Tako je bre. Starinski ih vaspitati nego kako. Dakle svacija scer, prvo domacinu da opere noge i sagne glavu kad on ulazi u dom, pa onda da ga sluzi...
I ja isto. Baš bi voljela da znam o čemu se radi. A ja sanjam taj grad, a on u stvari ne postoji, da ja znam... Ali ja ga u snu uvijek tako sanjam i...
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo.