Rece mi covjek sto radi na Lukoil. Na eko pumpama imaju radnici 2 centa i zato sipaju i nagovaraju. Na lukoil nema ta 2 centa pa kaze ja ne nagovaram...
"Znaj: od tuđeg greha se, više i bolje od svog rada, može živeti. prvo i prvo, časnije je, a i ne znojiš se. ali, nikad i ne pomisli da sam srećan. nisam! znaš, ja nisam ceo čovek, ja sam samo njegova trećina. kažeš, tražiš oca. ja oba roditelja. ti ćeš svog gangstera naći kad-tad, a ja moje varalice nikad! napravio me, kažu srbin, s mađaricom, ili mađar s rumunkom, što je isto u onom panonskom burdelju, zvanom vojvodina. onda su ti berači kukuruza, nadničari nestali, kažu niz dunav, razdvojili se, ukoliko su, više od jedne noći i bili skupa. narečen sam aleksandar, na mađarskom šandor, po kralju, karađorđeviću, ujedinitelju južnih slovena i ostale balkanske ološi. prezime kolar davalo se, tih godina, svoj subotičkoj kopiladi. u spisak pravoslavnih zaveo me pop andro macura, dugogodišnju tucač časne sestre klare, ursulinke, u čijem sam internatu jedno vreme bio i zbog koje se, taj mudati i čekinjavi jarac, čim se po bačkoj i za njegov greh i za njegova jajca čulo, obesio. od macure sam naučio da kradem na kartama, da njuškam za svim što je žensko. kad je dom triperašica subotičkih propao, preuzeli su me neki adventisti, a kad su i oni najebali, našao sam se kod jehovaca. oni su mi kupili bicikl! tad je počelo moje prvo ludilo. "naći ću vas, oče i majko!" cedio sam iz srca i vozio. u petnaestoj sam bio pionirski prvak vojvodine, a zatim i cele srbije..." - Sandor Kolar