Nagrade za filantropiju

[Igi]

Ako je nesto vazno za buducnost Crne Gore, to je ovo:

http://www.vijesti.me/index.php?id=323845

Nagrađeni za dobročinstvo

NA CETINJU SINOĆ URUČENA PRIZNANJA ZA FILANTROPIJU

Cetinje - Priznanja za humanost i dobročinstvo u Crnoj Gori sinoć su prvi put zvanično dodijeljena, a na konkursu za tu vrstu zaboravljenog priznanja, nominovano je bilo 19 pojedinaca i gotovo isto toliko privrednih kompanija i nevladinih organizacija
Odbor za dodjelu nagrade za filantropiju \\\"Iskra\\\", odlučio je da se dodijele tri glavne i pet specijalnih nagrada. Nagrada za individulani doprinos pripala je Slavku Mrdoviću koji živi u Švajcarskoj, a koji je više puta dao donacije lokalnim zajednicama i bolnicama u Crnoj Gori. Nagrada za doprinos lokalnoj zajednici dodijeljena je preduzeću “Elko tim”, a nagrada za najbolji projekat na nacionalnom nivou pripala je Telekomu.
Specijalna priznanja dodijeljena su nikšićkom preduzeću “Nikpek” za doprinos lokalnoj zajednici, kulturnom društvu “Lovćen” iz Detroita za organizovani doprinos dijaspore, Lidiji Leovac iz Herceg Novog za humanost i solidarnost, Zadi Đurović Di Maio za individualni doprinos dijaspore, te posthumno privredniku Stanislavu-Ćanu Koprivici za životno djelo. Nagradu u njegovo ime primio je sin Nikola, koji je u sjećanje na oca osnovao fondaciju “Ćano Koprivica”, koja radi na izgradnji osnovne i srednje muzičke škole u Nikšiću.
Jedna od dvije žene koje su sinoć dobile nagradu, Lidija Leovac, kazala je “da joj je veoma drago što je prva žena u Crnoj Gori, koja je dobila priznanje za filantropiju.
“Drago mi je što ovo priznanje znači da nijesam luda, već možda dobra”, rekla je Leovac primajući nagradu, na svečanosti u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju”.
“Kada se u jednom društvu počinje prvi put dodjeljivati nagrada za filantropiju i dobročinstvo, i kada vam predlože da budete član odbora koji će \\\'izmjeriti dušu\\\' i donacije, neminovno osjetite da je zadatak možda odveć težak za vas. A onda shvatite da nemate pravo da odbijete, jer onda sve ono u što sami vjerujete, i vaša lična filantropija, tako potrebna da bi ste živjeli u miru sa sobom, postaje prazna priča”, kazala je predsjednica Odbora za dodjelu nagrada Božena Jelušić.
Konkurs za prvu crnogorsku nagradu za filantropiju raspisao je Fond za aktivno društvo u saradnji sa Privredom komorom Crne Gore, Kancelarijom za održivi razvoj, Centrom za iseljenike i drugim organizacijama.



Sramno je to da Pobjeda i Dan nisu prenijeli ni rijec o ovom dogadjaju, a filantropija je stub temelj jednog KVALITETNOG drustva! Ja sam izuzetno ponosan sto sam ja, kao dio ElkoTim kolektiva dobitnik ove nagrade jer sve sto smo kao firma radili unazad par godina je bilo iz srca i bez bilo kakve pomisli na nagradu, a kada je ove godine ustanovljena ova nagrada, ljudi kojima smo pomagali su se sjetili da nas nominuju i u konkurenciji pored T-coma, Promontea i EPCG (svi oni su bili nominovani u kategoriji za doprinos lokalnoj zajednici) smo jednoglasno pobjedili!

Boli to sto sada, kada treba da se pomenu oni koji su radili za dobrobit zajednice, koji su odvajali dio svog profita za pomoc drugima, treba da se pomenu, a mediji to precutkuju! Do sada kada su cutali, nije nas bilo briga jer nismo ni htjeli da to drugi znaju (jednom prilikom nam je jedna dnevna novina trazila pare da objavi pricu kako smo donirali opremu skoli), a sada kada su medijski sponzori i Vijesti i Pobjeda i Dan, oni objave ovako sturu vijest (ko je objavi) bez ikakvog dubljeg ulazenja u samu sustinu i nominacija i nagrada!

Zalosno je i to kako se ova vijest prenijela na CDM portalu:

http://www.cafemontenegro.com/index....=25&news=98739

Pod naslovom:

"Crnogorski Telekom dobio nagradu za filantropiju"

CDM je jutros objavio vijest bez zadnja 4 pasosa! Niko se vise nije pominjao osim T-Com... Nakon slanja komentara, dopunili su vijest sa zadnja 4 pasosa, a moj komentar nisu objavili (nije bio ni bitan nakon dopune vijesti)...

Frustriran sam, ali to ste vec zakljucili

[Hari Krisna]

Prvi koji su objavili tu vijest su bili PCNEN
Desilo se prvi put u Crnoj Gori. Desiće se i drugi, treći...




Dobitnici/dobitnice nagrade ISKRA za filantropiju, prvi put dodijeljene u Crnoj Gori sinoć na Cetinju u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. Na fotki su i predstavnici onih koji su inicirali nagradu i pomogli realizaciji cijelog projekta.
Nagrade i priznanja
Nagrada za individualni doprinos - Slavko Mrdović
Nagrada za doprinos lokalnoj zajednici - Elko tim d.o.o. Podgorica
Nagrada za najbolji projekat na nacionalnom nivou - Crnogorski telekom AD
Pored tri nagrade za filantropije, uručeno je pet specijalnih priznanja:

• Specijalno priznanje za doprinos lokalnoj zajednici - Nikpek AD
• Specijalno priznanje za organizovani doprinos dijaspore - Američko-crnogorsko kulturno-prosvjetno društvo „Lovćen" iz Detroita
• Specijalno priznanje za humanost i solidarnost - Lidija Leovac
• Specijalno priznanje za individualni doprinos (dijaspora) - Zade Đurović Di Maio
• Specijalno priznanje za životno djelo (posthumna nagrada) - Stanislav Ćano Koprivica

Na ovogodišnji konkurs za dodjelu "Iskre" pristiglo je ukupno 50 nominacija. Od toga,
- 7 nominacija je pristiglo u okviru kategorije ZA NAJBOLJI PROJEKAT NA NACIONALNOM NIVOU, kojima je nominovano 6 kompanija;
- 12 nominacija u kategoriji ZA DOPRINOS LOKALNOJ ZAJEDNICI, kojima je nominovano 10 kompanija i 1 pojedinac i
- 31 nominacija u kategoriji ZA INDIVIDUALNI DOPRINOS, kojima je nominovano 16 pojedinaca.
U KATEGORIJI ZA NAJBOLJI PROJEKAT NA NACIONALNOM NIVOU NOMINOVANI SU: Elektroprivreda Crne Gore, Promonte, dBO Advertising Agency, Erste banka, Atlas grupa i Crnogorski Telekom.
U KATEGORIJI ZA DOPRINOS LOKALNOJ ZAJEDNICI NOMINOVANI SU: My Travel d.o.o. Nikšić, Nikpek AD Nikšić, Crnogorsko kulturno društvo iz Toronta, Don security d.o.o. Nikšić, Tehnomont d.o.o. Budva, Elektroprivreda Crne Gore, Promonte, Elko Tim Podgorica, IKC „Džemat Wattwil" Švajcarska, Blagojević Milonja i Coca Cola Hellenic Bottling Company Podgorica.
U KATEGORIJI ZA INDIVUDUALNI DOPRINOS NOMINOVANI SU: Slavko Mrdović (Švajcarska), Asmina Omeragić (Gusinje), Nikola Perović (Nikšić), Marko Lompar (Venecuela), Ilija Stojanović (Kanada), Branko Aleksić (Kanada), Vojislav Rašović (Kanada), pok. Stanislav Ćano Koprivica, Ljubomir Mijač (SAD), Safet-Gero Mehović (Bijelo Polje), Nedović Slađana sa saradnicama Rakočević Natašom, Dizdarević Alisom i Ćetković Jadrankom (Bijelo Polje), Zade Đurović - Di Maio (Francuska), Vladan Otašević (Podgorica), Izet Osmanović (Švajcarska), Lidija Leovac (Herceg Novi) i Muamer Kujević (Rožaje).

[Igi]

Hvala na cijepanju teme

[OSCAR]

UA t-com

[Igi]

Ni danas ni Pobjeda ni Dan nisu objavili ni stubac o ovom dogadjaju! A oni su MEDIJSKI POKROVITELJI!?!!?!?! Sto to znaci? Da se njihov logo stampa na kesama i brosurama, a oni NAJAVE dogadjaj jutro prije?

[nubrots09]

Njema�ka književnica Herta Müller izrazila je u �etvrtak u Berlinu ogromno �uđenje što je baš ona primila Nobelovu nagradu za književnosti, te kazala da joj je još uvijek teško i 20 godina nakon pada rumunske komunisti�ke diktature, stalna tema njenog književnog djela. - Ne mogu još da vjerujem u to, ja to znam, ali to još ne može da uđe u mogu glavu. Bila sam sigurna da se to neće desiti. Trebat će mi vremena da to shvatim, kazala je ova 56. godišnja laureatkinja na konferenciji za štampu pred mnogobrojnim njema�kim i stranim novinarima, javio je AFP. Nobelova nagrada za književnost dodjeljena je ovoj romansijerki rumunskog porijekla, koja je svoju prozu preto�ila u poeziju, digavši svoj glas protiv komunisti�ke diktature Nikolaja Čaušeskua, koja je pala prije dvadeset godina. - Diktatura, to je tema svih mojih knjiga, naglasila je Herta Müller. - Trideset godina sam živjela pod diktaturom, kazala je ona, smatrajući da je imala sreće jer "ima mnogo ljudi koji nisu preživjeli dikataturu". Ona je kazala da dobro zna šta to zna�i "osjećati svako jutro strah da te nave�er više neće biti". - Još to nije prestalo u mojoj glavi, iako je taj period prošao, dodala je dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost. - Došavši u Njema�ku 1987., "osjetila sam da mogu da dišem, i tek 1989. kada je srušena diktatura, osjetila sam da više neću biti proganjana", objasnila je ova književnica. - Ova nagrada me neće ni u �emu promijeniti, dodala je ona. Njema�ki ministar za kulturu Bernd Neumann predao joj je buket cvijeća na konferenciji za štampu i prenio joj �estitke njema�ke vlade.

[Hari Krisna]

SLAVKO MRDOVIĆ, DOBROTVOR IZ ŠVAJCARSKE


Čovjek koji pomaže ljudima
Bilo je to početkom decembra ove godine. U svečanoj sali Kraljevskog pozorišta na Cetinju uručivana je nagrada za filantropiju „Iskra”. Fond za aktivno građansko društvo dodjeljuje je društvima i pojedincima koji su na najdjelotvorniji način podržali neprofitabilne akcije od opšteg dobra. Kao mnogo puta do sada, najjači aplauz dobio je bio Slavko Mrdović, iz Švajcarske, jedan od najvećih crnogorskih donatora. Čovjek koji pomaže ljudima.

Danas se bez njega ne može zamisliti gotovo nijedna humanitarna akcija u Crnoj Gori i za Crnu Goru. Kad je trebalo pomoći bolnici u Nikšiću, tu je bio Slavko, kad je trebalo dopremiti krevete za Dom starih u Bijelom Polju, opet je tu bio Slavko... Slično je bilo i prilikom organizovanja Međuopštinskih igara u Mojkovcu, pa kad je prikupljana pomoć društvima paraplegičara. Slavko Mrdović je zadužio svaki crnogorski grad, svaku opštinu, svaku bolnicu, mnoge domove zdravlja, nevladine organizacije, rehabilitacione centre, pojedince.

- Nikada nijesam napustio Crnu Goru, uvijek sam joj se vraćao. Kako vrijeme prolazi, češće sam u rodnom Mojkovcu ili Baru. Naše humanosti, osjećajnosti i mentaliteta u Švajcarskoj nema. Zato mi je najveća nagrada iskreni osmijeh i stisak ruke onoga kome sam bio u prilici da pomognem. Nikad ne mogu zaboraviti iskreno hvala u očima podgoričkih mladića Davora Vukovića, mladog džudiste iz Zete koji se povrijedio na takmičenju i ostao vezan za invalidska kolica, ili Edina Mujahodžića, iz Stare varoši u Podgorici, koji nakon skoka u Cijevnu ne može bez kolica. U Švajcarskoj, mnogo su im pomogli naši ljudi koji ne zaboravljaju stari kraj.

- Nema ljepšeg osjećaja nego pomoći čovjeku u nevolji. Nema ničeg iskrenijeg od stiska ruke čovjeka u kolicima. Bilo je i takvih slučajeva da paraplegičar punih 50 godina ne može preći kućni prag, jer nema odgovarajuća kolica. Možete zamisliti radost u njegovim očima, kad ih dobije od dijaspore. Ili moju radost što sam pomogao. Taj osjećaj se jednostavno ne može zaboraviti - kaže Mrdović.

Ko god poznaje Slavka Mrdovića, odmah može primijetiti da je ovaj čovjek dobrotu naučio na ognjištu predaka. Zato se on i dok pješači švajcarskim brdima često sjeti kako je šetao mojkovačkim džadama. U tim sjećanjima nezaobilazni su njegovi prvi učitelji i nastavnici - Dragoljub Madžgalj, Veselin Raspopović, Vukoman Jović, Radule Vučinić, Tomislav Mrdović, Nikola Bulatović... „Školu za dobrotvore” završio je kod Mirune i Vojina Tomovića u selu Rastoci, kod kojih je stanovao kad je otišao iz rodnih Jakovića kod Mojkovca. Inače, Jakovići su, kaže Slavko, najljepše selo na svijetu. Iz njih je pošao da sanja švajcarski san. I - dosanjao ga.

Pošao je u svijet prije više od tri i po decenije. Poslije završenog Filološkog fakulteta nije uspio da se zaposli, pa je otišao da traži novi dom. U Švajcarskoj je nastavio dvanaestogodišnje školovanje i dobio zvanje specijaliste za ugradnju proteza koljena i kuka.

Ponosan je Slavko na svoje Jakoviće, na Mojkovac i Bar, na Crnu Goru. Njegovim stopama idu i sin Borislav, kćerke Jelena i Milena, kao i supruga Borka, koja mu je najveća pomoć u brojnim humanitarnim akcijama. To znaju mnogi naši ljudi u kantonu Friburg, odnosno u gradiću Ramont u Švajcarskoj. Jer, za njegovu kuću svi znaju...


J. Stamatović

[Igi]

Imao sam izuzetnu cast da se upoznam sa g-dinom Slavkom i suvisno je trositi rijeci kada je sve fino i detaljno pojasnjeno i objasnjeno!

[milovan]

Bogu velikome HVALA,
kad se CGa pochela zahvaljivat i klanjat PRAVIM LJUDIMA,
a ne Cecama, Mecama, Becama, Picama i SVETOZAREVIM MADONAMA,
ali za takve ima malo prostora u shtampanim i elektronskim medijima,
jer BIJEDNE NOVINARSKE DUSHE,
ne vole susret sa LJUDSKOM DOBROTOM, njih interesuje svoj PUPAK&SHUPAH,
i shupkovi PRAZNOGLAVIH TURBO SPONZORUSHA.

[NHM]

Hljeba i igara. Ništa nam više ne treba.

[Jov]

Bogu velikome HVALA,
kad se CGa pochela zahvaljivat i klanjat PRAVIM LJUDIMA,
a ne Cecama, Mecama, Becama, Picama i SVETOZAREVIM MADONAMA,
ali za takve ima malo prostora u shtampanim i elektronskim medijima,
jer BIJEDNE NOVINARSKE DUSHE,
ne vole susret sa LJUDSKOM DOBROTOM, njih interesuje svoj PUPAK&SHUPAH,
i shupkovi PRAZNOGLAVIH TURBO SPONZORUSHA.

A kad bi se ovo razmnozilo, bio bi to stvarni pomak, da ljudi umjesto zadivljujucih pogleda i divljenja na crnogorsku burzoaziju Vesko&co pocnu da cijene ono sto nas je krasilo. Ali ja ne vjerujem da je ljudima blize ovo od zelja da voze dobra kola, imaju luksuzan stan i da se skijaju(fujaju) u COLMAR ski opremi od 1500 eura. Na ovakve stvari gledaju kao na nesto "a sto je to casti ti"......

[Igi]

Imate sto procitati:

Staklene cipelice
OBIČNE STVARI
Piše: Božena Jelušić

U srijedu, drugog decembra, povratak sa Cetinja u Budvu je bio sasvim neobičan. Sa kasetofona se čula muzika iz njene mladosti. Tako je i trebalo da bude, jer ta noć je bila fuga za davno sanjane snove i orkestar. Činilo se da automobil leti kroz noć, da se izdiže iznad prljavog i trošnog druma naše tranzicije, da nekako nadilazi sve ružno što nam se već decenijama događa, iako je brzina bila samo ona dozvoljena. Bilo je to veče kad su u Crnoj Gori dodijeljene prve nagrade za filantropiju. Žena za volanom je osjećala da je srećna i da je, poslije mnogo vremena, nekako, na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Prisjećala se onoga što je slušala te noći, i riječi dobitnika priznanja su iznova otvarale čudesni prizor jedne drugačije Crne Gore i Crnogoraca.

Čula je kako Zade Đurović, Baranka i Parižanka, velika donatorka medicinske opreme i ljekova, želi svima da im njena pomoć nikada ne zatreba. Kako u ime Društva iseljenika „Lovćen“ iz Detroita obećavaju da će novac koji bi bio utrošen za avionske karte iz Amerike biti doniran tamo gdje bude potrebno. Čula je kako se Lidija Leovac uzbuđeno zahvaljuje na nagradi. Samohrana majka, koja je svoju ušteđevinu poslala drugoj samohranoj majci sa manje šansi za životnu borbu, zahvaljivala se što je nagrada pokazala da „nije luda, nego možda samo dobra“, iako je većina njen čin vidjela kao čistu ludost. Djeca iz škole „Pavle Rovinski“ su se zahvaljivala vlasniku Elko tima, Slobodanu Mikavici na svim pjesmama koje je sa njima ispjevao na ekskurzijama koje im je organizovao.

Činjenica da jedan poslovni čovjek ima volje da putuje sa osnovcima, pa još i da sa njima pjeva, bila je sasvim nadrealna u mučnoj patologiji tržišnog egoizma. I u isto vrijeme tako ljudska i prirodna. Direktor Nikpeka, Milisav Ćipranić, skromno je prihvatio priznanje, pomalo začuđen što je nekome neobično to što pomaže Župi. Daniel Sas, direktor crnogorskog Telekoma, znao je da cijeni trenutak u kojem o ljudima ne sudi samo ostvareni profit. Slavko Mrdović je podsjećao da su ga roditelji učili: „Kad nemaš ne žali se, kad imaš podijeli sa drugima.“ Sin Ćana Koprivice jednostavno je rekao: „Sin sam svog oca i zato imam samo jednu riječ - hvala.“

Čudesna je to bila noć, otmena i raskošna u svojoj moralnoj čistoti, ispunjena iskrama nade da je drugačije i pravednije društvo možda ipak moguće. Jer, svi ti dobitnici nagrada su živjeli lijepo, ali tako da ih nije stid, kako reče Meša Selimović. Niko te večeri na parking kod Zetskog doma izgleda nije stigao u moćnom džipu. Većina je te večeri znala da su istinski bogataši oni koji umiju da daju, a ne oni koji grabe i uzimaju. I svi su se te noći kretali i govorili nekako oprezno, kao uplašeni da će odjednom, poput čarolije iz bajke, nestati staklene cipelice i da će nogom iznova stupiti na uobičajeni, tvrdi tranzicioni drum.
To se znalo već na početku večeri, kada je Stiven Hajnc, predsjednik Fonda braće Rokfeler, govorio o obavezi da filantropija bude temelj svakog uspješnog društva. Jasno je bilo da su u pitanju dva svijeta i dva načina življenja i bogaćenja. Jedan, u kojem je socijalističku pruženu ruku zamijenila ruka grabljivica, i drugi u kome se, između obaveza države i finansijske moći biznisa, nalazi ruka koja daje zajednici i bez koje civilno društvo teško može postojati.

I dok su pod točkovima automobila nestajali kilometri, nestajao je gusti mrak napuštenih predjela, nestajala je ružna tranzicija koja je obilježila i mladost i zrelo doba žene za volanom. Toliko je toga bilo nepovratno izgubljeno u vremenu, ali se praznina nekako ispunjavala postojanjem drugačijih ljudi koji čine da utihnu raspojasani vjetrovi samoživosti, da se barem pritaje, ako već ne nestanu otimačine, da se oslušne potreba bića pored nas, koje trpi i strada. Ženi se činilo da je zakoračila u Crnu Goru kakvu je odavno zasluživala ona Crna Gora koja nije smatrala da se stid može isključiti kao prekidač na lampi. Svi oni ljudi koji su devedestih bili u ružnom dobu oko četrdesetih. Prestari da počinju iznova, premladi da ne bi imali želja. Pa su im u „vrlom novom svijetu“, između „događanja ulica“ i ratnih plamenova u okruženju, nekako izmakle i želje i godine. Za njima je ostalo vrijeme u kome je solidarnost bila ideološki propisana, pa stoga umrtvljena. Sada su bili zarobljeni u vremenu u kojem je solidarnost jednaka ludosti, a normalno je biti surov i bezosjećajan i ne pitati o sredstvima kojima se dolazi do cilja.

Te čudesne večeri, dok se činilo da se automobil izdiže iznad prljavog druma, žena za volanom je bila tužna samo zbog toga što nijedna televizija nije smatrala važnim da emituje dodjelu nagrada. Opet se potvrdilo da o svemu lošem više znamo, i više želimo da saznamo, nego o dobru koje se oko nas čini. A da je negdje (a u javnom servisu svakako) „progovorila“ tako potrebna i značajna samoregulacija, ova noć ne bi toliko ličila na bajku. I lakše bi joj bilo da se možda počne preobražavati u stvarnost.

Autorka je profesorica književnosti

~~~~

Ono o cemu sam pricao u prvom postu...

Tekst je izasao 18. Decembra u dnevnoj novini "Vijesti"...

[Mjeseceva_kci]

Bilo je to čudesno veče u Zetskom Domu na Cetinju. Shvatiće me, vjerujem, samo oni koji su takodje bili tamo i osjetili kako se prostor vitoperi od nekog drugačijeg vidjenja svijeta. Nešto u vazduhu je meni te noći mirisalo na nadu... i na sve bajke mojega djetinjstva koje sam ikad poželjela da postanu stvarnost.

[milovan]

Kad sam poslije dvije decenije prochitao u TAJNOSTI DRZANE LISTE, SPONZORA I PRIJATELJA MONITORA, ja sam bio prijatno iznenadjen brojem i lichnostima koji su u ZLOM DOBU I GRDNIM GODINAMA smogli snage i nashli sredstva da doprinesu razvoju demokratije i zaustavljanju KRVOPROLICA SHIROM BALKANA.

Da sam znao, da smo toliko brojni i ko sve zeli boljitak CGi,
mene bi zivot bio mnogo lakshi i podnoshljiviji, sa vishe nade u SVIJETLU BUDUCNOST.

Zashto se toliko chekalo, to znaju vlasnici i urednici MONITORA,
taj kapital DOBRA, bi bio deset puta veci, da je bilo ISKRENIH DOBRU PRVRZENIH VLASNIKA I UREDNIKA, jer se ne sjecam jednog chlanka ili slova zahvalnosti za dobrochinstvo, TABU TEMA koju sam pokushao otvarati i na ovom pdf-u u vishe navrata, bez vece podrshke.

Ipak se treba RADOVATI ISKRI iz tvrdog kamena,
kad ona plane, mozda zazdi LJUBAV I BRIGU O BLIZNJEME SVOME U MNOGIM LJUDSKIM DUSHAMA I NAOSHTRI NOVINARSKA PERA, ZA SLOBODU ; JEDNAKOST ,RAVNOPRAVNOST,HUMANOST I SOLIDARNOST,
NADA ZADNJA UMIRE.

[Igi]

Tajkuni ne znaju šta je filantropija



NOVI OKRUGLI STO O DRUŠTVENO ODGOVORNOM POSLOVANJU, PROFESOR SAŠA POPOVIĆ SMATRA:

Podgorica – Firme u Crnoj Gori treba da prepoznaju korporativnu filantropiju kao način da promovišu prave vrijednosti i podignu ugled među klijentima, jedan je od zaključaka jučerašnjeg okruglog stola Fonda za aktivno građanstvo (FAKT) i Fondacije institut za otvoreno društvo.
Društveno odgovorno poslovanje je u zametku u Crnoj Gori, pa profesor Ekonomskog fakulteta Saša Popović smatra da će biti potrebno vrijeme da se takva svijest odomaći u poslovnom ambijentu odmakle tranzicije.
“Ne očekujem osjećaj za filantropiju kod ljudi koji su veliko bogatstvo stekli devedesetih. Tu možemo očekivati jedino njihov pokušaj da operu biografije ili promijene košuljice”, rekao je “Vijestima” Popović, jedan do učesnika okruglog stola.
On smatra da korporativna filantropija koja bi na taj način došla od tajkuna i “pobjednika tranzicije” nije normalan proces, jer se nije razvila u korak sa sticanjem kapitala, nego kao naknadno sredstvo marketinga.
Popović smatra da novu poslovnu etiku u Crnoj Gori mahom uvode podružnice svjetskih kompanija, koje sa sobom nose napredni oblik poslovne odgovornosti.
On je rekao da, po njegovim saznanjima, većina firmi i korporacija u Crnoj Gori nema statutom uređenu obavezu filantropskog djelovanja.
“Prvo treba istražiti koliko i na koji način firme pomažu zajednici kroz filantropske akcije”, smatra Popović, “pa tek onda napraviti strategiju zakonskih olakšica i medijske prezentacije takve prakse”.
Predstavnica Kancelarije za održivi razvoj Vlada Crne Gore Bosiljka Vuković napomenula je da je korporativna filantropija u suštini proces koji se ne može nazvati dobrotvornim davanjem nego ulaganjem.
“Daleko do toga da je to samo puko davanje, to je proces ulaganja u zajednicu koja vraća”, rekla je Vuković.
Ona je napomenula da firma koja se istakne humanitarnim akcijama, motiviše svoje radnike, kod kojih se izgradi osjećaj pripadnosti i ponosa, ali druge strane čini da njeni proizvodi prođu bolje na tržištu.
Prošle godine je ustanovljena Nagrada za filantropiju, a Privredna komora Crne Gore do 2007. godine nagrađuje firme za društveno odgovorno poslovanje.
Kao jedan od najpoznatijih primjera filantropije u svijetu biznisa, juče je više puta istaknuta inicijativa najbogatijeg čovjeka na svijetu Vorena Bafeta, koji je 85 odsto bogatstva, odnosno 31 milijardu dolara obećao Fondaciji “Bil i Melinda Gejts”.
O korporativnoj filantropiji juče su na poziv organizatora govorili predstavnici AD Plantaža, Coca Cola Hellenic Bottling Company, Elko Tima iz Podgorice, Crnogorskog Telekoma, Promonte GSM-a, TV IN i Elektroprivrede Crne Gore.

[Hari Krisna]

Fond za aktivno građanstvo, u partnerstvu sa Privrednom komorom Crne Gore, Kancelarijom za održivi razvoj Vlade Crne Gore i Centrom za iseljenike, a uz podršku Fondacije „Ćano Koprivica“, Fonda braće Rokfeler i Mot fondacije, raspisao je Konkurs za dodjelu nagrade za filantropiju "Iskra".


Cilj Konkursa je da prepozna i javno istakne privredna drustva i pojedince koji svojom materijalnom i finansijskom podrskom daju najbolji primjer drugima i postavljaju standarde kojima bi trebalo teziti kada je u pitanju ulaganje u opste dobro. Istovremeno, cilj nagrade je da podstakne ozivljavanje i razvoj vrijednosti kao sto su solidarnost, humanost i filantropija.
Nagrada se dodjeljuje u sljedecim kategorijama:
• Za najbolji projekat na nacionalnom nivou
• Za doprinos lokalnoj zajednici
• Za individualni doprinos
Konkurs je otvoren do 5.11.2010 (do 16h). Nagrade ce biti urucene pocetkom decembra.

[Hari Krisna]

Dodijeljene godišnje nagrade za filantropiju Na svečanoj ceremoniji održanoj u Zetskom domu na Cetinju, u četvrtak 02. decembra 2010.g. dodijeljene su, po drugi put, godišnje nagrade za filantropiju "Iskra".

Odbor za dodjelu nagrada je odlučio da dobitnici „Iskre" u 2009.godini budu:
* Marko Lompar, u kategoriji za individualni doprinos
* Trebjesa AD Nikšić, u kategoriji za doprinos lokalnoj zajednici, i
* Telenor d.o.o. Podgorica, u kategoriji za najbolji projekat na nacionalnom nivou.
Pored tri nagrade, Odbor je odlučio da uruči i pet specijalnih priznanja:
* Specijalno priznanje za organizovani doprinos dijaspore - Fondacija Gusinje
* Specijalno priznanje za životnu posvećenost razvoju rodnog kraja - Ljubo Dabović - (predsjednik "Franačko-Crnogorskog drustva" (FRAMOG), iz Ninberga, Njemačka).
* Specijalno priznanje za akciju „Svi smo pozvani" - akciju kojom je Elektroprivreda Crne Gore okupila veliki broj partnera i relevantnih aktera u našem društvu.
* Specijalno priznanje za humanost i solidarnost - Marinko Radulović iz Nikšića.
* Specijalno priznanje: za svesrdan doprinos razvoju društva jednakih mogućnosti za sve - Volonteri Zračka Nade, Udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju - Pljevlja.
Cilj ove nagrade je da se prepoznaju i javno istaknu privredna društva i pojedinci koji svojom materijalnom i finansijskom podrškom daju primjer drugima i postavljaju standarde kojima valja težiti kada je u pitanju ulaganje u opšte dobro.
Na ovogodišnji konkurs za dodjelu "ISKRE" pristiglo je ukupno 40 nominacija. Od toga:
osam nominacija je pristiglo u okviru kategorije za najbolji projekat na nacionalnom nivou, kojima su nominovana četiri privredna društva:

• Elektroprivreda Crne Gore
• Telenor d.o.o. Podgorica
• Agrovita Eco Podgorica
• McCann Erickson Podgorica

četiri nominacije u kategoriji za doprinos lokalnoj zajednici, kojima su nominovana 3 privredna društva i jedna fondacija:

• Coca Cola Hellenic Bottling Company Podgorica.
• Pivara Trebjesa AD Nikšić
• Mljekara Nika Nikšić
• Fondacija Gusinje

28 nominacija u kategoriji za individualni doprinos, kojima je nominovano 16 pojedinaca i jedna grupa srednjoškolaca:

• g-đa Asmina Omeragić (Gusinje),
• g-đa Ljubica Durutović (Nikšić),
• g-din Nikola Perović (Nikšić),
• g-din Marko Lompar (Venecuela),
• g.din Alen Efović (Pariz),
• g.din Mirko Jakovljević (Kolašin)
• g.din Darko Markišin Ivanović (Podgorica)
• g.din Šabotić Džeko (Švajcarska)
• g.din Ljubo Dabović (Njemačka, Nirnberg)
• g.din Nenad Stevović (Lovćenac, Srbija)
• g.din Branislav Bjelica (Budva)
• g.din Marinko Radulović (Nikšić)
• g.din Vladimir-Bato Đurović (Podgorica)
• g.đa Asmina Omeragić (Gusinje)
• g.đa Razija Sijamić (Njemačka)
• volonteri Udruženje roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju Zračak nade, iz Pljevalja (40 srednjoškolaca)

O nagrađenima

KATEGORIJA ZA INDIVIDUALNI DOPRINOS - MARKO LOMPAR
Gospodin Marko Lompar rođen je 1947. godine, 25 godina je plovio, a dvadesetak bio kapetan duge plovidbe. Otac je osmoro djece, i danas živi u Venecueli. Fondaciju Ljubica i Tomo Lompar je osnovao kako bi se odužio svojim roditeljima i pomogao svojoj domovini, stipendirajući najbolje crnogorske studente. Danas je tih studenata 19, čija je mjesečna stipendija 400 eura, i evo što su oni rekli, nominujući g.dina Lompara za nagradu:
„Kapetan Marko Lompar je u velikoj mjeri pomogao da se sve nedaće koje imamo kao studenti prevazidju. Sama činjenica da smo nagradjeni sa po 400 eura u vidu stipendija do kraja osnovnih studija, daje nam dodatan motiv i zadovoljstvo da svoj prosjek održavamo visokim ili da ga popravimo, i na taj način pomognemo društvu u kojem živimo i stvaramo".
KATEGORIJA ZA DOPRINOS LOKALNOJ ZAJEDNICI - PIVARA TREBJESA AD NIKŠIĆ
Podrška Pivare Trebjesa je primijećena u skoro svim oblastima života i rada lokalne zajednice, uz istovremeno građenje partnerskih odnosa sa vladinim institucijama i nevladinim organizacijama u realizaciji dugoročnih projekta. Najčešće se radi na poboljšanju socijalnih uslova zajednice ali i kroz podršku obrazovnim, kulturnim i sportskim institucijama i manifestacijama. Evo i primjera podrške:

• Centru za socijalni rad Nikšić dodijeljeno je 2,000 EUR za pomoć najugroženijim porodicama
• 1,500 EUR je opredijeljeno za opremanje nikšićkog Dnevnog centra za djecu sa teškoćama u razvoju
• Donacija od 5,000 EUR udruženju paraplegičara Plegije, za adaptaciju prilaza saobraćajnica,
• Podrška projektu NVO Alfa Centar, za projekat „Maj, mjesec dječije bezbjednosti u saobraćaju", u iznosu od 1,000 EUR (inače, nominacije Pivare za nagradu je i došla od Alfa Centra, što je dodatni pokazatelj posvećenosti kompanije da podršku lokalnoj zajednici ostvaruje gradeći partnerske odnose)

Zatim:

• Već 3 godine stipendiraju se najbolji studenti Metalurško-tehnološkog fakulteta, smjer Zaštita životne sredine, tako da je zaključno sa ovom godinom, 12 studenata ovog smjera dobilo finasijsku podršku Pivare u ukupnom iznosu od 7,500 EUR
• Kampanja „Kad pijem-ne vozim" , koja je započeta je 2008. godine, a ima za cilj da upozorava javnost o rizicima koje sa sobom nosi vožnja u alkoholisanom stanju (do sada opredijeljeno za kampanju 25,000 EUR)
• Takođe, obezbjedjena su sredstva za kupovinu 2 ultrazvučna aparata za potrebe Opšte Bolnice Nikšić, kao i sanacija IV paviljona Specijalne bolnice za plućne bolesti-Brezovik
• I zaposleni u kompaniji su takodje svjesni svoje uloge u doprinosu lokalnoj zajednici, pa je ove godine, na Dan jubileja kompanije, formiran Klub dobrovoljnih davalaca krvi.

KATEGORIJA ZA NAJBOLJI PROJEKAT NA NACIONALNOM NIVOU- TELENOR D.O.O.
Sa ciljem doprinosa očuvanju životne sredine, Telenor je, po prvi put u Crnoj Gori pokrenuo veliku akciju reciklaže starih mobilnih telefona. Projektom STARI TELEFON, NOVI ŽIVOT, Telenor je uzeo aktivno učešće u rješavanju rastućeg problema elektronskog otpada i podizanju ekološke svijesti crnogorske javnosti.
Uz svaki vraćeni mobilni telefon, kompanija Telenor je odvajala po 1 euro , a novac je inicijalno bio usmjeren ka podršci rješavanju tri prepoznata problema očuvanja zivotne sredine u Crnoj Gori: "cvjetanje" mora u bokokotorskom zalivu, ,,sušenje" šuma na sjeveru države i smanjeni broj ptica na Skadarskom jezeru. Međutim, kako je kampanja prevazišla i najoptimističnija predviđanja same kompanije, uključena su još dva projekta:
"Obilježavanje kolonija morskih lastavica na Skadarskom jezeru" I "Prevencija širenja opasne alge poznate kao -tumor Mediterana" Od strateškog značaja je i partnerstvo uspostavljeno u ovom projektu, gdje su partneri Telenora: Prirodnjački muzej Crne Gore, Institut za biologiju mora iz Kotora i Uprava za šume iz Pljevalja.
Korisnici Telenor mreže imali su i mogućnost da nezavisno od akcije reciklaže, putem servisa SMS Reciklaža, doniraju 50 centi (bez uračunatog PDV-a) za podršku navedenim projektima. Za godinu dana trajanja kampanje prikupljeno je preko 30.000 starih mobilnih telefona, što znači i isto toliko eura za adresiranje ranije navedenin problema očuvanja životne sredine.
Pored ovog projekta, u protekle 4 godine Telenor, do nedavno Promonte, pružio je podršku velikom broju institucija i organizacija:

• Finansijska podrška, odnosno kupovina neophodnih aparata bolnicama u Crnoj Gori - opšte bolnice u Bijelom Polju (30.000 eur), Pljevljima (30.000 eur), Brezovik (50.000 eur), Dom zdravlja Pljevlja (30.000 eur), Dječija bolnica KCCG (30.000 eur)
• kupovina informatičke opreme osnovnim školama u seoskom području (Pavino Polje - 10.000 eur i Vidrovan - 10.000 eur),
• finansijska pomoć Domu u Bijeloj (10.000 eur), Zavodu za rehabilitaciju invalidne djece i omladine (10.000 eur), Javnoj ustanovi Komanski most (20.000 eur), JU "1. jun" (20.000 eur)
• rekonstrukcija Doma za stare Risan (20.000 eur)
• žrtvama i njihovoj rodbini poslije željezničke saobraćajne nesreće na Bioču u januaru 2006. godine 120.000 EUR
• uspješna saradnja sa Gradskim pozorištem iz Podgorice realizacijom četri predstave: "Vilenjak", "Udri ženski", "Tri praseta" i "Instant seksualno vaspitanje" (20.000 eura).
• akcija dodjele mobilnih telefona đacima pješacima, već 4 godine, i oko 300 dodijeljenih telefona, kao i 1.700 mobilnih telefona lučonošama svih osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori
• projekat uspostavljanja filtera za onemogućavanje pristupa preko mobilnog telefona sajtovima sa dječijom pornografijom, koji Telenor realizuje u saradnji sa crnogorskom Upravom policije.

SPECIJALNA PRIZNANJA (pet priznanja)

• SPECIJALNO PRIZNANJE ZA ORGANIZOVANI DOPRINOS DIJASPORE -FONDACIJA GUSINJE

Sa sjedistem u Njujorku, fondacija Gusinje je osnovana prije 4 godine, i okuplja veliki broj članova, donatora i simpatizera, od kojih su većina državljani SAD, Kanade, Australije i zemalja Zapadne Evrope. Fondacija ima i svoje podružnice u Kanadi, Holandiji, Njemačkoj , Švedskoj i Australiji.

[Hari Krisna]

Fokusirana je na pomoć Opštini Plav i Mjesnoj Zajednici Gusinje, i u svoje rodno mjesto je već uložila značajna sredstva na poljima: infrastrukture, obrazovanja, zdravstva, sporta, kulture i socijalne pomoći. Slijedi nekoliko akcija u čijoj realizaciji je učestvovala ili trenutno učestvuje ova fondacija:

• partnerska realizacija projekta rekonstrukcije zgrade Mjesne zajednice, ukupne vrijednosti 132.000 EUR, za koju je Fondacija opredijelila 40.000, a opština Plav preostali iznos.
• Izgradnja kamene ograde oko Doma kulture, u iznosu od 12.000 eura
• Podrška renoviranju zdravstvene ambulante u Gusinju, iznosom od 14.500 dolara
• Podrška organizovanju manifestacije Gusinjsko ljeto, u iznosu od 5,000 dolara
• Kupovina udžbenika i pribora za učenike Osnovne škole Džafer Nikočević Gusinje, u iznosu od 7,500 dolara
• nagrade za najbolje učenike u osnovnoj i srednjoj školi.
• 6 stipendija u vidu jednokratne pomoći.
• Podrška sportskom društvu Trojan, za organizovanje škole fudbala, u iznosu od 2,000 dolara
• SPECIJALNO PRIZNANJE ZA ŽIVOTNU POSVEĆENOST RAZVOJU RODNOG KRAJA -LJUBO DABOVIĆ - (Predsjednik "Franačko-Crnogorskog Drustva" (FRAMOG), iz Ninberga, Njemačka).
  Gospodin Dabović je poznat po društveno-korisnom radu i mnogobrojnim humanitarnim akcijama, koje on već preko 40 godina organizuje i sprovodi u djelo. Od dolaska u Njemačku, pomogao je našim ljudima koji žive i rade u Bavarskoj i Njemačkoj. Osnovao je mnoge klubove Jugoslovena, a zajedno sa Princom Nikolom i Vojislavom Vuksanovićem, osnovao Savez Crnogorskih Asocijacija Evrope i Savez Crnogorskih Asocijacija Njemačke.
  U saradnji sa Crvenim krstom Bara i donatorima iz Njemačke, dopremio je 9 kamiona humanitarne pomoći iz Ninberga u Crnu Goru decembra 2007, koji su donijeli 14,000 paketa hrane i garderobe - pakete su spremile njemačke porodice iz Bavarske. Do sada je poklonio 5 kombi vozila, i finansijski pomogao socijalnim ustanovama, organizacijama osoba sa invaliditetom, djecjim domovima, nevladinim organizacijama i pojedincima u Crnoj Gori. Gospodin Dabović je saradjivao sa Opštinom Bar, Zavodom za školovanje invalidne djece i omladine iz Podgorice, Dječjim Domom u Bijeloj, Crvenim krstom Crne Gore, Domovima zdravlja i bolnicama u Baru, Kotoru i Cetinju.
  SPECIJALNO PRIZNANJE ZA AKCIJU „SVI SMO POZVANI" - AKCIJU KOJOM JE ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE OKUPILA VELIKI BROJ PARTNERA I RELEVANTNIH AKTERA U NAŠEM DRUŠTVU.
  U okviru ove akcije, Elektroprivreda je uz podršku partnerskih kompanija obezbijedila sredstva za poboljšanje stambenih uslova tridesetak socijalno najugroženijih porodica u Crnoj Gori. Akcija je realizovana u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, a uz medijsku podršku javnog servisa RTCG.
  Donatorsko veče održano je 17.decembra 2009. godine, uz direktan prenos na TVCG, i zahvaljujući ovoj akciji, obezbijedjeno je oko 120 hiljada eura u novcu i potvrdama i dva stana za poboljšanje stambenih uslova socijalno najugroženijih porodica i osoba sa invaliditetom u više crnogorskih gradova (50,000 EUR je obezbijedila sama Elektroprivreda).
  Pomoć za te namjene podijeljena je u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Pljevljima, Žabljaku, Ulcinju, Sutomoru, Beranama, Tivtu, Rožajama, Plavu i Herceg Novom, a uz stručnu podršku i saradnju sa Centrima za socijalni rad. Takođe, u saradnji sa partnerima Elektroprivrede: Albona, Plus comerc i Merkator MEX, obezbijedjeno je i 100 potvrda za nabavku osnovnih životnih namirnica i sredstava za higijenu za najugroženije u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Plužinama, Pljevljima, Šavniku,Žabljaku, Beranama.
  Ove godine Elektroprivreda je opredijelila i 100,000 EUR za sanaciju šteta nastalih u poplavama u Cetinju, Nikšiću, Ulcinju i Podgorici, 6,000 EUR za adaptaciju prostora u Institutu za bolesti djece KCCG, kao i 3,000 EUR za podršku kampanju UNICEF-a „GOVORIMO O MOGUĆNOSTIMA"
  SPECIJALNO PRIZNANJE ZA HUMANOST I SOLIDARNOST - MARINKO RADULOVIĆ IZ NIKŠIĆA.
  Zahvaljujući angažovanju medija, javnost je upoznata sa akcijom "Kuća za Danila i Iliju",- da se samohranoj majci iz Nišića Žani Gajović i njenim sinovima, koji boluju od cerebralne paralize i hipotonije, sagradi kuća. Isto tako vjerujemo da većina nas ne zna da je gospodin Radulović bio inicijator i nosilac ove akcije, što istovremeno govori da ovog plemenitog čovjeka prvenstveno motiviše želja i volja da pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija.
  Iako je sam vlasnik preduzeća „Ramel", svoje filantropske aktivnosti g.din Radulović sprovodi lično. Pomogao je i desetočlanoj porodici Hranislava i Dragane Šekarić iz Nikšića, koji žive na rubu egzistencije, finansiranjem nadogradnje tri prostorije. Jednoj samohranoj majci petoro djece iz Nikšića, finansijski pomaže i tako olakšava loše ekonomsko stanje...
  SPECIJALNO PRIZNANJE: ZA SVESRDAN DOPRINOS RAZVOJU DRUŠTVA JEDNAKIH MOGUĆNOSTI ZA SVE - VOLONTERI ZRAČKA NADE, UDRUŽENJA RODITELJA DJECE I OMLADINE SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU - Pljevlja
  NAVOD IZ NOMINACIJE OD STRANE NVO STAZE IZ PODGORICE, TAKOĐE RODITELJSKOG UDRUŽENJA, KOJI SU IH I PREDLOŽILI ZA NAGRADU:
  „Izdvajamo njihovu motivaciju da se druže sa djecom sa smetnjama u razvoju, zasnovanu na vrijednostima razumijevanja, poštovanja sebe i drugih, ljubavi, dobrote, dobrim namjerama i željama i za sebe i za druge.
  Oni ne traže pohvale, njima su dječji osmjesi najveća nagrada.
  Njihov doprinos razvoju filantropije u Crnoj Gori je ogroman jer su pokazali da uprkos predrasudama i nevjerici vezanim za mogućnost razvoja volonterizma u našem društvu, postoje oni koji su, uprkos svim problemima i teškoćama sa kojima se susrijeću danas, spremni da dio svog vremena posvete i pruže podršku onima kojima je ta podrška potrebna.
  Oni su hrabri i požrtvovani, oprezni, vrijedni, pažljivi, strpljivi.
  Pružili su djeci sa smetnjama u razvoju radost življenja, promjene u životu, raznovrsnost, i mogućnost druženja sa vršnjacima.
  S druge strane, volonteri su kroz druženje sa djecom sa smetnjama u razvoju obogatili svoje ličnosti i naučili da poštuju različitosti.
  Pokazali su zajednici da, kada govorimo o djeci sa smetnjama u razvoju, treba govoriti o njihovim mogućnostima, a ne o njihovim smetnjama, tako da su na taj način doprinijeli rješavanju problema integracije djece sa smetnjama u razvoju u društvenu zajednicu.
  A na jedno od pitanja iz samog formulara za nominovanje, koje glasi: „Ukoliko ste upoznati, navedite koliki je okvirni iznos uloženih ili prikupljenih sredstava/davanja osobe koju predlažete", dobili smo odgovor za pamćenje: „Volonteri su donirali svoje vrijeme, ljubav i pažnju tako da se to ne može izraziti novčano. Oni nisu donirali novac, oni su nesebično darivali sebe."

[Hari Krisna]

Nekako cesto zaboravljamo i na filantropiju i na nagrade za filantropiju pa da se pośetimo i nagrade za filantropiju 2012
Neki kazu da je najveća nagrada osmjeh i sreća djeteta koje nema priliku da se previse puta raduje, pa evo i ljudi koji se i za taj osmjeh potrudili.
http://www.youtube.com/watch?feature...&v=uIcC2OVcGzg