Page 12 of 24 FirstFirst ... 2891011121314151622 ... LastLast
Results 276 to 300 of 585

Thread: Cetinje – tajanstvena duhovna metropola

  1. #276
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak sedamnaesti...

    - „ Da Crnu Goru nijesu okupirali popovi i ograničeni brašnjomudi opšte prakse, odavno bi crnogorski narod „lažnog Cara“ Šćepana Malog sa ponosom prihvatio kao pravog cara, baš i jedino po svojoj mjeri, kad ne bi bilo ovih uspaljenih popova i njihove vjerne svite te se pomamljuju i na sami njegov pomen.
    - No ovo sa lažnim carem niko nije do boljeg izraza doveo do Matije Bećkovića (dok je još bio Crnogorac) kad je u svom neprolaznom epu: Međa Vuka Manitoga“ pomenuo glas naroda koji veli: „....i mi svoga cara imadosmo...“, da bi potom nastavio:

    - „Dođe lažni kad ne dođe pravi,

    - mi ga ka i pravog dočekasmo,

    - što će pravi koji ne dolazi...“

    - I stvarno, mnogi su se istoričari pitali o čoeku koji je na tako nesebičan način uspio da se nametne narodu čiji je opstanak zavisio o vrijednostima uspostavljenim pukim opstankom. No njegova pojava se ionako ne može shvatiti van koncepta istorijskih nužnosti van kojih se ionako ne događa ništa bitno. Nije ni čudo što ga je Vladika Rade u svom djelu „Lažni Car“ opisao kao jednu neznavenu „plačkulju“ i kukavca izgubljenog među popovima, sve boljim od boljega.

    - Jednoga brzoga dana će crnogorski narod ovoga „lažnog“ cara postaviti tamo đe i pripada; na mjesto svoga jedinog i pravog – cara – čije mjesto u istoriji crngorskog naroda niko više ne može dovesti u pitanje, jer ga je narod svojeručno krunisao... No to je samo vidljivi aspekt historijske stvarnost, ali postoji i ona dublja, mistična.... O tome u nastavku."
    Last edited by metuzalem; 24-03-15 at 09:58.

  2. #277
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    - „ E i da znaš – nastavi grof svoju priču - ovaj narod nije nimalo naivan kad kaže e su „Latini stare varalice...“, jer je odavno shvatio na koji nesmiljen način ih je bogata Venecija koristila kao jeftine graničare na granici Osmanskog carstva. Nije im čak ni to bilo dovoljno, no su na kraju podlovćensku Crnu Goru uvalili Rusiji kako bi svoju istegnutu granicu mogli braniti o tuđem trošku, sve dok se neki od mudrih političara nije dosjetio da bi nakon Osmanskog na istu granicu moglo dospjeti Carstvo koje neće samo politički ovladati ovim narodom već prije svega i duhovno. E zbog toga je i ubačeen ovaj „lažni“ car koga je crnogorski narod prihvatio kao pravog birajući ga kao što su nekad birani i rimski carevi među kojima je najbolji bio Marko Aurelije car i filosof.
    -
    - Njegovom kratkom vladavinom počeo je žestok sukob između Venecije, u stvari Malteškog Reda katoličke crkve kao nasljednika reda Templara i ruske Pravoslavne Crkve, odnosno Ruskog Carstva koje je ovaj narod, preko crkve i uz jednako bijednu crkavicu, kao i Venecija, držala u zavisnoj pokornosti...“

  3. #278
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    - "Ko misli e ja pričam napamet, dosta mu je da se potsjeti što je bilo sa Vojnom Krajinom na kojoj je bio naseljen narod izbjegao iz Osmanskoga Carstva a Austrougarska Imperija mu ponudila da joj brani granicu uz solidnu nadoknadu i privilegije. Kad više nije trebala Vojna Krajina je brzo i temeljito očišćena od graničara kojima je istekao rok (vojne) upotrebe pri čemu su oni isti bili od veoma velike pomoći, posebno kad su se naoružali balvanima i krenuli u osvajanje teritorija granicom Karlobag Virovitica. No u Crnoj Gori je narod prvostepeno branio sebe pa onda one koji su ga koristili i pomagali kad je trebalo, iako je to bila mučna pomoć, zato je i danas svoj na svome ukoliko ga popovi ne privole Carstvu Nebeskome, što i nije tako loša alternativa... "

    Vidijeći da grof polako pada u zanos, pitah ga bi li se mogli vratiti na teme zbog kojih se ponovo našao među ljudima i to ovoga puta među nama - jadnijema? Pošto prekide svoju priču, grof me upita o čemu bi najbolje bilo da popričamo, na što mu predložih da ispriča svoje zadnje iskustvo iz "Velike Vještine"

    - "A to -
    živnu grof i nastavi - misliš vjerovatno na moj nastup u emisije na trećem programu francuske televizije, kad smo u studiju priredili transmutaciju koju je upriličilo osoblje dotičnog studija, a jedini moj prilog je bilo jedno zrnce praha koje su oni svojeručno i pred kamerama "en continu" ubacili u rastopljeno olovo koje je nakon hlađenja uzelo boju, oblik i težinu dukatnog zlata... Naravno svi su unaprijed znali da je sve to bila jedna vješta manipulacija, da ne kažem prevara, ali mnozina nijesu mogla a da se ne čude odakle taj komadić zlata u vatrostalnoj posudi..."

    - "No to nije ništa pri onome što čuh od nekolicine ovdašnjih jebivetara izbjeglih u grad svjetlost, koji po svom dobrom običaju bjehu zasjeli na terasi "Foucet-a" na Šanselize-ju. Ne znam bjehu li me poznali ili su svoje utiske o pomenutoj emisiji raspredali za svoj groš, teke jedan od njih da bi potvrdio svoju nevjericu reče:

    - "E jes baš - čarobnjak - i to pravi, ma čim sam čuo priču e se spanđao s onom pevaljkom Dalijom Lavi, odmas sam znao e je prevarant..."
    Last edited by metuzalem; 27-03-15 at 13:15.

  4. #279
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak osamnaesti...

    - „ A sad viđi, umjesto da me ovakvom primjedbom povrijedi on me je, u stvari potsjetio na jednu iskonsku legendu iz Stare Grčke, kada su tadašnji ljudi još uvijek bili ujedno žena i muškarac u jednom tijelu a osjećali tako jakim i silnim da su krenuli u napad na Olimp odakle su bogovi začuđeno gledali kako nepregledna gomila prijeteći gamiže uz strme padine ove nedostupne Planine. Pomalo uznemireni bogovi, upitaše Zevsa da li na njih ospu munje i gromove ili kamene usove, no Zevs nakon kraćeg razmišljanja donese jednu dalekosežnu odluku:

    - „ Ma ne, za time nema potrebe no ćemo ih, svakoga pojedinačno, razdvojiti na muško i žensko, jer tako raspolućeni neće imati druge rabote nego kako da se ponovo nađu i sastave...“

    - Tako ostade do dana današnjega. Jer što je čovjek; muškarac ili žena? U stvari, čovjek, po definiciji i ne postoji. U stvari postoji u nekoj neshvatljivoj dimenziji i to kad se dvije zagubljene polovine konačno sastanu i spoje u jedno biće čije je trajanje ograničeno na kratkotrajne orgastičke momente.

    - Zbog toga u „Velikoj Nauci“ količinske vrijednosti nemaju značaja te se, zato, kao jedini pravi Adept Velike Vještine mogu smatrati Nikola Flamel i njegova žena Pernela (Nicolas Flamel und Pernelle) koje ponekad sretnem kad se nađem u Indiji ile nekom svetilištu na Himalajima.

    - Ovo što ti pričam, bilo ko bi mogao shvatiti kao kakvu jeftinu mitifikaciju ili čin vrhunske logike poput tvrdnje onog indijskog Adepta, da se njihova viša svijet od obične razlikuje kao što se dijamant razlikuje od komadića ugljena...

    - Tako bih i ja, sada i ovdje, jasno i glasno mogao objaviti vrhunske tajne o stvarnosti i postanju, da bi bile shvaćene na isti dvodimenzionalni način. Ničim se to bolje ne može izraziti nego onim neprolaznim aforizmom poljskog satiričara (i filosofa) Stanislav Jirži Leca:

    - „Što smo bliži Istini sve smo dalje od Stvarnosti...“

    - Ima jedna davnja legenda Velike Umjetnosti koja na veoma poetičan način govori o biću kao jedinoj istini sopstvene stvarnosti i to jednom metaforom o potočiću.., dakle ovako:

    „ Jedan potočić,veseo i razigran, živahno je žuborio niz strme padine planine na obodu užarene i nepregledne pustinje. Ne potraja dugo i on se nađe na obodu pješčanog prostranstva koje se prostiralo u nedogled. Ipak on hrabro krenu naprijed ali je njegovu vodu pustinja neumitno upijala svojim užarenim pijeskom. U svojoj nemoći i očajanju, potočić bolno zavapi, ne očekujući pomoć niotkuda kad se, na njegovo veliko iznenađenje začu glas:

    - „ Ne očajavaj, nego se prepusti vrelom vjetru da te prenese preko pustinje, inače ti ne preostaje bez da se pretvoriš u nepokretnu smrdljivu – kaljugu...“

    Na ove riječi, potočić se prepusti vrelom pustinjskom vjetru koji ga prihvati u sebe i odnese preko pustinje, da bi ga u vidu kiše spustio na visoke vrhove dalekih planina, niz koje je mogao nastaviti svoj tok radosno žuboreći: „E sad sam konačno saznao što je moje biće...“



    Veliko Učenje je transcedentno, tojest ne razvija se već prenosi sa učitelja na učenika i zato je u javnosti uvršteno u praznovjerja odnosno jeres, kojih se treba kloniti. Adepti ovog učenja, uglavnom su se klonili javnosti te su, osamljeni, slijedili jedini postulat koji je glasio: solve et coagula (spajaj i razdvajaj) godinama ponavljajući jedan te isti pokus manje se zanimajući za njegov ishod nego više za ishod kojem podliježe njegovo sopstveno biće uslovljeno meditacijama koje prate ove, običnom poimanju, besmislene eksperimente. U kultnoj knjizi
    „Jutro čarobnjaka“ izašloj 60-tih prošloga vijeka autori navode u kojoj mjeri je lako izazvati lančanu reakciju, poput one u atomskoj bombi... Dovoljno je, kažu, prah urana usuti u vodu – destilisanu stotinama hiljada puta...

    - E, izgleda da je u tome poenta potrage za onom, ranije pomenutom, višom svijesti; godinama ponavljati nešto, čak i potpuno besmisleno, time vršeći nebrojene destilacije svoga bića, sve dok ono ne bude spremno kako bi jedno neizvjesno zrnce proviđenja izazvalo „atomsku“ eksploziju – svijesti...“
    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 29-03-15 at 12:17.

  5. #280
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak devetnaesti....

    -

    - „Vjerujem da je svako, barem i nenamjerno, od gradskih kafanskih filosofa nekad čuo neprolaznu Marxovu sentencu da je: „“Religija opijum za narod““ pri čemu bi se isti važno osvrnuli da vide koji su utisak ostavili na prisutne trudbenike...

    - No, u djelima mladoga Karla Marxa, na koje je Staljin sa nekim neznanim razlogom stavio zabranu, skoro na istoj strani, stoji i jedna skoro uzgredna primjedba da je; „naša planeta Zemlja, u stvari, naše zajedničko tijelo a ostale planete sunčanog sistema naši zajednički organi, isto kao što su to, svakome pojedinačno; mozak, srce, jetra i drugo....“


    - „Stani grofe !“ – prekodoh ga i sam začuđen svojom upadicom – „... ovim si me potsjetio na nešto od prije nekoliko godina, dok su mi đeca još bila školskog uzrasta a mi familijarno dolazili da se javimo rodbini preko ljeta pa pritom slazili do primorja da se osolimo i okupamo... Tako se jednom prilikom, onako familijarno, zadesismo u Bečićima kad se od Lovćena stušti nekakav oblak pun kiše koja se prosu na prepunu plažu te se onaj narod dade u neviđeni stampedo kako bi se nekako zaštitio od jakog pljuska. Počesmo i mi kupiti robu, dok se ja ne sjetih u kojoj mjeri je blesavo spašavati sebe i ono malo robe koja će se osušiti čim pljusak prođe, te đecu opomenuh da batale tu besmislenu bježaniju i da se fino postroje i pušte da ih zapljusnu morski talasi pritom otvore usta i prihvate kapi kiše pritom pišajući, kako bi se na neposredan način uključili u životni opticaj vode na našoj planeti, koji pretstavlja našu jedinstvenu organsku vezu sa Kosmosom.

    - Uostalom, prilikom naših putovanja, kad bi, ponekad, prošli pored kakvog kamenoloma a đeca pitala što bi to moglo biti, tako da nijesam imao drugog objašnjenja no da im pomenem e bi to mogao biti svojevrsni – karijes – poput onog na zubima, uz napomenu da je naše čovječanstvo ionako bolijest ka svaka druga, samo što ono napada planetu a ne nečije tijelo ka što je naše....

    - Bilo mi je veoma drago e su me đeca shvatila onako kako treba...

    (nastavlja se...)

  6. #281
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeseti...

    Na ove moje riječi grof živnu i poče priču time što me potsjeti na onu metaforu indijskog Adepta Velike Vještine o "alotropskim" razlikama svijesti poput dijamanta i ćumura.

    - „E, baš dobro e mi pomenu to sa opticajem vode na planeti, jer mi sad ona metafora dobro dođe da je primijenim na današnju nauku, koja uveliko zaostaje iza maštovitosti ovog drevnog učenja.

    - Eto to bi mu došlo poput onoga da je svakome jasno da su 2 i 2= 4 a niko ne umije objasniti zašto. No takve su sve današnje znanstvene istine, bez sumnje egzaktne, ali zbog nedostatka onoga - zašto - jednako ravne, nemaštovite i sterilne kao i ispeglana struktura ugljenikove alotropske modifikacije ćumura.

    - Jer sve te (znanstvene) spoznaje ostaju u granicama hemijsko- fizičkih formulacija umjesto da ih prati smisaonost neke više dimenzije svijesti i to baš kako si svome potomstvu ukazao, da se uključe u opticaj vode na planeti, što u jednoj višoj stvarnosti pretstavlja „krvotok“ planetarne anatomije u kome su rijeke, u stvari, vene koje u srce okeana vraćaju istrošenu „krv“ (vodu) kako bi se pročistila i „arterijama“oblaka ponovo vratila da nahrani život na planeti...

    - Isto ti je i ona znanstvena formulacija o biljnom hlorofilu, kojim biljke sunčevu svjetlost pretvaraju u organske materije kojima treba da ishrane živa bića na većem stepenu evolucije, čime se neodoljivo nameće spoznaja (slutnja) da na kosmičkom nivou, ulogu vode preuzima svjetlost e da bi se beskrajni prostor i sve što u njemu živi i postoji moglo prehraniti i opstati...

    - Nije me velika briga hoće li neko od ovih naših savremenika ovo shvatiti ili ne, jer će uskoroj budućnosti sve ovo što ispričah biti poznato kao nešto što se ionako „razumije samo po sebi...“ A do tada će se ovi jajoglavci koje nazivaju naučnicima, prsiti dostignućima da će uskoro otkriti život u svemiru, koji se ionako svodi na kojekakve mikrobe i bakterije preživjele u ekstremnim uslovima, dok oko njih do u beskraj sve vri od života čije manifestacije su svakome na domaku pogleda ali ne i na domaku uma i shvatanja... No o tome u sljedećem nastavku...“

    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 18-04-15 at 22:09.

  7. #282
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i prvi...

    Iskoristih pauzu kako bih grofa uputio na teme iz Velikog Učenja koje nikako da dođu na „dnevni red“, iako je mnogo toga ponekad jednako očevidno svakome ko umije misliti svojom glavom, kao što je to bilo i u doba Kopernika i Galileja, te se čoeku naprosto nameće osjećaj da bi nova slika svijeta mogla ostati da pričeka nekih par vjekova kako bi je narod smio prihvatiti.

    Davno je to bilo kad sam pročitao knigu „Slučaj i nužnost“ (Monod: L´hasard et necessite) u kojoj se bavi životom na planeti Zemlji da bi na kraju donio zaključak da se radi o jedinstvenom ostrvu života, neutješno izgubljenog u bezgraničnom „mrtvom moru“ kosmičkog prostora. A što onda reći za današnju teoriji o nastanku Kosmosa, u kojoj se tvrdi da je prauzrok sveopšteg nastanka nekakav Prapucanj (BIG BANG), iz koga je proistekao naš Svijet...

    Kad god pomislim na maštovitost koja je došla na ovako epohalan zaključak, vazda me obuzme izvjesna naklonost prema Slici Svijeta, po kojoj je Bog stvorio Svijet u sedam dana a koju popovi još uvijek propovijedaju narodu. Jer povjerovati da je (pra)uzrok postanju Svijeta, u stvari, eksplozija nekakve ojađele kašete sa bojevom municijom, za mene predstavlja popriličan napor, uprkos svim mogućim naučnim dokazima. Štaviše, neodoljivo me potsjeća na onu priču o dva gedžovana koji se, u sitne sate, iz mehane vraćaju svojim kućama kad se, iznenada, jedan od njih fata za glavu i u panici obraća onom drugom...:

    - „Bre, Milisave, sunce ti....... daj brzo pritisnimo uši šakama..!“

    U mrklm mraku,Milisav zbunjeno zagleda svoga saputnika, unezvjereno ga pitajući:

    - „Ama zbog čega bre..!?“

    - „Sad će da pukne zora, Bog te mazo....“

    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 18-04-15 at 22:11.

  8. #283
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i drugi...

    E ne znam, grofe, jesi li i ti saznao za onu opštenarodnu uzrečicu o Svijetu koja veli da je: „Svijet krug kome se središte nalazi svuda a periferija – niđe“. Iako niko nije ni pokušavao da shvati ovu neshvatljivu sentencu, narod ju je prenosio sa pokoljenja na pokoljenje kao neupitan amanet predaka kojeg treba sačuvati, bilo da li ga ko shvata ili ne.

    Uglavnom bi sve ostalo na tradiciji, da ovu sentencu nije naučno potvrdio, niko drugi do genijalni Albert Einstein, koji je u, do tada, aksiomatsku nauku fizike, kao odlučujućeg arbitra uveo individualnog posmatrača koji sam sobom i sam za sebe, uslovljava stvarnost događanja.

    Einstein je stvarnost našega Svijeta formulisao slično ovoj opštenarodnoj uzrečici formulacijom da je Svijet bezgraničan iako na izvjestan način – konačan. Ovu formulaciju je potkrijepio misaonim eksperimentom navodeći mogućnost da izvjestan posmatrač stane ispisivati krugove na našoj planeti; sa sve većim radijusom dok ne dostigne radijus ekvatora.... I tada se događa nešto neobično, jer čim se radijus (poluprečnik) poveća, obim počinje da se smanjuje i kad radijus dostigne dužinu planetarnog obima, obim kruga se smanji do – nule. Ovo isto se događa i na nivou našega Svijeta, ali s tom razlikom da je naš Svijet poistovjećen sa (četvorodimenzionalnom) - sferom, loptom, kuglom - čiji se radijus prostire u petoj dimenziji.... Pa ko shvati – shvati!

    Osim toga, Einstein je kao jedinu (apsolutnu) mjeru postavio brzinu svjetlosti od 300.000 km u sekundi, bez obzira da li se posmatrač kreće u pravcu njenog prostiranja ili ne a i u slučaju kad bi posmatrač za njom opičio malo manjom brzinom ipak bi brzina svjetlosti u odnosu na njega ostala ista, pa ti viđi... Ovu neshvatljivu okolnost je Einstein potvrdio činjenicom da pri jednoj takvoj brzini posmatrača, njegovo vrijeme protiče sporije, što znači da bi u slučaju da dostigne svjetlost njegov sat jednostavno stao... Ili tako nekako... No on svjetlost ionako ne bi mogao sustići jer bi mu sopstveno prkno dostiglo toliku masu (težinu) da nema te sile koja bi je mogla dati dopunsko ubrzanje...

    Eto; to što narod onako uzgred pominje i gata bez razmišljanja čak ni Einsteinov genij ne može svesti na shvatljivu formulu aksiomatske nauke...

    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 18-04-15 at 08:31.

  9. #284
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i treći...

    E još nešto, grofe... Sjećaš li se onih slika Salvadora (naški Spasoja) Dalija i njegovih slika sa satovima mekim i obješenim poput vrelih palačinki? Mene se čini da je on tim svojim slikama na svoj način iznio činjenicu da vrijeme i nije zadato na tako apsolutan način kako se nama čini. No što ćeš, umjetnici mnogo toga shvataju drukčije no ostali narod.

    Uzmi, naprimjer cijelu rabotu sa vjerom, odnosno religijom i ako pošteno promisliš konačno shvatiš da je svaka religija neumitno uspostavljeana prepadanju naroda svim onim nepoznatim, koje donosi protok vremena... Sve religije, kultovi i vjere, osim vjerovanja nesretnih Indijanaca Sjeverne Amerike, čije se božanstvo – Manitu – slobodno može smatrati, moderno rečeno – ekološkim - jer ne zahtijeva ni crkve ni hramove, osim razigranog plemenskog vrača koji igra i pjeva prizivajući kišu ili neku drugu kosmičku potrebu, računajući da je to u nadležnosti ovog velikog i opštenarodnog Duha.

    No niko bolje od tebe ne zna kako je u Velikom Učenju definisano stvaranje Svijeta kao jedinstveni čin – života, o čemu ipak najbolje svjedoči izreka jednog od učitelja ovog nepriznatog učenja koja glasi; Mjesec je list na grani Svijeta. Ne znam kako ovo shvatiti drugačije nego li da Mjesecu prestoji više od ravnodušnog kretanja po zadatoj orbiti oko naše planete Zemlje.

    Vjerovatno će namjernicima koji zalutaju na ovaj thread biti malo savurito da im matuf rasteže priču o kosmičnim prostranstvima, te ću ih samo potsjetiti na sentencu koju je starodrevni mudrac grčke antike – Sokrat – onako uzgred uputio svojim savremenicima a koja glasi:

    - „ Upoznaj samog sebe i upoznaćeš cio univerzum...“
    (nastavlja se....)

  10. #285
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i četvrti....

    Nakon ovog navoda Sokratovih riječi, grof živnu i hitro dobaci:

    - „E, Mete, ovime si me posebno obavezao, jer evo cijelo vrijeme se razbacujemo prigodnim primjedbama umjesto da popa imenujemo popom a stvarnog i jedinstvenog stvaraoca – Adeptom....
    - „No da počnemo od iskonskog – početka... Ne znam, ali mislim da si sigurno vidio reprodukcije poznatih reljefa iz faraonskih vremena, posebno onaj na kojem se vidi jedan od faraona kako sjedi na tronu dok mu Sunce, prikazano iznad njega, šalje snopove svojih zraka koji se završavaju ljudskim rukama ispruženim ka njegovoj krunisanoj glavi i to sa nesumnjivim gestom blagoslova. Ovaj antologijski prikaz je do nas dospio kao izraz tada vladajuće vjere u božanstvo imenovano sa Bog Sunca – Ra – bez ikakvog pokušaja da se dublje uđe u simboliku ovog slikovitog murala starog nekoliko milenijuma.

    - No ako krenemo na put saznanja o ovako prikazanom „Djelu Sunca“, nema nam drugog izlaza do osvrnuti se na mnogobrojne legende, koje na simboličan način pretstavljaju izvjestan „podzemni tok“ saznavanja, svaki put kad zakažu empirijski poduhvati, da bi se nekako došlo do pouzdanog zaključka.

    - Dakle, postoji legenda o jedinstvenom „dokumentu“ nazvanom – smaragdna tabla (tabula smaragdina) – a sastoji se od smaragdne ploče na kojoj je dijamantom urezan tekst, koji se smatra Alfom i Omegom učenja Velika Vještine, iako bi pogodnije bilo umjesto smaragda pretpostaviti tablu od zelenog granita, jer smaragd takvih dimenzija prelazi čak i okvire jedne legende.

    - No da ne dužimo dalje, jer prema jednoj od legendi ovu tablu je otkrio, niko drugi do Aleksandar Makedonski, koji ju je nakon osvajanja Egipta uzeo (oteo) iz ruku faraonske mumije, sahranjene u jednoj od piramida.

    - Tekst dijamantom urezan na ovoj ploči, u Evropu je stigao negdje u dvanaestom vijeku, preveden na latinski:


    Tabula Smaragdina
    Verum, sine Mendacio, certum et verissimum:
    Quod est Inferius est sicut quod est Superius, et quod est Superius est sicut quod est Inferius, ad perpetranda Miracula Rei Unius. Et sicut res omnes fuerunt ab Uno, meditatione unius, sic Omnes Res natae ab hac una Re, adaptatione.
    Pater eius est Sol. Mater eius est Luna. Portavit illud Ventus in Ventre suo. Nutrix eius Terra est. Pater omnis Telesmi totius Mundi est hic. Virtus eius integra est si versa fuerit in Terram. Separabis Terram ab Igne, subtile ab spisso, suaviter, magno cum ingenio.
    Ascendit a Terra in Coelum, iterumque descendit in Terram, et recipit Vim superiorum et inferiorum. Sic habebis Gloriam totius Mundi. Ideo fugiet a te omnis Obscuritas. Haec est totius Fortitudinis Fortitudo fortis, quia vincet Omnem rem subtilem, Omnemque Solidam penetrabit.
    Sic Mundus creatus est. Hinc erunt Adaptationes Mirabiles, quarum Modus est hic. Itaque vocatus sum Hermes Trismegistus, habens tres partes Philosophiae totius Mundi.
    Completum est quod dixi de Operatione Solis.
    Što bi u rijevodu na srpsko-hrvatski jezik, glasilo:
    „Smaragdna ploča

    Istina je, bez laži, stvarno i nadasve istinito.
    Ono što je dolje je kao i ono što je gore, a ono što je gore je kao i ono dolje, za izvršavanje čuda od samo jedne stvari. I isto je kao što su i sve te stvari prilagodbom rođene iz te jedinstvene stvari.
    Njezin je otac Sunce, majka Mjesec, vjetar ju je donio u njezinu utrobu, Zemlja je njezina hraniteljica. Telema čitavog svijeta je ovdje. Njezina moć na Zemlji nema granice. Polako, velikim radom, odvojit ćeš Zemlju od Vatre, rijetko od gustog.
    Uspinje se sa Zemlje prema Nebu, i odmah silazi na Zemlju te prima snagu gornjih i donjih stvari. Tako ćeš imati svu slavu svijeta i zato će se tama udaljiti od tebe. To je snažna moć svake snage, jer će pobijediti svaku rijetku stvar i prodrijeti u svaku čvrstu stvar.
    Tako je stvoren svijet. Evo izvora prekrasnih prilagodbi ovdje prikazanih. Zato su me prozvali Hermesom Trismegistosom, onim koji ima tri dijela Filozofije svijeta.
    Ono što sam rekao o djelovanju Sunca je potpuno....“
    Nakon što grof u jednom dahu izdeklamova ovu antologijsku poruku, prekidoh ga kako nebi otplovio u neshvatljive prostore duha i shvatanja... te promijenih temu opominjuće ga:

    - „ E grofe, izgleda da smo u pravo vrijeme krenuli sa ovim „palamuđenjem“ jer kad na Google potražim nešto o „Kamenu Mudrosti“, jedinstvenom cilju kome su stremili Adepti Velike Umjetnosti, najednom se otvori nepregledno mnoštvo stranica naslovljenih sa:

    - Crni Gruja i kamen Mudrosti, ilustrovanih nebrojenim trajlerima u color-u i cinemascopu, koji u zasjenak bačaju i filmove i to kao onaj naslovljen sa:
    Harry Potter i Kamen Mudrosti...“


    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 25-04-15 at 22:54.

  11. #286
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i peti....

    -
    -
    Konačno predložih grofu da promijnimo tematiku koja ionako, beznadno, prelazi razinu prašnjive palanke, na koju je svedeno Cetinje nakon što su pobjednici NOR-a za prijestonicu uzeli, u Titograd prekrštenu - Podgoricu.

    Predložih mu da bi najbolje bilo da se osvrnemo na onu Sokratovu; „Upoznaj samog sebe...“ ali ne na način koji podrazumijevaju cetinjski brašnjomudi ma koliko pametni i mudri bili. Potsjetih ga na mučnu činjenicu da ovdašnji savremenici, nijesu čak načisto na koji način čeljad dolaze na svijet, jer se o tome jednako mudro i ćuti kao u ona, pristojna vremena, kad se vjerovalo, odnosno moralo vjerovati, da đecu donose - rode.

    Neđe davno pročitah jednu nadahnutu izjavu da; „Đeca na svijet dolaze poput kosmonauta iz Svemira...“ što i jeste veoma blizu Stvarnosti koja je bliska Istini, posebno kad se čovjek u tom pogledu osvrne na takozvane naučne činjenice. No pošto je to jalova rabota, najbolje se osloniti na iskustva „malog“ čovjeka koji gleda da nekako „odživi“ svoj život, pritom se pomažući ustaljenim pravilima i navikama.

    Jedna od tih ustaljenih navika jeste odlazak na more svakoga ljeta, moglo se to ili ne. Iako je ovo „moranje“ takoreći na podsvjesnoj bazi, njega skoro cijela Evropa praktikuje i ne znajući zašto, pri tome i ne sluteći u kojoj mjeri slijede prirodu i njene zakonomjernosti.

    E sad kako najbolje, probranim riječima, poštovano općinstvo uputiti na činjenicu da je ona primjedba o „dolasku“ iz Kosmosa itekako stvarna i to u tzv. objektivnom smislu, jer su uobičajeni odlasci na morsku obalu – ljeti – i na skijanje – zimi – uslovljeni baš ovim kosmičkim aspektima.

    Niko drugi do Giordano Bruno dvadesetog vijeka – Wilchem Reich – nije ukazao na činjenicu, da bi izjava o dolasku đece, poput kosmonauta na ovaj okršnji Svijet, itekako mogla pripadati tzv, objektivnoj stvarnosti, jer je on otkrio mnogo toga što svakog ko misli svojim glavom, upućuje na višu stvarnost skrivenu iza prenaviknute svakidašnjice. No da ne mistificiramo bez potrebe, najbolje će biti ako navedemo nekoliko nevjerovatnih osvrta na pomenute opštenarodne navike.


    Ne znam koliko je njih prilikom ljetovanja imalo prilike da uoče jednu neobičnost dok leže na vrelom pijesku zagledani u bistro i užareno nebo bez ijednog oblačka opušteno prateći kako im se pred očima rasprskavaju živahne iskre, pritom im ne pridajući neki poseban značaj i sve to smatrajući uzgrednim efektom datih okolnosti i ne sluteći da će neke od njih skupa sa udahnutim vazduhom uz pomoć kristala soli, doći do tzv. "progenitivnog aparata"...
    Vjerovatno im ni na kraj pameti nije bilo da se, može biti, radi baš o onim (božanskim) iskrama, koje iz dalekog Kosmosa dolaze do u ovaj svijet, kako bi se oko njih oformili spermatozoidi koji će masovno krenuti u neviđeni stampedo čiji je smisao doslovno „probijanje zida“ (ženske jajne ćelije) glavom, nakon koga će, svi oni, poput izvjesnih šampiona ući u uži izbor da budu rođeni i preuzmu obavezu da bi, nekako, odživjeli svoj „zadat“ život. Zbog toga ne bi trebalo da se ikome kriva što je rođen, jer je prije toga, sasvim svojevoljno „potpisao“ ugovor, da je saglasan sa svim onim što će mu se dogoditi u životu.

    Budući da živim u jednoj od modernijih evropskih država – Njemačkoj – nije me mimoišlo da komentarišem njihov način života sa posebnim osvrtom na natalitet, jer sam primijetio da moju đecu na rođendane pozivaju uglavnom; ili s proljeća ili s jeseni, te sam svoje poznanike morao uputiti na astrologiju, koju moderan narod smatra praznovjerjem. Možeš mislit u kojoj mjeri su bili zatečeni, kad sam im pomenuo da je sasvim prirodno da njihova zemlja „uvozi“ narod sa strane, jer njihove navike godišnjih odmora isključivo zimi i ljeti, uslovljavaju da u njihovom potomstvu preovlađuju dva astrološka znaka; ovan i jarac, pa je, zbog toga nužan uvoz, odnosno imigracija pripadnika ostalog astrološkog znakovlja, koje moraju uvoziti kako bi se u njemačkom društvu uspostavila biološka ravnoteža.

    Ko misli da je ovo pričina priča i praznovjerje, neka se sjeti kad je zadnji put pročitao paušalni horoskop u dnevnim novinama...Uostalom, najbolje će biti ako ustaljene društvene stvarnosti ilustrujem izjavom mog daljeg strica Blaža Mrgudova koji na jednom od uobičajenih "pokajanja" jednog od "izvanjskih" zetova opomenu primjedbom; Ajde jadan" k**** bi iko ikoga ugna u brak da nije - jebanja..."


    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 04-05-15 at 09:19.

  12. #287
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i šesti...

    Nekad davno, kad god bih čuo nekog od podnapitih „kafanskih heroja“ kako, kao svoju, važno i sa ubjeđenjem izgovara onu, opštenarodnu, epsku izjavu:

    „Ne bojim se nikoga do Boga...“

    svaki put bih ostao u velikoj dilemi, iskreno se pitajući da se ovaj nabijeđeni junak nije malo pobrkao, pošto je mene, jednu osvjedočenu kukavicu, bilo od svega strah osim od pomenutog – Boga.

    Iako baš i nijesam bio vaspitan kao pobožan čovjek, ipak sam po logici stvari odrastao u povjerenju da Bog u životu predstavlja jedinu odrednicu u koju se bez rezerve mogu pouzdati, što sam i činio kao svaki onaj ko posumnja u sebe. To što su sve religije svijeta narod plašile njime i pozivale ga da se prema njemu odrede kao vrhovnoj instanci koju niko, nikad i nikako ne može dovesti u pitanje, nijesam nalazio nikakvog smisla u molitvama i iskazivanju vjere, računajući da nema potrebe jer on ionako sve može, sve zna i sve vidi, te ga ne treba opominjati...

    A što se strahova tiče, nije potrebe da ih nabrajam jer je to učenio potonji velikomučenik savjesti – Wilchelm Reich – koga je, prije pedesetak godina, zbog sličnih izjava, progonila inkvizicija moderne ideologije... No evo njegovih riječi pa neka svako prosudi po svom shvatanju i nahođenju.



    Plašiš se života, Mali čovječe, na smrt se plašiš! Bijesno ćeš ga ubijati, vjerujući da gradiš „socijalizam“, ili „državu“, ili „nacionalnu čast“, ili „ugovor o povećanju plata“, ili „čast Božju“. Jedno samo nećeš znati ili nećeš htjeti da znaš: da svu svoju bijedu sâm stvaraš i to iz sata u sat, iz dana u dan, bez prestanka; da ne razumiješ svoju djecu, da im lomiš kičmu prije nego što su se odvažila da se usprave; da kradeš ljubav; da si pohlepan na novac i željan vlasti; da držiš psa kako bi i ti bio „gospodar“. Stoljećima ćeš griješiti i lutati sve dok ti i tebi slični ne pomrete masovnom smrću opšte društvene bijede – sve dok užas tvoje egzistencije ne upali u tebi prvi slabašan zračak svjetlosti da pogledaš u sebe. A onda ćeš, postepeno i oprezno pipajući oko sebe, naučiti da tražiš i da nalaziš, i da shvataš i poštuješ i cijeniš svog prijatelja, čovjeka ljubavi, rada i znanja. Tada ćeš uvidjeti da je čitaonica važnija za tvoj život od fudbalske utakmice, šetnja po šumi i razmišljanje bolji nego paradiranje, shvatićeš koliko je bolje liječiti nego ubijati, koliko bolje imati sopstvenu nego nacionalnu svijest i koliko je skromnost bolja od zapjenušanih usta punih patriotskih parola…Zovu te „MALI ČOVJEK“, OBIČAN ČOVJEK“, vele. Kažu, dolazi tvoje vrijeme, „era Malog čovjeka“ („The age of the Common man“).Nisi Ti taj Mali čovječe, koji to kaže, već oni: potpredsjednici velikih nacija, odabrane vođe radnika, preobraćeni sinovi građanskog staleža, državnici i filozofi. Oni ti nude budućnost, ali te ne pitaju za prošlost.Ti si nasljednik užasne prošlosti. Tvoje nasljedstvo je užareni dijamant u ruci. Ja ti to kažem! Svaki ljekar, svaki obućar, mehaničar ili vaspitač mora da poznaje vlastite nedostatke ako hoće da obavlja svoj posao i zarađuje hljeb. Decenijama već pokušavaš da zavladaš Zemljom. Od tvog razmišljanja, tvojih postupaka, od sada zavisi budućnost ljudskog roda. Ali tvoji učitelji i gospodari ne kažu ti kako stvarno razmišljaš ni kakav si; niko se ne usuđuje da ti uputi nikakvu kritiku koja bi trebalo da te pripremi i osposobi da sâm upravljaš svojom sudbinom: Ti si „slobodan“ samo u jednom smislu: oslobođen si poduke kako sâm da vodiš svoj vlastiti zivot, slobodan od samokritike!
    Ti daješ vlastodršcima pravo da vladaju „u ime Malog čovjeka“. A sâm si nijem. Daješ moćnima ili zlonamjernim nesposobnjakovićima više moći da te zastupaju. Prekasno otkrivaš da uvijek ispadneš prevaren.

    Nekad davno, za vrijeme poslijeratne „diktature proletarijata“ kad bih svog oca čuo da, valjda u smislu (konstruktivne) kritike, nakon čitanja novina ili odslušanih vijesti gnjevno prosikće: "E da mi oće dati vlast samo pet minuta...“ svaki put sam u sebi pomislio da bi učinak jedne takve brdsko-brzinske vlasti bio i morao biti neodoljivo nalik kakvom – razornom zemljotresu...
    Last edited by metuzalem; 04-05-15 at 16:00.

  13. #288
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Nastavak dvadeset i sedmi...

    Evo konačno dolazi momenat, da pravom pričom opravdamo ono upozorenje, da je; „ULAZ NA SOPSTVENU ODGOVORNOST“ jer se po broju ulazaka na ovaj thread naslućuje zanimanje općinstva koje itekako obavezuje.

    No tu priču nije lako počet, jer evo više od pola vijeka od kada je moderna inkvizicija tzv. javnog mnjenja, na djela ovoga velikomučenika saznanja (Wilchelm Reich) stavila neporecivu zabranu, bez navoda kakav je prekršaj učino da bi morao biti kažnjen na ovako isključiv način.

    Sve se, uglavnom, svodilo na paušalne optužbe da je u svojim naučnim radovima mistifikovao subjektivna opažanja, predstavljajući ih kao otkriće univerzalne energije života, koju je nazvao – ORGON. O svemu tome napisao je mnoštvo knjiga koje je američka administracije, onako đuture zabranila a poneke po dobrom starom običaju crkovne inkvizicije i spalila.

    Tek neđe početkom sedamdesetih prošloga vijeka na tržištu su se, bez velike vardanje, pojavili njegovi „Izabrani spisi“, pa pošto se nije dogodio „smak svijeta“ nastavljeno je sa objavljivanjem ostalih djela od kojih su neka čak i u naslovu bila poprilično provokativna, poput onog naslovljenog sa : „Funkcija orgazma“.
    U kojoj mjeri je tada bilo provokativno u javnosti iznositi ovaj prokazani pojam, najbolje svjedočin i slučaj sa filmom; „Misterija orgazma“ reditelja Dušana Makajeveja, zabranjenog dok je još bio u montaži, ali zato veoma često gledanog „po službenoj dužnosti – tamo đe treba...“

    U stvari, Wilchelm Reich nije otkrio ništa novo već jedino naučnom svijetu stavio na uvid tajanstvenu moć, u indijskoj filosofiju milenijumima poznatu kao „snaga zmije“ odnosno njena sveprisutna emanacija, pod imenom – PRANA. Ovaj pojam je prisutan i u Učenju „Velike Vještine“ u kojoj se pominje kao „voda koja ne kvasi..“ i „vatra koja ne peče“ , odnosno sveprisutni agens koji je istovremeno tvar i energija, slično svjetlosti koja ima isti status.

    Nije nikkva tajna da su sve tehnike indijske joge osnovane na izvjesnoj manipulaciji ovog (nedokazanog) agensa, koji se, posebnom tehnikom disanja, preko takozvanih šakri, umjesto u progenitivni (seksualni) trakt, usmjerava ka intelektu kako bi se probudilo više, odnosno objektivno – stanje svijesti.

    Već i ova do tada neviđena hajka nad jednim od vrhunskih intelektualnih autoriteta, kao što je to Wilchelm Reich, upućuje na pomisao da bi itekako mogao biti u pravu. Jer, kad se sjetimo da je elektricitet, prije nego će postati osnovni uslov razvoja savremene civilizacije, proizašao iz zabave dokonih aristokrata, koji su, po vunenom suknu protrljanim ćilibarom, privlačili i pokretali komadiće papira.

    E sad, kad čoek pomisli koliko su skromne bile manifestacije danas vladajuće i sveprisutne moći (električne enegrgije) koja danas suvereno vlada svijetom, pitam se; zašto je moć (energija) kojoj budućnost neumitno predstoji, od naučne javnosti odbačena na tako konačan način samo zato što se manifestuje u – dizanju kurca...

    E može bit da će mnogim namjernicima koji zalaze na ovaj thread biti jasno zbog čega je postavljena opomena o – sopstvenoj odgovornosti... a neki će se možda zapitati; „Je li to sve...“, na što bi najbolji odgovor bio: „Ne. Nego bi sad trebalo da krene...“ u što ni sam ne smijem povjerovati te ostaje da se vidi, jer obećava mnogo toga – uslovljeno nepristojnog i bezobraznog – ali zato ne manje - objektivno stvarnog...

    (Nastavak slijedi....?)

  14. #289
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Ah da, otkad sam općinstvo izričito uputio da na ovaj thread "ULAZE NA SVOJU ODGOVORNOST", svi oni koji ipak uđu prihvataju i status - voajera (voyeur), s obzirom da priča koja slijedi još uvijek potpada pod - jeres.

    - M -

  15. #290
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Intermezzo

    Da bih poštovane „voajere“ uputio na koji način da se lično i intimno pozabave ovom poganom tematikom, ponudiću im jedan od svojih „preparata“ iz Duhovne Apoteke, koji ne samo da je još veoma aktuelan no obećava da će to biti i u (skoroj) budućnosti:
    -----------------------------------------------
    ARHITEKTURA BRAČNIH ODNOSA

    Nedavno sam bio pozvan na jednu njemačku – zlatnu – svadbu (50 godina braka), gdje sam prisustvovao vjenčanju u crkvi i svadbenom slavlju u restoranu elitnog hotela jednog od poznatih njemačkih univerzitetskih gradova.

    Poseban dojam je na mene ostavilo vjenčanje u crkvi punoj pozvanog i nepozvanog naroda, skoro do vrha natrpanog cvijećem od čijeg mirisa se naprosto mutila svijest, zbog čega sam mislima pustio na volju a one, onako pogane i bezočne, odlutaše u mladalačka sjećanja iz kojih mi pred oči iskrsnu ona nezaboravna karikatura poznatog francuskog karikaturiste Sempé-a, sa sličnom, ali zato mnogo monumentalnijom scenom vjenčanja u nekakvoj nakićenoj baroknoj katedrali, gdje se među publikom viđele dvije impozantne gospođe, od kojih jedna, skoro unezvjereno izjavljuje:

    „ Bilo bi to pravi užas, ukoliko bi ovaj božanstveno veličanstveni spektakl bio utemeljen na sexualnoj osnovi...!“

    Ova nezaboravna karikatura mi je, u tom momentu, nametnula odsudne jeretičke misli, glede i povodom ovog prelomnog životnog čina, kao što je to – vjenčanje – na koje se, i mimo sličnih asocijacija, mogu potegnuti i upoređenja sa uobičajenim graditeljstvom, jer u privatnom životu svako od nas može biti svjedok da po pitanju izgradnje bračnih odnosa, neki ne stignu dalje od obične pojate (da ne pominjemo svinjarnik!), dok drugi, preko raznih palata i dvoraca, umiju da stignu čak i do kakve veličanstvene – katedrale!



    Pošto sam i po struci i sam graditelj, imao sam dovoljno prilika u životu da prisustvujem postavljanju kamena - temeljca za neki objekat od opštenarodne važnosti i neki od tako svečanih činova (nenamjerno?) pratio sa veoma pomiješanim osjećajima, zato što su svaki put nekakvi odabrani glavari u, za to ostavljenu rupu, uvaljivali nekakav cilindrični ili sličan objekat, tako da se mojoj razuzdanoj mašti, nametala neodoljiva usporedba sa prvom bračnom – jebačinom – u kojoj se i stvarno udara - „Kamen Temeljac“ - buduće porodice...

    No, da svemu ovome nije kriva moja razuzdana mašta, o erotskim aspektima neimarstva, najbolje će posvjedočiti epski narodni spjev o izgradnji Skadra na Bojani, đe su vile činjele građevinski zulum, sve dok u zidove ovoga grada neimari nijesu ugradili lijepu ljubu Gojkovicu, kako bi i konacno odobrovoljili noćne „razgraditelje..“

    Dakle, prema ovom mom umovanju, u bilo kojoj zemlji se uvid u način izgradnje i arhitekture bračnih odnosa, može dobiti uobičajenim obilaskom i razgledanjem urbanih cjelina nekog naselja.
    -----------------------------------
    Apropos,

    Ako bi se neko, od novoproizvedenih voajera, upitao što ova jeretička i nedokazana moć ima sa svadbama, popovima i ostalim običajima, dovoljno se vratiti par vjekova unazad i sjetiti u kojoj mjeri je crkva imala monopol nad ljudskim odnosima, počev od krštenja, preko vjenčanja pa do zadnje ure, bilo kojeg pripadnika svoje vjere. U tome se Islam nimalo ne zaostaje pošto on, sa svojim obrezivanjima, kako muških tako i ženskih čeljadi, na veoma izvjestan način manipuliše ovom, naučno nedokazanom, ali zato sveprisutnom moći. Posebna priča je i pojam kojim se nauka služi da objasni prisustvo i posljedice ove tajanstvene i sveprisutne moći, nazivajući je – libido – odnosno – nagon – koji sve društvene zajednice i društva pokušavaju regulisati; moralom, tabuima i ostalim zabranama...

    Svima je poznato da takozvani javni moral pokušava uvesti i održati običaje i mjere pristojnosti, u čemu su se iskazali i naši vrli dušebrižnici kada su film Dušana Makajeva – „Misterija Orgazma“ – brzopotezno prekrstili u „Misteriju Organizma“ time pokazujući svoju seljačku dovitljivost. Neki zapadni narodi su u svojoj „pristojnosti“ otišli tako daleko da su zabranili čak opštenarodni naziv muškog polnog organa, kod nas poznatog pod značajnim nazivom - kur@c - te se narod mora sporazumijevati uz upotrebu priručnih pojmova, kao što su rep, bodlja, zavrtanj i slično a sve to prateči, namigivanjem, kreveljenjem i prikrivenim podgurkivanjem.

    P.S. Zvončici sam svečano obećao da ću se uzdržavati od upotrebe ovog nepristojnog pojma, no sad sam pod objektivnom prinudom koristiti ga u - naučne svrhe...

    - M -

  16. #291
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Evo taman što sam se vratio iz CG, pa dok ne sredim utiske i nastavim svoj "blog" iskopah ovaj prilog ("preparat") iz moje apoteke, koji ću priložiti da namjernici čitaju dok ne nastavim... A i tematski pripada ovdje uostalom.

    Nenamjerni voyeur kosmičkih razmjera

    Jednoga dana moj najstariji sin, sa školske "buvlje pijace" donese nekakav stari mikroskop, kojega bješe kupio za svega pet maraka. Okupismo se oko mesinganog instrumenta koji je, doduše, starinski izgledao ali je ipak bio potpuno ispravan iako su mu sočiva bila prilično izubijana. Odmah sam njime počeo da ispitujem ono što mi se našlo pri ruci, jer je ovo ipak bila prva prilika da sam jedan takav instrument imao na potpunom raspolaganju.

    Pošto sam jednu kap iz vaze razmazao po providnoj plastičnoj pločici, bez nekog naročitog očekivanja sjedoh da vidim što će se dogoditi. Vrtio sam dugme za štelovanje, sasvim lagano, dok mi se u okularu prikazivala nekakva neprozirna magla, kroz koju je, s izdubljenog ogledala ispod, prodiralo svijetlo. Toliko sam se bio unio u čitavu rabotu, uz to ne očekujući ništa posebno, da sam bio potpuno iznenadjen kad se slika u okularu razbistri i stvarno otkri, ništa manje nego baš jedan potpuno novi - svijet !

    Malo je pretjerano, čak i teatralno, reći da se taj svijet otkrio preda mnom, jer sam kasnije shvatio da sam se, već po mom starom običaju, u taj novi svijet tako nespretno, nenamjerno i naprosto glavačke uvalio, kao i u sve ostalo u životu... dosad ! Dakle, iznenadjen i zbunjen, posmatrao sam taj prozirni svijet pun života koji je vrvio i pulzirao. Tu i tamo su se vidjele nekakve škrnje, nalik na nepokretne gromade oko kojih su dostojanstveno obilazile prozirne amebe. Konačno poznadoh i, iz školskog gradiva znanog bičara okatog, čudeći se da mu je “bič” onoliko dugačak. Kroz čitavu gužvu, jurcale su nekakve sitne gnjide okrugle i svijetle u sredini, nalik na stare izgrebane leće od onih četvrtastih džepnih baterijskih lampi. Nijesu bile velike, ali su zato bile vrlo okretne.

    Bio sam očaran onim što se dogadjalo pred mojim očima. Kako je vrijeme prolazilo, počeh da pomno pratim što se to u stvari dogadja u tom čudesnom svijetu, dok mi je u tome pomagalo školsko znanje, stečeno nekad davno, pod obrazovnom prisilom onih, sada tako davnih poslijeratnih godina. Dakle, taj svijet mi i nije bio potpuno nepoznat, što je ujedno bilo i šteta. No, da nije bilo tako, ne bi bilo ni ovog nenamjernog otkrovenja.

    Dok sam posmatrao jednu amebu, skrivenu iza velike tamne gromade, nijesam ni slutio što će se dogoditi u sljedećem trenu... Neodredjenog, takoreći tečnog oblika, lijeno je pulzirala na tom skrivenom mjestu, kao da vreba. I stvarno, nakon izvjesnog vremena, na ovu čudesnu scenu stupi druga ameba, polako se približavajući i mijenjajući svoj nestalni oblik. Kad dodje nadomak gromade ona druga (ili prva) ameba se hitro baci na pridošlicu te se njih dvije žestoko uhvatiše u “koštac” i stadoše praćakati i otimati. To potraja toliko dugo da sam mogao primijetiti da to nije baš u potpunosti borilačko trzanje, već nekako više ritmično i potsjećalo me na nešto drugo, nešto iz ličnog životnog iskustva. Očekivao sam, ipak, napeto koja će od njih dvije pobijediti, iako ih nijesam više mogao razlikovati, no bilo mi je stalo da vidim što će dalje biti, da li će ostati samo jedna i kako će onda izgledati.

    Na moje veliko iznenadjenje, kad je već uveliko izgledalo da će se “borba” završiti trijumfom jedne od njih, amebe se lijeno razdvojiše i odoše svaka na svoju stranu. Ostadoh zbunjen tim obrtom koji je bio potpuno mimo mojih očekivanja i stadoh dalje gledati po “okolišu”, tražeći nešto novo. Nakon toga, ne samo da se ništa zanimljivo ne dogodi, već i čitava ova čarolija nestade - odjednom - isto onako kako je i počela. Pokušah da instrument podesim na prijašnju oštrinu, ali bez uspjeha. Pokušah da ga rastavim i očistim sočiva, što mi podje za rukom, ali rezultat bi isti. Slika je i dalje bila mutna i nerazlučna, no ipak se razlikovala od one na početku. Nije bila poput magle koja se kovitla, već nepokretna i nekako sasušena.

    Onda se sjetih i pogledah prozirnu pločicu. Bila je potpuno suva. Tada mi odjednom sinu, da je čitav svijet, do prije par trenutaka tako pun života, sad sasušen, odnosno jednom zauvijek - mrtav. Bi mi nelagodno i nastavih da sjedim zadubljen u misli, zbunjen ulogom nenamjernog andjela apokalipse koji je taj svijet, makar bio sadržan i u jednoj jedinoj kapi vode, otjerao u smrt, nenamjerno ga sušeći svojim dahom.

    No ipak, čitav doživljaj me dugo nije ostavljao na miru a slika tog svijeta nastavljala tvrdoglavo vrzmalti po svijesti, Posebno ona neshvatljiva “borba” ameba. Odjednom mi, bez ikakve najave, ne samo u glavi već čitavim tijelom, odjeknu saznanje, boljereći (saznajna) izvjesnost, da se tu nije radilo ni o kakvoj “borbi”, već se pred mojim očima odvijala jedna, iako mikroskopska, ono ipak prava pravcata - jebačina. I to kakva - jebačina !!! Ne ova ljudska, nespretna, uz pomoć odredjenih organa koji čak ne služe isključivo ni za tu svrhu već onako, uzgred, i za pišanje, već jedna jebačina cijelim tijelom - bez ostatka!

    Tek tada ostadoh zbunjen, kao i mnogo puta u životu, razmišljajući; pričinja li se to meni i da li mi se, kao uvijek, podsvjesno uvaljuju moje uspaljene seksualne preokupacije, računajući, unaprijed, da bi tako stvarno moglo i biti. Mikroskop, razmišljao sam, postoji već par stotina godina i brojne generacije se već odavno, naučno i drugačije, bave tim mikrosvijetom, pa ne može biti da sam ja prvi koji je otkrio takvo dogadjanje u njemu. No čitav osjećaj je govorio, nasuprot hladnome razumu, da je ono, što sam tamo vidio, baš prava pravcata jebačina i to takva da uveliko prevazilazi sve ono što se u ljudskom iskustvu dogadja, uključujući i ono što se u običnom svijetu računa u perverziju.

    Negdje kasnije, u jednoj od knjiga Vilhelma Rajha (Wilhelm Reich), pročitah kako on dodaje, onako uzgred, kao optužbu službene nauke, da su biolozi i ostali, okovani moralom prošlosti, jednostavno, tokom vjekova prećutali činjenicu da su se u mikrosvijetu susrijetali sa seksualnim ponašanjem jednoćeličnih bića. I opet sam morao da se potsjetim na svu bijedu moje i opšte prošlosti. Odnosno, na nepregledni obim svjetske literature i nebrojene hiljade ljubavnih romana bez poštenog opisa jedne jedine, makar i ljudske - jebačine.

  17. #292
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Dok u potpunosti pripremim prilog koji će u potpunosti opravdati onu napomenu
    o ulasku na svoju odgovornost,
    poštovano općinstvo ću, priloženim linkom,
    uputiti na jedan "ostavinski " thread" o svemu i svačemu...

    Pa ko voli....

    http://www.forum.cdm.me/showthread.p...jne-karikature

    - M -

  18. #293
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default


    Već od prvoga dana, bilo mi je jasno da je, u zemlji obećanoj, u stvari mašta na vlasti, jer u njoj nema što nema i što se ne može...
    Last edited by metuzalem; 09-06-15 at 21:49.

  19. #294
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    http://www.forum.cdm.me/showthread.p...jne-karikature


    Svejedno, primijetio sam da vazda nekome smetam, đe god da me moja rabota ponese, bez obzira na vrijeme i prostor...
    No rabota je rabota (businnes is busines) kako rekoše naši stari...., bilo da su to dubinske dubine ili....
    Last edited by metuzalem; 09-06-15 at 22:18.

  20. #295
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Ljepota jeresi

    Izgleda da se ova „voajerska“ priča nije nametnula tek tako, jer još od antičkih vremena opstaje dilema o postanku i biću svijeta kome pripadamo na veoma dramatičan način pošto se život svakog od nas svodi na trenutak nezaustavljive prolaznosti između onoga što je prošlo i budućnosti koja se propinje poput talasa koji prijeti da nas potopi, ali nas svaki put uzdigne kako bi, na trenutak, osmotrili svijet oko sebe.

    Uskoro će biti skoro 40 godina, otkada je nezaboravni Živko Nikolić ostvario svoje najbolje djelo; „Ljepotu poroka“ - film u kome se je, na nesmiljeno pošten način osvrnuo na ljudske odnose, vladajuća shvatanja i moral kojim se oni regulišu od vrline pa sve do poroka. Međutim dok je Živkov porok bio posljedica tjelesnih poriva i neobuzdane strasti, jeres je isto to, samo što se odnosi na duhovnost i njegove neshvatljive porive.

    Zato nije čudo što je jedan autor samostalnog duha sa početka dvadesetog vijeka – Čarls Fort – u svojim djelima, onako uzgred, pomenuo da nauka danas nije ništa drugo do praznovjerica, odnosno jeres, prošlosti a da je današnje praznovjerje u stvari, buduća nauka...

    E onda, u nadi da dostignemo ljepotu jeresi onako kako je u tome uspio nezaboravni Živko, krenućemo baš od neobičnog iskustva jednoćelijskih bića poput pomenutih ameba, jer su one jedine koje u sebi nose potencijal neprolaznosti i vječnog opstanka pošto se množe dijeljenjem.

    Kad se čoek osvrne na vladajuću znanstvenu teoriju da je svijet nastao iz Velikog Praska (Big Bang) koji asocira na eksploziju nekekve kašete sa bojevom municijom, onda svakome ko na svijet i život gleda kao na čudesno stvaranje nedokučivog smisla i neslućene ljepote, onda nije čudo ako mu se jednoćelijsko biće, samo po sebi nametne kao jedini pravi model našega svijeta i cjelokupne vaseljene.
    (nastavak slijedi...)
    Last edited by metuzalem; 15-06-15 at 23:13.

  21. #296
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Turisti kroz vrijeme...

    Mnogi i ne slute u kojoj mjeri ga na prolaznost mogu opomenuti sasvim svakidašnje pojave i sporednosti a vjerovatno nema boljeg i smisaono dubljeg trenutka i prilike da čoek shvati kako vrijeme neumoljivo protiče, no onda, kad se, u kakvoj žestokoj trci, nađe pred semaforom a upali ono - neumoljivo - crveno svijetlo.

    Još mi je u sjećanju trenutak kad sam brdsko-brzinski otrčao da kupim svježe objavljenu knjigu - „Kratka priča o vremenu“ - Stivena Hokinsa“, naučnog autoriteta koji bi, na globalnom znanstvenom planu, bio neko poput velečasnog Amfilohija u pogledu ovdašnje crkve vjere i....Ovu knjigu sam pročitao „na dušak“ da bih na kraju uvidio da nijesam shvati to „đao popio...“ pa pošto sam je ostavio „da se oladi...“ nekoliko puta ponovo uzeo u ruke ali ovoga puta bez ikakvog očekivanja da bi se što moglo promijeniti.

    Poznato je da se dolazak ljeta i vrelih dana u novinama obično najavljuje vijestima „iz naftalina“, kad do riječi dolaze vračare i naučnici kojima su, uglavnom, zajednički osvrti; ili na „smak svijeta“ ili na njegov početak. Tako su, ovih dana, ovog eminentnog naučnika priupitali o vremenu i da li će se jednoga dana kroz vrijeme moći i putovati, kao što se danas putuje kroz – prostor. Na to pitanje je on negativno odgovorio a mene čudilo što ga i pitaju, jer da je to moguće mogli bi to saznati i bez njega pošto bi takvi putnici na Cetinje stizali autobusima ka svi ostali turisti...
    Last edited by metuzalem; 23-06-15 at 11:19.

  22. #297
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Jeres - porok duha....

    Imajući u vidu da je filosofija mudrost bez humora, treba se osvrnuti i potražiti mudrost sa humorom, koje neđe mora biti. A nje je vazda bilo skrivene na isti onaj način kad se usta pokruju rukom da se prišapne neka tajna i iskrena – istina. Jedan od jedinstvenih filosofa – mudraca – koji su svoje ideje i misli iznosili u kristalno čistom obliku, bio je poljski satiričar Stanislav Jirži Lec, od koga potiče ona tajanstvena i dubokomislena izjava:

    -„Što smo bliže Istini, sve smo dalje od Stvarnosti“

    Kako to sad, sve dalje od stvarnosti...? Vjerovatno zato što je stvarnost, u svojoj prolaznosti, naprosto – imaginarna. Ali su, zato, bezimeni Adepti svojevremeno uzgred primijetili da je:

    „Ljepota putokaz ka – Istini...“

    E uz ovu poetski uzgrednu napomenu mogli bi se osvrnuti na onu "Ljepotu poroka“ Živka Nikolića, koji je svoje neprolazno djelo posvetio onoj ljepoti koja se skriva pod prigodnim pojmom – porok – jer, kao pravi umjetnik, nije htio da ga kroz život vode popovi i ostali dušebrižnici, te je, ne osvrćući se, krenuo putem na koji ga je uputila – ljepota. A zar ima veće ljepote od dubokointimne – erotske – koju raznorazni dušebrižnici pokušavaju prikriti „ružnoćom“ njene tjelesnosti, kako bi ovaj osnovni ljudski poriv, nagon, odnosno životnu motivaciju, stavili pod nesmiljenu kontrolu.

    I dok se porok odnosi na tjelesne porive...

    Jeres se odnosi na duhovne.., tojest na sve ono uzbudljivo što pruža sloboda misli da bi se ponekad zamislilo i ono – nezamislivo.., ono što tzv. „pristojno“ čeljade ne bi smjelo, ne samo misliti nego još manje pričati okolo o tome...

    E ovđen će baš o tome biti riječ...

    Ukoliko nas, neko od "dežurnih" čuvara tzv. morala, s pravom opomene da ne palamudimo bez pokrića, a evo leksikonske odrednice istog:

    KURCU...
    Last edited by metuzalem; 25-06-15 at 23:22.

  23. #298
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    A sad, da bih sve one duhovne voajere koji neodgovorno zalaze na ovaj topik, uz primisao e se matuf prenemaže preporukom; da se misli i zamišlja – nezamislivo- opomenuo da to uopšte nije daleko - od stvarnosti. Dovoljno je da ih potsjetim da su ne tako davno, tranzicioni političari, nepodnošljivom lakoćom, školskom obrazovanju nametnuli i seksualno, time olako računajući na sigurne političke poene...

    Ne znam a nije me ni briga da li se ovo, sa velikom pompom najavljeno (seksualno) obrazovanje i dalje praktikuje u modernom (balkanskom) školstvu, što to me i onako ne oslobađa da i sam moram zamisliti (nezamislivu) pedagošku jedinicu u kojoj bi, po svim uzusima, muški i ženski predavač, učenicima trebali dapredaju teoriju i praksu intimnih ljudskih odnosa sve to uz prikazne vježbe, kako bi đaci imali potpun i neposredan tematski uvid.

    No koliko sam informisan, od cijele rabote nije bilo ničeg do nekakvih priča koje su nabijeđeni nastavnici, uz nepodnošljivu nelagodu, đacima raspredali o pčelicama i cvijeću čiji je glavni cilj bilo oprašivanje istog.

    No da ne bih jalovo palamudio, svima koji ovđen zalaze, dao bih u zadatak da zamisle, ali bez ostatka, kakvo bi trebalo biti predavanje po ovoj osnovi... Da li bi mogli da zamisle dvoje „ nastavnika“ koji đake činom i riječju uvode misterijum erotike. Moram priznati da to ni meni ne polazi za (hm!) rukom...

  24. #299
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Napomena o „ulasku na sopstvenu odgovornost“ itekako obavezuje i mene samog, jer ni sam svoje osvrte ne mogu izraziti bez izvjesne nelagode uslovljene odgojem i vaspitanjem. Međutim već je isuviše kasno za slične dileme, te više nema uzmaka, posebbno zato što cijelu ovu rabotu smatram izvjesnim dugom, ne samo prema gradu Cetinju, već čak i onima koji su, makar i nogom u prkno, uslovili moj životni smjer...


    No da se vratimo onom zamišljanju – nezamislivog... Ne zato što je to – nezamislivo – nemoguće zamisliti već – zašto? Na isti način kao i ono da svak zna i nije teško znati, da su dva i dva jednako četiri (2+2=4) ali niko ne umije da objasni zašto.

    E sad, ono sa pčelicama i cvijećem iz predhodnog posta, moglo bi ostati kao jedna uzgredna napomena da, za posljedicu, nema osvrte na prenaviknutu stvarnost, koja nam zatvara sve vidike i smanjuje horizonte. Tako me ova uzgredna primjedba potsjeti na jednu obrazovnu televizijsku emisiju i to na jednu posebno dobro urađenu, baš o pčelicama i cvijeću, ali ovoga puta je glavnoj ulozi bio jedan šareni i dobro „nadrkani“ bumbar i jedan baš „erotski“ izazovan tropski cvijet. U jednom veoma pregledno (closeup) kadru se, veoma jasno, mogao vidjeti ovaj, asocijativno „uspaljen“ a u stvari gladan bumbar, kako iz sve snage nasrće da se dokopa slatkog nektara skrivenog u dubini cvijeta i pritom glavom izdiže jednu omanju laticu ovoga cvijeta, što ima za posljedicu da se dva poduža tučka, nalik na nožice u žutim papučama, saviju i na njegova dlakava leđa spuste izvjesnu količinu praha, općinstvu poznatog kao – polen.

    No ipak, u pogledu samog bumbara, u potpunosti sam bio siguran da ovaj njegov „oralni“ zahvat nije bio motivisan bilo kakvom erotikom, već u potpunosti uslovljen - lancem ishrane. U stvari, sve bi se moglo pripisati uspaljenoj mašti okašnjelog erotomana, da se u pogledu samog cvijeta nije radilo o činu oplodnje kako su to neznavenoj đeci objašnjavali nabijeđeni nastavnici tzv. seksualnog vaspitanja.

    Da bi se opet mogli vratiti na jeres kao porok duha, dovoljno je da se potsjetimo u kojojmjeri vladajući „moral“ pretstavlja veo koji prikriva iza koga se prikrivaju putokazi ka brojnim istinama... E sad, cijela ova priča nas uvodi i u jednu dopunsku – moralnu – dilemu, da li bi neko ovga bumbara mogao svrstati kao, društveno znanog, „Žigoloa“ a opisanu „transakciju“ podvesti pod pojam transbiološke – prostitucije!?

    E pa onda nije za čuđenje ako neko (pravilno) zaključi da je zamišljanje nezamislivog itekako naporno...
    Last edited by metuzalem; 30-06-15 at 20:38.

  25. #300
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Duhovni tajkun...

    Uopšte me ne bi začudilo kad bi neko od namjernika koji zalaze na ovaj moj topic, razočarano odmahnuo rukom uz primjedbu da je matuf krenuo da se, postarost, prenemaže „na mišiće“ pokušavajući nametnuti nekakvu svoju uvrnutu filosofiju...

    E, ada čuješ; zamisliti - nezamislivo!? I to danas kad čoek ne zna što ga sjutra čeka... E pa što, ka da je sa zamislivim lakše i jednostavnije. Kad bi bilo tako onda velečasni Amfilohije ne bi moga postati svojevrsni „duhovni tajkun“ kome je tzv. tranzicija omogućila da uspostavi skoro apsolutni monopol nad onijem što se može i smije misliti...A ovo, izgleda, ne samo da izgleda prihvatljivo nego čak i sasvim poželjno, što se uveliko da naslutiti iz ponašanja vlasti koja ove veoma stvaralačke postupke mitropolita, ne samo toleriše nego mu pritom (u stavu mirno!) stoji na usluzi.

    U tom pogledu režim iskazuje visoku maštovitost time što je, u Crnoj Gori, uvela svojevrsni – liberalni - duhovni kapitalizam i time omogućila prvobitnu akumulaciju – duhovnog – kapitala, jednako kao što je ozakonila i materijalnu tajkuna kojima pripada onaj bolji komad Crne Gore.

    U stvari, ko god se usudi misliti svojom glavom, veoma brzo će doći do zaključka da ova vladavina velečasnog Amfilohija nad vjerovanjem kao zamjenom za razmišljanje nije ništa drugo do nastavak Antibirokratske Revolucije – drugim sredstvima... E za nevolju, ovo je sasvim – zamislivo!

    Da ovo ne pričam napamet, mogu potvrditi iz prve ruke jer sam prije nešto više od mjesec dana bio u Cetinju i sa sjetom primijetio da se broj mojih vršnjaka poprilično prorijedio te su i uobičajeni susreti izostali. No bilo ih je, iako manje, ali zato neočekivano intezivnih, kojom prilikom je bio diskusija po sistemu:

    -„Ma nema veće budale i pokvarenjaka od Žaka Širaka koji nas je bombardovao i uvalio u nevolje iz kojih izlaza nema...“

    No taman kad sam ovoga matufa opomenuo da se uzdržava od sličnih kvalifikacija nekog koga uopšte ne poznaje, evo ga drugi matuf koji zapjenušeno izjavljuje:

    -"Njemačka je – *****!– jer hoće da se nametne Putinu...

    No znajući da nema svrhe prepirati se, iznenada ih upitah imaju li internet. Donekle iznenađeni odgovoriše:

    - „Ne, a i što će mi, koji matrak...“

    Otprilike po internoj logici da oni ionako sve znaju...

    - „E kad bi imali, znali bi da bih, o tome što tako nadrkano tvrdite, u sekundi mogao „izguglati“ barem par stotina hiljada štampanih stranica...“

    Umjesto razumijevanja, matufi složno odmahnuše rukom i uzdignute glave nastaviše hod pljacom i tek tada mi bi bolno jasno kako ova internetski pismena omladina Cetinja, pod njima uopšte izlazi na kraj sa neumitnom svakodnevicom.

    No bilo je i povoljnih utisaka, jer sam se, skoro cijelo vrijeme, nalazio u društvu sa jednom (duhovno) kompetentnom i veoma šarmantnom Engleskinjom (dipl. psihologom na vrhuncu karijere) koja je na najljepši, iako nenamjeran način, potvrdila naslov ovog mog topica, time što je u jednom momentu, kao u zanosu, izjavila da je Cetinje jedan – magičan grad.

    A i kako bi moglo biti drugačije kad se u bilo kojoj cetinjskoj kafani može čuti:


    Last edited by metuzalem; 03-07-15 at 10:12.

Page 12 of 24 FirstFirst ... 2891011121314151622 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom
    By metuzalem in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 420
    Last Post: 22-03-22, 09:39
  2. Podgorica, Evropska metropola 21og vijeka
    By E-1 in forum Centralni
    Replies: 489
    Last Post: 29-09-11, 11:26
  3. DUHOVNA APOTEKA pred zatvaranjem?
    By metuzalem in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 24-04-08, 13:13
  4. Bar - metropola juznog mora
    By Bonja the Zmaj in forum Primorski
    Replies: 3
    Last Post: 07-12-06, 13:42

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •