garašanin je još 1844. u njegovom tajnom programu za osrbljavanje Balkana dao striktno i strogo uputstvo, čega se ponosno drži srpska istoriografija, najprevarantskija istoriografija na svijetu.

Reče, naredi 1844, Ilija Garašanin da se ne pišu istinite, već sposobne i pronicljive istorije:

------
"...Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg"...
Ilija Garašanin, Načertanije (1844. g.)
------

• Iz knjige
  
  http://img224.imageshack.us/img224/9...jigairefl8.jpg
  
  Neki Grbljani izbjegli kod Đuraševića - Crnojevića, prije 573 godine.
  
  http://img213.imageshack.us/img213/5...asevicalz8.jpg

10. avgust 1649.

Uoči napada Turaka na Crnu Goru mimo znanja Senata i odobrenja mletačkog providura i Crnogoraca, na Cetinje je došlo 800 mletačkih vojnika: Grbljana, Mainjana, Pobora i Paštrovića. Iako iznenađeni, Crnogorci su pristali da im se pridruže pod uslovom da se najprije ide na zauzimanje Podgorice. Odred od 600 momaka odmah je upućen u Moraču gdje su prvih dana imali izvjesnih uspjeha u obračunima sa Turcima. Međutim, skadarski sandžak beg Jusufbegović okupio je sasvim dovoljan broj ljudi i 20. avgusta napao mletački logor u Lješkopolju, blizu Morače i nanio im ogromne gubitke.

IZ BILjEŽNICE

Čedo Vuković: Blizu i daleko

U Crnoj Gori - na osoben način - sve biva nekako blizu i daleko u isti mah. S praga - u svijet.
Blizu je i daleko na lomnu terenu, pješice, kad valja zagledati šta se zbiva iza krševita huma.
Blizu je i daleko kroz premučena vremena, kad predanje i sjećanje sve približe, a iza glasa kovitla se davnina.
Blizu je i daleko na međi između života i smrti, kad valja u zamahu ginuti ili ugrabiti tuđu glavu.
Blizu je... I priča mi starina Ljubo, u Akademiji:
“Moj pradjed krenu na Cetinje i nađe Njegoša na umoru, u visokoj stolici.
- A što si se pološio, gospodaru?
- Nijesam se pološio, no me evo na pragu, odakle nema povratka...”

Ili recimo, ovako: blizu je kad su toponimi, naustice, pred nama, a njihova značenja čudna i vremenski udaljena.
Spomenuo bih jedan paštrovićki zapis iz 9. maja 1765. godine:
“Da se zna i razumije kako učiniše stanak svi s Podličaka, sa Pržnoga... s Dukljan Brijega i iz Vitova Dola...”
Skreće na sebe pažnju ovo “s Dukljan Brijega”... Stoji li iza toga dukljanska starina ili legenda o divu Dukljanu?

Pri ruci mi je i grbaljski zapis iz 1821. godine:
“Danas ja, Ivana, kćer Žutka Nika Jankova iz Cetinja, države crnogorske, udajem se i ostavljam...”
Vidi se: bliska joj i mjesta i predstava o državi, a sve životno.

I evo kako vladika i gospodar Crne Gore Petar Prvi prikazuje ondašnju blizinu i daljinu i imovno stanje, žaleći se popu Joku:
“Evo toliko doba, otkad se nije moglo preko planine od snijega proći, nego eto danas šiljem dvojicu, tamo da vide kako ste i koji će ti predati dva sirca, jedan od domaćega, a jedan od kupovnoga mlijeka, i malo masla, a skorupa nemamo, ni ribe nikakve, niti se može loviti od velike vode, nego ti šaljem jednu pastrvu suvu, barem na poklade da svariš. Pošalji malo ulja, jer namamo ni u kandila. Ovo što imasmo brašna, poharčismo...”
Oskudno, pa blizu i daleko. I sve to biva životni put kroz vremena, nalik na Tao kod starih Kineza.

I gle, putevi crnogorski kao da zmijugaju od praga do praga, pred okom i u nedogled: krčanik, nogostup, postopica, otučenik probipu, derinoga, zloput, prosjeka, đa gore, đa dolje, putljaga, papkara, neput, trnjača, neviđdom, mrčiput, odvojak, raspuće...
I gle, preko ovog reljefa tla i stoljeća, svi vidici i sve vizije crnogorske bivaju blizu i daleko u isti mah.
S praga - u svijet. Izvor lovi likove zvijezda.
A tu, iza krševita huma pred okom, šta li se zbiva?

16. septembra 1645.


Pošto nije uspio mirnim putem da naplati harač skadarski Sandžak-beg je okupio oko tri hiljade ljudi i pokušao da prodre u Crnu Goru. Crnogorci i Grbljani su ga spremno dočekali ispod Pješivaca, đe su ga teško porazili. Za ovaj sukob Crnogorci su od Mlečana dobili izvjesnu pomoć u olovu i prahu. što je kasnije poslužilo za ozbiljniju saradnju u predstojećem Kandijskom ratu od 1645. do 1669. godine.

Quote:

---

Originally Posted by Ćipur

Grbljani ginuli protiv Turaka, za maticu - Crnu Goru, još prije 362 godine

Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rajko Veselinović i Toma Popović.

Knjiga: Istorija srpskog naroda, izdata u Beogradu 1994.

Srpski istoričari po naređenju Ilije Garašanina nastoje uvijek da daju lažnu sliku stvarnih događaja, činjenica, većina ocjena srpskih istoričara su prevarantske, tako oni ovđe plemena nazivaju brdsko-crnogorsko-hercegovačka, ustvari, naravno, radi se o plemenima jednog naroda, radi se, o, ovo bi bio pravilan naziv, radi se o ZETSKIM (dukljanskim) plemenima. To jest, to su sve plemena današnjih nacionalnih Crnogoraca, jer plemena, naravo, svi znamo, kod Srba, ne postoje.

Koliko su sva ta plemena imala svijest da pripadaju istom narodu, sada ćemo da vidimo iz ovog IZVORA.
Srpski istoričari dakle, citiraju između ostalog istoričara Gligora Stanojevića:

http://img405.imageshack.us/img405/6...rbljanihk9.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/6...bljani1ai4.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/5...bljani2mf2.jpg

Kažu dakle srpski istoričari:

Približavanje hercegovačkih, brdskih i crnogorskih plemena Mlečanima počelo je kad i rat. Crnogorci su uporno odbijali da daju godišnji harač skadarskom sandžakbegu. Nijesu to učinili ni kad je beg posjekao, kako bi svima zaprijetio, petnaest uhvaćenih Crnogoraca. Kad se uvjerio da drukčije ne može primorati Crnogorce na plaćanje harača, beg je sakupio vojsku od 3000 ljudi i pokušao da silom prodre u Crnu Goru. "Crnogorci, zajedno sa Grbljanima, dočekaše Turke ispod Pješivaca, i u jednodnevnoj borbi, 16. septembra 1645. teško poraziše skadarskog pašu". Ova pobjeda, izvojevana je pored ostalog i uz podršku mletačkog oružja.

Vidite jasno da srpski istoričari jedan narod neće da nazovu jednim imenom iako nema jačeg dokaza od ovog da se radilo o istom narodu, sa istom narodnom sviješću, sviješću o uzajamnoj pripadnosti.
Grbljani su dakle, godine 1645. išli u pomoć, krv prolijevali i glave gubili za svoju maticu - Crnu Goru, a nijesu morali jer uopšte nijesu pripadali Crnoj Gori već Mletačkoj Republici!
Međutim, danas je mnogima Grbljanima opran mozak četkom svetosavkom, pa im je pomoću nekih bajkica objašnjeno kako nijesu isti narod kao ostali Crnogorci, premda imaju iste običaje, društveno (plemensko) uređnje istu krv, porijeklo i vidimo, ISTU ISTORIJU.
Tako paklena svetosavska propaganda koju predvode janičari Risto Ćirov i janičari iz SANU, ubijedila je ta propaganda mnoge Grbljane, kako imaju istu istoriju sa Leskovčanima i Piroćancima, Nišlijama i Lalama, a nemaju istu istoriju sa ostalim Crnogorcima?!! :confused:

No, politika Ilije Garašanina politika koja je u zadnjih 150 godina dovela do prosipanja rijeka krvi na Balkanu, nastavlja se, kao što znamo.
Ilija Garašanin je još 1844. u njegovom tajnom programu za osrbljavanje Balkana dao striktno i strogo uputstvo, čega se ponosno drži srpska istoriografija, najprevarantskija istoriografija na svijetu.

Reče, naredi 1844, Ilija Garašanin da se ne pišu istinite, već sposobne i pronicljive istorije:

------
"...Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg"...
Ilija Garašanin, Načertanije (1844. g.)
------

---

Prevodih nesto prije neki dan na njemacki o nekoj bici blizu Sv. Stefana kad su Pastrovici s Grbljanima zarobili neke turske galije pa me podsjeti sad...ako ti trebadne pastovacu.

Postavi na ovaj topic.

SPOMENIK BORCIMA IZ GRBLjA ZAPOČET PRIJE 35 GODINA I NIKAD NE DOVRŠEN

Zaborav umjesto slave


Kameni postament za spomenik svim borcima iz Grblja palim tokom oslobodilačkih ratova, zamišljen prije 35 godina danas je ruglo u dvorištu zgrade Mjesne zajednice Radanovići. Ruiniran i iškraban najraznovrsnijim grafitima, obrasao u korovom i divlju smokavu, danas podsjeća na nebrigu i zaborav, a nikako na junaštvo hrabrih Grbljana.
Poslijeratne generacije nijesu uspjele da do kraja osmisle izgled skulpture koja će krasiti mali spomen park i realizuju svoju zamisao do kraja. U okruženju se primjećije da neko ipak uređuje travnatu površinu ispod drvoreda platana, ali nedaleko od kamene ruine, u krugu dvorišta je i gomila smeća, koja čeka da je neko odloži na deponiju. Umjesto veličanja slave predaka Grbljana, danas imamo kamenu gromadu koja "veliča" nepoštovanje istorije i neslogu stanovnika ovog kraja.
- Spomenik je zamišljen da se gradi u slavu svih grbaljskih boraca iz svih ratova, ali inicijatori projekta nijesu uspjeli da se dogovore oko izgleda skulpture. Prije 35 godina započet je postament od kamena i do danas je ostao onako kako je i započet, tako da je izgubio i svoj smisao - kazao je za "Dan" Luka Stijepović, predsjednik Udruženja boraca iz Kotora.


M.D.P.

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=...tum=2009-11-26

16. septembra 1645.

Pošto nije uspio mirnim putem da naplati harač skadarski Sandžak-beg je okupio oko tri hiljade ljudi i pokušao da prodre u Crnu Goru. Crnogorci i Grbljani su ga spremno dočekali ispod Pješivaca, đe su ga teško porazili. Za ovaj sukob Crnogorci su od Mlečana dobili izvjesnu pomoć u olovu i prahu, što je kasnije poslužilo za ozbiljniju saradnju u predstojećem Kandijskom ratu od 1645. do 1669. godine.