PETAR I JEREMIJI M. GAGIĆU
Milostivij gosudar moj,
Iz pisma vašega pod Nom 68 a čislom mjeseca maja 21. dana 1828. goda, koje smo čest imali prekjučer s Ivančikom našijem polučiti, na našu veliku sreću i utjehu razumijevamo da Gosudar Imperator naš u našoj sudbi živjejše učastije uzima predprinimaemim djelima i mjeram, za koje k Vsevišnjemu jedinoumno i svi soglasno vosklicavamo, da mu blagodatiju i milostiju svojom u svemu svemogućstveno blagopospješestvuje, kad i ovu krajnju sirotinju ne zaboravlja i pri najvišijem mislima, brigam i poslima.
Međuto vam iznovice imamo javiti da se naši okolni Turci nikuda ne dižu dalje, nego pogranične Crnoj Gori gradove svoje ispunjavaju vojskom, džebhanom i zahirom. Tako je nedavno u Nikšić došlo preko 400 hitlije izabrana i donijeli su do 15 tovarah fišekah sa sobom, kromje što ih se još ozad jupi i svašto im pridolazi i što im raja zahiru svozi u grad na vrat na nos i denonoćno. A tako i u Spuž i u Žabjak na barjake dohode, kromje što skadarskij vezir novcima potajno naše mloge brezsovjestne lakomce kupuje, pazdor seje i podpiruje, vraždu među nama rasprostranjava i uveličava svijem pakostnijem načinima i štetočinstvom. Ma do sad nije mogao ni u čem uspjeti, i ako mu se čini da jest nešto. No Turčin i umire a otpire... barem jezikom. K tome je neki dan spužskij komendant javno govorio Brđanima i ostalijem Crnogorcima, koji su se tu na pazar desili, da nam domalo vremena hoće udariti Turci zaista kako nigda nijesu još.
Ovi su nam naši rekli:
"A mi toga boja s vama Turcima ni hoćemo, nit` imamo zapovijesti učiniti ga".
Na što on:
"Vi tajte, a mi ni tajmo ni marimo za taj rat, no se svi radujemo i spremamo što bolje i brže možemo, da se bijemo baš muški na sve strane dok nas jedinij traje, pak ćemo i na vas, pa valaha teško svakome đe kom udarimo i u kuću uljezemo! Nije nas još Bog ostavio. I dok nam je Cara imamo i mi prijateljah. - Ovo vam kažem naprijed i jašićare, da znate lijepo koliko se ove rati i toga vašega Moškova prepadamo, kad ju ištemo u Boga i želimo u našega sveca Muhameda, koji nam je pomag`o vazda, pak će, inšalah, i najbolje sada".
No ja bi teško rad bio e da bi se iz mora ko javio i praha nam donio. Moglo bi se dosta učiniti iz ovijeh stranah. Jedva nas čekaju svi hristijani i Arbanasi, a i đekoji na vezire žedni Turci. Pak bi i meni starcu, u Boga se uzdam, još snage i duha pridošlo. To je tako i kako vas Bog uči. A meni je sav strah u tome što praha ne imamo i sva žalost što iz kuće bez toga ne mogu se pomoliti. Pak i tko se u lokvi utopi ne valja mu pučina, kako gođ što poslje boja s kopljem u trnje. -
S pravim počitanijem jesam i ostajem vaš pokornjejšij sluga
Cetinje, 31. maja 1828. goda
m. Njegoš
------
Iz knjige,
Petar I Petrović - "DJELA"
Izdao CID Podgorica 1999. godine
Štampala "Vojna štamparija" - Beograd
Bookmarks