U MUZEJU ZAHIDA LALIĆA U PLAVU NALAZE SE MNOGE ZNAMENITOSTI
Sedlo Jovana Cvijića i top "haberaš"
PLAV - Sedlo Jah Ljaljino, u kojem je svojevremeno čuveni srpski geograf Jovan Cvijić, radi prikupljanja naučne građe, jahao od Plava do Ridskog jezera, sada odmara u muzeju Zahida Lalića u Plavu, podsjećajući na ta istorijska vremena.
Lalić kaže da se Cvijić 1904. godine obreo u Vojnom Selu kod porodice Turković, Labuda i Ivana, kako bi mu pomogli u istraživačkoj misiji. Turkovići su ga povezali sa komšijom Jahom Lalićem (Jah Ljaljom), koji je katunio u blizini Ridskog jezera i koji mu je uz konja sedlenika dao momka koji će ga pratiti do cilja. Otišli su pravcem preko Bogajića, Kofiljače i Ruže Turkovića, a vratili se drugim pravcem.
- Na katunu Lalića, Cvijić je ugošćen kafom zvanom ljehljebija, koja se tada služila uglednim gostima dok se tzv. ćikorija služila običnim ljudima, ječmenim hljebom koji se zvao glotnjica, jardumom, sirom i povlakom. Kad su došli na brdo zvano Jagničar, gdje jezero puca kao na dlanu, Cvijić je uzviknuo: " Oh, oh, vidim oko EvropeĆ. Četiri sata Cvijić je sjedio na kamenu i pisao. Ovo mi je ispričao stric mog oca Ferhat, i pokazao mi taj kamen na kojem je Cvijić sjedio - priča Zahid Lalić.
On dodaje da o ovome postoje značajni zapisi, ali ih on još nije dokučio.
- Čuo sam da se to zapisi nalaze u jednoj biblioteci u Beogradu i učiniću sve da dođem do njih - poručio je Lalić.
I ruski top zvani "haberaš" od nedavno krasi prostoriju muzeja Zahida Lalića iz Plava. Zahid kaže kako je iz priča saznao da je dvanaest takvih topova, kao pomoć knjazu Nikoli, uputio ruski car Aleksandar, i oni su u Balkanskim ratovima, služili u borbama protiv Turaka i Austro-ugara, a i u boju na Skadru. Ta vrsta topova punila se sa prednje strane.
- U staroj džamiji kod pošte u Plavu slušao sam kako hodža Mekulović priča hodži Mulahalimu Banderu o sudbini topa i kako je uopšte dospio u Plav.
Priča je tekla kako je Marko Miljanov pošao sa vojskom, naoružanom i tim topom, na Plav i Gusinje, da privoli tada Alibega Gusinjskog da prizna odluke Berlinskog kongresa i potpis Sultan Hamida, da Plav i Gusinje pripadnu Crnoj Gori. Alibeg je sa plavogusinjanima, uz pomoć Albanaca iz Albanije i Rugovaca sa Kosova, munjevito napao Markovu vojsku na Novšićima, tako da nijesu stigli top ni da upotrijebe. Marko je vojsci naredio da ga bace u vir Lima, tako da je ovaj top tu nađen i donesen u Plav. Nosili su ga natovarenog na magarcu, s jedne strane samara top a sa druge kamenje, radi ravnoteže, ali je magarac nakon oko sat hoda crkao, a top je donesen na kočanike i volujske arabe - pričao Zahid.
Od tada je, kaže Lalić, top služio za haber (najavljivanje) početka iftara (večere) u muslimanskom postu Ramazanu, po čemu je i prozvan haberaš.
Od skora top je pohranjen u njegovom muzeju da svjedoči o prošlim vremenima.
N.V.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2011-01-04
KRAŠKO VRELO KOJE ZAVRŠAVA U PLAVSKOM JEZERU U SVOM TOKU IMA VIŠE VRELA
Savino oko čudo prirode GUSINjE
- U selu Vusanju nedaleko od Gusinja nalazi se Savino oko ili Kraško vrelo. Izbija na 1.000 metara nadmorske visine, a ima kružni oblik i izgled ljevkaste i duboke vrtače, u kojoj voda vri. Jedno je od najjačih vrela u podnožju Prokletija. Dugačko je 30, a široko 25, duboko do šest metara. Usljed kristalno bistre vode dno vrela se vidi do najveće dubine. Zbog snijega koji ga napaja sa visokih prostora Prokletija, voda Oka je veoma hladna. Temperatura vode na površini iznosi oko pet, a dublje 4,3 stepena Celzijusa. Opora je za piće, tako da prije upotrebe mora malo postajati.
Iz Savinog oka nastaje rijeka Skakavica, koja nakon 2,5 kilometara toka pravi vodopad Grlje, visok 15 metara, čiji šum se čuje daleko okolo. Od vodopada se probija kroz kanjon dug 500, dubok 40-50 i širok oko 2-5 metara, i teče kao rijeka Grlja. Iz kanjona izlazi pod nazivom Vruja i zajedno sa rijekom Grnčar prave rijeku Ljuču koja dominira dugačkom gusinjskom kotlinom i uliva se u Plavsko jezero.
N.V.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2011-01-04
Bookmarks