Vjerovatno se o tome već pričalo na topicu, ali zbog nekog ludog ritma obaveza ovih dana ne stigoh da ispratim, pa ćete oprostiti ako se ponovim.
Dakle, za mene je iskreno ovo velika dilema. Koju, da skratim neki slijed razmišljanja, svodim na jedno: kakve mi kao država koristi imamo držanjem strane bilo kome u ovoj situaciji? Konkretno, šta dobijamo i šta gubimo?
Iskreno mi se zasad čini da od našeg držanja strane vlastima u Kijevu, tj. preciznije - pozicijama svjernoatlanske alijanse, jedan fin poen i korist dobijaju upravo oni na Zapadu. Koliko god to možda malo i smiješno zvučalo, da naš glas odjekuje glasno po ovakvom pitanju! Činjenica je da je jedna slovenska, većinski pravoslavna zemlja sa vjekovnim vezama sa Rusijom, sada Rusiji okrenula leđa po ovom pitanju. I to je nešto što Zapadu daje makar djelić dodatnog kredibiliteta po pitanju rešavanja krize u Ukrajini.
Ne želim pretjerano da analiziram razloge zašto bi se podržala bilo koja strana u Ukrajini. Mislim da to promašuje suštinu. Sve i da su ovi u Kijevu potpuno legitimni i imaju puno pravo da tuku svoj narod (a nijesu), sve i da se Rusija ni malo ne miješa u pitanja na Istoku Ukrajine (a miješa se ohoho), sve i da Krim apsolutno nema ili ima pravo da se prisajedinji Rusiji... To je manje bitno - bitno je ŠTA MI MOŽEMO DA IZVUČEMO KAO KORIST IZ PODRŠKE BILO KOME.
Nijesam siguran da stav "moramo podržati NATO ako težimo NATO, to je fer ka porodici kojoj hrlimo" konkretno stoji kao ispravan. Možda, ali samo možda smatram da je trenutno bilo pametnije još malo sačekati pa iznijeti stav. Jer bojim se, da trenutna situacija u Ukrajini nikako, nikako ne ide u prilog vlastima u Kijevu. Tj. da trenutna situacija pokazuje se u više od pola zemlje, što na istoku što na zapadu u Galiciji, pitaju koliko pjan sa gaćama, a to može imati zeznute posljedice... Ali, i to je manje bitno.
Da li smo mi u ovoj situaciji bili dužni da stanemo na stranu NATO? Reći ću - apsolutno jesmo, ako od toga ima neke koristi. Samo je pitanje - đe je ta korist.
I taj stav iznosim bez mrve emocija, a ako je iko ođe na forumu rusofil, ja sam. Čak i u kontekstu evroatlanskih integracija - ako iko osjeća one grobove u Murinu kao veliku nepravdu, osjećam ih ja, još kao neko ko sebe smatra dijelom srpskog naroda u Crnoj Gori. Čak i prije svega - kao neko ko se trudi da bude pravoslavni hrišćanin.
Sve se vrti oko neke budućnosti za našu đecu jednog dana.
Ja sam uvjeren da bi oni što su izginuli u Murinu danas nama rekli - razmišljajte o budućnosti. Izvucite neku korist za svoju đecu, dugoročno.
Tako da, čini mi se da ovo okretanje leđa Rusiji jedino ima smisla posmatrati kroz opravdanost integracija u NATO. Kakvu korist mi imamo od toga? Dugoročno?
Iskreno, i makar trenutno, a spreman sam da uvažim svačije mišljenje, tu korist ne nazirem. Mislim da bi samim pristupanjem EU napravili dovoljno veliki civilizacijski iskorak, dugoročno... Bez NATO, u naprednih deceniju dvije. To je ono u šta trenutno vjerujem - da smo, prosto, možda izabrali pogrešan momenat velikih previranja u svijetu, da se strogo svrstamo ovamo ili tamo.
A priče da će biti manje ili više turista iz Rusije ovog ljeta ili dogodine... Manje bitno. Samo dugoročno razmišljati. I sagledati koristi ovakvih izbora. To je suština.
Šta Crna Gora dobija podrškom NATO po ovom pitanju? Dugoročno? Ako može neko da mi odgovori, tu smo da diskutujemo, zato i iskucah sve ovo u pola tri ujutru... Praštajte na dugom postu
Bookmarks