@Israphele
Kačiš ovaj klip već neko vrijeme, a nikako da se skupim da i odgovorim na njega.
Hrišćanstvo, sam Hrist je veličanstvena pojava u duhovnom svijetu, možda čak i najveće dostignuće same vaseljene.
Sublimacija kvaliteta i pravih vrijednosti koji su dali model vaseljeni kuda i kako da se razvija.
Duhovnost nije prosta rabota, nije lako spoznajna i shvatljiva. To je proces koji traje cijeli život svakoga trenutka bitisanja, pa čak i dok se spava.
Ko je obožavaoc Isusa?
Ovo je neka navijačka nota moderne religioznosti, znak pripadnosti, profilacije, šare koje se nose.
Sa druge strane Hrist jeste rekao da nemaju drugog idola osim njega - kao i mnoge stvari, malo je pala sjena na izraz 'idol'- to bi bio materijalni model , vidljiv koji bi trebao da posluži kao primjer ponašanja i razvijanja, oBož(g)avanje istog davanje superironih atributa.
Mislim da koncept Hrista je dobar primjer koji bi trebao da posluži kao matrica za duhovni razvitak.
Sa druge strane vi sličan primjer imate sa Muhamedom.
Zar je to bolji primjer?
Oblačitri trofrtaljke i sandale i pritom puštati bradicu , oponašati neki orijentalni stajling, nesvojstven sopstvenoj kulutološkoj dimenziji.
Mislim da se tu detektuje ta navijačka nota, koja se lako može dovesti u ravan sa fetišom.
Jer Muhamed je slikom i prilikom čovjek, sa čovječijim djelima, sa svime što je samom čovjeku dostupno.
I kao tako je lako pristupačno i donekle objašnjivo.
Ako je u stilu oponašanja uzeto sve, a znamo da je Miuhameed koncept običnog ponašanja, da se to uzima za ozbiljno - čovjeka koji je živio i radio,a i umro prije 14 vijekova koncept po kome ti savjetuješ da se današnji ljudi kocipiraju - rekao bh da je slaba od toga vajda.
Gdje je tu univerzalnost Božije poruke, duhovnosti, koja treba da nadiće ljudsku prirodu?
Oponašanjem Muhameda, čovjek će ostati prost čovjek, koji je navodno odabran od Boga (tada i nikad više na takav način - kako reče Allah) , dok sa idealom Hrista , koji je pružio ljudima koncept univerzalnosti i egzaltaciju u duhovnom smislu teško izrecivom.
Sada navedi primjer lošega u primjeru Hrista koji će naštetiti običnom čovjeku, bilo koji segment koji nema univerzalnu i bezvremenu notu, jer svaka je usko vezana za duhovni rast, za vrijednosti koje su veličanstvene - pa da ubacimo da su Božanske, jer sve što je nadčovjekom može se smatrati da je to više od njega, dok ne spozna može i tvrditi da je Božansko - bar do trenutka dok to ne bude u mogućnosti da negira.
Svemoguć? - bar po našem ljudskom poimanju, može uraditi neke stvari koje mi ne možemo
Opet se vraćamo na koncept koji je predočen ljudima, bez ikakvih zastora ili iza kulisa.
Na primjeru pokazano da poslije smrti ima života, na realnom i sagledljivom primjeru.
Nevjerni toma mu opipa oživljke na tijelu i posta vjerni - eto imamo agnostika i među apsotolima.
Toje realna slika , profil ljudi, od bahatih, skromnih, nježnih i grubih, do bezobraznih - sve ono čemu svjedočimo u toku naših bitisanja.
Sa druge strane, univerzalnost, prometejska briga o čovjeku, koji je kao apsolut, koji je mogao da kaže 'BUDI' da svijet nestane, je sjeo na magarca i ušao u Jerusalim, prvi je uradio ono što ttraži od ljudi da bi postali bolji - u skromnosti skrušio, u žrtvi je prednjačio.
Šta je tu loše?
Svi su jednaki pred Bogom, i on prikazan ljudima u obliku običnog čovjeka bio je jednak sa svima - svakome brat tješitelj, od nikoga bolji niti vrijedniji - primjer, viđen i lako shvatljiv.
I tako dalje u nedogled.
Najbitnije jeste u cijeloj priči da je spoznat Bog kao duhovni apsolut, a ne kao invetivni heroj.
Tako da je Islam napravio jednu regresiju.
Ko je sve ovo radio cirka 600 godina, dok se nije Bog prikazao Muhamedu?
Zar mu je trebalo 600 godina da ukapira da je pogriješio sa Hristom ?
A đe je Bog bio kada je Adam izio jabuku?
Pa je šetajući kroz Eden uvidio da su se ono dvoje nesrećnika pokrilo sa listovima od smokve, pa se
iznenadi , pa nije znao odgovor što se desilo no ih pita čemu sve to?
U SZ anđeo je bio svako ko donosi božiju riječ, bio to običan čovjek, nebesko biće. Danas je on melek, posebno biće sa jasnim performansama,mogućnostima i izračunatom snagom destrukcije.
Šta je Muhamed prenosio ljudima?
Božiju riječ?
Zar je tako nešto moguće - znamo da se ime Boga ne može izgovoriti, jer nikome spoznaja ne doseže toliko duboko, a kamoli što drugo.
Zar nije ljepše da se tod jelima pokazalo - da li to može običan čovjek?
Istu onu koja je stvorila svijet i vaseljenu, jer znamo da je u početku bila riječ, od koje je sve nastalo. Čak na izvornom jeziku koji mu je rečeno.
Kako je onda Muhamed kad je doslovce prenosio što mu je rečeno, a pritom nema invetivnog djela - da se planine pomjeraju, stvara novi svijet ?
Interesantno.
Da li je on zaista prenosio Božiju riječ?
Sa druge strane, malo mi je neobično da se Bog prezentuje kao sadističko iskompleksirano biće, lako uvrijedljiv ako se ne koristi dovoljno superlativa prilikom spominjanja.
Suština religije, jeste da ljudi budu bolji, Hrist je dao ljudima primjer čojstva i junaštva, na ličnom djelu.
Univerzalno i bezvremeno, sa vrijednostima koje su civlizovane i poželjne unutar društva.
Iskreno, bilo bi divno kada bi neki političar na sopstvenom primjeru pokazao šta je skromnost, patriotizam, poštenje, čast.
Svi mi 'znamo' da su njima dobre namjere i da nam oni čine dobro tamo negdje iza zastora, bilo bi lijepo kad bi to i pokazali.
Uzgred - mnogo prije svih je bio Prometej.
Bookmarks