Oprostiti i zaboraviti

[Sirenita]

"Ekseri u Ogradi

Jednom beše jedan mali dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu je da svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan ekser u ogradu.

Prvoga dana dečak je zakucao 37 eksera na ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu.

Tako je došao dan, kada tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana tokom kojeg uspe da kontroliše svoje ponašanje, iz ograde iščupa po jedan ekser…

Dani su prolazili i jednoga dana dečak je bio u stanju da se pohvali svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada je rekao: “Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u besu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem i izvuci nož ali posle toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.”

[Executor]

meni je donekle zao sto sam u "jednu ogradu" zakuca' podje koji ekser kad nijesam treba' ali je bilo uzvraceno istom mjerom tako da joj to dodje na isto, ne ?!

[Oljce]

Lepa prica i pouka Ne dodje na isto.

[Miss_Lucifer]

Divna priča, a šta je tema?

[Sirenita]

Tema je:
Koliko ste spremni da oprostite onom ko vas povrijedi?
Da li ste zlopamtilo?
Koliko to utice na vas kasniji odnos sa tom osobom?

[Executor]

pa sve zavisi koliki je "ekser" ... ako je manji moze da se i zaboravi ali ako je veci onda se slabije oprosti a jos slabije zaboravi.
btw.nijesam zlopamtilo .. (bar mislim da nijesam. hihihih)

[Danaida]

Pa da, nešto se oprašta nešto ne. Mnogo je veće pitanje šta se zaboravlja, jer meni se čini da zabravljam, a onda kad se ponovi nešto što me povrijedilo pali se lampica. Kod nekog možda ne, ali kod mene nažalost da, jer ako jedna osoba povrjeđuje mene iznova i iznova onda me ne poštuje i ne cijeni, a najvjerovatnije i ne voli. I ja sam, dok sam mlađa bila, bila sposobna da pogriješim nešto krupno prema ljudima i na koncu se ispostavi da je riječ o ovome što sam napisala ranije, ne cijenim, ne poštujem i ne volim. Danas se već to malo drugačije rješava, da ne bi došlo do onog povrjeđivanja koje se oprosti, ali od kojeg se pali lampica. Valjda dolazi sa zrelošću...

[Executor]

upravo tako.. cini mi se sto sam stariji da sam tolerantniji i da umijem oprostit..

[Sirenita]

Po meni, strah je ono sto nam ne dozvoljava da zaboravimo (cak i kad to zelimo i trudimo se)... Strah od sklonosti onih kojim oprostis da ponove istu gresku (cesta pijava, nazalost)!

[goozica]

mogu da oprostim, bilo da je mala ili velika "rupa", kad prebolim, oprostila sam. nisam zlopamtilo, ne vracam nikakvom mjerom,ali posle bola ostane "jadan" pogled na tu osobu...

[Lommy]

Tema je:
Koliko ste spremni da oprostite onom ko vas povrijedi?
Da li ste zlopamtilo?
Koliko to utice na vas kasniji odnos sa tom osobom?

Ja licno oprastam samo treba vremena. Ono, u sebe oprostim ali toj osobi ne, valjda da joj ne bi da sansu da to ponovi. Cudno kako samo lose stvari pamtim dobro. Lijepe blijede brzo.
I ako se predje preko toga odma ili nekad, opet ostaje ono lose u sjecanje, koliko god lijepog bilo kasnije.

[Mojsije]

Uh kako sam ja jedan dobar zakucao. Ali samo zato sto sam bio izazvan. I ne zalim ni 2% zbog toga. A zaboravit se ne moze, moze se eventualno i oprostiti, ali na kraju nije ni bitno kad sve to izblijedi.

[POBR0]

"Živimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti, on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu."

[Executor]

velicina covjeka je u tome koliko on moze da oprosti ali ne i da zaboravi!

[cvxcomputers]

Sve se pamti. Pogotovo kad je od bliskih
Po prirodi nastojim da pamtim samo lijepe trenutke, ali - razocarenje se ureze u tebe... I prati te

[Prekidi_stvarnosti]

sva sreca pa nemam dugorocno pamcenje. yesterday, seems so far away... peace NOW

[cvxcomputers]

Haluciogeni opijati su chudo

[GYPSY]

Do 5 eksera manje vise i ne registriram, ali ako primjetim da covik bas voli da se druzi sa "cekicem" onda gledan da ne buden "dezurna ograda". Pa nek "bode" nekog drugog. Ja bi volila da pamtin, ali demencija cini svoje, pa zaboravin i sto necu. TAko da mi sva ta "gorka iskustva" nekako odleprsaju u magli i ne opterecujen se s tin.

Sve u svemu, vise mi je bitna "namjera" ukucavanja, nego sama "rupa". "Ukucam" i ja sa vrimena na vrime, jebiga, desava se, ali ako nima lose namjere, ako je afekat onda me ne boli toliko. Ali ako primjetin da je "cekicar" sa predumisljajem napravio "rupu", taj se sa ovog "ogradom" nece vise druzit.

[elizapg]

Odlicna prica za iskazivanje interesantne pouke. Medjutim, ne bih se bas slozila da sve te "rupe" su istog "obima" i istog znacaja u nasim zivotima. Treba se kontrolisati sto se vise moze u smislu smanjivanja tih izliva bijesa i eventualnog izgovaranja ruznih rijeci. Meni se u zivotu desilo svega 10ak puta da bas puknem ali mozda jednom da sam i opsovala prilikom istog i taj put nije bio izraz zelje da se neko uvrijedi vec da odusim. I naravno osoba se ufatila za tu psovku ko da je slamka spasa da bi tako nabacila mi osjecaj krivice a sva silna paznja koja je upotrijebljena ranije da se skrene na problem koji je postojao, bila je anulirana. I sto su ti vecina ljudi, vrlo sujetni, egocentricni i samozivi stvorovi . Nego, znam da sam u pravu pa se vise i ne zamaram, sve dolazi na svoje tj na ono sto sam i sama tada govorila tako dugo. Mozda malo neskromno od mene, ali jbg. zaista je vrijeme da se skromnost malo potisne .
Elem, zanijeh se malo.. Uglavnom, vrlo sam strpljiva sto se odnosa s svojim bliznjima tice- ali to me je kostalo dosta. Sada vagam, te neke momente koji bi mozda i bili momenti bijesa kanalisem na meni interesantne nacine i iskuliram koliko mogu. Jer i ako si u pravu i imas te nalete bijesa, dzaba, niko ti ga nece poaferit n'o cete napravit avetnim i ludim .
Oprastam jer nisam zlopamtilo. Dzaba, drzi me kraci period i onda dignem ruke od zamaranja oko te osobe ali zaista ne zaboravljam. Nezaboravljanje ne smatram gubitkom vremena nikako. I mislim da svako laze kad kaze da zaboravlja lise onih koji zaista dobiju amneziju . Jer tako covjek jedino moze znati ko je vrijedan paznje i koga treba cijeniti ne toliko vise zbog njihovih rijeci vec njihovih djela. Iskustvo covjeka nauci da zaista rijecima se ne treba davati prioritet. Nek prvo se ucine djela koja ce kasnije biti potkrijepljena, obogacena i uramljena nekim, tom djelu, prikladnim rijecima. Tako se zaista i neka losija iskustva lakse oproste i dobro potisnu u neko majusno cose one "sive fascikle" o kojoj je GB ranije govorio.
E sad, sta ko oprasta, to je vec pitanje za svaku individuu jer svako ima svoj sistem ili ti kriterije kojim/a se vodi kroz zivot. U to ne zelim zalaziti jer je neciji nacin zivota samo jedan od "ukusa o kojima se ne treba raspravljati".

[KRKNA]

Nijesam zlopamtilo. Uglavnom opraštam i zaboravljam. Naravno, ne prebacujem. Umijem ruku da pružim isto i da prihvatim..
Mišljenja sam da emocije ne treba rasipati na mržnju eventualno ružna sjećanja.
Da bi čovjek oprostio, treba prvo da razumije..
Postoje neke stvari koje se teže opraštaju i takve moraju da odstoje...Na osvete bilo kakve vrste sam alergična i smatram ih činom jadnika...Lično, imam problem - zaboravim ko mi je što uradio, al' ga ispratim iz svog života ka' prava domaćica...Onda poslije nekog vremena $etim se da je bilo nešto, al veze nemam što...i tako ostane...

[no-mercy]

Mene je zao jer sam nenamjerno "zakucao"... Ali tesko ce "povrijedjeni" to shvatiti...

[Miss_Lucifer]

Užasno sam zlopamtilo, sujetna i tvrdoglava ko konjina, dakle ne opraštam i ne zaboravljam.

[no-mercy]

I nijesam zlopamtilo, kontam da ce svak dobiti ono sto zasluzi...

[Artemis]

U neoprostu je isuvise negativne energije koja sto se covjek vise inati to se ona vise nagomilava.Oprastanje je pored cina velikodusnosti i covjekovo oslobadjanje od onog sto mu skodi.Nezaborav to je ono sto je u nasoj memoriji,nasim glavama-ne mozemo kliknut neko dugme pa da ucinimo da se izbrise al kad oprastas on vise ne izaziva da se lose osjecamo.S toga prastajte ako ne zbog onih koji su vas povrijedili onda zbog sebe i svog zdravlja.

[Imas PM]

hm drugome sve, sebi nista , kratko i jasno ..................