@ Stiv, batali.
Eo, nema me.
Ritual je kad podjes kod babe, popijete kafu, previjes je, montiras za setnju, popricate se i podruzite, procitas joj novine u parku gdje babe cuvaju unuke (mi smo stari kontrasi).
Njeznost u osnovi. Imam vremena.
A i plaja ceka.
<3
San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.
Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju
Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?
Prazna soba stane da reži
Uvučem se u svoju kožu
Tavanica stane da skiči
Hitnem joj jednu kost
Uglovi stanu da kevću
I njima hitnem po jednu kost
Pod stane da zavija
hitnem i njemu jednu kost
Jedan zid stane da laje
I njemu hitnem jednu kost
I drugi i treći i četvrti zid
Stane da laje
Hitnem svakom po jednu kost
Prazna soba stane da urla
I sam prazan
Bez ijedne kosti
U stostruki se odjek
Urlika pretvaram
I odjekujem odjekujem
Odjekujem
Vasko Popa
Last edited by Oljce; 17-10-14 at 08:11.
Hodaš čitavu večnost
Po svome ličnom beskraju
Od glave do pete i natrag
Obasjavaš sam sebe
U glavi ti je zenit
U peti smiraj sjaja
Pred smiraj puštaš svoje senke
Da se izduže da se udalje
Da stvaraju čuda i pokor
I sebi dase klanjaju
U zenitu svodiš senke
Na njihovu pravu meru
Učiš ih tebi da se poklone
I u poklonu nestanu
Hodaš ovuda i dan danas
Ali se od senki ne vidiš
Дан ти почне тако што избјегнеш сигурну смрт у удесу јер камионџија не гледа лијево кад се прикључује, а кроз сат времена бургијаш кроз максиларни синус док ти кoлега пјева шпицу из ''Аце поштара''. И остале животне динамике.
У тo име: правац фризерка и на пиву.
Како колега каже:
Tugitis elephantus
Tugitis elephantus је најгора болест
Од свих болести.
Туге се хране самоћом,
Попреким погледима,
Неизговореним ријечима.
И расту,
расту,
расту...
док не постану слоновске туге.
Прво нападају грудни кош.
Сједну лијепо на груди
и свом снагом те притисну.
И онда ништа не можеш.
Срце те боли
и не можеш нормално да дишеш.
Не дају ваздуху да фино
изађе из тебе.
Не, сав се он у ваздух претвори.
а у озбиљнијим случајевима
претвара се у течност
и излази кроз очи.
http://www.bibliotekabijeljina.rs.ba...nja&Itemid=351
Сад су ти неки дани кад бих читала брдо белетристике и само се фотосинтетисала и заливала цвијеће.
Ал трт.
Пита баба(84) за Вању Удовичића, је л се оженио и то, јер жене луде за њим.
-Како знаш?
-Чула сам.
Жене.
Кад бисте знали како је крваво стицање вјештина, не бисте се усудили да коментаришете ничији рад. Никад.
Има дана кад заслужим гајбу пива и 3 слободна дана јер се уклапам у лудило:
Кад се испостави да су ти нове газде блиски рођаци и одушевљено ти кажу да бираш износ кирије а и сина.
-Па исто се презивамо?
-Шта има везе, баш си фина.
-Па, еци пеци пец. Урош!
Вазда су ме свекрвице вољеле. А човјек лутка. Искушење!
Last edited by nauzeja; 25-06-15 at 20:54.
Да не заборавим, мада тачно не могу више.
Татомир чији је брат Грујица има пса ком је њиов отац зубар уградио златан зуб. Крајње мој стил.
Da i ja ne zaboravim, mada vjerujem da neću dok sam živa.
(Uzdah, teški, mučenički): Eh, djeco moja... ne znate vi još šta znači imati SVOJU Državu.
Žrtvovala sam svoj san radi tog uzdaha.
Savjest mi je mirna.
Last edited by Raquel; 10-07-15 at 20:13.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Клинац од 5 година после напорног прегледа скочи на мене с оне столице, пољуби ме, загрли чврсто и не пушта. А његова мама поред стоји и плаче. Иако он не засузи ни у једном тренутку. Ајме.
Немојте, људи.
Одмор. Одмор. Одмор. Одмор. Одмор. Одмор.
П.С. дјевојчице су невиђено храбра бића.
Last edited by nauzeja; 28-07-15 at 16:25.
Додатак свим блиц женама и мужевима: лакше ми пада ректални алпинизам од квазипсихоанализе спроведене нада мном. Степен контаминације надмашен.
Хвала.
Non sum uni angulo natus: patria mea totus hic mundus est.
Lijepo je rekao Frojd: Prije nego postanes melanholican i depresivan, za svaki slucaj provjeri da nijesi okruzen idiotima.
U prvoj polovini prošlog veka, Sigmund Frojd je pisao o razlici između tugovanja i žalovanja, odnosno između tuge i melanholije. Danas većina terapijskih pravaca i psiholoških škola pravi razliku između normalne tuge i depresivnosti – koju smatramo patološkom reakcijom na gubitak. Međutim, oni ljudi koji nemaju nikakve veze sa psihologijom, i njoj sličnim granama vrlo verovatno nisu u stanju da samostalno naprave razliku između dve emocije. Jasno je da je ova zdrava poželjnija od one patološke, ali kako da znamo da ih prepoznamo i, naposletku, zašto se kod nekih ljudi javlja tuga, a kod drugih melanholija?
Posto vidim da odje ima psihologa neka mi neko kaze postoji li razlika izmedju melanholije I letargije, posto su meni ova dva pojma jedno isto
poslato paukom
istrajan budi.
--------------------------
Do Not Disturb.
--------------------------
Могао бих ја да скувам кафу, а?
-Ред би био, шефе.
Стварно, хоћеш да ти скувам?
-Не.
Стандардно корпа, а мала?
-Да.
Примјена iii Њутновог.
Далеко ћемо догурат.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks