Pred današnjim bradonjom, možemo samo da skinemo kapu, uzdržimo se od svih komentara i poželjno odložimo i cipele. Crna Gora ima samo jednog živog, pravog pravcatog genija. Jednog apsolutno slobodnog čovjeka. Nekoga ko nije zarobljenik novca, stereotipa, društvenih stega. Čovjeka koji pije krv volova i kišnicu, a jede zemlju.
Uroš Tošković. Sa Pelevog brijega.
Nenadjebivi čičica ljupkog izgleda, jedan od najpoznatijih svjetskih slikara, intelektualac koji govori više svjetskih jezika, boem. Za sebe misli da je debeli snob, mozak smatra podmuklim *****rom, a Pabla Pikasa šmokljom. Uroš ne želi da se prilagodi standardima, ali ne želi ni da se standardi prilagode njemu. Uroš želi samo jedno - da izgleda kao Rabindranat Tagor.
Bio je bolestan - samo jednom. Kako ne vjeruje u doktore, kao i ostale pošasti modernog doba, liječio je sam sebe. Njegove metode ću citirati:
""Onda sam počeo svoju terapiju. Da ništa ne jedem, da od devet zora idem na sunčanje, da bupam sebe kamenjem u glavu kao da je mobilni, i da vičem: „Alo, Pelev brijeg, crkla krava”. Oni kažu: „Evo ga Tošo ludi”. Meni čvoruge po glavi. Na kraju, morao sam da idem da me operišu, tobože, laserom. A oni mene razrezali cijeloga, crijeva su mi bila na stolu. Bože, kako mi je bilo lijepo u bolnici, svaki dan doručak, mlade sestre mi donose hranu, ja crtam... Poslije mjesec dana kažu: „Uroš Tošković je izliječen”. Ja molio da ostanem, ali mi nisu dali. ""
Za svoga života, pokušao je da se ubije pet puta, viđevši kakvo se ništavilo sprema zemlji. Sa 19 godina, mrzio je sve preko 30-te, jer se pripremao da te godine i ne dočeka. Trljajući bradu, posle toga je konstatovao da on nije te sreće da umre. U 94-oj godini će naslikati poslednje djelo, a u 104-oj će postati besmrtan.
Uroš tošković nije lud, ludi smo svi mi spram njega.
Reply With Quote
Originally Posted by Petronas
Bookmarks