jos uvijek je nema u knjizarama :cry:
Nova knjiga poznatog crnogorskog pisca i filmskog kritičara Aleksandra Bečanovića
‘Očekujem što će iz svega proizaći’
‘Očekujem što će iz svega proizaći’ naslov je nedavno objavljene knjige renomiranog crnogorskog pisca i filmskog kritičara Aleksandra Bečanovića, u izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Knjiga je objavljena u okviru edicije ‘Savremna proza’, a njen urednik je Pavle Goranović. Ovo je prva knjiga proze Aleksandra Bečanovića, poslije do sada objavljenih knjiga poezije - ‘Ulisova daljina’, ‘Jeste’, ‘Ostava’ i ‘Mjesta u pismu’. ‘Očekujem što će iz svega proizaći’ sadrži osam priča, kao i, u Bečanovićevom maniru, soundtrack, odnosno spisak pjesama poznatih svjetskih bendova kao preporuku uz ovu knjigu. Priča koja otvara knjigu naslovljena je ‘Pismo br.1027’. Poput pisama iz legendarnog Stokerovog ‘Drakule’, i ovo Bečanovićevo je svojevrsna oda toj vrsti pripovijedanja. Upućenima je poznata autorova pasija prema filmu, između ostalih i prema reditelju Alfred Hičkoku, što se dalo zaključiti iz njegovih filmskih kritika. Stoga, sljedeća priča pod naslovom ‘Hitch Goes West’, na neobičan načini govori o snimanju legendarnog Hičkokovog filma ‘Vertigo’, koji iz Bečanovićeve vizure nije više triler-melodrama, već vestern. Još jedna Bečanovićeva velika ljubav - horor, može se prepoznati u priči ‘Zašto sam počeo da pišem memoare’ koja govori od jednom vampiru, a nju je autor posvetio velikanima F.V. Murnau, Mariju Bavi, Lućiu Fulći, Hesusu Franku i Kerol Klover. Storija iz naslova ove knjige govori o dva prijatelja, njihovim besmislenim životima, besmislenim pričama, o gradu Baru u kojem žive i čekanju. ‘Prezir’ je naslov priče u kojoj Bečanović kroz likove dva druga koji su se našli na jednoj privatnoj žurci govori, prije svega o lijepim svjetskim glumicama, u kojim filmovima su izgledale najbolje, a onda i vrlo neposredno o ljubavnoj vezi glavnog lika. U priči ‘Prelazna faza’ čitalac će otkriti životnu mudrost jednog vozača kamiona, dok je ‘Kad sam se okrenuo, stojala je na prozoru’, porodična priča prožeta motivima ljubavi i promašenosti. Posljednja priča u ovoj knjizi naslovljena je kao ‘Zabava’ i njen ključni motiv je nostalgija. Bečanović je jedan od najistaknutijih pisaca crnogorske nove književnosti. Objavljuje u svim relevantnim časopisima u zemlji kao i na ex-Yu prostorima. Njegove pjesme su prevođene na nekoliko svjetskih jezika, i objavljivane u mnogim inostranim časopisima. Za knjigu poezije ‘Mjesta u pismu’ dobio je Ratkovićevu nagradu.
"Vijest"[/b]
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
jos uvijek je nema u knjizarama :cry:
“Ambition is a poor excuse for not having sense enough to be lazy. “-M. Kundera
"Those who do not want to imitate anything, produce nothing."
— Salvador Felipe Jacinto Dalí
«I've loved, I've laughed and cried.
I've had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing...»
Zbilja kad ce? /me se zalijepila za lokalne pisce
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
Skeptican sam prema malom Becanovicu.
Citam njegove tekstove i treba mi Vujaklija da pokapiram neke rijeci, uz neki softver da provalim sustinu recenice.
Tacno vidim osobu s kojom niko nije htio da se igra klikera kad je bio mali
Ali bih stvarno zelio da procitam nesto od njega.
Vecina ljudi je zla
Hahahahahahahah ...
Nije zgorega da ucimo nove rijeci
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
Imala sam srecu da prochitam tu knjigu. Nesto prije nego je objavljena, neshto poslije. Moram da kazem da je ovo drugachiji Bechanovic od onoga kojeg znate iz novina i njiegovih kritika. Ovo je NJEGOVA proza, tako da sam ubijedjena da cete uzivat. Vrlo atipichno i chitljivo. Neki kratak prikaz je tekstu gore.
Knjiga je izdanje CDNK, i mislim da ce se prvo pojavit u Gradskoj knjizari i mozda u IPS-u.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Horror je kljuchna rijech.Originally Posted by Ulysses
p.s.
Don't mind little old frustrated me...
i left my urge in the icebox.
Ja bih da ovaj topic ipak ostavimo za Becanovica.
Sinoc sam procitala "Ocekujem sto ce iz svega proizaci, utisak :arrow: previse banalna
“Ambition is a poor excuse for not having sense enough to be lazy. “-M. Kundera
"Those who do not want to imitate anything, produce nothing."
— Salvador Felipe Jacinto Dalí
«I've loved, I've laughed and cried.
I've had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing...»
Sa zadovljstvom je pobrisano sto je trebalo da bude pobrisano.
Nadam se da slicnih izleta nece biti uskoro.
I sto rece Carla,
Zahvaljujem.Ja bih da ovaj topic ipak ostavimo za Becanovica.
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
pa posto smo preimenovali topic u DJELA, onda nije zgoreg da se pomene izvanredna poezija mladog Bechanovica, pogotovo zbirka "Mjesta u pismu", koja je meni osobno pricinjela veliko zadovoljstvo, CHAK i onda kad mladog Bechanovica nisam licnno poznavala.
Ne znam da li ste imali uvid u Bechovu poezuju, ali ako jeste, ochekujem komentar.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Pokušajući da izbjegnem slušanje jednog užasno dosadnog predavanja, od apsolutne_nemoguće oteh na nekih sat vremena ‘Očekujem što će iz svega proizaći’ i iznenadih se. Prijatno svakako. Nešto sam odatle i čitala ranije u ARS-u, ali sad sam već upotpunila sliku - mnogo dobro!
A lighthouse keeper in the desert sun.
mmmmmmmmmmmm ... ova mi se pjesma mnogo svidja
***
ŠTO VIDIŠ
Aleksandar Bečanović
Kada se okreneš: što vidiš? Pitanje je bez
odgovora svaka poruka upućena sa emocijom.
Blizu zidina starog grada tvoj je korak
slutnja i priziv, ali vrijeme se ne može
otrgnuti iz tih oblika. I poslijepodne
postaje još jedan od načina da se započne
šetnja koja je sricanje tišine i u koju sonet
staje. Kao vino u zemljanu posudu. Dok se
svijetlo plako gubi, bršljani sve brže
izrastaju: svjedočenje da nijedna molitva
ne može biti zakašnjela. Pokraj mora, pismo
biva nalik crtama: prilagođavanja riječima.
Pijesak se rasipa, pijesak se skuplja. Sve se
sprema za talas, a opet – niko se ne povlači.
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks