Došao si i nisi rekao ni dobar dan..................I nekako me to nije pogodilo.
Sve se promijenilo.
Neka je.
Magla je ovih dana, pojela riječi........
Došao si i nisi rekao ni dobar dan..................I nekako me to nije pogodilo.
Sve se promijenilo.
Neka je.
Često mi znaju reći kako moja riječ treba biti besprijekorna jer JA sam ta RIJEČ.No...kada bih bila (samo) riječ, sve one značile bi moju neotkupljenost. Identifikacija takve čežnje, ostvarena je samo kod Njega.
Jedna meni draga osoba, rekla mi je nešto što sam shvatila kao naslov svoga pokušaja umjetničkog pisanja...SVIJET U KOJEM JE SVE MOGUĆE, A NIŠTA NE POSTOJI....bez filozofske varijacije.Radi se o tome.Bez višeznačja..u potrebi da odredim opseg. Sloboda.
Ipak, da u tom svijetu baš ništa ne postoji, moglo bi uzrokovati kakvu kontekstualnu melankoliju.....s kojom se da živjeti. :-)
Mazel tov.
.
U želji da budemo što stručniji i bolji nositelji raznih kompetencija, meni je do prozračnosti.
Oko ponoći, uloge čovjeka skupe se u jednu zdjelu i utonu u san.
Što od njega ostane?
Pokoja misao o jednoti, dvije tri iskre sjedinjenja, udisaj i mir bića koji se sunovratio u bezvremenost, samo da ga se ne vidi.
Glumeći, čovjek je osamio i sve buduće trenutke samoće koji su mogli izroditi susrete za vječnost.
Što nam je činiti? Ništa.
Samo nam je Biti.
U toj ogoljenosti, srela sam Tebe. Bez imalo čežnje za zločestoćom trenutka, bujica riječi okomila se na mene samu i zatvorila vrata "beznačajne" povijesti dijaloga. Obostranog, sasvim sigurno.
Oko ponoći, raskoš dolazi u obrisima sjećanja na dugo pisanje.
Last edited by naftali; 16-01-16 at 21:17.
Prošlo je već puno vremena......
Kako si?
isto...
ti?
nothing comes from violence and nothing ever could
razigranog duha.....................baš.
izvana........ozbiljno.
izvana...
nothing comes from violence and nothing ever could
Ružan sam izvana, iznutra sam Bred Pit.
If there's two things that I hate-
It's havin' to cook, and tryin' to date...
Šteta, Bred Pit se upravo obrijao i izgleda 15 godina mlađi.
Jesi potrefia trenutak kad ćeš bit Bred iznutra.......
Zbilja. Ja sam postao Bred Pit i izvana.
Sent from my HTC Sensation XE with Beats Audio Z715e using Tapatalk
If there's two things that I hate-
It's havin' to cook, and tryin' to date...
Jesu li Crnogorci skloni melankoliji i je li sramota bit melankoličan ako si muško?
(znam da je pitanje nezahvalno i općenito, al' eto..)
Last edited by naftali; 20-01-16 at 17:28.
nothing comes from violence and nothing ever could
Кренеш на посао болестан.
Психопата те сачека и поклони пјесму коју је смислио док је воајерисао.
Схватиш да ти је задњи брисач украден.
Упуте те у Оков да купиш нови.
Живот пише драме.
Ma znala je da je došlo vrijeme za The end, ali uvijek joj se vrtila po glavi second chance.....
I naravno - lubenica po ljeti.
:watermelon:
Toliko joj je dizao živce...................
Ujutro se nema vremena za melankoliju, ali ima za radost...kad vidiš da je netko tu........
I bez riječi, nekako se bivanje osjeća.
Јебу ме крупне очи јер у њима прочита сву тугу и емпатију, па га боли још јаче.
Цвикери би добро дошли али слабо дихтују.
А и не волим их.
Znaš i sam.....kako je to.
naftali, i dalje dominiras odje
istrajan budi.
dolazi oluja, nosi je tko zna gdje........
pisat uvijek hoće....gdje god.
zna se razasuti po stranicama različitih boja.
dolazi oluja, ljubav s njom umire.
a kad umre, ostaje jedna pripovijetka.
glavni likovi se ljute.
ne znaju da...................
da ona nije ta.
..............
Spremio je strahove u torbu, poklopio misli šeširom i krenuo prema izlazu.
U srcu je znao kamo ide, ali komešanje ostataka po džepovima prošlosti izrodilo je nakazu koja ga je uporno pratila, pa i htjela proždrijeti dok je koračao.
Ostao je miran jer je znao da su to samo vizije u kojima je sve moguće, a ništa ne postoji.
Dok je kao dječak maštao, žalio je što omaštovljeni objekti ne postoje, a sad je bio sretan jer je konačno postao svjestan da njegovo srce ubrzano radi samo zbog prisjećanja.
Ograda stepenica bila je staromodna, baš i kao doživljaj djetinjstva u kojemu se uvijek osjećao usamljenim. Zato mu je šešir, još uvijek, čvrsto pričvršćen za glavu i zapravo kazuje mu da je došlo vrijeme smiraja.
Uskoro, otvorit će vrata na vrhu i ugledati...........sebe na danjem suncu.
Šešir i torba ostat će mu kao dragi suveniri postojanja.
Zašto bi ih odbacio? Jednom, imat će neprocjenjivu vrijednost.
(nosimo sve sa sobom i u sebi, ali ne na isti način)
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks