Rat u Ukrajini i Budućnost Crne Gore

[Buva+gacce]

Svakom iksanu sa zeru mozga je jasno odakle u Ukrajini rat. Ništa famozno, misteriozno, ili geopolitiči preteško, neki nivo osnovne škole:

Od prvog dana postojanja nezavisnosti Ukrajine ovo je bio neizbježan scenario. I ne bi se desio jedino u slučaju da je Rusija ostala ona Jeljcinova, onoliko uzdrmana i slaba, ili da je propala.
Jednostavnije:
Ukrajina je Ruska interesna zona, i još mnogo mnogo mnogo više od toga. Ukrajina je dio Ruskog svijeta, i to vjerovatno najbitniji ( uslovno ) van matice.
Energenti. Nuklearne elektrane. Pšenica. Kukuruz. Suncokret. Crno more. Azovsko more. Brodogradilišta..... Ova lista nema kraja.
Imao je i Hitler, odnosno OKW ( vrhovna komanda Wermacht-a ), razloga što je najsnažniji direktan udar Barbarose išao upravo tamo, a ne na Moskvu, iako je Adolfa za to duša boljela...
Samo postojanje Ukrajine kao nezavisne države je nespojivo sa Ruskom spoljnom politikom.

Ali, čuli smo:
Vjekovna Ruska teritorija ( iako, ne mora čoek bit istoričar da bi znao, dosta bi bilo da je čitao one nekadašnje obavezne letire- Sjenkjeviča, Šolohova... pa da zna da nije tako ).
Genocid nad Rusima u Ukrajini. Masovna ubistva ruskih civila, zabrana Ruskog jezika... ( boraveći svake božje godine od 2008. na ovamo po par mjeseci u Ukrajini, pretežno Kijev i Harkov, znam kolika je ovo laž, bezočna sasvim )....
Ukrajinci su Lenjinova tvorevina ( da je slučajno SSSR imao mjesto koje se zove Jajce, slutim bili bi i oni kopilad iz Lenjinovog ).
Nacisti. Narkomani. Militanti. Vjerolomnici. Agresori. Ubice žena i đece. Genocidan narod. ( mlada vas je većina, slabo pamtite onaj Rat za mir, ali ovo su vam BUKVALNO preslikani tekstovi iz ondašnje Pobjede )....
Kraja spisku nema.................

A đe smo tu mi?

Mi, iz Brozovog Jajca...
Mi, genocidni, u čijoj zemlji je Srbima gore nego u Pavelićevoj NDH...
Mi, koji zatiremo pravoslavlje iako nam je crkva najmoćnija tvorevina u državi...
Mi,koji smo već deceniju stalno nešto ektremni i maliciozni prema nekakvim drugim narodima...
Mi, istorijski Rusofobi u čijoj se zemlji Rusi osjećaju i ponašaju ka doma, a bogami i malo slobodnije...
Mi, koji čak ni državne udare ne dopuštamo usled svoje genocidnosti...
Mi, čiji se predstavnici vlasti otvoreno sastaju sa Ruskim obavještajcima, a sve nakon više nego polu-decenijske istorije sličnih zbivanja, od koji pojedina čak imaju i sudske rasplete ( primjetićete, ovđe tri tačke prestaju i postaju jedna, s razlogom ).
Mi, koji obavještajce protjerujemo. Kad ih možemo uhvatit, naravno.
Mi, sa kojima čak ni NATO ne dijeli informacije, jer je javna tajna, a nije više ni tajna, da nam je kompletan obavještajno-bezbjednosni sistem urušen. Odnosno, da ne radi za ovu zemlju.
Mi, koji imamo blokade i demonstracije podrške jednoj ogoljenoj agresiji na ulicama.
Mi, koji smo svjedoci vrlo vrlo pažljivo osmišljene, koordinisane i kvalitetno fundirane, političke i vanpolitičke, sistemske i vansistemske, akcije za podršku nečemu što sa nama veze nema...

Ili možda ima?

Ili su možda svi ovi navodi, sve ove identične dogme, čak i identične riječi, rečenice, semantike i logike, koje se koriste i tamo i ovamo, govor mržnje, sile i agresije, konstruisana pravdanja, krivljenja svega i svakoga osim onoga ko je kriv... možda su povezani?

Ili one silne infrakcije i banovanja, na temi o Ukrajini, jer se tamo desila bukvalno poplava identičnog stava o krivici Ukrajine i zapada za rusku agresiju, pravdanja, legitimizovanja i justifikacije istog, ali i upornog-upornog-UPORNOG više-ešalonskog povezivanja sa Crnog Gorom, sa nama, sa DPSom, sa Milom, sa Dritanom... pri čemu se i otvoreno prijetilo ( citiram ) ''kako ćemo se i mi ovđe lakše podijelit no što mislimo, kad odu Boka i Berane...'', pa su se pominjale ( i pominju ) šume koje nam se smiješe, pa kako su nesretni Ukrajinci nastradali što su glupi i što nisu slušali, a mogli bi i mi...
Možda ni to nije slučajno?

Možda se ipak radi o nečem sasvim, sasvim dubljem, ne-slučajnom, i ne-nasumičnom.
Kao npr. o jednoj jasnoj, pažljivo posloženoj, upakovanoj i serviranoj, spoljnoj politici jedne super moćne strane zemlje, i još jedne pride, manje moćne ali jače zainteresovane.

Eto vam tema, da ne smaramo više onu o Ukrajini.

I eto vam tema kojom se, znali-neznali, bavimo već deceniju, i, bojim se, još više ćemo.