"POBJEDA NEDJELJOM"

[G R A D]

Pobjeda, 17.09.2006. Društvo


"POBJEDA NEDJELjOM" U CETINjSKIM METERIZIMA


Sanjaju i vodene puteve


Nije im se, dugo, htjelo u puteve. Čekali su ovdje one kopnene, drumove, dugo i predugo. A pogotovo ove vodene, do dana današnjega. Mnogo su im bili potrebni, i jedni i drugi.
Na granici između podričke i cetinjske opštine smješteno je selo Meterizi. Na nadmorskoj visini od oko 300 metara. Tamo niže život teče, nekako, drugačije. Tamo je, naime, Rijeka Crnojevića i Skadarsko jezero, mnogo su bolji uslovi za život ovih, istina, sve malobrojnijih mještana. Voda sa Jezera i Rijeke trebalo bi da poteče i ka crnogorskim plažama. Zašto ne bi do domova ovih ljudi iz Meteriza koji se upiru da svoj život, i svoju naseobinu, primaknu životnom boljitku. Oni bi htjeli, i to željno očekuju, ali neke druge okolnosti to ne "prihvataju".
Riječ meterizi znači utvrđenje, šanac, što nema sumnje cio ovaj kraj zaslužuje. Odavde, iz ovog životnog šanca pruža se predivan pogled na Rijeku Crnojevića i jezero Skadarsko bogato vodom, a i sve, do nedavno, i ribom. To što je danas u ovim vodama nema kao nekada, Meterižani bi lakše preboljeli, pod uslovom da im se ka domovima zaputi neki vodeni put. Makar krivudav, kao onaj karavanski kojim su u davna vremana ovuda jezdili brojni trgovci iz unutrašnjosti Crne Gore. Naravno, poslije bogatog pazara na drevnoj Rijeci Crnojevića, ispod Oboda grada.
Nema ljepšeg pogleda na Rijeku i Jezero od onog sa Pavlove strane. Tu se oči ljepotom napune, a predivni pejzaž seli na slikarska platna, objektive foto aparata i televizijskih kamera. Svako odavde ponese predivnu uspomenu i sliku koje nigdje na ovoj kugli zemaljskoj nema. Ustvari, tako vele umjetnici. Gore naslonjeni na krivudav put jedan od najstarijih crnogorskih drumova, građen u vrijeme kralja Nikole, spaja se sa modernom saobraćajnicom što se prije dvije i po decenije zaputila od Cetinja ka Podgorici. Oko nje su domovi mještana sela Meterizi. Kazuju da se ovdje život, i pored obilja nelagodnosti, što mu je priroda podarila, nije predao. Uostalom, mještani Meteriza su ovamo davno pristigli u traganju za boljim životom, od onih koji su imali njihovi preci na tada životnim staništima. Primakli su se, prije svega, vodenoj površi, jezerskoj, koja je u neku ruku, kao i u drugim ceklinskim plemenima, bila njihova njiva koja je dobro i rađala. I ovdje se živjelo dosta dobro, ali i na granici preko koje su se nekad kretali turski osvajači, preko ovog životnog šanca, hitali ka Cetinju.
Kaldrmu ovdašnjih malobrojnih puteva zamjenjuje u ovo vrijeme novi asfalt kroz selo. Uz to i moderna saćajnica koja spaja Cetinje i Podgoricu. Novi putevi, naravno, i novi život, ali i žal za onim vodenim, naročito u vrijeme kada ovaj kraj, kao i mnoge okolne, pritisne suša a ona uništi sav trud vrijednih porodica Vukmirovića, Vujanovića, Strugara, Petričevića, Laličića i Kraljevića. Tada vinogradi koji znaju da podare berićetom, nijesu nalik na neka minula vremena. Potvđuju to i danas vrijedni vinogradari iz ovog kraja Božo Vukmirović (od oca Blaža ostanulo sinu), Vojo Petričević, Ljubo Vukmirović, Savo Petričević, Predrag Vukmirović, Zoran Vukmirović, Zoran Lopičić, Puco Petričević, Božo Petričević, Mijo Vukmirović, Jovo Strugar. Njihovi vinogradi sve kazuju. Uz mnogo truda oni uspijevaju da ih održe u život. Imaju, odnosno formirali su i Udruženje vinograda, koje broji 40 članova. Ovdje kažu da je "perjanica" vinogradarstva Božo Blažov Vukmirović, radnik podgoričke opštine. Sa suprugom Belom on pokazuje na djelu kako se vinogradi mogu njiviti i kako se od njih može zaraditi. On je dobitnik i prestižne nagrade na Novosadskom sajmu. Dobio je Srebrnu medalju na skupu na kojem se okupljaju brojni vinogradari. Ovaj, relativno mladi čovjek je zaljubljen i u vinograd i u ovaj posao kojim se uspješno bavio njegov otac Blažo. I te kako mu pomaže supruga Bela. Svaki dan, kad im vrijeme dozovli, evo ih u Božovoj postojbini. Rad daje rezultate. Radeći oko vinograda ovi vrijedni ljudi čekaju daleko čekanu vodu. Ne predaju se. Znaju da žedni vinogradi ne mogu baš dati velike prihode, ali zato je njihov svakodnevni rad "recept" da se njihovi rukosadi osvježe. A i pčelari znaju da za njihove košnice i pčeli treba vode. Veli to i Miodrag Petričević, danas penzioner cetinjskog "Oboda"koji se vratio zavičaju. Dokazuje se i u pčelarstvu i vinogradarstvu. I on pominje sušne godine koje ovdje, kad naiđu, ostave trag.
No, u čekanju vode i vodenih puteva ljudi se ne predaju. Uveliko, vlastitim snagama i sredstvima, ali i uz pomoć "države" prije tri četiri decenije cio ovaj kraj je elektrificiran. Godine su prošle. Stiglo je vrijeme i za rekonstrukciju mreže. Za modernizaciju treba dosta sredstava. Uostalom, dosta toga je u ovom selu napravljeno zahvaljujući složnom radu, a vrijedni mještani, oni stariji, a u posljednje vrijeme i oni mlađi svakodnevno nastoje da urede svoja životna staništa. O tome svjedoče novi krovovi koji su se lijepo uklopili u ovu staru seosku arhitekturu što se smjestila s lijeve i desne strane glavne seoske saobraćajnice, odnosno nekada glavnog karavanskog puta.
Kada je o putevima riječ ljudi žale što su se, u posljednje vrijeme, pročuli i po saobraćajnim nezgodama. Moderna saobraćajnica što je Meterize podijelila na dva dijela, kao da izazivaju vozače da pridaju gas. Ne ostavljajući mogućnost mještanima ni put da pretrče. Žrtava i udesa je bilo pa Meterižane vele da nadležni moraju nešto preduzeti ako se misli stati na put neobuzdanim vozačima koji ne poštuju saobraćajne propise.
A na ovom starom putu , građenom u vrijeme kralja Nikole, turističke puteve pokušava da trasira jedan čovjek (Gazivoda) koji je dugo vremena proveo u inostranstvu, baveći se ugostiteljstvom. Na mjestu gdje je nekada bio han niklo je velelepno hotelsko zdanje. Gostiju ima, biće ih, vjerovatno, i više, jer u ovom dijelu Riječke nahije, u Meterizima, spremaju se da se, pored vinogradarstva i pčelarstva, okrenu turizmu.


Vasko Radusinović

[Ćipur]

Pobjeda, 01.10.2006. Društvo


ANĐELIJA I RADOMIR PEROVIĆ DOBILI DVANAESTO DIJETE

Svi srećni i zadovoljni


Kao nekada u stara vremena u crnogorskoj prijestonici je sa radošću primljena vijest da se u prošlu nedjelju na ginekološkom odjeljenju Opšte bolnice "Danilo Prvi" na Cetinju porodila Katunjanka Anđelija Perović. Sin Goran dvanaesto je dijete Anđelije i Radovana Perovića. Radost je ozarila srećne roditelje, njihovu djecu i rođake, ali i znatiželjne Cetinjane. Kao da ne vjeruju da se neko našao da u ovoj besparici i teškom životu pozitivno kvari demografske prognoze i ankete.
Anđelija Perović na najbolji način daje primjer mladim Crnogorkama koje radije prate modu "golog pupka" i širokog kaiša na fermericama, nego da rađaju djecu. Naime, u posljednje vrijeme kod nas mladi supružnici obično planiraju porodice sa jednim, dva, rijetko tri ili četiri djeteta. Primjer Perovića mogao bi ohrabriti mnoge da pođu njihovim stopama. Teško je da ne može biti teže u ovim vremenima, ali uz roditeljski trud djeca brzo izađu na svoj put.
Anđelija i Radomir Rako su vršnjaci, imaju po 45 godina. Anđelija je bila radnik Industrije modne obuće "Košuta", a prije 11 godina je prestala da radi. Sada se nalazi na birou rada. Rako je radnik Direkcije šuma, tek je počeo. Nada se stalnom radnom odnosu, kao što je bilo u bivšem cetinjskom Šumskom gazdinstvu, gdje je, takođe radio kao šumar. Anđelija ima puno posla u kući. Radosna je, kako i nebi bila kada su djeca poslušna i mirna.
- Ja ne biram posao, radim na selu, na građevini i bilo šta kad sam slobodan. Petoro su učenici Osnovne škole "Lovćenski partizanski odred", dvoje su srednješkolci. Ostale nijesmo dali u vrtić, Anđelija ih pazi i vaspitava, lakše je tako nego da ih ujutro rano vozakamo do vrtića. A bogme za to im nemamo para. Naši uslovi ishrane i oblačenja zadovoljavaju. Ne dozvoljavam da oskudijevaju ni u čemu, i da se razlikuju od ostale djece, kaže Rako pričajući polako i smireno.
Gorana, Ivana, Iliju, Luku, Slađanu, Valentinu, Mariju, Kristinu, Dejana, Vaska, Dejanu i Draganu majka je rodila bezbolno. Najmlađi Goran je vitalna beba teška tri i po kilograma. Jedanesto dijete sina Ivana, Anđelija je sama rodila u staroj kući u kojoj sa porodicom žive kao podstanari. Adresa im je kuća Ivanovića u naselju Donji kraj. Kuća je stara, kamena, tamo gdje počinje brdo kojim će malo dalje proći započeta "katunska magistrala". I dok Katunjani godinama "oštre poglede", da vide asfalt na obećanom putu dotle se do podstanarskog doma Perovića teško dolazi. Iza pogona "Obod" između izgrađenih kuća krivudavom pješačkom stazom kojom su posuti krši dolazi se do Perovića. Ispred kuće miriše grožđe sa američke loze. Zrelo je za branje. U kući vas dočekuju radosna lica sa ispitivačkim pogledima. Majka Anđelija se smije, kaže nagledali su se proteklih godina novinara i fotoreportera. Banuli smo i mi u predvečerje da ih zateknemo sve na okupu. Trinaestogodišnji Vasko nije bio kući. Fudbaler je, bio je na treningu i jedanaestogodišnji Dejan je fudbaler. Šesnaestogodišnja Dragana je najbolja pomoć majci u kući. Prava ljepotica širokog osmjeha. Školarci su prosječni đaci. Roditelji se ne žale na njih. Za iznajmljenu kućicu od 45 metara kvadratnih plaćaju redovno kiriju. U kući nemaju sanitarija, a vodu dobijaju gumenim crijevom od komšije. Dolazi jesen, pa zima. Valja se pripremiti, griju se na drva. Teško je kamenim putem doći do kuće. Kada snijeg zapadne krče stazu svojom obućom do puta gdje snjegočistač ne svraća. Može se reći bez ustezanja pravi su đaci pješaci. Valja ih opremiti ceradama i čizmama, da ne izostaju sa časova. Ne pitamo ih kako provode noć. Dvije male prostorije bez kupatila im nijesu dovoljne. Kako se mora, a dobro je. Dok smo razgovarali na TV prođe i dnevnik. Valja malog Gorana poviti i nahraniti. Ostali mirno slušaju šta razgovaramo. Mali Ivan je zaspao na trosjedu. Probudismo ga radi zajedničkog snimka. Njegov plač zasmija druge. U ovoj porodici sve odiše slogom i razumijevanjem. Svi su srećni. Djeca su budućnost i porodice i države i društva koje ćemo sa njima izgrađivati. Zato dvanaestoro djece Anđelije i Raka Perovića zaslužuje širu pažnju. I podršku, naravno.

Žele stan

- Zovu nas i pozdravljaju rođenje Gorana. Poneko želi i da pomogne. Sve je to u redu. Nama bi najveća pomoć bila da dobijemo stan. Ne tražimo milostinju. To nam ne treba. Mislim da bi najbolje bilo da nam omoguće da kupimo jedan od stanova solidarnosti. Tek tada bi naša djeca imali uslove za zdravo djetinjstvo i školovanje. Trebam li to više objašnjavati. Nadam se da će gradonačelnik dr Milovan Janković, veliki humanista, imati to na umu kao i odgovorni iz Opštiskog vijeća Sindikata da nam jedan od sto stanova daju na kredit, kojeg ćemo redovno izmirivati. Prošle godine smo dobili novčanu pomoć iz Vlade RCG. Hvala im, ali neka i oni pripomognu da se taj stan dodijeli. Mi ćemo ga plaćati. Ja radim težak posao po brdima oko Cetinja, ali nije bilo lako živjeti i preživjeti u tuđoj hladnoj kući sa ovoliko čeljadi 13 godina, kaže Rako Perović.



Đ. Mirković

[gabol]

Svaka cast. Sto se mene tice, to je hrabrost, ali ujedno i glupost.

[popesku]

sta reci....svaka im cast..u danasnje vrijeme toliko djece...u takvim uslovima...mnogo su hrabri...
mislim da treba da budu uzor drugima..ali ne u tolikom broju..oni su stvarno pretjerali..

[komsija]

svaka im cast, i treba lo bi malo vise danasnji parovi da se ugledau na takve (ja ocu ), a pare kako rece Miki treba dati bogatima jer im treba jos, a ljudima poput te porodice ne treba, sto ce njima

[Zvek_Zivi]

Neka samo da ne ima vise ,posto kako je krenulo uskoro cemo bit manjina u svoju drzavu !!!!

[david_coverdale]

Svaka cast. Sto se mene tice, to je hrabrost, ali ujedno i glupost.

Svaka njima chast, no ce za koju godinu okupirat upravnu zgradu "obod-a" e se nema dje zivjet.To je odje praksa.Pumpash, a ne pitash se od chega ce se podizat ta djeca.Ne bih zadovoljniji bio tako s njima...Sirotinju podizat je grijeh prema njima samima, a oni je svjesno prave!

[ATAMAH]

A neka, Bog im dao zdravlja svakojemu. Pri ovolikoj emigraciji i padu nataliteta ovakva vijest obraduje.

Samo pumpajte! Podizala su se djeca i u ratu i u potpunoj gladi. Tako smo i opstali. Djeci dok su mala ne treba puno. Kolijevka ostane od prethodnog djeteta , kolica, cebad i odjeca takodje. Poslije kad poodrastu pravilnim vaspitanjem ih usmjeravati da pomazu roditeljima. Jos kad bi drzava pomagala kako dolikuje...

A neki od ovih sto imaju para i vremena za jedno - dvoje, ih sa 14-15 godina otprave na ulicu (jer nemaju vremena za vaspitavanje) da probaju sve sto ulica nudi i poslije se za glavu 'vataju kad ih treba skidat sa igala, potjernica i falusa. A neki kapiraju sto da prave djecu kada ne mogu svakom kupiti kompjuter, play station, teletabise, kucicu za barbike. Bzv.

[gabol]

A neka, Bog im dao zdravlja svakojemu. Pri ovolikoj emigraciji i padu nataliteta ovakva vijest obraduje.

Samo pumpajte! Podizala su se djeca i u ratu i u potpunoj gladi. Tako smo i opstali. Djeci dok su mala ne treba puno. Kolijevka ostane od prethodnog djeteta , kolica, cebad i odjeca takodje. Poslije kad poodrastu pravilnim vaspitanjem ih usmjeravati da pomazu roditeljima. Jos kad bi drzava pomagala kako dolikuje...

A neki od ovih sto imaju para i vremena za jedno - dvoje, ih sa 14-15 godina otprave na ulicu (jer nemaju vremena za vaspitavanje) da probaju sve sto ulica nudi i poslije se za glavu 'vataju kad ih treba skidat sa igala, potjernica i falusa. A neki kapiraju sto da prave djecu kada ne mogu svakom kupiti kompjuter, play station, teletabise, kucicu za barbike. Bzv.

I kad za koju godinu gladni zakucaju na vrata Vlade, Ministarstava, sto veli david usele se u neku napustenu kancelariju obodovog sindikata, koga ce da krive za to? Društvo u kojem zive zato sto nema razumijevanja, Vladu zato sto ima obavezu da izdrazava familije po Crnoj Gori, ili sebe jer nijesu na vrijeme razmisljali moze li doci do toga?
Prije vjerujem da ce kriviti prvo dvoje navedeno nego sebe.
I da, u pravu ste vi, samo pumpajte pa kad dijete zine gladno trpajte mu toalet papir usta. Bojim se da smo vec u vremenu kad treba dobro da se zamislimo ocemo li podici 1000 eura kredita za zimnicu jer ga nemamo okle godinu dana vracat a ne da bez trunke razmisljanja pravimo djecu u cijem izdrzavanju ce nam, nasa su ocekivanja, pomoci drzava koja ne pomaze ni ono sto mora a ne sto joj nije obaveza.

[david_coverdale]

...Kolijevka ostane od prethodnog djeteta , kolica, cebad i odjeca takodje...

Jes, no treba nahranit 12-oro usta + njih dvoje a po svim pokazateljima hrana odnosi najveci dio kucnog budzeta.

[No_Touch]

Pametno chush iaju fudbalski klub svi zajedno,otac neka im bude trener.Shalim se ,Mislim stvarno su precerali po mome mishljenju

[ines]

A neka, Bog im dao zdravlja svakojemu. Pri ovolikoj emigraciji i padu nataliteta ovakva vijest obraduje.

Samo pumpajte! Podizala su se djeca i u ratu i u potpunoj gladi. Tako smo i opstali. Djeci dok su mala ne treba puno. Kolijevka ostane od prethodnog djeteta , kolica, cebad i odjeca takodje. Poslije kad poodrastu pravilnim vaspitanjem ih usmjeravati da pomazu roditeljima. Jos kad bi drzava pomagala kako dolikuje...

A neki od ovih sto imaju para i vremena za jedno - dvoje, ih sa 14-15 godina otprave na ulicu (jer nemaju vremena za vaspitavanje) da probaju sve sto ulica nudi i poslije se za glavu 'vataju kad ih treba skidat sa igala, potjernica i falusa. A neki kapiraju sto da prave djecu kada ne mogu svakom kupiti kompjuter, play station, teletabise, kucicu za barbike. Bzv.

potpisujem.

[Veri]

daj neka kupe televizor

[Marquez]

Neka sa narod samo Driblaaaaaaaaaaaaaaaaaa :lolblue: :lolblue:

[david_coverdale]

E, manitoga te driblali :yipiiii:

[Zvek_Zivi]

Ja mnim e je ljepse da nas ima vise no da se tudjini razmnozavaju i ka sto reko da bidnemo manjina u svoju rodjenu drzavu !!!!!!!!!!!!!
koliko se samo prezimena ugasu u Crnu Goru jerbo imahu samo jedno dijete kome kupise "BRZI" auto ,tj. smrt i drzase ga ka malo vode na dlan ! Koko ih je te nose crnu robu ka cavke po crnoj gori ! Samo se razmnozavajte sto vise bice svega samo vjeru u sebe i svoju drzavu !!!!!!!!!!

[gabol]

Ja mnim e je ljepse da nas ima vise no da se tudjini razmnozavaju i ka sto reko da bidnemo manjina u svoju rodjenu drzavu !!!!!!!!!!!!!
koliko se samo prezimena ugasu u Crnu Goru jerbo imahu samo jedno dijete kome kupise "BRZI" auto ,tj. smrt i drzase ga ka malo vode na dlan ! Koko ih je te nose crnu robu ka cavke po crnoj gori ! Samo se razmnozavajte sto vise bice svega samo vjeru u sebe i svoju drzavu !!!!!!!!!!

Lako je tebe otuda drobit razmnozavajte se, dodji ovamo da zivis par godina pa da vidim oce li ti na um panut sex bez kondoma (Pitaj davida za ovo, on ti je zivi primjer )

[david_coverdale]

Lako je tebe otuda drobit razmnozavajte se, dodji ovamo da zivis par godina pa da vidim oce li ti na um panut sex bez kondoma (Pitaj davida za ovo, on ti je zivi primjer )

/me ne koristi gumu, no kudj puklo da puklo, tako da ako si mi mislio sugerisat izbjegavanje svadbenog poklona...za'ebi malo

[gabol]

/me ne koristi gumu, no kudj puklo da puklo, tako da ako si mi mislio sugerisat izbjegavanje svadbenog poklona...za'ebi malo

A dobro sad si trenutno u fazi kad ti ne treba guma no nece vas vijek tako bit
A za svadbeni poklon... za sto mislis ti da ja zirante fata po Cetinju :-D

[david_coverdale]

Pa si mene htio da ti budem zirant za svoj poklon,eeeeeeeee dokle je stiglo ovo...

[Ćipur]

21.11.2004. Društvo


U POSJETI: "Pobjeda nedjeljom" na poluostrvu Raduš


JEDINI STANOVNIK POLUOSTRVA RADUŠ na Skadarskom jezeru je Vladimir Lekić. Crmnički Robinson Kruso, bivši pomorac, zanatlija, danas farmer i ribolovac, živi - životu u inat


Cijelo selo - Vlado


Bogatstvo Skadarskog jezera, najveće vodene površine te vrste na balkanskoj vjetrometini, i te kako su uvećala njegova ostrva i poluostrva. Imala čeljadi ili ne, dodavali su jezeru i ljepotu i dobrotu, doprinoseći mu da se zori, da mu đerdan uvijek bude pun bisera kakvih nigdje na svijetu nema. A kidisali su na tu ljepotu i bogatstvo i "paše i harambaše", htjeli zakučiti dio blaga jezerske njive i njenog priobalja. Ali, ona je uvijek poslije svih tih pohoda ostajala bogata i ponosna. Ponosna je bila i mlada odiva iz bratstva Lekića, iz crmničkih Seoca, kada je, kad su joj zabranili da se uda za stranog oficira, život okončala u vodama predivnog jezera u blizini ribolovnog oka Raduš, koje se i dan-danas ponosi smaragdnom vodom i njenim plodovima koje izdašno nudi čovjeku.
Mlada odiva iz Seoca, a o tome je i Stefan Mitrov Ljubiša priču napisao, odavno se preselila na onaj svijet i ljubavne jade predala jezeru. A nadaleko od mjesta gdje je život okončala vremenom čovjek je napravio ribolovnu naseobinu. Živjelo je tu vjekovima mnoštvo stanovništva, vrsnih ribolovaca koji su plodove jezerske zahvatali. Oko Raduš je i danas bogato ribom, ali ne i stanovnicima. Ribarska naseobina, kuće, sušare i sve što životu treba, ali to je priča o nekim minulim vremenima. Od toga, liše naherenih građevina, skoro da nema ništa. Priča se da ih je na obali jezera, na poluostrvu Raduš bilo oko 50 domova. Taman koliko i kuća, tamo u Seocima. Jezero je blago nudilo i nije ni čudo što je krenuo "blagoslov" svakoj djevojci koja se kanila udati za nekog Lekića (koji su bili glavni gospodari ribarskog oka). "Ako je djevojka bez ruke ili bez oka, njen porod ne može biti gladan, jer ima dijela u oku Raduš.
Ovo mi je prije neki dan ispričao Vladimir - Vlado Lekić iz Seoca, danas jedini stanovnik ovog poluostrva, Crmničanin, ovovremenski Robinson Kruso, nekadašnji zanatlija, danas farmer, vlasnik krda oko preko 100 koza i "vlasnik" cijelog ovog kraja. Bivši pomorac, danas pomalo ribolovac, čovjek, koji se eto bavi i kozarstvom, svakodnevno susrijeće sa zmijama, vukovima, li i uživa da se ogleda u vodama jezerskim, da prkosi životu, životu se raduje na jedaN osoben način.
Nije se baš Vlado lako navikao na život koji vodi već nekoliko godina, što bi se reklo podalje od civilizacije. Bilo mi se nešto smučilo na asfaltu, priča on. Bilo mi je dosta života u gradu. Ne, nedaj bože zbog porodice. Moja supruga Dragica, kćerka Milka i sinovci Željko i Žarko žive u Podgorici, u porodičnoj kući na Draču. Bogu hvala, zdravo su i veselo. Ali, ja nijesam mogao biti veseo poslije više od tri decenije rada, na raznim mjestima, nakon čega sam ostao bez posla.
Ostale su za Vladom godine i plovidbe po svjetskim morima i okeanima, potom novosadski "stolarski" dani i dvije decenije rada u podgoričkom "Elastiku" koje je okončao sa 24 lična dohotka, ili sa manje od dvije hiljade eura.
A kako od toga živjeti, kako porodicu izdržavati? Snašao se Seočanin Vlado. Pozajmio je od prijatelja koju paru i u napuštenoj ribarskoj naseobini na Radušu oformio farmu koza. Mjesta za taj posao mu nije falilo. Ovo mjesto je već bilo odavno napušteno. Ispod starih krovova niko više nije sušio ribu, niti je bilo života. Ni u raduškom kamenjaru drugih stočara. Valjalo je početi. I Robinson Kruso je to učinio. Htio je da pokaže da još može da priređuje. Tek je navršio neku godinu poslije pedesete. Organizam zdrav. Istina, tome je trebalo dodati još nešto, prvenstveno se naučiti domaćinskim poslovima, jer nije bilo nikog drugog ko bi mu spremao hranu, čistio kuću, muzao koze, spravljao sir. Porodica je bila podalje. Dolazili su "jezerskim putevima" i vraćali se poslu u Podgorici.
Na pitanje šta mu je bilo najteže: "Najteže mi je padala samština, naročito noćima. Istina, tu su u komšiluku lovočuvari, u jednom dijelu godine. Oni kontrolišu oko Raduš. Dođu mi i ribolovci, ponajviše Miško Dragović, moj komšija iz Podgorice. Popričamo, posjedimo, popijemo po neku, pošalimo se. Oni odu, a ja ostajem sam. Imam televizor, mobilni telefon. Privikao sam se na ovaj život Pođem ponekad i do pijace da obiđem porodicu, ali svaki put me "košta". Ko da mi koze čuva, ko da ih izvodi na pašu i sačuva od vukova. Nedavno su mi napravili veliku štetu... Teško je obavljati ovaj posao, a odlaziti tamo i ovamo. Imam namjeru da povećam krdo. Napisao sam i zahtjev za kredit. Već tri mejseca odgovora nema. Stići će, valjda, samo ne znam na koju adresu. Ova moja stalna je - poluostrvo Raduš. Ona podgorička, naselje Drač, Ulica Mušikića br. 9. Poštar ovamo, naravno, ne može doći, a ja nemam kad da pođem do nadležnih da vidim da li su mi kredit odobrili. Ostavim li koze, vukovi će gozbu napraviti. Ostaću bez ovog što sam mukotrpno stekao".
Jezerom skadarskim i njegovim priobaljem uveliko jezdi jesen. U svoja staništa seli se sav životinjski svijet. Jedini stanovnik nekada mnogoljudne ribarske naseobine nema gdje da se povlači iz životne bitke u koju je sam krenuo. Ispod njega jezerska njiva, iznad ljuti kras Raduša. Sve mu je to "pod nogom". A u podužim samačkim noćima u ruke ponekad olovka i sveska. Osvane poneki stih iz srca i duše. Za dušu. Sjutra će, možda, u posjetu banuti ponovo Miško Dragović, Ramadan Velović... Dočekaće ih cijelo selo - Vlado Lekić, "gospodar" ovog dijela kape nebeske.


Vasko Radusinović

[Ćipur]

21.11.2004. Društvo


PLAVNICA NA SKADARSKOM JEZERU


Između prošlosti i budućnosti


DONjA PLAVNICA, veliko radilište turističkih sprotsko-rekreativnih objekata, a Plavnička rijeka pretvorena u deponiju
Odavno je od Golubovaca do Gornje Plavnice nekadašnju usku žćeljezničku prugu prekrio asfalt. "Ćiro, koga je kažu, dobar trkač mogao stići i preteći se preselio na sporedni kolosijek na podgoričkoj željezničioj stanici, a uz njegovu stazu sagrađene su prelijepe kuće. Put prema Donjoj Plavnici još je makadam, proširen i spreman za asfaltiranje.
Donja Plavnica je veliko radilište, evo sedam godina. Stari motel se preseliio u zaborav. Na njevovom mjestu i okolini braća Pejovići - Dragan, Božidar i Slobodan, sa sestrom Svetlanom prave turističko sprotsko-rekreativne objekte kojima će pozavidjeti mnoga mondenska jezerska ljetovališta.
- Počeli smo prije sedam godina, priča Dragan, najstariji od braće. - Prvo stidljivo i skromno, a onda smo upoznali arhitektu Branka Dragića iz Srbije koji je predložio, mi prihvatili i gradimo u dvije faze. Prva ulazi u završnicu. To je izgradnja restorana sa apartmanima, marina za sto vezova, aperitiv - bar sa ogromnim parkingom, afmiteatar oko bazena od 400 mjesta, most koji je od Plavnice napravio ostrvo u Skadarskom jezeru, šetalište zasađena mediteranskim drvećem - eukaliptusima, palmama, magnolijama, mimozama... Tu su i kineskio drvo paulonija koje brzo rastu, zatim zimzeleni hrast. Biće još drveća za hladovinu i šetnju.
U drugoj fazi gradiće se hotel sa 60 kreveta, novi most 42 metra, crkvica za vjenčanje, dva košarkaška, fudbalski i tri teniska igrališta. Četvrto tenisko igralište biće pokriveno.
- Put, sada makadam od Gornje do Donje Plavnice, dužine oko dva kilometra, biće asfaltiran kada se završe radovi. Pročistićemo i prokopati Plavničku rijeku. Napraviti još šetališta oko jezera i stvoriti ambijent da nekoliko hiljada ljudi može istovremeno boraviti u komleksu, koji će se prostirati nekoliko kilometara. Tu je i zaboravni zoološki vrt sa nilskim konjem i pticama uglavnom jezerskim, periča Dragan.
Braća Pejovići ističu dobru saradnju sa Nacionalnim parkom "Skadarsko jezero", ali naglašavaju da bi trebalo biti još veća i čvršća.
- Mi smo pioniri razvoja jezerskog turizma, vele Pejovići. Istina, na jezeru je i hotel "13. jul", na Viru, ali to je daleko od onog kakvu ulogu treba da ima. Voljeli bismo da na jezeru bude 15 Plavnica, toliko centara koji bi se povezivali, da se na brojnim ostrvima i duž obale gradi i radi, naravno sve u dogovoru i u saradnji sa nadležnim službama i Nacionalnim parkom.
Gornja Plavnica je sušta suprotnost. Decenijama se ništa ne radi i gradi, osim trafostanice i kuća braće Markovića koji su poslije smrti svojih roditelja ostali vjerni Gornjoj Plavnici.
Đoko Marković ukazuje s gorčinom na još jedan problem: "Tu, pod nosem, donose smeće i bacaju u Plavničku rijeku. Da pukneš od bijesa! Rijeka sa hiljadu izvora, u svom ušću u jezero postala je deponija. Ljudi iz Nacionalnog parka uzaludno upozoravaju. Nas tri brata - Miloš, Vladimir i ja, često reagujemo, ali džabe. Niko neće ni da posluša, čak sve više se smeće nagomilava. Obećali su braća Pejovići da će korito rijeke pročistiti, vratiti joj bistrinu i tok. Ako to brzo ne urade - umrije Plavnička rijeka."
Miloš i njegov sin Milan nam pokazuju stepenište kojim je do broda sišao 1917. godine kralj Nikola i otišao u izgnanstvo. Kaže da mu jer otac, a njemu njegov otac pričao da je stari kralj kleknuo, poljubio zemlju svoje Crne Gore i zaplakao. Voda se malo povukla, pridato je nekolikio stepenica, ali najgornja, koja je bila tada i jedina, ostala je netaknuta. Obećavali su, kaže Miloš, da će na južnoj listri moje kuće staviti spomen-ploču. Pristao sam bez razmišljanja, ali sve je ostalo samo na riječima. Nek izvole, kad god hoće neka dođu i postave je gdje god žele. Ja i moja braća brinućemo o njoj.
Đoko nam, uz čašicu prvoklasne rakije lozovače, priča kako su nekada oko Plavnice bili vinogradi, voćnjaci, pšenična polja. Mjesto je bilo pravi hranitelj crnogorskog naroda. Kralj Nikola je, po predanjima, imao ideju da isuši dio jezera i smanji nivo za koji metar. Ideja je postojala i poslije Drugog svjetskog rata. I danas se zagovara, ali, čini se, sve ostaje u pričama i planovima.
Odlazimo novim asfaltom od Gornje Plavnice ka Golubovcima, nekih osam kilometara. Sa željom da sljedeći put i do Donje Plavnice stignemo novim, 12 metara širokim asfaltnim putem.

Jednodnevni izleti

Veoma ambiciozna i vrijedna braća Pejovići zamislili su da se na njihovom kompleksu, pored rekreacije, održavaju pripreme sportista, takozvani karantini, sportska takmičenja i jednodnevni izleti, prvenstveno đaka osnovnih škola iz Podgorice, a i šire. Nešto kao školski čas u prirodi. Sadržaji će biti raznovrsni, a za najmlađe tu je i zoološki vrt koji će biti obogaćen.
Predviđena je i saradnja sa primorskim hotelijerima. Pejovići već grade jedan, izgradiće ukupno tri broda za vožnju turista po jezeru, sa organizovanim ručkovima na ostrvima, po izboru. Šetnje brodovima po jezeru biće uz maksimalnu sigurnost, za šta je već napravljen dogovor o saradnji sa prvim čovjekom Jugoregistra iz Tivta Veskom Momčilovićem. "Sve ćemo uraditi da gost i djeca kod nas provedu nezaboravne trenutke", kažu braća Pejovići.


Vojin Božović

[Zvek_Zivi]

Lako je tebe otuda drobit razmnozavajte se, dodji ovamo da zivis par godina pa da vidim oce li ti na um panut sex bez kondoma (Pitaj davida za ovo, on ti je zivi primjer )

Jes jadan lako je mene , sve pare ljeze po plotova samo da se sagnem i pokupim ! No uz to i troje djece podizat,koja kad dodju iz skole priupitaju te sto to znaci divlji "crnoglavci, kacete vagonima nazad oklen ste dosli " ! Takvije malije primjera ima taman koko drugijeh u Crnu Goru !

ps. Bogomi vidjeo sam ja Davida ,tamn ka ministar na Cetinje hehehehehhehee !

[Girl_from_Tomici]

ko kaze, ko laze da se bijela kuga uvukla medju ovaj nas narod!

[gabol]

Jes jadan lako je mene , sve pare ljeze po plotova samo da se sagnem i pokupim ! No uz to i troje djece podizat,koja kad dodju iz skole priupitaju te sto to znaci divlji "crnoglavci, kacete vagonima nazad oklen ste dosli " ! Takvije malije primjera ima taman koko drugijeh u Crnu Goru !

ps. Bogomi vidjeo sam ja Davida ,tamn ka ministar na Cetinje hehehehehhehee !

Eto, i zamisli da ti uz to neko prisije jos devetoro djece. $edi jadan $edi