Results 1 to 24 of 24

Thread: Odbrana Radomira Vesovica

  1. #1
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    4,585
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default Odbrana Radomira Vesovica

    Da li neko od vas zna kako mogu da dodjem do stenograma sa sudjenja Vesovicu?

    Znam da postoji primjerak kod jednoga cojeka u DGD, ali on ne dolazi na forume.

    Hvala.
    - Ladan ko taština duša -

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Imam samo ovo

    Đeneral Radomir Vešović - prilozi za biografiju



    Radoš Jelić: ODMETANJE ĐENERALA RADOMIRA VEŠOVIĆA 15. JUNA 1916. GODINE





    Kapitulacijom Crne Gore, 21. januara 1916. godine, crnogorska narodna vojska, koja nije emigrirala sa kraljem Nikolom, razisla se svojim kucama i kasnije predala oruzje austrijskim vlastima. Kapitulacija je shvacena kao teska uvreda, sramota i ponizenje. Osjecao se bol i ogorcenje. U svim slojevima crnogorskog stanovnistva trazili su se razlozi i krivci koji su doveli do kapitulacije. Zalilo se sto nije doslo do jos jednog Mojkovca, gdje bi bila ponovljena slava crnogorskog oruzja. Zavidjelo se srpskoj vojsci, koju jaca sila istjera iz domovine, ali koja ne polozi svoje oruzje. Trazilo se zadovoljenje uvrijedjene casti. Govorilo se: “Lako je drugima! Oni malo-malo pa polozi oruzje, a nama se to prvi put desilo u istoriji naseg naroda.” Planirano je dizanje ustanka. Djeneral Vesovic se bio povukao u miran zivot na svom imanju na Dolovima ispod Cuka u Kraljskim Barama. Osjecajuci se ponizenim prihvatio je ideju o dizanju ustanka: tajno je pregovarao i davao instrukcije povjerljivim Crnogorcima.
    Ni Austrijanci nijesu mirovali: preko obavjestajne sluzbe saznali su za pripreme ustanka i znali za raspolozenje naroda. Uzgred da kazemo, ovakvo raspolozenje koristili su i komunisti u pripremama 13-julskog ustanka 1941. godine. I tada je narod bio neraspolozen sto se nije dao jaci otpor osvajacu. Stoga su Austrijanci odlucili da razoruzaju Crnogorce i interniraju ih u zloglasne logore u Madjarskoj i Austriji. Rijesili su da uhvate djenerala Vesovica i nekoliko vidjenijih Crnogoraca, koji su bili u vezi sa njim, trazeci od njega da pozove narod na pokornost i poslusnost.
    U ostvarivanju ovoga plana, porucnik Peher je sa polucetom vojnika dosao preko Vranjestice na Dolove 14. juna 1916. godine u popodnevnim casovima i iznenadio djenerala Vesovica. Vojska je “opsadirala” kucu, ulogorila se, postavila straze u vise pravaca i po dubini po cetiri strazarska mjesta, tako da je nemoguce bilo prici kuci ili izaci iz nje. Porucnik je sjedio sa djeneralom u njegovoj sobi. Prema njemu se ljudski ponasao, persirao ga i oslovljavao sa “ekselencijo”, nije mu uzimao oruzje, prema tadasnjim ratnim propisima, jer se visim oficirima kad se predaju oruzje ne uzima.
    Radomir je odlucio da ni po koju cijenu ne ide u internaciju. Smatrao se obaveznim da podigne i vodi ustanak. Tajno je poslao poruku kapetanu Mijatu Redzicu da sakupi cetu i u toku noci napadne Austrijance i oslobodi ga. Mijat je postupao po naredjenju: doveo vojsku, opkolio Svabe i cekao ugovoreni znak za napad. Medjutim, Radomir se predomislio. Odustao je od plana, koji bi, vjerovatno, oznacio pocetak ustanka, a ustanak nije bio pripremljen! Takodje se plasio da mu u obracunu ne bi stradala brojna porodica koja se tu zadesila. Odlucio je da zaigra na kartu lukavstva, planirao je da nadmudri i prevari tog svapskog “zutokljunca”. Kako su zajedno nocili u Radomirovoj sobi zalio se Peheru da mu je neprijatno, sto ce njega, kao ministra crnogorske vojske, kroz svoje rodno mjesto, na ocigled susjeda i plemenika, sjutra sprovesti okupatorska vojska u zarobljenistvo. Peher je imao u sebi slovenske krvi (Ceh) i ova ga je prica malo “raskravila”.
    Radomir mu je predlozio da on uzme svoju bracu – Pavica i Novicu, a Peher dva vojnika i da ga isprate do na Vulevku, livadu: pokazao mu je rukom gdje je to. Ostala bi vojska sa vakmajstorima cekala kod kuce dok oni budu na recenom mjestu pa bi se polako kretala za njima dok ne predju Kraljske Bare, a poslije bi on postupio po nalogu... Peher je prihvatio ovaj prijedlog, vjerovatno da bi na taj nacin poveo i Radomirovu bracu u zarobljenistvo. Rekli smo da Radomiru nije uzimano oruzje, Pavic je imao skriveni pistolj dok je Novicino oruzje ostalo u pasjem kucaru.
    Kad je svanulo Mijat Redzic i Savo Stozinic su u seljacka odijela i sa motikama na ramenima, navodno kao da su nadnicari, koji treba da nagrcu Vesovicev kukuruz, dosli u kucu da licno vide Radomira i uvjere se o cemu se radi, ali nijesu mogli da razgovaraju, jer je Peher i gro njegove vojske govorio naskim jezikom – mahom su bili Hrvati i Bosanci. Mogli su samo da izmijenjaju poglede. Tada je Radomir, na pragu kuce raskopcao okovratnik mundira, pogledao uz planinu, upro pogled u brata Vlajka, koji nije znao za plan i rekao: “Danas ce rano biti vruce!”, sto je znacilo da Mijat i Savo moraju odmah da idu i povedu Vlajka, i zakopcao je okovratnik.
    Kad je trebalo da se krene, desio se incident, koji je umalo upropastio Radomirov plan. Naime, prilikom Peherovog davanja zapovijesti o nacinu kretanja jedan vakmajstor je ostro dao primjedbu Peheru, uzviknuvsi na njihovom: “Prevara!’, jer je osjetio da se radi o lukavstvu i prevari. Nastala je mucna situacija. Vojnici, koji su se tada vrzmali i spremali satore za pokret stali su kao ukopani. Jedan je cak skinuo pusku sa ramena. Temperamentni mladic, Savo Stozinic, mahinalno je povukao ruku prema kuku gdje mu je do prije pola sata stajao “nagant”. Shvatio je ispad, pocesao se po kuku i drugu ruku podigao na kuk i podbocio se. Mijat je uputio pogled prema pobodenoj sjekiri u krlji, da je kao panter dohvati i bar dvojicu njome dokusuri. Novica se uputio prema kucici psa gdje mu je bilo oruzje. Na srecu sve ovo nije vidio Peher, bio se okrenuo prema konju, koji mu se nesto uzjogunio, vjerovatno opominjao gazdu da ce uskoro izgubiti glavu. Radomir je kasnije pricao: “U momentu kada sam osjetio da mi klizi pod nogama i da ce da mi propadne plan osjetio sam se tesko kao nikad u zivotu.... Dobro sam zapamtio vakmajstora. Bilo je to zgoljavo njuskalo uslo u godine. Svemu je vise licilo nego vojniku, ali sa izrazenom prepredenoscu. Zadrzao sam prisebnost i potrazio Peherov pogled da vidim kao on reaguje na naredjenja?! Peher je shvatio prijekor i povisenim tonom ponovio naredjenje da je ovaj morao da poslusa i salutira. No, vakmajstor je ostao pri svome ubjedjenju i nije dozvolio Mijatu, Savu i Vlajku da odu vec ih je zadrzao kao taoce i sva su trojica na Vidovdan objeseni.
    Mala kolona od sest ljudi i tri konja (Peherov, Radomirov i konj sa kasom i arhivom koja je bila prazna) polako se kretala strminom prema potoku i vodenicama Stanisavica. Pokret je posmatrala vojska i susjedi izasli ispred kucnih vrata. Radomir je glumio: okretao se cesto, gledao u kucu i rodne Cuke kao da je uzimao posljednju zelju. Mozda i nije glumio, jer je bio neizvjestan ishod plana – jedan mu brat nije imao oruzje. Sa susjedima se pozdravljao, usputno govoreci da ide za Bec i da ce se uskoro vratiti. No, kad su usli u potok koji je tesko prohodan, iz kojeg se vidi samo nebo iznad sebe, Pehar je posumnjao i rekao nesto pratiocima te su repertirali puske a Radomiru podviknuo: “Jasite, ekselencijo!” Radomir se pravdao da ne moze uz takvu strminu da jase sa velikim stomakom i iz okreta pistoljem ubio u grudi vojnika koji je vodio Pehereva konja, a Novica se bacio na vojnika da mu otme pusku. Peher je vrisnuo: “Sto je to?!” Isukao je sablju i kidisao da Radomira sasijece, ali je Radomir, kao dobar macevalac eskivirao i izresetao oficira brovingom. Novica je oteo pusku Turanovicu, koji se strmoglavio niz urvinu, ali nije znao da rukuje “maliherom” dok je dotrcao Radomir i dva puta ga bezuspjesno gadjao. Konji su odjurili galopom preko Vulevke. Kad je vojska cula pucnje pocela je da puca i vice. Poveli su Mijata, Sava i Vlajka i svu porodicu Vesovica, koju su konfinirali u Austriju. Turanovic je kasnije pred sudom u Travniku davao drugacije vidjenje: morao je sebe da brani, jer je dozvolio da mu starjesina pogine....
    Interesantno je istaci kako se prof. dr Radoslav Jagos Vesovic, tada student, Radomirov brat od strica, spasio vjesala, po cijem je kazivanju ova prica zapisana: Ujutro, dok su vrsene pripreme za pokret dotrcao je najamnik i pozalio se da mu je jedna ovca bolesna. Posao je Jagos sa njime i “pustio joj krv”, kako to narod kaze kad se bravu rasijece uvo i izudara palicom da prokrvari. Dok su ovo radili zapucalo se i Jagos je odmaglio i svo vrijeme komitovao sa Radomirom. To je ono, kako kaze Mihailo Lalic: “Ratna sreca!”

  3. #3
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .....................nastavak..................

    O Radomirovom komitovanju dosta se zna, puno je pisano, cak i romani te bi nas to daleko odvelo. Medjutim, nije zgorega da se razjasni – sto bi Radomiru da se pred kraj rata, na Novu godinu 1918. preda i kompromituje se da ga Svaba kao mecku vodi po Crnoj Gori? Nije bilo skupa, dvoridbe, svadbe, sjednika da se nije govorilo: sto bi Radomiru? U osnovi kriv je sam Radomir, a i slaba informisanost. Radomir je bio izuzetno hrabar, ali slab politicar, jer, uglavnom, nikada ne druze u jednoj licnosti i hrabrost i umjesnost u politici! Medjutim, u svemu je bilo umijesano “maslo” Nikole Pasica! Navodimo pricu Punise Racica na sahrani oca Mila, koju je zapisao prof. Milivoje Jelic. Inace, Punisa je bio Pasicev covjek i bio je upleten u sve tajne Beograda. Slucaj je htio da se Punisa i Nikola “udruze” i Nikola ga je volio vise nego sina. Elem, napali su studenti Nikolinog sina Rada, htjeli su da ga zgaze. Punisi je, iako nije Rada poznavao, niti razloge svadje, zasmetalo da jednoga covjeka mlati grupa siledzija i sve ih je razbacao, proradilo u njemu ono crnogorsko cojstvo. Kad je Nikola vidio unakazenog sina, ovaj mu je rekao da bi sigurno bio mrtav da ga nije spasio student Crnogorac. Nikola je sina zamolio da dovede toga Crnogorca kako bi se upoznali. Punisa je prihvatio poziv. Nikoli se Punisa svidio, prihvatio je da ga finansira, a Punisa ce nadalje biti Pasiceva desna ruka!
    Punisa je pricao: “... Znalo se da saveznici pobjedjuju i da ce se Krfskom deklaracijom stvoriti kraljevina SHS, ali se ispostavio problem – koja ce dinastija biti vladajuca? Da li Petrovici, koji su stariji, ili Karadjordjevici? Izgledalo je ipak da prednost imaju Petrovici: srpska vojska je istjerana iz domovine, a crnogorski ministar rata, djeneral Vesovic, se vije po Crnoj Gori i bije se sa Austrijancima! Osim toga, kralj Nikola je slovio kao “tast Evrope”, a Evropa nama jos od poodavno pa i danas kroji kapu, bice Petrovicima naklonjena?! Stoga je Nikola Pasic, posvjedocio Punisa Racic, dao nalog Milosu Leskovcu, civilnom komesaru, koji je “beogradski covjek” da privoli, kako zna, da se Radomir Vesovic preda i da se taj jezicak sa vage Petrovicima skine. Leskovac je vratio iz Nadjmedjera i Tirola 75 biranih Vasojevica, koji mole, preklinju Radomira da se preda za spas cijelog naroda. Sacuvan je spisak i pismo, koje su mu napisali. Na tom pismu je Radomir svojom rukom zapisao: “Vidjite, sto mi rade!” I u tome se uspjelo... Uzgred da kazemo, neka se zna, da je ovo pismo i spisak u posjedu porodice pokojnog Milosa Ostojica, knjizevnika iz Berana.
    U prilog ove konstatacije stoji i ova cinjenica: Kad je kapitulirala Austrija, Milos Leskovac se sklonio mjesec dana u Konjusima kod svog “druga” popa i ucitelja Bogica Vojvodica, koji je isto beogradski djak. Zna se: svi koji su se skolovali u Beogradu, bili su angazovani za potrebe Beograda. Iz Konjuha su ga inkognito prebacili u kucu Marijanovica u Kraljima (Vjetrosevice), odatle do prota Bojovica u Berane i dalje, sve inkognito, do Sarajeva. Cim je stigao u Sarajevo imenovan je za sreskog nacelnika i kasnije za gradonacelnika Sarajeva...
    Pokusali su Vasojevići, Rovčani i Moračani da ga tuže za zlodjela koja je pocinio u Kolašinu. U odbrani im je poslao spisak svojih saradnika, placenih i tako ih ucutkao. Na tome je spisku bilo licnosti iz poznatih bratstava, o cijoj se spijunazi i danas cuti.


    P.S.

    14. juna 1956. godine dr Jagos Vesovic je poslao pismo Mihailu Tomovicu, ucitelju u Matesevu Dragu Rakocevicu, ucitelju iz Recina, Milonji Labovicu, ucitelju u Kraljskim Barama i mojoj malenkosti, ucitelju u Vranjestici i trazio da mu budemo gosti u 12 casova. Svi su oni, izuzev mene, danas pocivsi. Nasli smo se kod Jagosa, saznavsi da smo svi pozvani. Njegova radnica, Sava Tosic (Racic), nam je skuvala jagnje na vareniku. Uz rucak nam je objasnio zasto nas je pozvao govoreci: “... Danas je 40 godina kako je Radomir ubio svapskog oficira i odmetnuo se...” Potanko nam je ispricao citavu pricu, koju sam zapisao .......

  4. #4
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    4,585
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Ovo je na Montenegrini, cini mi se? Bas o Vesovicu, ja sam mislio na ono od Sekule, u zavrsnoj rijeci na odbrani " dva brata ... jednom je sloboda prosarala lice..." itd.

    Jesi li citao to? To je nesto izuzetno ! Svojevremno se citalo maltene ispod jorgana uz dzepnu lampu ...

    Hvala, u svakom slucaju.
    Last edited by simm; 31-05-07 at 12:31.
    - Ladan ko taština duša -

  5. #5
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan prije 90 godina

    1918, 12. marta


    Vilsonova podrška Crnoj Gori


    Predsjednik Amerike Vudro Vilson uputio je telegram kralju Nikoli u kom piše:
    "Siguran sam da ni vi ni hrabri ljudi Crne Gore nećete dozvoliti da padnete u očajanje zbog trenutne nepovoljne situacije, već da ćete, naprotiv, imati apsolutno povjerenje i čvrstu odlučnost vlade i naroda SAD da će u konačnoj sigurnoj i definitivnoj pobjedi prava i integritet Crne Gore biti priznati i sačuvani".

  6. #6
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Lightbulb Kolaboracionist?

    Zar nije Radomir Vešović otišao u kolaboraciju s Centralnim Silama, pa ga zato komite protjeraše i proglasiše ujedinjenje s Srbijom? Pa se poslije povlačio sa Austro-Ugarima 1918. :devil:

  7. #7
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    4,585
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Cojek je na vrijeme vidio da okupacija tek predstoji, ovaj put iz Beograda.
    - Ladan ko taština duša -

  8. #8
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by simm View Post
    Cojek je na vrijeme vidio da okupacija tek predstoji, ovaj put iz Beograda.
    Kada okupacija uživa podršku naroda, to nije okupacija.

    Ne zaboravi da ga je njegovih 300 komita prognala kada je pokušao s kolaboracijom, da su se spremali ubiti ga zbog izdaje. Toliko su se smučili da su proglasili ujedinjenje sa ostalim srpskim zemljama, zapostavljajući to kao novi cilj pokreta otpora.

  9. #9
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    4,585
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Slavic View Post
    Kada okupacija uživa podršku naroda, to nije okupacija.
    Kojega more naroda? Tebi je Podgoricka Skupstina narod? E moj bajto.

    Da ne zalazimo prema jugu, prebroj samo Vasojevice kako su prosli poslije ujedinjenja - doslo im je kao melem na ranu.
    - Ladan ko taština duša -

  10. #10
    Join Date
    Jun 2007
    Posts
    570
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by simm View Post
    Kojega more naroda? Tebi je Podgoricka Skupstina narod? E moj bajto.

    Da ne zalazimo prema jugu, prebroj samo Vasojevice kako su prosli poslije ujedinjenja - doslo im je kao melem na ranu.
    Ne, nego na one koji su podržali narodni otpor protiv okupatora (Centralnih Sila).

  11. #11
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Milošević veli da crnogorske komite nijesu postojale! haha

    ZAPIS O KOMITIMA U VASOJEVIĆIMA

    Samoća bez medalja



    Malo je u nas tako zahvalnih tema kao što je život i borba crnogorskih komita. Ko su oni bili, zašto su radili to što su radili, zašto je godinama jedini njihov krov bio nebeski svod, najudobnija postelja obična livada ili šumska zemunica, a jedini pouzdani prijatelji puška i rijetki jataci? Nije na meni da 3odgovorim na sve te nedoumice, ali mogu da pretpostavim da su komiti bili rijetki ljudi jer su se neštedimice borili sa samim sobom. A ima li veće borbe nego što je ta i veće pobjede, ali i poraza, nego u tom okršaju? Crnogorski komiti burno su proživjeli svoj vijek, pa ih se i danas prisjećamo sa posebnim poštovanjem.
    Komite sam uvijek doživljavao kao velike samotnjake. I kada sam prije skoro četvrt vijeka pročitao prvu knjigu o njima prvo što sam kod njih osjetio bila je samoća. Ona je bila tako duboka i skoro da se prstima mogla opipati, a priznajem da se u takvom društvu osjećam prijatno i zahvalan sam im što su me barem na trenutak putevima samoće odveli u jedan svijet skriven od ovoga materijalnog, ali mnogo dubljeg od njega.
    U najnovijoj knjizi o komitima, autora Branislava Otaševića „Komitski pokret u Polimlju i Velici", na jednom mjestu se tvrdi da u Vasojevićima, kao i u ostaloj Crnoj Gori nakon kapitulacije u Prvom svjetskom ratu, nije bilo uslova za podizanje bilo kakvog ustanka. Zemlja je bila pod velikim terorom i nad njom se nadvio opaki mač osvete austrougarskog osvajača. Kralj je otišao iz zemlje, proglašeno je raspuštanje crnogorske vojske i nad Crnom Gorom su se sklopili tamni oblaci. Svjetlosti i pomoći niodkuda, jer je i Srbija bila na koljenima. I baš u takvom vremenu kada se činilo da je svaki otpor uzaludan, a represalije nad srpskim narodom vezivale su ruke onima koji su pomišljali na bilo kakav vid otpora, komiti nijesu posustajali i nijesu se predavali. Ma koliko je teror bio težak više od toga bila je jača njihova želja da pruže otpor. Sve je, dakle, bilo protiv njihovog ustanka, ali komiti ne bi bili komiti a da ne jurišaju i na nebo i kada se čini da je ono zatvoreno. Ali bez tog juriša ni nebeske kapije se ne otvaraju, a komite kao da su u tim samotnim vremenima Prvog svjetskog rata to dobro znali i nijesu se predavali. Svi su bili protiv njih, pa možda i oni koji to nijesu trebalo da budu, a možda su se i komiti dvoumili da li da podignu ustanak, ali baš u takvim nevremenima oni su stasavali i upisivali se u istorijske knjige.
    Otašević na jednom mjestu piše da su crnogorske komite na čelu sa Boškom Đuričaninom trebali da dobiju odlikovanja od srbijanske vrhovne komande, ali da su ostali bez tih priznanja. Vjerovatno je istoričarima poznato zašto su medalje zaobišle komite, ali meni se čini da oni medalje nijesu dobili, jer ta priznanja nijesu bila dostojna njihovog višegodišnjeg komitovanja. Nema te medalje koje može pokriti sve žrtve, nedoumice, junaštva, ali i poraze, kroz koje su prolazili crnogorski, odnosno srpski hajduci 20. vijeka.
    Ono što je sudbinski vezano za komite je veo izdajstva. I danas se povodom ove teme najviše raspravlja o tome da li je đeneral Radomir Vešović predajom austrougarskim vlastima izdao komite, svoje ideje i vojnu karijeru, Vasojeviće i Srbe. Ovom prilikom valja se podsjetiti i ostalih velikih komita među Srbima nad kojima i dan danas visi slika izdaje. Među prvima to je đeneral Draža Mihailović i njegove pristalice koji su četvrt vijeka nakon đenerala Vešovića bili u sličnoj situaciji. U okupiranoj zemlji, sa kraljem u inostranstvu i surovim okupatorom u zemlji našli su se pred dilemom da li da podižu ustanak ili da sjede kući i čekaju da sudbinu rata prelome velike sile i veliki narodi. Naravno da su odlučili da urade ono prvo, ma koliko u tom trenutku to izgledalo zaludno i nepotrebno. Nad vojskom đenerala Mihailovića, a posebno nad njim samim, iz udobnih istorijskih i drugih kabineta danas, kao i prethodnih 60 godina, meditiraju brojni intelektualci i viču izdaja, izdaja. Ni da se zapitaju da li su to oni samo intelektualni podanici svojih ideoloških predaka koji su bili protivnici đenerala Draže i da je vrijeme da se, ukoliko žele da stvore realni istorijski i ideološki, pa i metafizički, balkanski mozaik moraju izmaći iz te sjenke i jednom već početi da misle svojom glavom. Da ne zaboravimo i Krsta Zrnova Popovića, koji nije htio ni sa komunistima ni sa četnicima, a na kraju po nekim izvorima presudio je sam sebi. Krstu niko nije bio bliži do on sam, pa je bilo prirodno da u tom upoznavanju sebe sa sobom na svoju priču sam stavi tačku.
    Jesu li, dakle, oni izdali? Oni izdali nijesu, ali su njih izdali njihovi potomci koji ni nakon znatne vremenske distance nijesu prestali da na njih gledaju kao na izuzetke koji se ne uklapaju u njihove sisteme. Kao da su zaboravili da komiti tipa đenerala Vešovića i Mihailovića, kao i Krsta Popovića, i nijesu stvoreni za sisteme i da su oni i nastali iz snažne želje da ne budu kao ostali, već da se njima suprostave, a svoj narod pozovu na pobunu.
    Da li je đeneral Vešović izdao zato što se predao okupatorskim vlastima nakon skoro dvoje godine komitovanja? Da li se pitamo šta je đeneral Vešović gledao i doživljavao svakoga dana? Je li bilo ljudski iz šume gledati na zločine i teror nad nedužnim stanovništvom koji je bio opravdavan njegovim odmetništvom? Smatram da je đeneral Vešović ukoliko je i poklekao to uradio iz dubokih duhovnih razloga i zato što je tada smatrao da tako mora da uradi. Ko smo mi da nakon toliko decenija upiremo prstom u vasojevićkog generala i ko zna po koji put zbog sudbine u Prvom svjetskom ratu izvodimo ga na trg sramote i mašemo njegovim životom? To važi i za đenerala Mihailovića i Krsta Popovića. I oni su dali živote za ono u šta su vjerovali i od tog svog ubjađenja i u najtežim trenucima svoga života nijesu odustajali. Svjedočili su svojim likom ono zbog čega su bili to što su bili. Najmanje što možemo danas da uradimo je da to poštujemo i da pokušamo da razumijemo njihovu samoću. Jer ona nije samo njihova, ona je moja i vaša i ukoliko je upoznamo mnogo dublje upoznaćemo sebe, ali i srpske komite. A oni baš to i traže, razumijevanje, a ne višedecenijsko ideološko i ostalo progonstvo iz svijesti i istorije svoga naroda.
    I danas kada živimo u ovakvoj Crnoj Gori koja većinski izgleda neće da zna za svoju duhovnu i srpsku dubinu i sudbinu, ponekad se upitam trebaju li nama komiti i danas. To se pitanje posebno odnosi na Vasojeviće koji su se u naše vrijeme našli u velikom čudu, jer ona njihova istorijska i srpska Crna Gora neće da bude ono što je bila. Da bi je opomenuli da ne ide tom stranputicom, možda bi danas i mi trebalo da idemo u komite. Naravno, ne u komite tipa prvog u drugog svjetskog rata, ali Vasojevićima je danas kao možda nikada prije potrebno intelektualno komitovanje i glas otpora protiv nove Crne Gore koja ne poštuje staru.


    Ivan Milošević

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2010-06-24
    Last edited by Ćipur; 24-06-10 at 23:53.

  12. #12
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    vala je udrobio, svaka mu cast. podsjeca me na cipura, i on pocne dobro, al kad se pusti, granica nema.
    SPES MEA IN DEO EST

  13. #13
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    evo pocetka (original je cirilicom, ja ne umijem da pisem cirilicom na kopijuteru, pa cu kako umijem).

    Djeneral Vesovic Pred Sudom

    Tuzba drzavnog tuzioca. Tok rasprave u izvodu. Govori branitelja: Dr. Z. Topalovica i Dr. S. drljevica. Izvod zavrsne rijeci optuzenog. Sudsko rijesenje.

    Stamparija M. Mladjana
    Zemun
    SPES MEA IN DEO EST

  14. #14
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Last edited by drl; 02-07-10 at 00:16.
    SPES MEA IN DEO EST

  15. #15
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  16. #16
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  17. #17
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  18. #18
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  19. #19
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  20. #20
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  21. #21
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  22. #22
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  23. #23
    Join Date
    Sep 2006
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  24. #24
    Join Date
    Sep 2007
    Posts
    3,761
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    _


















    Politicka korektnost ili neki drugi razlog, nes(p)retni scenarista je napravio previd, izostavljajuci najbitnije djelove zavrsne rijeci. Potcijenio je momenat koji je sustina procesa (5/7 7:00 - 8:15 je vrhunac, ali efekat je skroman i nedovoljan), ali zato su tu skenirane strane koje je drl postavio. Posebno:







    ____

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 17
    Last Post: 16-11-05, 14:24

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •