Znacenje Hrista

[naftali]

Naravno da pravoslavac nije ostao isti kao i hri[ánin prije velike šizme

Pravoslavna crkva ima drugo uređenje u odnosu na ono kakvog je imala hrišćanska
Pravoslavci vjeruju da su Isusu zakucali ekser u svaku nogu, što i pored toga što zvuči logičnije nije slučaj sa hrišćanstvom
Pravoslavna crkva je blasfemična samim tim što stavlja naciju ispred Boga što nije bio slučaj u hrišćanstvu
Jedino što je pravoslavcima ostalo od originala je kalendar

Pravoslavnoj Crkvi nedostaje apostolski slijed od sv.Petra (successio apostolica),a to ima veze s ovim boldanim: nacionalne crkve fragmentirale su kontinuitet i zapravo narušile pojam crkve kao sveopće, što mi Gaul u terminološkom smislu nastoji objasniti na svoj način.

Ipak, za mene osobno, važan je sadržaj vjere, a tu smo skoro pa u interferenciji.

Nacionalnost je veliki uteg, a oslobođenje od toga je djelovanje Duha Svetoga i otvaranje bića za njegovo djelovanje kako bismo postali svjesni univerzalnosti postojanja, okusili djelić "istosti", a onda i primili dar oproštenja i prihvaćanja nove stvarnosti u Duhu.

[naftali]

Franjo hoće da uvede da se i katolički popovi mogu ženiti tj. hoće da ukine celibat

U KC mi i sad imamo svećenike koji se žene.

[Rakun]

Ipak, za mene osobno, važan je sadržaj vjere, a tu smo skoro pa u interferenciji.

Znači sadržaj vjere nije činjenica da Srbin - vjernik neće ući u makednosku pravoslavnu crkvu i pored toga što je pravoslavna ?

[Rakun]

U KC mi i sad imamo svećenike koji se žene.

Onda idu protiv katoličke Crkve

[gaul]

Pravoslavnoj Crkvi nedostaje apostolski slijed od sv.Petra (successio apostolica),a to ima veze s ovim boldanim: nacionalne crkve fragmentirale su kontinuitet i zapravo narušile pojam crkve kao sveopće, što mi Gaul u terminološkom smislu nastoji objasniti na svoj način.

Kakva je to argumentacija protiv Pravoslavne Crkve?

Apostolsko prejemstvo ili Episkopos ... ustrojstvo koje važi i kod njih.

Nacionalnost je veliki uteg, a oslobođenje od toga je djelovanje Duha Svetoga i otvaranje bića za njegovo djelovanje kako bismo postali svjesni univerzalnosti postojanja, okusili djelić "istosti", a onda i primili dar oproštenja i prihvaćanja nove stvarnosti u Duhu.

Pa rimokatolička crkva je ovo prva smislila.

[naftali]

Znači sadržaj vjere nije činjenica da Srbin - vjernik neće ući u makednosku pravoslavnu crkvu i pored toga što je pravoslavna ?

To treba pitati njega, ja ne mogu znati zašto on neće ući u MPC. Mislim da to nije pitanje vjere, niti njenog sadržaja, već je pitanje političke naravi.

Balkan ima tešku hipoteku prošlosti i svjesnost postojanja čovjeka kao Božjeg stvorenja koji je pozvan u jedan Božji narod-Crkvu je daleko od shvaćanja nacija=vjera.

[naftali]

Kakva je to argumentacija protiv Pravoslavne Crkve?

Ako ti misliš da apostolski slijed do današnjih dana nije neki argument, onda ja tu ne mogu ništa.
Možda će pravoslavcima biti nešto jasnije po tom pitanju, pa i drugim pitanjima koji se nacionalnim pravoslavnim crkvama nameću, nakon zajedničkog susreta sljedećeg ljeta na Kreti.

Očito je došlo vrijeme za takve poteze.

[gaul]

Balkan ima tešku hipoteku prošlosti i svjesnost postojanja kao Božjeg stvorenja koji je pozvan u jedan Božji narod-Crkvu je daleko od shvaćanja nacija=vjera.

Pade mi na pamet jedna originalna ideja koja zaista bi mogla da zaživi.

Mogli bi da se okupimo u toj istosti u postojanju tog balkanskog bita i da napravimo zajedniku državu koju će da krase bratstvo i jedinstvo . Njena veza će bti duhovne prirode i ljubav koja proističe iz istosti.

Čak sam napisao i pjesmu ovoj ideju u čast...

Lipo,ljepo,lijepo,lepo -latice su istog cvijeta

Pa to je SJAJNO!

[gaul]

Ako ti misliš da apostolski slijed do današnjih dana nije neki argument, onda ja tu ne mogu ništa.
Možda će pravoslavcima biti nešto jasnije po tom pitanju, pa i drugim pitanjima koji se nacionalnim pravoslavnim crkvama nameću, nakon zajedničkog susreta sljedećeg ljeta na Kreti.

Očito je došlo vrijeme za takve poteze.

Ne znam koji ti dio nije jasan...

Pravoslavna Crkva poštuje apostolski slijed do današnjh dana.

Naziva se Apostolsko prejemstvo ili Episkopos...

Pa te pitam , kakve je prirode ovaj argument koji izjedna ponavljaš. Pored toga što opskurno zvuči (na nivou latinskog citata)...u čemu je poenta?

Što se tiče ove ideje istosti,tj. ekumenizam...još 60-ih povukle su se razmenjene anateme tijekom potonje Šizme i poništile njihov uticaj .


Bojim se da Crkve imaju mnogo veći problem za rješavati.

[naftali]

Mogli bi da se okupimo u toj istosti u postojanju tog balkanskog bita i da napravimo zajedniku državu koju će da krase bratstvo i jedinstvo ....

Ne, ne moramo biti u jednoj državi, niti moramo kreirati neki uniformni odnos.
Bit je u različitosti na istom putu sličnosti.

U heterogenosti prakticiranja vjere, ići prema onome što nam je isto na razini Cilja- sjediniti se s Kristom, proći kroz njegovo uskrsnuće, kako bismo i sami bili uvučeni u misterij uskrsnuća, sve do stanja kojega tradicija zna nazvati: "gledati Boga licem u lice".

Biti dionikom Božjeg kraljevstva.

(kad se pogleda na osobnoj razini, prvi život u različitosti učimo u obitelji - osobito kad dolazi do psihološke i vrijednosne separacije.....kad si već spomenuo psihologiju)

[naftali]

Pravoslavna Crkva poštuje apostolski slijed do današnjh dana.

Na koju Pravoslavnu Crkvu misliš? Ima ih više..... Objasni mi, a ne ponavljati kako je nešto opskurno, ovako ili onako.

[gaul]

Bit je u različitosti na istom putu sličnosti.

Oh baš je dubiozno...evo sam se naježio.

Što ja rekoh maloprije?

Pa se ti ufati jeftine psihologije i sad ti meni palamudiš istu priču.

Da ti preporučim kakvu travu? - kao ti meni, da budemo isti u istosti.

(kad se pogleda na osobnoj razini, prvi život u različitosti učimo u obitelji - osobito kad dolazi do psihološke i vrijednosne separacije.....kad si već spomenuo psihologiju)

Da, kao na primjeru Mabusa, kad te pitah što ćemo sa njim

Eo sad ću da se pomolim Hristosu da ti podari malo merhabeta u dušu...mnogo si isključiva.

Na koju Pravoslavnu Crkvu misliš? Ima ih više..... Objasni mi, a ne ponavljati kako je nešto opskurno, ovako ili onako.

Zar nema i rimokatoličkih crkvi više? - minimum 20-ak

Kanonski poštuje se apostolsko prejemstvo...

Problem svakog dogmaša - akutna upala skučenosti.

[naftali]

Nisi mi odgovorio na pitanje.
(na pisanja oko mene i moje osobnosti o kojoj ti ne možeš znati ništa, neću se osvrtati)

[gaul]

(na pisanja oko mene i moje osobnosti, neću se osvrtati)

Naravno da ti to ne radiš...

(kad se pogleda na osobnoj razini, prvi život u različitosti učimo u obitelji - osobito kad dolazi do psihološke i vrijednosne separacije.....kad si već spomenuo psihologiju)

Što će nam Crkva onda kad sve učimo u obitelji? - doduše u pravu si (pade mi na um Mabus)

No dobro...

Nisi mi odgovorio na pitanje.

Ja evo mrtav padoh odgovarajući ti, no očigledno teško da se može ispravit dogmaški postulat - da kod drugih toga nema.

Apostolsko prejemstvo postoji i u kanonu Pravoslavne Crkve...

[naftali]

Bit je u različitosti na istom putu sličnosti.

U heterogenosti prakticiranja vjere, ići prema onome što nam je isto na razini Cilja- sjediniti se s Kristom, proći kroz njegovo uskrsnuće, kako bismo i sami bili uvučeni u misterij uskrsnuća, sve do stanja kojega tradicija zna nazvati: "gledati Boga licem u lice".

Pa se ti ufati jeftine psihologije i sad ti meni palamudiš istu priču.

Jedan kršćanin može sudjelovati u misnom slavlju koji će se odvijati kroz zapadni obred, a drugi će to činiti slaveći misu istočnim obredom.

No, iako postoje nijanse u slavlju i te nijanse nisu u suštini obreda (oba obreda imaju pretvorbu - transupstancijaciju), oba vjernika susreću Uskrsloga Krista blagujući njegovo Tijelo (pričest) i dionikom su ISTOG Kraljevstva Božjeg.

To može biti jeftina psihologija za ateistu, za vjernika je smisao sveukupnog vjerničkog života.

To je različitost i istost, u isto vrijeme.

[naftali]

Apostolsko prejemstvo postoji i u kanonu Pravoslavne Crkve...

Nisam upućena u kanon PC, pa te pitam o apostolskom slijedu:
O kojoj je PC riječ? Srpskoj, makedonskoj, crnogorska nije priznata, ruskoj...? Čiji su nasljednici svi glavari sviju Pravoslavnih crkvi?

Ne govorim ovo da bih napadala, nego jer nisam upućena u kanon PC pa me zanima. Probat ću sama pronaći, ako se tebi ne da.

[gaul]

Jedan kršćanin može sudjelovati u misnom slavlju koji će se odvijati kroz zapadni obred, a drugi će to činiti slaveći misu istočnim obredom.

Pa vidi, istočni obred bi nazvali liturgijom

Ođen svako zna da zapadnjaci drže misu a istočnjaci liturđiju...odlika multikulturalizma,valjda. Preko tih sitnica može se nazrijeti plemenitost i lijepo obiteljsko vaspitanje kod našeg naroda. Što me ponekad čini ponosnim. To niko nikad ne bi pobrkao.

Zato volim tu specifičnost i određenost koja se bazira na tim kultorološkim vrijednostima. Vjera je bitna i kao takva se običajno poštuje, pa čak i Mabusa volimo sa njegovim lucidnim idejama da je Zemlja ravna ploča.

No, iako postoje nijanse u slavlju i te nijanse nisu u suštini obreda (oba obreda imaju pretvorbu - transupstancijaciju), oba vjernika susreću Uskrsloga Krista blagujući njegovo Tijelo (pričest) i dionikom su ISTOG Kraljevstva Božjeg.

Nije tako bilo do 1965 godine - vi ste svi bili prokleti jer je bila bačena anatema od strane vaseljenskog patrijarha.

Znamo koliko su bitni sveti oci i koliko njihovo štovanje je bitno za religiju.

To je različitost i istost, u isto vrijeme.

Ma koliko ti ovo primamljivo zvuči , totalna nebuloza što se tiče konteksta.

Baš pokušavam da skontam, da dva Hrišćana rade isto i slave isto čine isto...i onda bem...istos' u različitosti - pa to je SJAJNO!

Mislim da bi ovo sjajno prošlo kod određenih forumskih alapača i kvočki (one vole te fore.tipa- urbana slovenska antiteza), one vole ovakve nebuloze...ođen ti rijetko zalaze.

To može biti jeftina psihologija za ateistu, za vjernika je smisao sveukupnog vjerničkog života.

Jeftina psihologija je eufemizam za loš odgoj, mislim da on nije baš ateistička eksluziva.

No, iako postoje nijanse u slavlju i te nijanse nisu u suštini obreda...

Pa ništa no svrni neđe na liturđiju da pojemo u slavu bebe Hrista...

Oćemo li zvat Mabusa?

[naftali]

Našla sam ovaj tekst na netu. Je li ovo to o čemu govorimo? (doduše,ja više volim pročitati kanon PC direktno....)

Pravoslavna crkva nije jedna crkva nego obitelj trinaest samoupravnih tijela, imenovanih narodom u kojemu su locirani (npr., Grčka pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna crkva). Ujedinjeni su u svome razumijevanju sakramenata, doktrine, liturgije i crkvene vlasti, ali svi rukovode svojim poslovima.

Poglavar svake Pravoslavne crkve zove se patrijarhom ili metropolitom. Patrijarh Konstantinopola (Istanbul, Turska) smatra se ekumenskim ili općim patrijarhom. On je najbliži pandan Papi u Rimokatoličkoj crkvi. Za razliku od Pape, koji je poznat kao VICARIUS FILIUS DEI (vikar ili namjesnik Sina Božjega), konstantinopolski biskup poznat je kao PRIMUS INTER PARES (prvi među jednakima). On uživa posebnu čast, ali nema moć miješati se u dvanaest ostalih pravoslavnih zajednica.

Pravoslavna crkva tvrdi da je jedina prava Kristova crkva, i nastoji pronaći vezu između sebe sada pa sve unatrag do prvih apostola putem neprekinutog lanca apostolskog naslijeđa.

[naftali]

Pa vidi, istočni obred bi nazvali liturgijom

Ma i na zapadu, misa je liturgija.
http://www.hilp.hr/liturgija-dana/

[naftali]

Mislim da bi ovo sjajno prošlo kod određenih forumskih alapača i kvočki (one vole te fore.tipa- urbana slovenska antiteza), one vole ovakve nebuloze...ođen ti rijetko zalaze.

Ovo je ozbiljna i zanimljiva tema, nemoj ju pretvarati u chat.

[gaul]

Ma i na zapadu, misa je liturgija.
http://www.hilp.hr/liturgija-dana/

Nije...misa je misa, liturgija je liturgija.

Divan link ... što šta se da viđet, dosta je rečeno oko te istosti - pa to je SJAJNO!

Dogmaško licemjerje je teško sakriti.

Volim CG - što je toliko neista...

ođen misa je misa i svaki rimokatolik to zna - što me čini ponosnim.

[SpongeBob]

nađoh na drugim mjestima, a zanimljivo je:

"Pomaze Bog,

Hiljade pitanja, jos vise odgovora i kraja nigde…
Nije lako nikome od nas, a cini mi se pogotovu ne nama
“napolju” gde
ima toliko pravoslavnih crkava i svaka ima svoje
varijante ovoga ili onoga…

Necu se upustam u diskusiju oko jezika, ali bih da se
zadrzim na par drugih pitanja i to ne zato sto zelim
da zapocinjem polemike, nego cisto da dam primer
koliko je tesko snaci se i mnogo vecima nego sto smo
mi ovde na listi.

Sestra Deja pomenu katolicku crkvu i citat Svetog
Save o miropomazanju katolika…cini mi se kao dokaz da
mi tu crkvu ne priznajemo (nemam sacuvanu poruku).
Tacno, procitah nedavno u zitiju Svetog Save od
Vladike Nikolaja Velimirovica, gde Sveti Sava
to i kaze: da se ima miropomazati svaki katolik koji
hoce da predje u pravoslavnu veru.
Sad cu da napravim smeli zakljucak i molim da me oci
isprave ako gresim jer mi je vrlo
vazno da ovo razumem, a verujem i drugima kojima nije
jasno: Da li to znaci da se katolicko
k r s t e nj e priznaje? Ako je tako onda nam
katolicka crkva j e s t e sestrinska!

Kad je moj muz trebalo da predje iz katolicke vere u
pravoslavnu u nekoliko razlicitih manastira i crkava
(grckih, srpskih i ruskih) culi smo od :" Treba samo
da se miropomaze" do "Mora da se krsti, kakvo
katolicko krstenje, to je onaj jeretik patrijarh
potpisao sa onim papom itd. itd."(ne secam se ni
godina ni imena). Kako covek da bude pametan?
Koga da slusa?

Dok moj muz jos nije pomisljao da prelazi
pravoslavlje, raspitali smo se mozemo li se ipak
vencati u pravoslavnoj crkvi iako je on bio vencan sa
prvom zenom u katolickoj.
Dobili smo dogovor da ne mozemo, nego prvo mora da se
razvede u katolickoj...
A sto ako mi tu crkvu ne priznajemo??? Zasto bi smo
priznavali vencanje u njoj?
Naravno, tamo su nam trazili 10.000 dolara pa ce mu m
o z d a dati razvod! Kako da ne!

Kremiranje? Nije lako opet nama "napolju": jedan
supruznik je iz ove zemlje,
drugi je iz one...Da bi se telo unelo u zemlju treba
odobrenje i dokaz o drzavljanstvu te zemlje
(otkud mom muzu srpsko drzavljanstvo) i stotinu
drugih potvrda i dozvola (dodje coveku lepo da ne
umre). Gde da se sahranjujemo? Astronomske troskove i
da ne pominjem!
Patrijarh Pavle pise, moze da se sluzi opelo i pomen
ako je telo kremirano van volje
upokojenog, ali kaze i da nigde ne pise u Svetom pismu
nista protiv kremiranja.
Ovo je jako vazno pitanje za mnoge od nas "napolju".
Sta da radimo? Koga da slusamo?

Jos mnogo, mnogo pitanja, a gde je pravi odgovor?

Kad sam shvatila da ga nemaju ni svi episkopi, pa ni
patrijarsi i da ga ja
svakako sama necu naci, onda sam resila da slusam svog
duhovnog ucitelja,
pa kako on kaze... Mnogo mi je lakse, priznajem da
sebe lisim svake odgovornosti
i brige i da se ne pravim mnogo pametna...

Zakljucak : nije nama lako...

Vasa u Hristu
Zorana"

[Caesar]

Katolička Crkva traži i uvjek će tražiti oprost od ljudi i čovječanstva za križarske ratove, Latinsko Carstvo i inkviziciju. Pape kroz drugu polovicu 20.st i sada papa Franjo, to naglašavaju i konkretiziraju.

No, pojedina duša može ostati otvrdnutog srca i zahtijevati osvetu....

Oprost je dar i za njega treba moliti, kako onaj kome se treba oprostiti, tako i onaj koji treba oprostiti.

@naftali posmatrajući dvije crkve kao dva bića ili organizacije, nikada oprost nije bio sporan. Sporno je povjerenje kojeg nema jer se neke stvari ne mogu zaboraviti. Katolička crkva traži preveliki broj oprosta da bi joj se vjerovalo. Pođi od sebe. Da te neko prevari, da li bi mu oprostila i da li bi zaboravila. Ovo prvo da ali na ovom drugom se gradi kuća. Temelj svakog odnosa je povjerenje. Toga nema, pa nema ni jedne crkve. Ta budućnost je davno izgubljena. Isto važi i za pravoslavnu crkvu. I njima pripada jedan dio grijeha koje stekoše progoneći nesitomišljenike. Na žalost grijesi dva partnera se matematički ne potiru tako da...

Ono što bih ja volio je da formira nova modernija doktrina nezavisno od ove dvije crkve. Prilagođena modernom čovjeku, psihologiji, filozofiji i čitavoj nauci uostalom. Hrišćanstvo je pase priča. Potrebno je nešto novo, a ne ista stvar samo prepakovana u ljepši omot. Naravno to se "novo"neće desiti jer ljude jedino može ujediniti sila, neposredna opasnost i pohlepa. Završio bi sa onim za "za pojedinaca ima nade ali za čovječanstvo ne"

[Ego_and_his_own]

Sto su ljudi cinjeli nekad ne moze biti osnova za osudu onih koji zive danas... osim naravno ako ne drze do istih ideja koje ih dovode do istih djela. Pomisljena ili ucinjena, nedje pise, male su razlike.

[SpongeBob]

Rimokatolička crkva i pojam „papa“, kako neki vid definicije, a i sama ličnost, predmet su mnogih komentara, razmišljanja i sl. Jadan od vrlo značajnih opisa dao je ruski pisac Dostojevski. On je jasno identifikovao iz svog doba pojavu socijalizma kao neki vid bunta protiv „katolicizma i njegovih bogova“ (vrlo zanimljiv opis, zna zbuniti). U pitanju je bio prividan bunt, koji je ipak imao za cilj, održavanje rimokatoličke ideje i njeno dovođenje u neku modernu, ali potpuniju formu. Sama socijlaistička ideja je koncipiranje društva, čovječanstva „pod jedan kišobran“, generalno ideje koja nije nova još od antičkih vremena (i starija). U njegovoj daljoj analizi, rimokatolicizam je opisan kao jevanđelski izdajnik Hrista, izdajnik zarad srebrnika, koji se ogledaju u zemaljskoj vlasti, materijalizma i čak ateizma (jest ne može se bez njega, naročito ne posle skorašnjih papinih izjava, po ovom osnovu). Dostojevski je svojevremeno skoro pa predvidio da će papa hitati ka svima, vrlo skrušen, u nekoj slici jednostavnosti, govoreći da je čak i socijalizam i slične novotarije utemeljen u jevanđelju. U tom duhu, neki vid zajedništva i jedinstva je poželjan, ali samo i isključivo ako papa „drži kišobran“.

U tom duhu mediji, svedoci smo, vide papu kao konzervativnog, istovremeno i liberalnog, a ne treba zaboraviti ni rokere, jednostavno papa je univerzalan i „logičan“ izbor za sve hrišćane. Interesantna uloga koju kroz istoriju igraju skovo sve pape bez izuzetka, a nemojmo zaboraviti vrijeme u kome je živio Dostojevski, zbilja živopisno, naročito kad je svima poznato da on nije bio prorok niti svetac.

Danas je lako putovati, u dom smislu skorašnje pape su prevalile velika prostranstva, u odnosu na one iz malo starijih vremena, sve je organizovano sa ciljem zadobijanja podrške i saglasnosti, kako prvo od Engleske (time indirektno amerike) pa tako i dalje u Aziji, Africi svuda svi znaju za medijski dobro propraćenu ličnost – papa. To je onaj papa koji prodobija Anglikansku crkvu, koja prihvata kontrolu rađanja, zatim abortus, dalje razne vidove alternativnih (ne produktivnih) stilova života, pa kasnije žene kao sveštenike, u nekim slučajevima i homoseksualke. Papi nije strano posjetiti velike komunističke zemlje, razgovarati sa njihovim liderima, a sve u cilju brige za hrišćane. Posjeta drugim vjerama, nije ništa strahotno niti strašno, počevši od poznatih vudu vračeva, sve kakve takve religiozne cjeline i njihove suprotnosti su papi interesna sfera. Indirektno kaže Dostojevski.

Svjedoci smo sličnih skorašnjih događaja i po pitanju luterana, muslima i jevreja.

Dostojevski se čak usuđuje citirati jednog monaha koji kaže da papa ima “organizacioni zadatak pripremanja Antihristovog prijestola”. Sve i da nije tako, izjava je sama po sebi interesantna jer će odmah izazvati ogorčene reakcije posvećenim, odanim i očigledno osjetljivim ljudima, a u osnovi je zamišljena kao ideja koja treba inicirati realno sagledavanje stvari, ne emotivne oscilacije.

Dalje kaže da Pravoslavna crkva jeste katoličanska (što mnogi danas pogrešno tumače i ili shvataju) jer se “nikad nije odvojila od bogootkrivene Vjere i nikad nije kompromitovala Istinu”. U tom duhu opet citira ruskog sveštenika koji kaže: “nikad nismo trgovali Pravoslavljem da bi pred ljudima se predstavili kao moderni, da bi nas uvažavali moćnici ovoga svijeta”.

Iz svega napisanog, ne treba razmišljati da je u pitanju mišljenje pisca ili nekog drugog pojedinca, jer radi se o mišljenju I stavu koji se pojavljuje u riječima mnogih kako svetaca, sveštenika, monaha tako i najvećeg broja običnog naroda, koji vidi, razmišlja i preispituje sve, a o svemu ugavnom ima svoj, ne nečiji tuđi ili popularni ili javno propagirani stav.