Page 4 of 5 FirstFirst 12345 LastLast
Results 76 to 100 of 104

Thread: Novi pogledi kroz stare rupe

  1. #76
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Ključ od srca (Nastavak drugi)

    Ključ od srca


    Protrnu i nesigurno se vrati do razgrnutog kreveta, usput strgnuvši laku spavacicu i uveliko ovlažene pamučne gaćice, pa se lagano predade toplom zagrljaju prostranog kreveta, iznenada smirena mislima koje joj se nametnuše neočekivanom logikom da je pravilno procijenila momka čijem razmišljanju svakako odgovara jedan ovako suludo spontani čin beskrajnog povjerenja i on će ga sigurno shvatiti na očekivani način i postupiti u skladu sa svojim koliko smirenim toliko i spontanim bićem.

    Zato se opusti, smireno očekujući da se ova olovna neizvjesnost otopi u vrelini koliko nepredvidljivog toliko žudjenog sureta, do krajnosti oslobodjenog svih uobičajenih konvencija. U tom smirenom razmišljanju i ne primijeti da bješe utonula u jedan meki i topli polusan, koji su jedino razbijali šumovi u hodniku i uzanom dvorištu, na koje se još uvijek privikavala.

    Odavno se vec bilo smrklo, ali što to znači u gradu svjetlosti, čiji je odsjaj ulazio kroz veliki dvorišni prozor, cijelu scenu svojom mekom svjetlošcu pretvarajuci u sliku nalik na poznata platna Rene Magrita. Baš kad i konačno izmorena odluči da se prepusti skoro neodoljivom snu, više unutrašnjim osjećajem nego sluhom osjeti bat koraka koji je u sebi nosio neku namjeru, jer je njihov ritam bio neodlučan i oklijevajući. U grozničavom očekivanju htjede da se uspravi na laktove, ali u nadolazećoj izvjesnosti kasne posjete, u ushićenom očekivanju ostade u toplom zagrljaju kreveta, poput pogleda zaštićenog očnim kapcima u očekivanju jarkog bljeska.

    Tiho i oklijevajuci ključ se okrenu u podmazanoj bravi, dok ga ona nadstvarno osjeti i medju svojim butinama, napeto očekujući da se vrata, koja jedva čujno škripnuše i konačno otvore. Konačno se i sama pretvori u jedan jedini pogled, koji žudno i sa nadražujućim strahom obuhvati tamnu priliku koja je neodlučno stajala u okviru otvorenih vrata. Pokrenu se tek toliko da ga ohrabri, nakon čega on onim svojim mačjim hodom stupi u vaginalno topli i mirisni prostor sobe u čijoj niši se bjelasao prostrani krevet i meko zračili njeni pokrivačem naglašeni oblici.

    Dodje i stade ispred kreveta, dok su mu dlakave ruke visile u neodlučnom iščekivanju. Ona naglo odbaci pokrivač i skupljenih nogu sjede na meku ivicu kreveta, svoj ushićeni pogled ne mičući sa visoke prilike, koja je stajala kao da je priješla svoj dio puta i sad stoji u očekivanju nekog ko treba da joj dodje ususret. U mekoj tami potraži i nadje kopču kaiša, koju otkopča i zagrcnuto povuče rajsferšlus uskih somotnih pantalona, pa ih nježno povuče niz noge jednako obrasle svilenom dlakom, tako da joj pred samim licem bljesnuše bijele gaćice iz kojih je zapahnu muški miris koji je omami u potpunosti. Za to vrijeme, on se odmjerenim pokretima oslobodi svoje bluze i košulje, koje baci na obližnju stolicu a onda, oslobodjenim rukama, neočekivano nježno obuhvati njeno zajapureno lice i potom je blagim pokretom povuče k sebi. Nadjoše se u zagrljaju koji je više bio nalik na medjusobni zamagljeni pogled tijelima i u tom pogledu ostadoše sve dok u njemu ne obuhvatiše i ostale detalje ovog neobičnog susreta.

    Nakon toga, on je nježno gurnu te se nanovo nadje u toplom zagrljaju kreveta, dok on sjede na njegovu ivicu. Ona se zagrcnuto pretvori u jedan jedini pogled tijelom koje u njenim užarenim mislima bješe izgubilo svaki oblik i poput tijesta ispunjavalo udubljenje u krevetu. Njegova desna ruka se spusti na tu bezobličnu masu i svojim dodirima stade da joj vaja neko novo i zanosno tijelo, koje stade ispunjavati njen uzdrhtali razum. Silazeci od glave nadolje, ruka je naprosto vajala gipke i zanosno razdvojene grudi sa glatkim krugovima u kojima su se oporo propinjale male gužvice bradavica, da bi nakon toga produžila dalje i u svom oblikovanju zategla obli trbušćić i nastavljajući da vaja noge oblih butina i nadahnuto izvijenih koljena, koje su se završavale malim stopalima i prozračnim sitnim prstima. Probudjena i dovedena sebi tim nježnim dodirima, prope se u neizdržljivoj čežnji da to svoje novostvoreno tijelo i konačno otisne i oformi u kalupu kjoji joj se nudio divnom muškom tijelu na kraju te ruke pune nježnosti. Rukama obgli široka ramena, na uzdrhtalim grudima osjećajući dodir svilenih dlaka i odlučnim pokretom svoje oble noge zabaci van kreveta, tijelom mu dajući znak da je podigne, time ga pozivajuci na ples kroz mirisni i topli prostor sobe. Poput iskusnog plesača koji umije voditi svoju partnerku, sigurnom rukom je podiže i privuče k sebi, te se nastaviše lelujati, poput algi u vodi, kroz prostor koji se u potpunosti podavao njihovim pokretima i strujanju njihovih nesputane strasti, koja je svakim korakom bila sve jača kao da se zagrljeni uspinju stepeništem sazdanim od misli i osjećaja. Istovremeno osjetiše da one bijele gaćice, još uvijek, poput nekih vrata, stoje medju njima, naglo zastadoše te ih on odlučno strgnu nakon čega njegov naglo oslobodjeni kur@c nabrekao do pucanja vrelo dodirnu njen trbuh, istovremeno odjek tog dodira vraćajući do svijesti koja se sve više sužavala. Unatraške ga povuče do kreveta na čiju ivicu sjede, nakon čega u zagrcnutom ushićenju, nježno objema rukama nabrekli kur@c uze i njegov svileni glavić prvo pritisnu na užareni obraz.

    Dok je on njenu malu glavicu nježno držao u prijeteći dlakavim rukama, ona, u bezgraničnom povjerenju, svojim vlažnim i vrelim usnama nastavi da u zagrcnute misli preslikava oštri obod glavića, žudno prihvatajuci malu bistru kap sa napućenih ustašca koja poluotvoreno iščekivahu sveobuhvatni poljubac njenih ustiju. Opijena mirisom, jezikom liznu oštri obod glavića i njime nastavi pipati jedva primjetne čulne ospice rasute njegovom ivicom, što učini da se cijela njegova prilika pretvori u jedan jedini produžetak tog uzdrhtalog kurca koji nastavi da se trza u jedva podnošljivom ocekivanju.

    Neočekivano, on se otrgnu iz tog njenog zagrljaja i dijagonalno opruži po krevetu, ali tako da je njegov kur@c i dalje ostade u uzdrhtalim rukama. Konačno se i ona nadje u krevetu na koljenima kojim ga opkorači, nastavljajuci da svojim usnama i jezikom razgleda svileno nebrekao glavić koji je očekivao... Medju rastvorenim nogama je osjećala vlagu kako se hladi sušeći se na njegovom vrelom dahu, sve dok taj prostor ne ispuni njegovo užareno lice pri čemu uzdrhta osjećajući kako njegov jezik miluje sokom oblivenu gužvicu dražice i nabreklo rascvjetale male i velike usmine ispod kojih se mali otvor grčio u zagrcnutom očekivanju nečega što se sada dešavalo na nekoj drugoj strani.

    Kao da je gurnuta ovim očekivanim dodirom, bez daha otvori svoja vlažna i vrela usta i ushićeno ih navuče na svileni glavić, nastavljajuci da klizi niz stablo kurca isprepleteno nabreklim žilama, sve dok joj glavić ne ispuni duboko grlo koje pokuša da gutanjem otvori kako bi ga propustila do onog mjesta gdje je dodir njegovog jezika osjećala skupljen do u jednu jedinu tačku sužene svijesti.

    Skoro istovremeno se trgoše i uspraviše na koljena, bez oklijevanja se, izbezumljeno, hvatajući u zagrljaj koji ih i konačno izvuče iz kreveta, te se ponovo nadjose licem u lice, zaustavljeni u očekivanju koje ih je ostavljalo bez daha. I ne razmišljajući, ona ga obgrli oko snažnog vrata da bi se istovremeno propela i svojim oblim butinama obuhvatila oko slabina, neobuzdano se trzajući pri dodirima nabreklog kurca razigranog u prostoru prepona sa rascvjetanim usminama nabreklim i prelivenim sokom koji se rastezao u nevidljivim mirisnim končicima i teškim kapima. Uz jedan mukli krik iz dubina same sebe, zamahnu karlicom i svileni glavić „u letu“ uhvati svojom ružom, da bi njegov oštri obod čvrsto obuhvatila kragnicom svog uskog ulaza i onda bez daha ostala u tom položaju zagrcnutog očekivanja, dok je cijelim svojim, osjećala drhtaje njegova tijela. Oprezno se prope, pri tome pazeći da joj nabrekli glavić ne isklizne iz kragnice majušnog otvora, da bi nakon toga jednim odlučnim zamahom cijelog tijela skliznula niz žilavo stablo kurca sve do njegovog korijena na kojem se osloni svom svojom dražicom, nastavljajuci da je zagrcnuto gnječi iz nje istiskujući sve moćnije talase strasti kojima se prepusti da je nose ka visokoj obali na čijem prostranom žalu je očekivalo smirenje potpunog zadovoljenja njene neizmjerne čežnje. U širokim zamasima nastavi ovu svoju „plovidbu“, svojim oblim butinama krmareći pokrete pod kojima se osjećao nadolazak strasti u snažnom tijelu momka i već se nagovještavali skori trzaji prije nego će iz, do pucanja nategnute kesice, linuti vreli mlazovi koji će ona osjetiti kako joj oblivaju utrobu do samog srca, dok će ukus zalutalih kapi osjetiti i na užarenom jeziku.

    I stvarno, nakon par snažnih zamaha, ona se i konačno izvi nošena najvećim talasom, kome se prepusti istovremeno prihvatajući vrele mlazove što su se njenom utrobom razlivali praćeni žestokim trzajima momka koji je nosio ka krevetu, kako bi i konačno smirenje dočekali u njegovom mekom zagrljaju. Stopljeni u jedno jedino biće, ostadoše da očekuju smirenje koje se tanjilo poput talasa u pjeni svoga nestanka na pješčanom žalu i prije nego se opustiše u potpunost, krevet pod njima ne izdrža već se s bukom i lomljavom uruši, dok se oni, zbog toga u još čvršcem zagrljaju, ozareno osmjehnuše, jer tijesnim dvorištem odjeknu nečiji razjareni urlik:

    Merde! (francuski: sr@nje!)

    slijedi i priča o svježe izvajanom Adonisu, možda već sjutra...
    - M -

  2. #77
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Svježe izvajani Adonis (1. nastavak...)

    Svježe izvajani Adonis


    Ne bješe ni svanulo, kad voz iz luke Ploče, uz škripu i tresku udje u impozantnu sarajevsku željezničku stanicu, gdje ga dočeka zaglušna dreka iz razvaljenih zvučnika. Protežuċi se i zijevajuċi, nesigurno sadjoh na peron i on me zabljesnu otsjajima neonske rasvjete koja se mrtvački zrcalila sa betona još uvijek mokrog od jutrošnjeg pranja.

    Pod rukom sam stezao mali kovčežiċ, i kome sam imao baš ono najpotrebnije, dok me je u zadnjem džepu od somotnih jeans pantalona, žuljao novčanik nabijen traveller čekovima i gotovinom, na taj način predstavljajuċi izvanredno sofisticirani prtljag u kome su, na posebno udoban i skoro mističan način, bile složene sve ostale, (hm!) neophodne, potrepštine.

    Ideju za ovo mi je, nenamjerno, dao zemljak i kolega iz jednog pariskog projektantskog biroa, koji je par mjeseci ranije novim autom bio na odmoru u SFRJ, odakle se vratio sav umotan nakon udesa u kome se polomio i ostao bez njega. Bio sam vec pripremio pozamašnu sumu da bih kupio jedan od automobila koji su tada bili u modi (Mini-Moris, Simca 1000, Renault 10) kako bi s njim doputovao u CG, bjesomučno se mogao kurčiti i „na´vatati pičke...“, barem onoliko koliko su mi, njih nekolicina, do tada „nalažinjali“. Gledajuċi ga i slušajuċi što priča, sama od sebe mi se nametnu ideja da taj „auto“ stavim u džep i njim krenem na jedinstvenu vožnju u dobro situiranu neizvjesnost.

    Onako neispavan i bunovan odoh do restorana koji se tek punio, gdje mi konobar preporuči jela koja se obično serviraju za ručak, što mi konačno bi sasvim po volji, te se dobro najedoh svježe kuvanog gulaša i „opalih“ bocu Dingača manjeg kalibra ali dovoljnu da mi dobro zagrije uši.

    Nakon tog obilnog doručka, osvrnuh se po prostranoj hali i stadoh razmišljati kuda, pri tome nesvjesno pipajući bradu koja me svojim oštrim dlakama opomenu da bih se trebao obrijati. Istovremeno, pogled mi pade na tablu sa velikom strelicom, na kojoj je velikim slovima bilo ispisano:

    JAVNO KUPATILO

    U istom trenutku, naprosto me ozari ideja da dan u ovome bajnome gradu, otpočnem baš jednim kupanjem na onaj gospodstveni orjentalni način, kad sve biva podredjeno gospodinu tijelu i njegovim potrebama. Podmirih račun i podjoh kroz mračne hodnike da bih se nekako domogao tog raja tople i čiste vode, svome izlomljenome tijelu i njegovim prohtjevima se puštajuċi na volju. Te „sanitarne prostorije“ pronadjoh više po njuhu nego pogledom i kroz velika zastakljena vrata udjoh u prostrani hodnik, odakle me radoznalo odmjeriše dvije ženske prilike obučene u duge plave kecelje ispod kojih se ništa drugo nije moglo naslutiti. Ovu izvanrednu činjenicu sam više shvatio svojim donjim dijelom tijela koje me žestoko opomenu i na neke druge prohtjeve, osim čistoċe, što se istog momenta manifestova kroz tople i meke pokrete i dodire po skrivenim dubinama zgužvanih gaċa. Zagledan u radoznale poglede onih ženskih čeljadi, iznenadjeno začuh samoga sebe kako im se obraċa riječima:

    -Dakle, ljepotice moje, koja ċe mi od vas dvije promijeniti pelene, pa da je tako begovski častim da neċe zaboraviti dok je živa? Pod garantu...

    Dvije mlade žene se upitno pogledaše pri tome se zbunjeno osmjehujući (veoma dobar znak) a meni ne promače jarko crvenilo koje im se pojavi na vratu i razli obrazima. Nakon što svoje zamagljene poglede okrenuše u mom pravcu, hitro okrenuh na šalu i uz osmijeh objasnih kako su mi se obje dopale zbog svog stasa i zrelog izgleda, te u momentu zaboravih da sam veċ odavno odrastao i to sasvim pristojno, nakon čega se, da bih sakrio zabunu, okrenuh pokazujuċi im svojih metar i devedeset, kroz dobro istreniranih 90 kg težine itd... itd...

    Prije ne go što one zaustiše da bilo što kažu, rekoh im da u obzir dolazi najveċa i najbolje opremljena kabina bez obzira na cijenu. Na to njih dvije odmah ustadoše i zaputiše se u jednu malu prostoriju sa šalterom, prepunu kartonskih paketa i radne odjeċe, Pošto vrata od te prostorije ostadoše otvorena, udjoh i ja za njima, dok ona malo starija sjede za ogromni izgrebani sto i iz ladice izvadi nekakve blokove nalik na one iz studentskih menzi, ali prije nego što iskide jedan od njih, potegoh svoj žestoko „nadrkani“ budjelar i iz njegove utrobe izvadih dva puta dvije tanke i šuškave novčanice od 100 ffr i bacih istim pokretom kojim se u pokeru na sto bacaju četiri – asa!

    - Pošto ne volim da pričam napamet – rekoh – evo da ja vas prvo častim, a vas dvije ċete me častiti kupanjem..., tojest vašom najboljom kupaonicom.

    Nakon momenta neodlučnosti, mlade žene se značajno pogledaše, po dvije šuškave novčanice ubaciše u ladicu pa da bi sakrile zbunjenost počese užurbano da posluju. Ona mladja mi dade znak da podjem za njom i mi se uputismo hodnicima dok ne dodjosmo pred jedna vrata koja ona otključa te udjosmo...

  3. #78
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Svježe izvajani Adonis (2. nastavak...)

    ...
    Pred nama se ukaza blještavo osvijetljena prostorija sva u bijelim pločicama sa ogromnom zidanom banjom na sredini, velikim bideom sa desne strane i baterijom tuševa u lijevom uglu, dok se je uza zid vidio veliki ležaj za masažu presvučen skajem tamno-žute boje. Iza vrata se nalazilo veliko ogledalo od brušena stakla, uokvireno zastrtom rasvjetom, dok se nad prostranim umivaonikom vidjela staklena polica sa dvije čaše. Sve u svemu, prostorija izgledaše još uvijek „nevina“ ili barem poput nevjeste nakon prve bračne noċi po onom, ne samo istočnjačkom pravu prvijenstva...

    Svukoh izgužvanu košulju a zatim iz kovčežiċa položenog na ležaju uzeh pribor da se obrijem dok ona mlada žena, s one suprotne strane, stade da čisti prostranu banju, kratkim pogledima prateċi ne samo što radim nego prije svega kako izgledam te ja, svjestan toga uvukoh svoj trbuh koji postade nalik na onu valovitu dasku za pranje, pri čemu mi se guzovi u stegnutom jeansu žestoko naoštriše što njoj ne promaknu, jer svoj pogled zadrža malo duže na tom dijelu moga tijela kojim su veċ jurišali vreli talasi uzbudjenja i susdržane strasti.

    Da bi sakrila tu ljubopitljivost, hitro mi se okrenu ledjima i svoju glavicu zarumenjelih obraza obori u dubinu banje, pri čemu se ona kecelja, poput pozorišne zavjese uzdiže i otkri duge noge koje se ukazaše potpuno u skladu onoga zakona estetike, da su lijepe one ženske noge koje se diraju u trima tačkama; nožni zglobovi, listovi i butine u tačci gdje se završavaju onim oblim i mekanim jastučiċima, prije nego nestanu u divnoj mantri izvijenih nabora ispod raskošnih oblina napetih guzova koji su treperili kao u očekivanju nečeg koliko poželjnog toliko i neizvjesnog.

    Dovrših brijanje i kad se obrisah peškirom u ogledalu vidjeh da ona mlada žena stoji iza mene u svojoj neodlučnosti me gledajuċi svojim zamagljenim pogledom. Okrenuh se i, stavljajuċi joj još vlažne ruke na uzdignuta ramena, pokušah da je poljubim ali ona žustro okrenu glavu, ipak ne pokušavajuċi da se otrgne. Uspravih se, pomalo zbunjen i neodlučan ali se brzo pribrah pa iritiran onim blještavilom okrenuh da potražim šalter i ugasim svijetlo, ali ga ne nadjoh te mi dobro dodje da je upitam gdje se ono gasi. Reče mi da se šalteri nalaze u njihovoj prostoriji i da ċe otici da ugasi. Nakon toga, hitro se izvuče iz mog neodlučnog zagrljaja i nestade kroz vrata...

    -Ej, vratiċeš se...! – iznenadjeno i skoro u panici viknuh za njom.

    Zamišljeno udjoh u banju koja se uz jaki žubor punila bistrom vodom i polako se ispružih, sa olakšanjem osjeċajući kako nestaje težina, noċnim putovanjem izlomljenog tijela, koje voda žudno obuhvati, svud oko njega pripijajuċi svoj bistri i topli poljubac i u misli mi vraċajuċi njegovu sliku, naslikanu ugodnim osjeċajima pripadnosti. Uprkos nemiru zbog neizvjesnosti koju je sam izazvao svojom neubičajenom namjerom i predlogom, nijesam se baš mnogo uzbudjivao, te se nastavih opuštati i lagano tonuti u polusan, kad se iznenada svijetlo ugasi i ja ostadoh u potpunom mraku, kroz koji su se nasluċivali jedino odsjevi damara koji su i dalje muklo tukli kroz žile raširene toplinom vode.

    Dugo potraja dok se vrata polako i oklijevajuċi otvoriše i neko polako ušunja, dok su mene gušili damari izazvani naletima strasti, koje je istog momenta smjenjivao strah da u prostoriju možda ulazi kakav razjareni osvetnik, te hitro ustadoh kako bih se mogao braniti, istovremeno siguran da taj odbrambeni gard svakog momenta mogu pretvoriti u vreli zagrljaj. Osjeċaji se još više izmiješase kad začuh okretanje ključa u bravi, koji kliknu dva puta što me umiri, jer to nikad ne bi učinio neko zlih namjera.

    Učini mi se da prodje cijela vječnost dok, poput plahe ptice, na moju slabinu „sleċe“ nježna ženska ruka i tu ostade da drhti u svojoj neodlučnosti. Bez oklijevanja ispružih ruke i dodirima stadoh u mraku vajati lik mlade žene, koja ostade da nepokretno i zagrcnuto pozira, dok sam ja drhteċi raskopčavao ogomnu dugmad na gruboj kecelji, koja se podatno otvori i otkri raskošne grudi, obli trbuh plitkoga pupka na ravnom trbuhu koji se, nadolje, sužavao u svilenim dlakama obrasao Venerin Brijeg. Kecelja ubrzo skliznu sa oblih ramena i ja je po sjeċanju bacih na onaj ležaj da bih nastavio sa slikanjem koje mi je uzimalo dah. Ona ruka se namah uznemiri i sa slabine podje niz bok, dok se iz mraka veoma oprezno i nježno pojavi ona druga i poput uzgrednog poljupca „sleċe“ na moja poluotvorena usta iz kojih su se otkidali pramenovi vreloga daha. Ostade tu, kao da tim poljupcem želi da pročita moje uzavrele misli, dok su moje ruke, ustreptalom razumu, grčevito oslikavale tijelo raskošno klasične ljepote.

  4. #79
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Svježe izvajani Adonis (kraj...)

    U jednom momentu se trgoh kad, u zagrcnutoj nevjerici, osjetih još jednu ruku, koja se, sa strane, spusti na moje prsi. Odmah potom i – četvrta – ruka se pojavi iz mraka i pade na moje, u iznenadjenju podignuto rame. Ruke mi se skoro same ispružiše u mrak gdje ubrzo naslikah lik one druge mlade žene i, nakon raskopčavanja još i njeno kršno tijelo, koje me iznenadi uzbudljivo obrijanim Venerinim Brijegom, svoje obline mi nudeċi na jedan nov i neobično velikodušan način.

    Nakon što u svoj svojoj zagrcnutosti osjetih višak nježnih ženskih ruku, do svijesti mi doprije saznanje o „manjku“ mojih, te požurih da ih, što prije podijelim na oba tijela, nakon čega ona dva para ruku započeše jedan divan i uzbudljiv ples, koji mi u užarene misli vrati sliku sopstvenoga tijela. Uskoro, bi mi neobično, jer postadoh svjestan da na toj slici jednino prazno ostade baš ono mjesto na kome se žario moj, do pucanja nabrekao kur@c, u žudnom očekivanju da neka od onih „ptica“ sleti i na njega ali do toga nikako nije dolazilo, sve dok jednu od njih ne uhvatih i dok se, predosjeċajuċi moju namjeru, otimala, spustih je odlučno na kur@c koji se naglo prope svojim svilenim glaviċem, grčevito pokušavajuċi da se njime zavuče pod toplo krilo njezina dlana. Nakon kratkog neċkanja, ona ga prihvati i zagrcnuto nastavi mjeriti svojim mekim prstima, stalno se vraċajuċi na oštri obod glaviċa iskrzanog sitnim dražnim čvorićima, iz kojih su užarene žice vodile direktno u glavu napregnutu do pucanja. Uhvatih još jednu od razigranih ruku i isto tako odlučno je spustih na razmahanu „granu“ kurca.

    Polako se spustih u toplu vodu, gdje se one „ptice“ na mah pretvoriše u okretne i živahne ribe, koje nastaviše započeti ples u ovom novom elementu. Potpuno im se prepustih, istovremeno u mraku osjeċajuci i sluteći užarena lica mladih žena, svejedno ostajuċi da opušteno i bestežinski lebdim.

    Kao po dogovoru, sve četiri ruke svojim pokretima me pozvaše da ustanem, kako bi sapunom priješle po mokroj koži a to kao da učini da se potpuno oslobodiše i počese zavirivati i tamo gdje se ranije nijesu usudjivale. Gipki prsti zaigraše medju nogama, pod pazuhom, niz slabine i noge sve do peta, da bi se uskoro vratile, uzgred opipale čmarni prsten vragolasto pokušavajuci da ga vrhom prsta rastvore i radoznalo zavire u ono što se nalazi iza njega. Izglačan sapunom, uzdrhtali kur@c se izvijao kroz mrak u želji da dohvati i zadrži neku od nestašnica koje su lepršale na dohvatu, ali su one izmicale nestašno ga polivajući vodom. Ponekad sam osluškivao nevezani i zagrcnuti šapat sa krhotinama riječi medju kojima prepoznah riječ „obrezan“ što me potsjeti na moj glaviċ koga sam oslobodio kapuljače još u ranom djetinjstvu, dok mi je za vrijeme beskrajnih ljetnih raspusta služio poput igračke, jedine uvijek spremne i na dohvatu – ruke!

    Odjednom, dvije srodne ruke se spustiše moj uzdrhtali kur@c odlučno hvatajuċi pri korijenu i ne potraja dugo, osjetih kako moj glaviċ polako nestaje u sočan i na novi način topao prostor, koji odmah prepoznah kao vijenac nježnih usana jedne od onih mladih žena. Ukočih se u zagrcnutom očekivanju, dok su me one druge dvije ruke polivale vodom ponekad radoznalo navraċajuci da vide što se dogadja medju nogama. One dvije ruke ubrzo napustiše korijen kurca i obuhvatiše moje guzove, nježno me gurajuċi u topli zagrljaj koji je postajao sve dublji.

    Osjeċajuci da mi je snaga ipak ograničena, polako istupih iz banje pri tome pokušavajuċi da ostanem u onom zagrljaju, što mi donekle i uspje, ali onda se više nijesam mogao uzdržati te ga razgrnuh i obuhvatajuċi tijelo koje nadjoh u mraku, podjoh u pravcu onoga ležaja koga sam nasluċivao u uglu prostorije. Jednim pokretom pobacah odjeċu i kovčežiċ sa njega a ono podatno tijelo lagano položih na prohladni skaj. Istovremeno se se raskošne butine rastvoriše dok su me one dvije ruke odlučno privlačile u gipak i topao zagrljaj. Na koljenima se ispuzah i niz glatke butine skliznuh ka onoj divnoj „raskrsnici“ ispod Venerinog Brijega, sa kojih svi putevi vode u jednom jedinom pravcu.

    Već onaj prvi dodir opomenu me, da me svojim oblinama očekuje baš onaj obrijani Venerin Brijeg, koji se, u svom žudnom pokretu, stade namještati i dolaziti ususret, te ja ubrzo osjetih da se oko mog glaviċa zatvara onaj mirisnim sokom obliveni vijenac ulaznog otvora koji se upi i naprosto usisa u vrele dubine koje nastaviše da se otapaju pod mojim dodirom neslućeno se produbljujuċi. Uskoro se korijenom svoga kurca oslonih na onaj tvrdi dio Venerinog Brijega, uzdrhtalo pokušavajuċi da napipam greben dražice i izgnječim je na toj tvrdoj pozadini, kako bih time pokrenuo talase strasti koji bi mi se ubrzo vratili i svojim drhtajima obuzeli moj donji dio tijela žestoko napet u grču iščekivanja.

    Uskoro nam se pridruži i ona mladja, svojim tijelom nas gurajuċi uza zid i (kao) po svom pravu, onu slobodnu ruku zavuče i radoznalo se zagleda u onu gužvu medju nogama. Ovo kao da bi znak onoj starijoj koja se bješe otvorila do kraja, te me odlučno dohvati za kukove i svoju raskošnu karlicu zabaci tako da mi se zavrċe u glavi. Svoje pokrete nastavi u zamasima koji su se pojačavali, sve dok se ne izvi u jednom konačnom grču, pri tom ispuštajuċi duboki grleni nijemi urlik, nakon čega, ostajuċi bez daha, nastavi da se, u zamirućim trzajima, polako opušta.

    To potraja sve dok ona mladja ne stade da se nestrpljivo podvlači ispod njenih raskošnih butina, kao da hoċe da moj kur@c bez ikakvog (hm!) gubitka prihvati u svoju, do neizdržljivosti pripremljenu utrobu. Ona starija se još jednom trgnu, svoja obla koljena povuče sve do isto tako oblih ramena i polako se okrenu zidu, uz jedva prmjetni drhtaj, nabrekli kur@c prepuštajuci onoj drugoj koja ga, onako još „u letu“ žudno prihvati i svom snagom upi u sebe.

    Svilenim dlakama obrasli Venerin Brijeg mi dade dopunski impuls, te žudno potonuh u dubine koje su me očekivale, odjednom svjestan kakve sve razlike se otkrivaju u toj sočnoj istovjetnosti. Zbog toga se povukoh da još jednom ustreptalim glaviċem iznutra opipam vijenčiċ onog ulaznog otvora i nekoliko puta ga zagrcnuto pustim da sklizna preko oštrog oboda, prije nego zaplovim na talasima strasti koji me zapljusnuše sa razgibane pučine ovih novih dodira.

    Talasi su dolazili, sve jači i žešċi, dok se i konačno ne pretvoriše u buru koja me stade bacati od jedne butine do druge, niz koje nastavih da grčevito klizam u dubine koje su me ushiċeno prihvatale. Konačno dodje i onaj treċi, najžešċi, koji me cijelog potrese i iz mojih, do pucanja nabreklih sjemenih kesica, istisnu vrele mlazeve koje uzdrhtala utroba žudno prihvati uz ritmični stisak svojih razgibanih zidova. Nakon toga, opuštanje nastavismo u „plićaku“ nastalom nakon jednako ugodne osjeke, koja je zakonomjerno uslijedila iza ove žestoke bure i plime nesputanih strasti.

    Zamišljeno i sa sjetom se oprostih od njih, ljubeći ih u obraze kao da su mi rodbina (i bila mi je na neki novi i nesluċeni način), s nelagodom pogledujuċi kroz velika zaključana staklena vrata iza kojih su se nasluċivali radoznali pogledi začudjenih mušterija.

    Konačno izadjoh u sunčano jutro, s nekim posebnim i baš punim pravom se osjeċajuċi poput Adonisa, svježe izvajanog nježnim ženskim rukama i tijelima, dok me je, poput Aladinove lampe, u zadnjem džepu ugodno žuljao „nadrkani“ budjelar...

  5. #80
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Ponekad pomislim da sam i do sada (su 74 godine u prkno), ove moje uspaljene baljezgarije mogao (i trebao?) objaviti u knjizi, no kad pogledam broj posjeta ovome portalu, shvatih da boljega izdavača nijesam mogao naći pošto skoro svak ko uđe na njega, barem pročita neku od ovih priča, što je rijedak slučaj sa štampanim knjigama. Osobito u jednoj zemlji i društvu koji se mnogo jače pali na SM-Erotiku Gologa Otoka i ko kome na njemu "..jeba oca očinskoga..."

    Zato ću sa zadovoljstvom ovu moju uspaljenu "zadužbinu" zaključiti nastavcima priče o:

    "Žestoko uspaljenoj ljetnjoj oluji "

    Hm, iznenada se sjetih moje (zaboravljene) "Bilježnice jednog trljača murice, u kojj imam brojne karikature ali sam nesmajan kako ich objaviti jer nemam scanner... No to nije problem a kako treba.., ima na netu..
    - M -

  6. #81
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Žestoko uspaljena ljetnja oluja

    Nakon uspješne turneje po dobroj staroj YU, vratih se u Budvu kako bih malo predahnuo i sa zadovoljstvom zaključih da sam, jedva, okrnjio onaj moj „auto“ tako ugodno "garažiran" u - buđelaru.
    Bio je to kraj šezdesetih, kada su se dogadjaji iz šezdesetosme uveliko smirivali ali su se, itekako, prvenstveno u pogledu erotike, osjeċale veoma ugodne postrevolucionarne posljedice. Nikad više, ni prije ni poslije, Budva nije bila tako pičkovita kao te sezone, kad su svi „galebovi“ bili siti i presiti a pičke ne samo da su bile na broju no ih je bio i kijamet prekobrojnih, kako ċe se vidjeti i iz ovdje priloženog.

    Jednoga dana, sjedio sam na gornjoj terasi one ugostiteljske prčvarnice na plaži Mogren i po preporuci pio dobroga crmničkoga vina, ovlaš kontrolišuċi plažu u potrazi za kakvim dobrim „komadom“ žene za sljedeċu noċnu smjenu. U tome se nijesam baš pretrzao, jer sam još poodavno čeznuo za potpunim opuštanjem i temeljitim odmorom, ali mi mira nije davao onaj uslovni refleks da bih, nedajbože, nešto mogao i propustiti.

    Više instiktivno nego li s posebnom namjerom, nagnuh se preko balustrade i pogledah niza zid, da bi me, istovremeno, bez daha ostavile dvije ženske noge neizdržljivo uzbudljivih dimenzija; em zaobljene, em dugačke, pa onda glatke i izvijene u dužinu bez kraja i konca... Uh! Skoro i ne razmišljajuċi pozvah konobara i poslah ga da pita što ċe popiti vlasnica tijeh fenomenalnih noga, kao i njena drugarica koja, iako ne bješe opremljena istim "idejama" (nogama), ipak nimalo ne zaostajaše po privlačnosti.

    Ubrzo ih konobar posluži po želji, koka-kolom, nakon čega mi stidljivo nazdraviše i otpiše gutljaj, da bi odmah zatim uzbudjeno sastavile glave i nastavile ćućoriti, s vremena na vrijeme stidljivo pogledujći u mom pravcu. Uskoro ustadoše, otresoše peškire, spakovaše, domahnuše mi u pozdrav i odoše ka gradu. Nekako mi bi sasvim po volji što se tako završi, te se i sam počeh pripremati za jedno mirno i spokojno veče.

    Ljeto je veċ bilo pri kraju te je suton dosta rano nastupao a večernja svježina mamila narod u šetnju, dok sam sjedio na prostranoj terasi hotela Mogren i opušteno posmatrao metež večernje promenade. Uskoro mi gužva dosadi, a činjelo mi se da bješe nastala neobično teška zapara, te se digoh i kupih novine u čvrstoj namjeri da na terasi ispred udobne sobe u starom gradu nastavim sa čitanjem. Prije toga odlučih da ispred ondašnjeg hotela Avala, još jednom prošetam uz obalu, pa da konačno odem na počinak. Pri povratku prodjoh ispred hotelskog ulaza koji je tada bio na samoj promenadi, s namjerom da bacim još jedan pogled na terasu Mogren, kad iza sebe začuh kako neko sikće i doziva, siguran da je to upućeno baš meni.

    Ks! Ks! Ostrogot! – odjeknu par puta uzastopice, te se okrenuh i na malom balkonu iznad samog hotelskog ulaza opazih one dvije poznanice sa plaže, ali ih, onako u „civilu“, jedva poznah. Vidijeći da su me dozvale, nastaviše da se kikoću, dok sam se ja premišljao što da radim. Nijesam se mnogo dvoumio, već ih mahanjem ruku pozvah da sadju, uz pozivanje na piće gestovima i a nespretnim okretanjem na nešto što se moglo shvatiti kao poziv na ples. One dvije se pogledaše, okrenuše kao po komandi i potvrdno klimnuše svojim očešljanim glavicama.

    Kako bi se donekle upoznali, podjosmo u dužu šetnju obalom, sporazumijevajući se trojezično (francuski, holandski i njemački), sve do jednog odmarališta sa velikom terasom uz samo more i muzikom koja je drmala iz sve snage. Bile su to dvije mlade i rasne Holandjanke iz južnoholandkog grada Tilburga, sa uplaćenim dvonedjeljnim aranžmanom u hotelu Avali. Ona sa nogama koje su mi kidale dah, imala je tamniju kosu i tamno uokvirene plave oči a zvala Annelies, dok je ona bila nešto manja, lomnog stasa i plave kose i imala tipično holandsko ime – Marejke.

    Na terasi nije bilo gužve, te izabrasmo sto uz samu ogradu i podalje od muzike koja ne da je treštala no naprosto – razvaljivala. Nakon obilnog jela i dobrog pića, krenu ples koji je za mene bio posebno zamoran jer sam morao da ih obije opslužujem, te zaključih da bi bolje bilo što prije se izgubiti sa toga plesnog gradilišta.

    Uskoro se nadjosmo pred hotelom i neodlučno zastadosmo jer je i sam izbor partnera bio nejasan te smo se premještali s noge na nogu, dok mi one noge ionako nijesu izlazile iz glave a i priča se tečnije odvijala na francuskom, medjutim svu tu neodlučnost okonča vitka Marejke time što se nježnim, kratkim i znojnim poljupcima oprosti od nas dvoje. Nekako čudno zamišljeni, ubrzo stigosmo do moje sobe u starome gradu, gdje nas je očekivalo ono svježine zaštićeno škurama koje u šir otvorismo, da bi ih odmah zatvorili kad nam ususret pokulja neizdržljiva zapara.

    Bez razmišljanja i potpuno slobodno se stadoh svlačiti dok je Annelies neodlučno stajala uz raspremljen krevet, te je bez uvijanja zapitah što je muči, jer mi ni na kraj pameti nije bilo neko raskubanje i natezanje sa njom. Nakon što se neodredjeno osmjehnu, sjede na ivicu kreveta i spuštajući svoju glavicu na moje golo rame, jedva čujno prošapta da u stvari nema nikakvog iskustva sa momcima i da je to čini veoma nesigurnom.

    Moja prva pomisao je bila da se prenemaže i osjetih se prevaren poput nekog koga su pozvali na vruće pečenje, pa mu, onako iz „zasjede“ uvalili nepodgrijanu konzervu i otvarač poprilično zatupiljen od prevelike upotrebe. U nastupu usiljene duhovitosti, upitah je da li se hvali ili se žali, na što se ona potpuno zbuni i pognu glavu, u rukama gnječeci malu torbicu. Bi mi je žao, te je nježno zagrlih i upitah da li je spremna da to svoje stanje promijeni, jer sam itekako svjestan njene dileme i moje odgovornosti u pogledu njenog prvog i posebno važnog iskustva.

    Ona nastavi sa svojim ćutanjem, dok sam ja, trudeći da je ne povrijedim, smišljao kako da na najbolji način započetu rabotu dovedem do kakvog suvislog kraja. Ponovo obukoh košulju mokru od znoja i pozvah je da ustane, te ćutke krenusmo kroz uske ulice još uvijek pune naroda, ka hotelu oko kojega gužva nije nikad ni prestajala.

    Onako zamišljeni, prodjosmo portirnicu, uz stepenice se ispesmo na prvi sprat i zastadosmo pred vratima sobe, neodlučni što da radimo ali to ne potraja dugo te odlučno zakucah istovremeno se zagrcnuvši neodredjenom namjerom koja onako jedva naslućena, nagna da mi krv uzavri i počne udarati u sljepoočnice. Vrata se oklijevajući otvoriše dok nas je Marejke posmatrala upitno i sa primjetnim iznenadjenjem, dok je čaršavom pokrivala svoje vitko i golo tijelo, koje se svojom sjenkom ocrtavalo na njegovoj bjelini.

    Udjosmo u prostranu sobu sa široko otvorenim staklenim vratima koja su vodila na balkon sa balustradom i pogledom na promenadu i metež. Nas dvoje sjedosmo na krevet sa suprotne strane, dok se Marejke, zamišljeno, spusti na ivicu svog kreveta, gledajući nas u napetom očekivanju. Najednom, bi mi glupo da od svega pravimo dramu, pa joj, nešto u zbilji, nešto u šali, rekoh u čemu je stvar uz čudjenje kako da ona to nije znala i svoju prijateljicu prepustila neizvjesnosti, na što Annelies ustade i sjede do nje, dje počeše temperamentan razgovor na grlenom holandskom jeziku pri čemu je Marejke sa primjetnim čudjenjem propitivala Annelies, od čega sam razumio samo dvije riječi; „Johan“ (ime nekog momka) i Anneliesin odgovor „...to joeng“ (premlad)...

    Ustadoh da idem, na što one zaćutaše i pogledaše sa nekim neobičnim izrazom krivice na privlačnim srcolikim licima, tako da me obuze neka čudna i duboka nježnost. Osmjehnuh se kako bi ih ohrabrio, istovremeno osjećajući da su mi podjednako drage i bliske i da bi posebno ispalo glupo, kad bih tek tako otišao u noć i njih ostavio u jednoj još glupljoj dilemi.

    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 19-05-13 at 14:58.

  7. #82
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    (2. nastavak ..)

    Ustadoše i one, nesigurno se pogledujući, što me natjera da na sebe u potpunosti preuzmem režiju onoga što je svoje dogadjanje najavilo baš tom beskrajnom nesigurnošcu i neizvjesnošću.

    - Oh, ljepotice moje – mumlao sam na svom izlomljenom francuskom, dok sam im ljubio, čela, obraze i poluotvorena usta – samo se vi meni prepustite kako bi se sve završilo u beskrajnoj radosti i nezaboravnoj uspomeni...

    Istovremeno, lagano ali odlučno, Marejki istrgoh čaršav te ona zbunjeno ostade jednom rukom pokrivajući male oble dojke, dok je sa drugom pokrivala trokut Venerinog Brijega obraslog začudo tamnim svilenim kovr|zama. Slobodnom rukom pokazujući njeno vitko tijelo, dodah da toliko ljepote ne smije ostati po strani, a zatim se hitro okrenuh Anneliesi i jednim pokretom joj otkopčah kratku suknju koja skliznu niz duge noge. Ne obraćajuci pažnju na njihovu zbunjenost, jednako hitrim pokretom svukoh joj laku majicu te osta samo u gacicama, instiktivno skrštenim rukama pokrivajući svoje grudi.

    Pridjoh i obgrlih obije, da bih tihim i vrelim šapatom nastavio da im razlažem svoju namjeru da naš susret pretvorimo u neobuzdano veselo i strasno slavlje, jer smo se radi toga i našli na tom mjestu i u toj prilici. Rekoh im da idem u bar, odakle ću donijeti rashladjenog šampanjca i njima dati vremena da se pripreme, bilo za slavlje na koje mislim bilo za eventualni i nedorečeni razlaz. Dovoljno je da okrenu ključ u bravi...

    Sa velikom knedlom u grlu i na odrvenjelim nogama, pridjoh masivnim vratima sa starinskom kvakom koju, u zagrcnutom očekivanju pritisnuh, odjednom postajući svjestan viška erotike toga postupka kojim je, kako sam se užasnuto nadao, počinjala jedna do besvijesti razuzdana - jebačina.

    Učinilo mi se da je trajalo cijelu vječnost, dok kvaka nije došla do dna i jedva primjetnim trzajem dala znak da su vrata otvorena. Bez daha gurnuh vrata i udjoh u prostoriju tako punu zapare, da je izgledalo da se cijedi niz visoke zidove po kojima su igrali odsjaji sa promenade, jer su svijetla u sobi bila ugašena.

    Dočekaše me zaogrnute čaršavima. Ne oklijevajuci, na mali sto spustih veliku srebrnu posudu sa ledom i otvorenu veliku flašu sampanjca i pored nje dvije izdužene čaše, pa se hitro okrenuh, strgoh im nanovo one čaršave, ali ne da bi ih ostavio gole, već da bi ih nanovo uvio u njih ali tako da izgledaju poput onih grčkih statua zaogrnutih dugim togama. One odmah prihvatiše ovu igru te se i sam svukoh, oko pojasa omotah veliki peškir za plažu i najednom sve pomalo postade nalik nekakvoj fresci iz rimskoga doba, sa detaljima orgije u pripremi...

    Njima dvjema sam šampanjac sipao u one vitke čaše, dok sam sebi sipao u običnu, iz kupatila, ali uz odredjeni oprez da me njegovo djejstvo ne osvoji ali sam zato njih nutkao malo više. U vrelu prostoriju je u svoj svojoj jasnoći dopirala muzika za ples sa neke od okolnih terasa, te sam ja naizmjenično plesao sa jednom i drugom, dok su mi se misli sve neprozirnije maglile i sve dogadjalo na razini osjećaja. Neprimjetno iščezoše i posljednji pramenovi nelagode, te nastavismo da se u onom polumraku gledamo dodirima koji su sve slobodnije, sve dublje zalazili u one tjelesne nabore i obode, odakle su njihovi odjeci dopirali pravo u razigrana srca.

    Odjednom, muzika naglo prestade i žamor na promenadi utiša, dok cijelim krajolikom utonulim u vreli mrak nervozno zaigraše otsjaji munja i iz daljine dokotrljaše prvi nagovještaji oluje koja se naprosto osjećala u vreloj zapari, od koje smo bili potpuno mokri od znoja. Prenusmo se kao iz sna i požurismo da se osvježimo šampanjcem, pri tome jedva kontrolišući svoje pokrete, koje više i nijesmo osjećali kao svoje.

    Oluja se približavala sve jačim bljeskanjem i sve bližim gromovima, dok su se vitke palme ispred hotela već uveliko klanjale vjetru koje je sve jače navaljivao iza hotelskog ugla. Ugodno iscrpljen, opružih se po krevetu i njih dvije pozvah da mi se pridruže, što one na mah učiniše, pri čemu Annelies zauze mjesto do zida, dok sam se ja s uživanjem gnijezdio u sredini. U tom položaju me počeše žuljati oni veliki Cvorovi na čaršavima kojima su bile ogrnute, te upalih jednu od onih stonih lampi kako bi te čvorove razvezao i naša tijela oslobodio tog uzgužvanog omota. Strgoh i omaj frotirni peškir sa svojih kukova i odbacih u prostor sobe, dok mi se kur@c žestoko prope u radosnom očekivanju.

    Jedva osjetno gurnuh Marejke i očima joj pokazah na nestrpljivog nestaška, ali ona ostade za moment se ustručavajući pogleda uperenog u zarumenjeno lice Annelies, uokvireno mokrim kovrdžama počivalo na mom lijevom ramenu. Kao da se izvinjava, oklijevajući se podiže na lakati i svoju vitku nogu, sjajno glatku od znoja, elegantno prebaci preko meine, koljenom nježno dajući znak Annelies da joj napravi malo mjesta. Annelies se trže, zamagljenim pogledom kratko me pogleda, da bi se odmah okrenula svojoj prijateljici koja se, napeto očekujući, nadnosila nad nama...

    - Gledaj, zar ima većeg izraza ljepote....? – zagrcnuto joj šapnuh na uvo.

    U tom momentu se vitka Marejke prope, svoj tamni Venerin Brijeg namjesti iznad kurca koji se nemoćno trzao, sve dok ga ona ne napipa svojim prstićima i uspravi, tako da joj dodirnu onaj rascvjetali ružičasti cvijet koji je bliještao obliven sokom koji se cijedio niz nabubrele usmine. Izgledalo je skoro nevjerovatno da pečurka glavića sa svojim širokim obodom oštrih ivica, može, bez velike povrede, bar djelomično ući medju raskošne nabore ovoga jedinstvenog cvijeta, ali kad se vitka Marejke, jedva primjetnim pokretom, naviče na njega i isto tako lagano stade spuštati, odjednom bi jasno sa kojom lakoćom i zu pratnju kog zadovoljstva, ona pećurka skliznu u dubinu, da bi, odmah potom, sočne draperije velikih i malih usmina, željno obgrlilo tvrdo i moćno stablo napetoga kurca, cijelom dužinom „obraslog“ izuvijanim plavim venama i užareno crvenim arterijama.

    Uz jedan duboki grleni uzdah, nježnim pokretom opuštanja svog napetog tijela, Marejke se svojom karlicom djevojčice spusti sve do mog uvučenog trbuha, tako da uzdrhtali i do pucanja nabrekli kur@c nestade, kao što bi dramski pisci rekli u sličnoj prilici; ...kao da ga nikada nije ni bilo...

    (nastavlja se...)

  8. #83
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    (3. nastavak i...)

    Annelies je sve ovo posmatrala svojim zamagljenim pogledom i zagrcnuto poluotvorenih ustiju, nesvjesno podižući svoju glavicu, svojom rukom prebačenom preko mojih dlakavih prsiju odajući unutrašnju oluju koja se odvijala pod udarima ovih jedinstvenih utisaka. Nakon što nekoliko puta zamahnu cijelim tijelom, Marejke se nanovo prope, sokom obliveni kur@c otkrivajući do pola, pa se i sama sagnu i zagleda u prizor, zagrcnuto uvlačeći ionako ravan trbuh. U tom zaustavljenom trenutku ostadosmo sve do onog momenta, kad munja zasljepljujuce svitnu skoro trenutno praćena zaglušnom grmljavinom, da bi u istom momentu nestalo struje i zavladao mrak rastrzan munjama koje su postajale sve češće. Istovremeno, kao da se otvoriše i sama nebesa, žestoki pljusak se obruši na već praznu promenadu, dok se prostorom zaori cika oih koji nijesu stigli da se na vrijeme sklone od nadolazećeg potopa.

    Oluja se zahukta i poput kakvog elementarnog voajera poče zavirivati kroz širom otvorena balkonska vrata, svejedno jedva donoseći dašak svježine, ali nas ipak vrati našim isprepletenim tijelima i dodirima. Marejke nastavi da sebe traži, svojim dugim i pulsirajućim dodirom klizeći stablom kurca koji se trzao u dubinama njene utrobe koja se naprosto rastapala pod unutrašnjim naponom. Ubrzo se potpuno povuče u svoj unutrašnji svijet osjećaja, sve brže nastavljajuci, kao da se žurno penje uz nekakve beskrajne stepenice koje postajahu sve strmije, kako bi zu nijemi urlik, jednim trzajem nabrekli kur@c upila u sebe i zatim se, zu jedan dugi grč, polako spustila i opružila po mojim prsima, cijelo vrijeme pulzirajući svojom utrobom koja se smirivala u drhtavom opuštanju.

    Ostadosmo nepokretni sve dok se Marejke ne trže i hitro otskakuta u kupatilo, odakle se vrati osvježena i mirisna, ponovo leže zu nas, svoju ruku položi na moj trbuh, njom živahno nastavi pipati i uskoro ga napipa, iznenadjenim trzajem iskazujuci čudjenje da on jedva da bješe omlitavio. Ipak, onako zagrljeni nastavismo da osluškujemo divlji koncert oluje, koji nam je u suženoj svijesti, naša tijela i sam prostor činio utoliko ugodnijim. Struje nije bilo, ali su zato munje bivale sve jače i češće, dok se i konačno ne pretvoriše u zastrašujuću „javnu rasvjetu“...

    Ne znam da li smo u medjuvremenu tonuli u san, ali se ja odjednom osjetih okrepljen do te mjere, da mi sve ono do tada poče ličiti na san. Postajući svjestan svog jedinstvenog položaja, uokviren sa toliko prave ljepote, živnuh i počeh naizmjenično dijeliti poljupce, nakon čega živnu i Annelies i poče pripijati zu mene ali tako da sam imao utisak da se svakako želi naci ispod... Izdigoh se, nakon čega ona i stvarno nadje ispod meine, istovremeno šireći svoje duge i zanosne noge. Marejke se nalakti, svoju glavicu oslanjajuci na vreli dlan isprva sve posmatrajuci sa strane, pa kao da se nečega sjeti, hitro ustade i pomoga nam da se što udobnije namjestimo, mada baš i nijesmo u tome bili potpuno sigutni. Zato ona i preuze režiju, tako što me zaskoč te sa zadovoljstvom „pročtah“ onaj divni otisak njenih malih dojki na mojim ledjima, gipki dodir glatkog tbuha i zanosni stisak njenih vitkih butina. Njene dvije ruke se istovremeno krenuše u pripremu nečega što nije više moglo da istrpi odlaganje, te se hitro nadjoše na našim preponama, svojim pipanjem prenoseći sliku svakom ponaosob, a najjasnije Marejki, jedinoj sa jasnim namjerama kojima smo se nas dvoje prepuštali sa neizmjernim povjerenjem i u isto takvom zadovoljstvu.

    Dok je lijevom rukom zatezala Anneliesin Venerin brijeg, dugim palcem gladeći greben njene dražice, istovremeno je, drugom rukom, glavićem moga nanovo nabreklog kurca, razgrtala nabubrele i sokom zalivene usmine i znalački tražila ono mjesto na kojemu je još uvijek bio zaštitno razapet elastična kožica himena, koji je ulaz branio više strahom od bola nego radi kojekakvih obzira.

    Dok su munje bez prestanka sijevale zu zaglušnu tresku gromova, Marejke se namještala kao da nešto ocekuje, nekakav nijemi pristanak na onaj odlučujući pokret. I stvarno, u sljedećem momentu nas naprosto zaslijepi jedna bliska munja, istovremeno praćena zaglušujucim treskom groma, pri čemu obije pokušaše da se pripiju zu meine, instiktivno tražeci zaštitu, pri čemu ja s beskrajnim uzbudjenjem osjetih da nestade onoh elastičnog otpora, koji je pružao zategnuti himen i moj zategnuti glavić se iznendno nadje u sočnoj dubini koja ga dočeka jednim kratkim grčem, da bi ga zatim propustila dalje, dok Annelies nastavi da se nemirno uvija ipak ne pokušavajući da zaustavi ovaj naš duboki susret. Privučen njenim nemirom, obgrlih je i počeh maziti, ne usudjujući se na neke druge pokrete, ali ona nastavi sa nemirnim trzanjem, sve dok ne osjeti da je ono „najgore“ prošlo i da se može opustiti.

    Nakon kratke pauze, oprezno se pokrenuh sa velikim olakšanjem osjećajući odjek onog unutrašnjeg dodira, koji mi je u svijest vraćao moje prisustvo u dubinama, ne samo njenoga tijela već i njenoga plahog i povučenog bića, koje se, u zabezeknutosti svim što se dogadja, jedva snalazilo, kao da je i samo izgubljeno u toj žestokoj unutrašnjoj oluju. No to ne potraja, teona živnu i nebuzdano stade tražiti sebe u tom dodiru čiji talasi su postajali sve veći i prijetili da je odnesu u neslućena prostranstva novog osjećaja same sebe. Naporedo s tim i raspojasana oluja se približavala svom vrhuncu, munjama obasjavajući krajolik koje je zalivao potop od kiše koja je dolazila u talasima nošenim vrelim južnim vjetrom, koji je skoro do zemlje savijao vitke palme ispred balkona koji je bio u debeloj zavjetrini te su se na njega jedino obrušavali vodopadi kiše.

    Dok smo se nas dvoje zahuktavali, Marejke iskoči na balkon i u sobu ubaci veliki naduvani dušek od plastike, pa se onako mokra pripi uz nas i time nas potsjeti na svježinu koja je s pljuskom žuborila po balkonu. Uspravih se i Annelies povukoh u svoj zagrljaj, pažljivo njene duge noge namještajući tako da se sa sigurnošću osloni moje slabine, te s njom, tako usko obavijenom oko sebe, odlučno izadjoh na balkon i pod mlazeve kiše koja ne izgledaše da će ikad prestati. Pod svijetlom munja, avetinjski je izgledala prostrana promenada i u sebe povučeni stari grad, pa čak i sura brda koja su se propinjala u visinu, ali je zato ova raspojasana oluja bila tako elementarno sveprisutna. Pod iznenadnom svježinom mlazeva koji se sručiše na nas, još uže se pribismo jedno zu drugo, dok se ona s povjerenjem prepusti mom zagrljaju, preko koga nehotice pogledom obuhvatih prostor ispred i ispod sebe, pr čemu primijetih da neko stoji u gradskoj kapiji i njom zaštićen od kiše, pažljivo prati što se dogadja. U njemu prepoznah Bata Radovića, vlasnika privatnog restorana „?“ (Znak Pitanja!) i u momentu shvatih da je i on vidio nas, jer mi ne promače izraz lica toliko jasan da mi se učini da onu njegovu firmu „?“ vidim kako, poput neonoskog znaka, lebdi nad cijelom njegovom pojavom.

    To me potpuno vrati nama, te bez oklijevanja utrčah u dubinu sobe gdje se spotakoh o onaj dušek na koji ipak ne padosmo već se lagano spustismo i onako mokri udjosmo u završnicu, pod nezadrživim talasima strasti nestajući s one strane svijesti i uspaljenu oluju ostavljajući daleko iza nas...

    Napomena: Pa da, sve ovo sam slagao ne znajući drugog načina da vam ispričam kako je stvarno bilo...

    (...kraj)

  9. #84
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Vojvotk|nja od Fund|ne
    Posts
    20,926
    Thanks Thanks Given 
    1,011
    Thanks Thanks Received 
    1,852
    Thanked in
    704 Posts

    Default

    vala, da me 'oće zapast nešto ovako iz tvoje priče...stotinu bih promijenila vjera
    Sell the Vatican, Feed the World!

  10. #85
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by KRKNA View Post
    vala, da me 'oće zapast nešto ovako iz tvoje priče...stotinu bih promijenila vjera
    E lijepa moja...,
    ....bio sam čvrsto odlučio da ovaj moj thread zaključim ali me ti ovom tvojom šarmantnom napomenom nagna da se ponovo i sa posebnim zadovoljstvom javim i ponešto novo dopišem... A toga ima dosta i svaki dan novog, tako da to nije problem kao naprimjer prije par dana kad sam negdje u medijima vidio sliku jednog transparenta na rukometnoj utakmici đe su naše šampionske rukometašice igrale s nekim ali se sad ne mogu sjetiti s kim a nije mi toliko ni važno.

    Jedoino što mi je itekako važno, jeste slika na kojoj se na tribinama vidi veoma dugačak, dvostruki transparent, koji samom dužinom ukazuje na činjenicu da iza njega nikako ne stoji par kojekakvih jebivetara, već brojna publika koja u potpunosti podržava ono na njemu napisano a glasi:

    "Mi smo đeca podgorička,
    i nama je mila ***********...!"


    ... čime su onim ljepoticama na terenu učinjeli najiskreniji kompliment i u pogledu izgleda, ljepote a i osvjedočenih sportskih dostignuća. Jedan transparent slične sadržinevjerovatno jest odbojan "dobro odgojenim" i pristojnim pojedincima ali za mene predstavlja iskreni i prirodni izraz priznanja neke nove generacije koja uliva nadu u neko bolje sjutra, kad se na borilačkim arenama umjesto pomena kojekakvih žica i noževa, pominje ono na čemu se budućnost gradi i osniva...
    - M -

  11. #86
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Maneken...

    Evo da se ovom mlađem naraštaju javim jednom anegdotom iz moje (davnje) mladosti kako bi znali da sam još, dosta dobro, živ i donekle zdrav a kad se prokašljem, ponekad mi se digne i - glas...

    Maneken iz zasjede...


    Potaknut ne samo ovim događajima već i pojavom pokreta zvanog – Hippie – više onako za sebe, izveo sam jednu veoma dalekosežnu odrednicu da je, u stvari:


    - Mozak, jedini pravi polni organ...

    Od tada sam svoje intimne želje u potpunosti podredio ovom životnom organu, što se u kontekstu ovog čarobnog grada iskazalo kao ono pravo i neizostavno. U to me je najbolje ubijedilo poznanstvo sa jednom egzotičnom Francuskinjom, zanosnom sekretaricom firme Campenon – Bernard po imenu – Marie S.
    Naš prvi susret je bio sasvim poslovan jer sam pored nje morao proći, kako bih stigao do personalne službe na najgornjem spratu ove poznate ustanove i pritm bio itekako zasjenjen dekorom koji me je, prosto kao iz kakve zasjede, dočekao na tako žestok način.
    A kako i ne bi, kad me je, u njoj, docekala zanosna ljepotica crne kose i dugih vitkih nogu koje su uzimale dah, diskretno provirujući ispod, tada tek „uvedene“ mini-suknjice. Pritom je sjedjela za posebno stilizovanim stolom, na kome se vidjelo mnoštvo telefona i interfona , koje je ona elegantno opsluživala u prostoru zastrtom draperijama neodoljivo nalik nekom hramu u kome su se odvijali neshvatljivi rituali...

    Nakon ovog prvog – službenog – susreta slijedili su oni rijetki i slučajni u kantini (restoranu) ove ustanove u koji je ona rijetko zalazila jer su je uglavnom razni šefovi vodili na poslovne ručkove po okolnim restoranima.

    Utoliko više sam bio zatečen kad je ona jednoga dana sjede za moj sto i bez mnogo okolišenja pozva da sa njom za vikend odem na izlet u jedno poznato istorijsko mjesto a nakon povratka u Pariz i u svoj mali, ali zato veoma luksuzan stan, u 15 Arr. gdje ovaj iznenadni susret, uz dobro vino, dovedosmo i do svjetski poznatog – francuskog ležaja. Pri tome (znalački) njoj prepustih režiju sveg onog uzbudljivo neumitnog što na tako ugodan način, slijedi,a što se iskaza veoma ispravnim, jer me je ona svojeručno skide i dijagonalno ispruži po, geometrijski, pravilnom ležaju a onda naprosto „pade“ na koljena svojih divnih nogu, sanjalačkim pogledom osmotri moju uzdrhtalu anatomiju svoju pažnju usredsređujući na moj „muški polni organ“ da bi ga, zatim, uz vreli šapat, pogladila svojim nježnim prstićem i sanjalački popratila antologijskom primjedbom:

    - „Oh, que ce q´il est beau, l´homme, quand il - bande...!!!“

    Prevedeno:

    - „Oh kako je lijep muškarac, kad mu se - digne...“

    Tek kasnije, kad sam se osvrnuo po onom luksuzu koj ju je okruživao, shvatio sam u čemu se sastoji njen, jedva shvatljiv izbor - mene - kao pratioca, je taj luksuz plaća neko kome se teško ili nikako - ne diže...

    E, sad nemoj da bi me, slučajno - ovoga puta neko optužio za pornografiju, jer se iz već ranije priloženih topica jasno može zaključiti da se, u stvari, radi o lekciji iz - napredne matematike - gdje se pametna i zanosna Marie upoznala sa jednim od dva broja binarnog sistema u kome broj 1 (i slovima jedan) predstavlja (hm!) „muški polni organ“, opštenarodno poznat pod pojmom – ***** (slovima: kur@c) – nepoznatim u francuskom, ali i u nekim drugim jezicima!?
    - M -

  12. #87
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    191
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by metuzalem View Post
    Evo da se ovom mlađem naraštaju javim jednom anegdotom iz moje (davnje) mladosti kako bi znali da sam još, dosta dobro, živ i donekle zdrav a kad se prokašljem, ponekad mi se digne i - glas...

    Maneken iz zasjede...


    Potaknut ne samo ovim događajima već i pojavom pokreta zvanog – Hippie – više onako za sebe, izveo sam jednu veoma dalekosežnu odrednicu da je, u stvari:


    - Mozak, jedini pravi polni organ...

    Od tada sam svoje intimne želje u potpunosti podredio ovom životnom organu, što se u kontekstu ovog čarobnog grada iskazalo kao ono pravo i neizostavno. U to me je najbolje ubijedilo poznanstvo sa jednom egzotičnom Francuskinjom, zanosnom sekretaricom firme Campenon – Bernard po imenu – Marie S.
    Naš prvi susret je bio sasvim poslovan jer sam pored nje morao proći, kako bih stigao do personalne službe na najgornjem spratu ove poznate ustanove i pritm bio itekako zasjenjen dekorom koji me je, prosto kao iz kakve zasjede, dočekao na tako žestok način.
    A kako i ne bi, kad me je, u njoj, docekala zanosna ljepotica crne kose i dugih vitkih nogu koje su uzimale dah, diskretno provirujući ispod, tada tek „uvedene“ mini-suknjice. Pritom je sjedjela za posebno stilizovanim stolom, na kome se vidjelo mnoštvo telefona i interfona , koje je ona elegantno opsluživala u prostoru zastrtom draperijama neodoljivo nalik nekom hramu u kome su se odvijali neshvatljivi rituali...

    Nakon ovog prvog – službenog – susreta slijedili su oni rijetki i slučajni u kantini (restoranu) ove ustanove u koji je ona rijetko zalazila jer su je uglavnom razni šefovi vodili na poslovne ručkove po okolnim restoranima.

    Utoliko više sam bio zatečen kad je ona jednoga dana sjede za moj sto i bez mnogo okolišenja pozva da sa njom za vikend odem na izlet u jedno poznato istorijsko mjesto a nakon povratka u Pariz i u svoj mali, ali zato veoma luksuzan stan, u 15 Arr. gdje ovaj iznenadni susret, uz dobro vino, dovedosmo i do svjetski poznatog – francuskog ležaja. Pri tome (znalački) njoj prepustih režiju sveg onog uzbudljivo neumitnog što na tako ugodan način, slijedi,a što se iskaza veoma ispravnim, jer me je ona svojeručno skide i dijagonalno ispruži po, geometrijski, pravilnom ležaju a onda naprosto „pade“ na koljena svojih divnih nogu, sanjalačkim pogledom osmotri moju uzdrhtalu anatomiju svoju pažnju usredsređujući na moj „muški polni organ“ da bi ga, zatim, uz vreli šapat, pogladila svojim nježnim prstićem i sanjalački popratila antologijskom primjedbom:

    - „Oh, que ce q´il est beau, l´homme, quand il - bande...!!!“

    Prevedeno:

    - „Oh kako je lijep muškarac, kad mu se - digne...“

    Tek kasnije, kad sam se osvrnuo po onom luksuzu koj ju je okruživao, shvatio sam u čemu se sastoji njen, jedva shvatljiv izbor - mene - kao pratioca, je taj luksuz plaća neko kome se teško ili nikako - ne diže...

    E, sad nemoj da bi me, slučajno - ovoga puta neko optužio za pornografiju, jer se iz već ranije priloženih topica jasno može zaključiti da se, u stvari, radi o lekciji iz - napredne matematike - gdje se pametna i zanosna Marie upoznala sa jednim od dva broja binarnog sistema u kome broj 1 (i slovima jedan) predstavlja (hm!) „muški polni organ“, opštenarodno poznat pod pojmom – ***** (slovima: kur@c) – nepoznatim u francuskom, ali i u nekim drugim jezicima!?
    - M -
    Vrijedi procitati definitivno hahahaha

    Sent from my GT-N7100 using Tapatalk 2

  13. #88
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Od nabijee+enog erotskog maneken do jeb-gladijatora...

    Iako me je,donekle, bilo sram od onoga što je uslijedilo mome manekenskom nastupu, ipak odlučih da objavim i taj dio svojih sjećanja, konačno shvatjući da ono, u odnosu na stotine hiljada svjetlosnih godina i ne posjeduje neku veliku važnost.

    Dakle...,

    ...pošto vižljasta Marie ustade i odskakuta u kupatilo veličine dnevnog boravka, smireno se osvrnuh po prostoriji u kojoj sam imao čast da nastupim, pri čemu mi se nametnuše i nekakve podmukle sumnje...A kako i nebi, kad onaj „francuski ležaj“ veličine bokserskog ringa, bijaše obasjan kao za kakvo prvijenstvo, što me navede da se dodatno osvrnem po prostranoj prostoriji, koje je jedna cijela strana bila u staklu, sa izlazom na mermernu terasu, ispod koje je žuborio mali vodoskok u lijepo odnjegovanom vrtu. Dosta mučan utisak ostavi i nedostatak zavjesa, no ipak se sa time lako pomirih kad viđeh da se, u dvorištu, nalik na nekakav atrijum, nigdje nije mogao vidjeti osvijetljen prozor te se i konačno opustih u ugodnom očekivanju... No ovo samo za kratko, sve dok...

    ...zanosna Marie hitro ne istrča iz kupatila, da bi iz ogromnog plakara izvadila nekakav dugački šal u kome, na veliko moje iznenađenje prepoznadoh onaj pravi pravcati crnogorski pojas, zvani trambolos, koji se svileno zašareni u svim svojim bojama. Iako sam opušteno ležao na onome „ringu“, ne bi mi svejedno koje su joj namjere, ali se ipak s povjerenjem prepustih njenoj ushićenoj kreativnosti. Kad hitro doskakuta do kreveta, odlučno mi ispod glave izvuče onaj poznati francuski kušin, zvani traversan, nalik na golemu kobasicu, i nježno mi ga podvuče ispod krstiju, tako da me moj, do pucanja nadignut kur@c, potsjeti na ono „ ko na brdu bar i malo stoji", što ne potraja dugo jer mi Marie onaj trambolos prebači preko očiju a one dugačke krajeve ukrsti ispod potiljka. No prije nego što dođoh sebi u novonastalom mraku, jednom rukom podigoh onaj trambolos da vidim što će ova nadasve preduzimljiva ljepotica da čini dalje...

    Prije nego me opkorači, Marie se ljupko saže nježno poljubi glavić koji se svileno presijavao a kad ga „opljunu“ hitro se uspravi i u pravom smislu zajaha, mirisnim sokom zalivenim međunožjem pipajući glavić na uzdrhtalom kurcu. Kad ga i konačno napipa, one krajeve trambolosa zategnu poput kakve uzde i uz duboki grleni uzdah, kao toboganom, niz njega skliznu sve dok nam se stidne kosti ne sudariše... Ova scena me neodoljivo potsjeti na onu iz cirkusa, kad ona akrobatska ljepotica u kratkoj suknjici i malim suncobranom u ruci, ljupko uzjaše onog konjića koji smjerno kasa u krug, da bi na njemu izvela svoje numere i na kraju dobila aplauz i priznanje. I tada se stvarno stade događati toliko toga sličnog, počev od toga što svoje male i čvrste sise spretno umetnu u moje ruke istovremeno se svojim grudima oslanjajući na njih , da bi nastavila da se polako i diže i spušta pritom praveći kružne pokrete kao da u dubinama svoje uzdrhtale utrobe, ushićeno traži neki dodir, od koga ćemo početi da se stapamo u jedno biće...

    Kako nijesam niti mogao, ni htio ostati u mraku, jednom rukom podigoh krajičak onog šala, odnosno pojasa, kako bih vidio da se dražesna Marie oko mog kurca uvija poput one Eskulapove zmije jednom rukom čvrsto pritiskajući svoj ravni trbuh kao da u svojoj utrobi želi (može i hoće) da napipa glavić i da na njegova mala ustašca namjesti na slična ustašca njene materice, kako bi se ona spojila u jedan dubokointiman i žudan poljubac, što joj konačno i pođe za (hm) rukom te oboje naš susret nastavismo povodeći se i opijeno glavinjajući ivicom uzburkane svijesti...

    Moj „podređeni“ položaj mi omogući da se u potpunosti prepustim osjećajima koji su me u talasima oblivali žudnjom da prodrem i dodirnem njeno srce na što me je i navodio onaj povremeni poljubac - tamo duboko... Odjednom se uzdrhtala Marie nekoliko puta prope do na sami vrh, da bi se, u potonjem grču neizmjerene strasti uz duboki uzdah , smireno spustila, oslonila na moja stegna i kao u pobožnom predavanju zadihano ispružila po meni. Ne potraja dugo, Marie se uspravi, skide sa moga, koji onako obliven sokom pljasnu po uvučenom trbuhu a onda se uspravi na koljena, zamagljenim pogledom ga gledajući, da bi ga, u neočekivanom unutrašnjem oduševljenju, uzela u usta tako duboko da sam dobio osjećaj e ću biti progutan, što ona i potvrdi pokretima svoje glavice, kojima, kao da je željela, da osjeti i preuzme njegov jedinstveni ukus. Nakon ovog dugo nam je trebalo da dođemo k sebi ako smo to uopšte i htjeli...
    (nastavak slijedi...)
    Last edited by metuzalem; 24-10-13 at 13:02. Reason: ***** odnosno kur@c

  14. #89
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default nstavak i (vjerovatno) kraj...

    No, onaj način kako je drražesna Marie okončavala našu (hm svoju) jebačinu svaki put me je sve jače potsjećao na završnicu one numere sa konjem i jahačicom koja bi elegantno skliznula sa njegovih leđa a onda se, uz pristojan poklek, okrenula i uz osmjehe publici, u prostor prosula mnoštvo poljubaca. Zato se posebno duboko zamislih kad me, jednoga podneva, zanosna Mari tajanstvenim šapatom obavijesti da uveče lijepo obučen dođem kod nje, jer neko želi da me upozna.

    Jedna mlaka ljetnja večer, bješe se uveliko spustila kada sam sa par ruža u ruci pozvonio na zvonce elegantnog apartmana u mermernoj rezidenciji na avenue de Grenelle. Vrata mi otvori Marie obučena u svileni kimono sa svojom teškom crnom kosom uvezanom u impozantnu punđu koja joj je dodavala elegantan i gospodstven izgled.
    Na maloj terasi omeđenoj mermernom balustradom bio je postavljen povelik sto na kome se u srebrnoj posudi hladio, ne bilo kakav, šampanjac koji se presijavao u svjetlosti nekoliko dugačkih svijeća. Ionako ugodan osjećaj se pojača kad izađosmo na terasu i Marie ugasi ono jarko osvjetljenje u sobi koja nestade u mraku ali se odjednom žestoko zbunih vidijeći mnoštvo osvijetljenih prozora koji su sve do voga puta bili zaklonjeni neprozirnim mrakom. One moje dosadašnje sumnje naglo se pojačaše kad iz sličnog apartmana prekoputa terase izađe krupna prilika muškarca koji me neodoljivo potsjeti na nekadašnjeg cetinjskog superjebača – Voja Šaletina - čiji su brkovi bili posebno prepoznatljivi i važili kao jedinstven estetski detalj. Ne samo zbog njegovog impozantnog stasa i junačkijeh brkova, na Cetinju su ga tada opjevali ovim stihovima:

    „Ako nećeš Gagarina,
    Uzmi Voja Šaletina...“


    Svoj status superjebača posebno je osvjedočio time što je u „lov“ odlazio prazne puške da bi oko Lovćena a ponekad i podalje sa nekom usamljenom čobanicom „opalio“ vreo, dubok i prodoran „metak“.

    Impresioniran njegovom pojavom moj utisak šapatom podijelih sa lijepom Marie, na što ona sa tugom u glasu poprati riječima..:

    „Što je bolje, kad neće da mu se digne...“

    Skupa sa ovim muškarcem dobrog izgleda i u najboljim godinama, na terasu izađe, momak zalizane kose u crvenom prsluku, pred sobom gurajući mala kolica na kome su se razaznavale gomile ostriga, male posude sa kavijarom, tostovi i bočice sa vodkom.

    Povrh svega ispostavi se da je on porijeklom Bugarin i veoma uspješan poslovan čovjek, što moje sumnje dovede do dramatičnog poznanija da sam cijelo vrijeme imao ulogu, nenamjernog, ali itekako realnog sexgladijatora, bez obzira što bi ona mnogo prije mogla biti primjerena konju ali, konačno, zar ne bi bilo pošteno i konja u areni uzeti kao gladijatora, posebno zato što je u Rimskoj Imperiji jedan konj dogna čak i do - senatora... Nakon uobičajenog upoznavanja, sjedosmo za postavljeni sto i otpočeli ovu nenadnu gozbu, no se ja u svojoj nelagodi osvrnuh i osmotrih sve one prozore iz kojih sada dopiraše svijetlo time postajući i konačno svjestan svoje uloge u grupnom voajerskom (voyeur) činu anonimo priređivan samnom u glavnoj ulozi. Onaj Bugarin me prijateljski oslovi sa „bratko“ na što se Marie odmah javi i opomenu nas na pristojnost konverzacije na francuskom u čemu je odmah poslušasmo.
    Pri kraju gozbe, Marie koja bješe najmanje popila, napomenu da iza svega stoji ovaj imućni Bugarin i da je mojom ulogom veoma zadovoljan, te bi mu drago bilo ako bih pristao (uz dobre pare) da se i on, u našu erotsku vezu, uključi makar u ulozi – sudije na jebačkom ringu....
    A ukoliko bi se desilo neko čudo i njemu digao, onda bi uslijedila basnoslovna – premija...
    No hoće li o tome biti dalje priće.., ne znam...

    - M -
    Last edited by metuzalem; 24-10-13 at 13:09.

  15. #90
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    White Sandy Beach
    Posts
    8,876
    Thanks Thanks Given 
    234
    Thanks Thanks Received 
    47
    Thanked in
    31 Posts

    Default

    Dje je bila ova tema do sad, dje ja tracih vrijeme na forumu kukala mi majka
    (nekad su i ovi upadi 50postaca korisni)

  16. #91
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Nekakav veoma čudan i neobičan osjećaj me obuzme, svaki put kad pokušam da se stavim u položaj nekog mladog ženskog čeljadeta, kad zaluta u divlji i nepredvidljivi svijet muškaraca, bilo kao učesnica bilo kao posmatrač.

    U međuvremenu sam i konačno, došao do saznajne izvjesnosti, da je kod muškaraca ionako sve „u kurcu“, te sam dosta rano počeo razmišljati o ženama na sasvim drugi način, konačno shvatajući da je se njihova osjećajnost, bilo duhovna bilo tjelesna, slobodno može nazvati specifičnom geografijom osjećajnosti.

    Pošto sebe volim da svrstam medju vizionare, uz temeljito poznavanje pomenute geografije i uveliko naslućujući životne tokove bliske budućnosti, siguran sam da će, ako ne žene same a ono barem neki nadahnutiji od muškaraca, jednoga dana, napraviti specifičnu „video-kasetu“, CD ili YOUtube, namijenjene isključivo ženama a na kojoj će, isto tako isključivo, biti snimljeni: Dodiri, mirisi, šapat, poljupci i ostali izrazi nježnosti...

  17. #92
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Pismo spaseno od zaborava...

    Pretresajući svoju jebivetarsku korespodenciju, neočekivano nabasah na ovo divno pismo napisano na "gastarbajterskom" jeziku koje, potom, nježn koliko sam mogao, prevedoh na tzv. pristojan jezik ali tako da time što manje izgubi od svoje poetske svježine.

    Evo ga prvo u originalu...:

    dragi v.... mogo ti fala za pismo koje si mi pisao i da utivas u moju ljubav svaki dan mi moj decko pise ali ne uvek od one stvari vec posteno jel ga stra da neko od moji ne procita jedna negova devojka je meni pisala non stop juri kao luda po njegov ku, ali on oce moju pi, mi se slazemo svuda kad smo zajedno ja ili on kuvamo jedan pere sudove sve ocistimo ona se proschetami ili televisia ili se ljubimo i tako prekjuce mi je pisao da u mislima me ispija kao poslednj kapku viski i da me u mislima watreno je. da me lubi od glave do pete i uazat i da se nedamo i nikada nikada nezeli nas rastanak samo da sacekam dok ispite polozi do 20 7 ona ima ferien i dolazi kod mene a ja cu onda da odem negde na more sas njega reko mi necu dase kajem sto sam ga medu nogice pustila reko mi i pise mi stalno jeb. sas veliki apetit umirem bez tebe akad samo zamislim da te ljubim i medu tvoje nogice lezim tebe sisam ati mene kao poslednji put onda znaj da pdma bi krenuo kod tebe ali si naredila da ucim
    i da budem sabilan za sve ima vreme ali mi tesko bez tebe takva pisma pise mi on jeb. te u snu ili u uni ili na put svuda vidim samo tebe i tvoju pic. i moj . kur. kako se vole zavesao sam ga sas kais dase ne vidi u uni ali muka mije povraca mise od nadrazenost ja umirem bez tebe i maturbiranje nemoze moje telo da zadovolji samo tvoje milovanje i poljubci tvoje nezne reci kad ich saputas da me volis i jace ili budi moj vecno ja se nadazim nemoze ni smt od tebe da odvoi kad udem u tvoje sveto telo koi bog stvorijo za mene tvog muza ja umirem za zebe moja zeno susi zamisli takva pisma dobijam svaki dan od njega ok v...., mozda ja naucim kako slike vece mogu da napravim ja te pozdravljam i poljubac za tebe
    a sad evo prevoda na jezik uobičajene "pristojnosti":

    Dragi V****
    … mogo ti fala za pismo koje si mi pisao a i za to što uživaš u mojoj ljubavi... Svaki dan mi moj dečko piše ali ne uvek o „onim stvarima“ već pošteno, jer ga je strah da neko od mojih to ne pročita. Jedna njegova devojka je meni pisala, kako kao luda, non-stop juri za njegovim kurcem, ali ne, on hoće moju pičku... Mi se slažemo u svemu i kada smo zajedno, ja ili on kuvamo, dok jedan pere sude a kad sve očistimo onda se prošetamo i potom gledamo televiziju ili se ljubimo... Tako mi je prekjuče pisao da me, u mislima, ispija kao poslednju kap viskija i da me vatreno jebe. Da me ljubi od glave do pete pa unazad i da nikako i nikada ne bi želeo naš rastanak te jedino preostaje da sačekam dok položi ispite 20. 7.

    Potom on ima ferije i dolazi kod mene a ja ću onda otići negde s njim na more. Rekao mi je da se neću kajati što sam ga pustila među nogice i piše da bi me jebao stalno i bez prestanka i to sa velikim apetitom. Bez tebe, kaže, naprosto umirem kad samo zamislim da te ljubim među tvojim nogicama dok na tebi ležim i sisam, ja tebe a ti mene, kao ono zadnji put...

    Onda možeš znati da bih odmah krenuo k tebi ali si mi ti naredila da učim... a i da budem strpljiv jer za sve ima vremena no mu je teško bez mene. U takvim pismima on mi piše kako me jebe u snu a dok je na univerzitetu, na putu ili bilo gde drugo, vidi samo mene i moju pičku. Vidi i svoj kur@c i moju pičku kako se vole... Kaže da mu je muka i povraća mu se od razdraženosti i da bez mene umire a ni masturbacija mu telo ne može zadovoljiti jedino moje milovanje, poljupci i nežne reči kad šapćeš da me voliš...a da mu se na univerzitetu kur@c ne bi videeo, vezao ga je kaišem.

    A moglo bi biti jače kad bi ti večno bila moja, nadražio bih se da me ni smrt ne može od tebe odvojiti kad u tvoje sveto telo uđem, telo koje je Bog stvorio za mene tvoga muža... jer umirem za tobom, moja ženo Suzi... E, zamisli, takva pisma dobijam svaki dan od njega...!

    Ok V.... možda ću naučiti kako da veće slike napravim a do tada ja te pozdravljam i (imam) poljubac za tebe

    - M -
    Last edited by metuzalem; 19-11-13 at 13:21.

  18. #93
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Uspaljen digitalni voyeur

    Neoprostivo je kako sam mogao zaboraviti jednu ovakvu dragocjenost koju skoro da ne treba prevoditi sa ovog nadasve egzotičnog „gastarbajterskog“ jezika..:

    Dragi v****
    Hvala ti na odgovoru koji me je obradovao zato što si tako drag prema meni za tvoje lepe misli i za tvoje vrele tople usnice koje me lube da zelis videti njegov ku. i moja pi. Kako se vrelo miluju i lube ja bi volela mnogo da to bude ali ne znam za njega iako me on stalno u svoje misli bez prestanka jebe joj dragi v**** samo da vidis njegov ku. Obrezali su ga dok je bio mali da mu poraste jer oni imaju zene dve tri i za to im treba oh a kad ga izvadi i pruzi mi da ga lubim a ku. Savsija od meine koja se topim i drzim sas dve ruke a njemu glavica velika i svilena viri pa sve mislim kako je divno kad ga duboko zawuce a on to cini stalno volela bi i ja da ga vidim izbliza kako ulazi i izlazi i znam koliko b i tebi bilo drago da vidis a kad me jebe ja uzmem muda u ruku i cekam da svrsi znam kad to bude jer se on propne a muda uvuku u njega sve dok dva tri puta duboko ne nabije svoj k. a ond se muda polako vrateu moju ruk poslacvu ti slike cim naucim kako se unose i posalju da uzivas kako se moja pi. i njegov ku. Miluju i vole
    Sad pozdrav v**** i vreo poljubac za tebe
    Mada skoro da ne treba prevoditi ipak ga evo za one kojima bi mogao trebati..:

    ---------------------
    Dragi v****
    Hvala ti na odgovoru koji me je obradovao i zato što si tako drag prema meni kao i za tvoje lepe misli i za tvoje vrele tople usnice koje me ljube.
    Jednako hvala što bi želio vidjeti njegov kur@c i moju pičku kako se vrelo miluju i ljube. Mnogo bih i ja volela da to to bude ali ne znam za njega, iako me on stalno u svojim mislima bez prestanka jebe.
    joj dragi v**** samo da vidiš njegov kur@c, koji su mu obrezali dok je bio mali a da bi mu porastao jer oni imaju po dve-tri žene i za to im treba. Oh, kad ga izvadi i pruži da ga ljubim a kur@c mu se sav presijava od moje vlage dok se rastapam i držim ga sa obje ruke a njemu glavica velika i svilena, još i viri, pa sve mislim kako je divno kad mi ga duboko zavuče, što on ionako neprestano čini.
    Kako bih rado i sama želela da ga izblizavidim, kako ulazi i izlazi i zato znam koliko bi i tebi bilo drago da to vidiš. A ja, kad me jebe, uzmem njegova muda u ruku i čekam da svrši jer znam kad će to da bude, pošto se se on isprva propne a muda uvuku u njega, sve dok dva tri puta duboko ne nabije svoj kur@c te se muda polako vrate meni u ruku… Poslaću ti slike cim naučim kako se unose i pošalju, pa da vidiš i uživa
    š u tome kako se moja *********** i njegov kur@c miluju i vole.
    Sad pozdrav v*** i vreo poljubac za tebe
    - M -
    Last edited by metuzalem; 21-11-13 at 10:59.

  19. #94
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Moji "Mirni dani u Clichy-ju"...

    Vreloga ljeta gospodnjeg 56. svojih žestoko uspaljenih 17 godina, zatekoh se, na uobičajenoj ferijalnoj praksi, u prašnjavoj Beloj Palanci gdje sam dobio smještaj kod dvoje veoma dobrih ljudi, koji su me tih mjesec dana prihvatili kao nekog rođenog, tako da sam i sobu dijelio sa njihovim trinaestogodišnjim sinom jedincem.
    Na obodu ove usnule varošice izvirao je dosta jak izvor koji se slivao u zarastao ribnjak okružen stoljetnim stablima ispod kojih se svake subote održavala dobro posjećena – igranka – koja je za mene predstavljala jedinstvenu priliku kako bi upoznao neku od djevojaka koje sam često srijetao idući obalom mutne Nišave.

    Tih subotnjih večeri, isprva povučeno i sa strane sam pratio kako se parovi vrte po betonskoj podlozi a kad bi se malo osmjelio neku od djevojaka bih pozvao na ples, pritom gledajući da ostanemo u što dubljoj sjenci, što se ispostavilo da uveliko odgovara i njima tako da je odmah došlo do bjesomučnog stiskavca jer su se one cure bez mnogo ustručavanja pokušavale nasaditi na moj do pucanja nadrkani kur@c. U pauzama su se skupljale u grupice i došaptavale kikoćući se i pogledujući u mom pravcu a onda je jedna od njih otišla do muzičara i nešto mu šapnula na uho. Potom je odjeknulo „drugarice biraju“ te se jedna od njih stuštila ka meni i odmah stala propinjati u pokušaju da moj nabrekli kur@c stisne uzdrhtalim butinama, dok su me moje zgužvane gaće žestoko žuljale. Međutim, svi moji pokušaji da započnem neku priču i neku od njih nagovorim da se nađemo nasamo, nijesu uspjeli te sam nakon igranke skoro trkom pobjegao u noć kako bih što prije „išamarao“ bezobraznika i dokopao se kakvog olakšanja.

    Sudbina je htjela da ovaj događaj nekoliko godina kasnije, na studijama u Ljubljani, ispričam jednom Čačaninu koji mi reče da se nikako nije radilo o nekoj zajebanciji već u mnogome o opštenarodno - dozvoljenom - predbračnom erotskom zahvatu, u narodu opštepoznatom pod pojmom - „strndžanje“ - koji neodoljivo potsjeća na onu poznatu napomenu o jebanju a da ne ulazi...

    Ne samo tada već i kasnije, bilo mi je itekako krivo da me niko nije uputio u slične opštenarodne običaje te sam se ovoga svog doživljaja sjetio i prilikom sopstvenih „Mirnih dana u Clichy-u“ ( o burnim noćima da i ne govorimo) kada sam se, potpuno iscrpljen, budio između oble i sisate Mareile i vitke Polette u uzanom potkrovlju kućice zabačenog ćorsokaka - impasse Gravel - nadomak željezničke stanice Clichy – Levalois... Tada sam se i prvi put zapitao nijesam li se, iznenada, ja to našao na nekoj drugoj planeti.
    Last edited by metuzalem; 25-01-14 at 15:37.

  20. #95
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Voyeur sa četiri noge

    Iako je prošlo više od pola vijeka kada sam u bivšoj SFRJ pročitao prvu (dozvoljenu) erotsku priču, nimalo me ne čudi što se i na ovom medijumu (internet) oni pogani izrazi kao što su: kur@c, pizda i sve ostalo što ne ulazi u „zapisnik“ prikrivaju rojem ******, koliko da se „Vlasi ne dosjete..“ a ujedno svako može shvatiti na što se misli.

    U toj prvoj „erotskoj“ priči bila je riječ o osvajanju jedne bajne ljepotice i to tako da su momci, uspaljeno, navalili da je čitaju kako bi dobili uvid u jedno od prvih antologijskih – jebačina.

    Kad ono – međutim!

    Jer iako je autor, u zanatskom pogledu, u potpunosti ispunio sve što se od njega očekivalo, kad je došlo do tzv. seksualnog čina, ustuknuo je i kao stvaralački fanal napisao:

    „A onda sam, svoju britku sablju, do balčaka zario u dubinu njene vrele i sočne utrobe...“

    Ovim opisom onoga što je tada, a tako jeste i danas, okupiralo svakog mladog čovjeka, bio sam žestoko zgrožen i dugo nosio u sebi prezir prema, na tako poltronski način, iskazanoj bijedi stvaralaštva uslovljenog lažnim (političkim) moralom.

    No tek kad su prošle mnoge godine, uvidio sam da i ovako grub i nesmiljen opis erotskog čina u sebi nosi itekako utemeljenu simboliku, jer sam u toku svog podužeg života, svojom „sabljom“ učinio toliko toga zlog i sramotnog da sam, u međuvremenu, ovaj „bojevi“ izraz morao naprosto prihvatiti kao posve adekvatan. Osim toga, bez ikakvog ustručavanja, mogu potvrditi da svakom muškarcu u uslovima tzv. građanskog morala, sopstveni kur@c ne predstavlja ništa drugo do sudbinski, čarobni, dirigentski štapić, kojim on daje ritam takt i smisao svom jebenom životu.

    Iako je, u ranoj mladosti, moja erektivna harizma od strane ženskog naroda bila mnogostruko potvrđena, zbog raspalih zuba sam se povlačio i skrivao poput začaranog princa koji samotno živi (i drka) u ruševnom zamku, sve dok se jednoga dana nije našla iskusn žena, koja me je, naprosto, svezala na zubarsku stolicu i prepustila drugoj koja je bila majstor od zanata. Nakon toga su se otvorile „kapije opažanja“ (Huxly) i nova zbilja ušla u preticanje stvarnosti, jer je meni, od tog momenta, bio dovoljan samo jedan pogled da bih, u svakom ženskom oku, zapazio nesputanu želju, kojoj bi se prepuštao bez ikakve primisli.

    Tako me je slučaj doveo u Biro za posredovanje rada (njem. Arbeitsamt) đe me je primila jedna obla i uspaljena „bedevija“ iz čijih je očiju, kako narod veli, virio poveliki kur@c, što me nije omelo da primijetim da se radi o žestoko feministički nastrojenom ženskom čeljadetu. No, već nakon prve administrativne seanse, na nesumnjiv način mi je stavila na znanje da bi, kao moj prvi nalog ove institucije, mogla biti veoma intimna usluga njoj istoj, što sam ja svojim držanjem itekako podržao.

    Nije prošlo mnogo da sam se našao u jednom soliteru na ivici grada i pozvonio na bezimena vrata, uzdrhtalo očekujući da se vrata otvore i propuste me u jednu novu, od ionako tada brojnih avantura. Kad se vrata otvoriše, na moje iznenađenje se prvo pojavi divan crni mačak koji me ispitivački odmjeri nervozno trzajući svojim kosmatim repom... I niko drugi... Gurnuh odškrinuta vrata i polako uđoh u, ne baš prostran, dnevni boravak „obložen“ regalima prepunim knjiga. Tek tada mi ono žensko čeljade uz osmjeh pođe ususret, obujmi rukama i pritisnu na svoje raskošne obline. Sjedoh na udoban trosjed i osvrnuh po prostoriji dok mi pogled ne privuče onaj mačak (zvani Cyrano, kako naknadno saznah) koji se, netrmice me gledajući, oprezno smjesti do mene.

    Ono žensko čeljade se pridruži nama dvojici i stade umiljavati, ne ostavlajući mjesta sumnji da me očekuje jebačina i to ne baš neka uobičajena, s obzirom da se radi o jednoj žestoko ubijeđenoj feminiskinji. I stvarno, kad uđosmo u spavaću sobu ona se opruži poprijeko po bračnom krevetu iza koga je bio troklrilni orman sa velikim ogledalom u sredini. Glavu prebaci preko ivice kreveta tako da je sebe jasno mogla vidjeti u ogledalu a zatim pridižući se dade mi znak da joj sa te strane i priđem, što i učinih te se, žestoko nadrkanog kurca nađoh iznad nje. Ona me, bez ikakvog ustručavanja, uhvati rukam za bedra i privuče, istovremeno svojim otvorenim ustima - “u letu “ - hvatajući moj nabrekli kur@c, u čemu joj s povjerenjem prepustih, ne očekujući baš mnogo od tog zahvata.

    No, dogodi se ono o čemu sam često sanjao ali ne i nadao da ću doživjeti, tojest da će me ona navući tako žestoko da moj kur@c u potpunosti nestane u njenom dubokom grlu, sve dok na njegovom korijenu nijesam osjetio nesumnjiv i stvaran – poljubac...

    Dok sam ja pokušavao da se snađem i shvatim što mi se događa, na krevet se uspuza mačak Cyrano i udobno smjesti na jastuku, pritom me voyeurski posmatrajući, dok sam ja pokušavao da se prilagodim time što se rukama oslonih na dosta čvrst krevet i prepustih ovoj zastupnici nesumnjivog feminizma, odlučnoj da se pojebe ali da joj ne uđe tamo gdje bi joj ugrozilo to njeno ubjeđenje. Meni je bilo skoro svejedno, te joj se prepustih u potpunosti, nakon čega ona nastavi da me snažno privlači rukama kako bi moj ku@c što dublje ušao u njeno duboko i žudno grlo, osjećajući svojim nabreklim glavićem kako pokušava da ga i konačno proguta.

    U tom momentu, mačak Cyrano se polako privuče i elegantno ispruži preko njenih raskošnih butina, neodoljivo me potsjećajući na onog crnog mačka iz filma Dušana Makajeva „ Ljubavni slučaj službenice PTT-a“ sa neodoljivom Evom Ras, koji se godinama prikazivao u jednom malom bioskopu na periferiji Pariza, dok je u YU bio striktno zabranjen.

    Utoliko ova posuvraćena jebačina dobi na intezitetu, jer ona stade da moj kur@c uvlači sve dublje i sve žešće u svoje duboko grlo, pritom neprestano gutajući glavić moga kurca i time neumoljivo vodila skorom vrhuncu koga sam, onim što mi se događa a u svojoj nesigurnosti, grčevito odlagao. Međutim, ona kao da nasluti moje dileme, nastavi da guta moj glavić dok su joj iz uglova očiju tekle krupne suze i dok joj je na licu opstajao izraz, kudikamo više ekstatički nego što bi mogao biti - mučenički, tako da sam joj, zagrcnuto, u potpunosti prepuštao inicijativu.
    Potom ona krenu u konačnu završnicu, time što i bukvalno proguta glavić moga kurca reflksom grčevitog gutanja me neumitno dovodeći do vrhunca koji naprosto eksplodira i kroz kičmu sijevnu do tjemena, pritom pomračivši ionako uzdrhtalu svijet, koja ostade da bespomoćno pulsira dok sam se ja batrgao kako bih shvatio što se, u stvari, događa.
    Last edited by metuzalem; 24-03-14 at 07:33.

  21. #96
    Join Date
    Mar 2012
    Posts
    146
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by metuzalem View Post
    Iako je prošlo više od pola vijeka kada sam u bivšoj SFRJ pročitao prvu (dozvoljenu) erotsku priču, nimalo me ne čudi što se i na ovom medijumu (internet) oni pogani izrazi kao što su: kur@c, pizda i sve ostalo što ne ulazi u „zapisnik“ prikrivaju rojem ******, koliko da se „Vlasi ne dosjete..“ a ujedno svako može shvatiti na što se misli.

    U toj prvoj „erotskoj“ priči bila je riječ o osvajanju jedne bajne ljepotice i to tako da su momci, uspaljeno, navalili da je čitaju kako bi dobili uvid u jedno od prvih antologijskih – jebačina.

    Kad ono – međutim!

    Jer iako je autor, u zanatskom pogledu, u potpunosti ispunio sve što se od njega očekivalo, kad je došlo do tzv. seksualnog čina, ustuknuo je i kao stvaralački fanal napisao:

    „A onda sam, svoju britku sablju, do balčaka zario u dubinu njene vrele i sočne utrobe...“

    Ovim opisom onoga što je tada, a tako jeste i danas, okupiralo svakog mladog čovjeka, bio sam žestoko zgrožen i dugo nosio u sebi prezir prema, na tako poltronski način, iskazanoj bijedi stvaralaštva uslovljenog lažnim (političkim) moralom.

    No tek kad su prošle mnoge godine, uvidio sam da i ovako grub i nesmiljen opis erotskog čina u sebi nosi itekako utemeljenu simboliku, jer sam u toku svog podužeg života, svojom „sabljom“ učinio toliko toga zlog i sramotnog da sam, u međuvremenu, ovaj „bojevi“ izraz morao naprosto prihvatiti kao posve adekvatan. Osim toga, bez ikakvog ustručavanja, mogu potvrditi da svakom muškarcu u uslovima tzv. građanskog morala, sopstveni kur@c ne predstavlja ništa drugo do sudbinski, čarobni, dirigentski štapić, kojim on daje ritam takt i smisao svom jebenom životu.

    Iako je, u ranoj mladosti, moja erektivna harizma od strane ženskog naroda bila mnogostruko potvrđena, zbog raspalih zuba sam se povlačio i skrivao poput začaranog princa koji samotno živi (i drka) u ruševnom zamku, sve dok se jednoga dana nije našla iskusn žena, koja me je, naprosto, svezala na zubarsku stolicu i prepustila drugoj koja je bila majstor od zanata. Nakon toga su se otvorile „kapije opažanja“ (Huxly) i nova zbilja ušla u preticanje stvarnosti, jer je meni, od tog momenta, bio dovoljan samo jedan pogled da bih, u svakom ženskom oku, zapazio nesputanu želju, kojoj bi se prepuštao bez ikakve primisli.

    Tako me je slučaj doveo u Biro za posredovanje rada (njem. Arbeitsamt) đe me je primila jedna obla i uspaljena „bedevija“ iz čijih je očiju, kako narod veli, virio poveliki kur@c, što me nije omelo da primijetim da se radi o žestoko feministički nastrojenom ženskom čeljadetu. No, već nakon prve administrativne seanse, na nesumnjiv način mi je stavila na znanje da bi, kao moj prvi nalog ove institucije, mogla biti veoma intimna usluga njoj istoj, što sam ja svojim držanjem itekako podržao.

    Nije prošlo mnogo da sam se našao u jednom soliteru na ivici grada i pozvonio na bezimena vrata, uzdrhtalo očekujući da se vrata otvore i propuste me u jednu novu, od ionako tada brojnih avantura. Kad se vrata otvoriše, na moje iznenađenje se prvo pojavi divan crni mačak koji me ispitivački odmjeri nervozno trzajući svojim kosmatim repom... I niko drugi... Gurnuh odškrinuta vrata i polako uđoh u, ne baš prostran, dnevni boravak „obložen“ regalima prepunim knjiga. Tek tada mi ono žensko čeljade uz osmjeh pođe ususret, obujmi rukama i pritisnu na svoje raskošne obline. Sjedoh na udoban trosjed i osvrnuh po prostoriji dok mi pogled ne privuče onaj mačak (zvani Cyrano, kako naknadno saznah) koji se, netrmice me gledajući, oprezno smjesti do mene.

    Ono žensko čeljade se pridruži nama dvojici i stade umiljavati, ne ostavlajući mjesta sumnji da me očekuje jebačina i to ne baš neka uobičajena, s obzirom da se radi o jednoj žestoko ubijeđenoj feminiskinji. I stvarno, kad uđosmo u spavaću sobu ona se opruži poprijeko po bračnom krevetu iza koga je bio troklrilni orman sa velikim ogledalom u sredini. Glavu prebaci preko ivice kreveta tako da je sebe jasno mogla vidjeti u ogledalu a zatim pridižući se dade mi znak da joj sa te strane i priđem, što i učinih te se, žestoko nadrkanog kurca nađoh iznad nje. Ona me, bez ikakvog ustručavanja, uhvati rukam za bedra i privuče, istovremeno svojim otvorenim ustima - “u letu “ - hvatajući moj nabrekli kur@c, u čemu joj s povjerenjem prepustih, ne očekujući baš mnogo od tog zahvata.

    No, dogodi se ono o čemu sam često sanjao ali ne i nadao da ću doživjeti, tojest da će me ona navući tako žestoko da moj kur@c u potpunosti nestane u njenom dubokom grlu, sve dok na njegovom korijenu nijesam osjetio nesumnjiv i stvaran – poljubac...

    Dok sam ja pokušavao da se snađem i shvatim što mi se događa, na krevet se uspuza mačak Cyrano i udobno smjesti na jastuku, pritom me voyeurski posmatrajući, dok sam ja pokušavao da se prilagodim time što se rukama oslonih na dosta čvrst krevet i prepustih ovoj zastupnici nesumnjivog feminizma, odlučnoj da se pojebe ali da joj ne uđe tamo gdje bi joj ugrozilo to njeno ubjeđenje. Meni je bilo skoro svejedno, te joj se prepustih u potpunosti, nakon čega ona nastavi da me snažno privlači rukama kako bi moj ku@c što dublje ušao u njeno duboko i žudno grlo, osjećajući svojim nabreklim glavićem kako pokušava da ga i konačno proguta.

    U tom momentu, mačak Cyrano se polako privuče i elegantno ispruži preko njenih raskošnih butina, neodoljivo me potsjećajući na onog crnog mačka iz filma Dušana Makajeva „ Ljubavni slučaj službenice PTT-a“ sa neodoljivom Evom Ras, koji se godinama prikazivao u jednom malom bioskopu na periferiji Pariza, dok je u YU bio striktno zabranjen.

    Utoliko ova posuvraćena jebačina dobi na intezitetu, jer ona stade da moj kur@c uvlači sve dublje i sve žešće u svoje duboko grlo, pritom neprestano gutajući glavić moga kurca i time neumoljivo vodila skorom vrhuncu koga sam, onim što mi se događa a u svojoj nesigurnosti, grčevito odlagao. Međutim, ona kao da nasluti moje dileme, nastavi da guta moj glavić dok su joj iz uglova očiju tekle krupne suze i dok joj je na licu opstajao izraz, kudikamo više ekstatički nego što bi mogao biti - mučenički, tako da sam joj, zagrcnuto, u potpunosti prepuštao inicijativu.
    Potom ona krenu u konačnu završnicu, time što i bukvalno proguta glavić moga kurca reflksom grčevitog gutanja me neumitno dovodeći do vrhunca koji naprosto eksplodira i kroz kičmu sijevnu do tjemena, pritom pomračivši ionako uzdrhtalu svijet, koja ostade da bespomoćno pulsira dok sam se ja batrgao kako bih shvatio što se, u stvari, događa.

    A napisi knjizicu neku ne trosi se odje...

  22. #97
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Opštenarodna izdavačka akcija...

    Quote Originally Posted by PG like View Post
    A napisi knjizicu neku ne trosi se odje...
    Kako se uveliko pripremam na (svako)godišnji odlazak za Crnu Goru, sjetih se ove preporuke i pomislih da i stvarno ne bi bilo zgorega, izvjestan izbor ovih (erotskih?) priča i objaviti, kako bi i svi oni, internetski nepismeni, mogi pročitati, pošto sam siguran da među omladinom postoji žestok interes u pogledu literature prepuštene kafanskom baljezganju.

    Zbog toga sam došao na pomisao da učesnicima i posjetiocima ovoga foruma prepustim izbor priča, ali i da mi spontano predlože naslov knjige čiju bi opremu i štampu preuzeli ljudi koji se time bave... Zahvaljujući visokomodernom načinu reprodukcije, danas se knjiga može objaviti u najbližem copy-shopu. UUkoliko bi se neko ponudio da je u PDF-formatu stavi neđe na uvid, ne bih imao ništa protiv... Naprotiv!

    Dakle, vi ste sad na potezu!

    Ukoliko ova akcija donese uspjeh častiću vas nekim, malo žešćim prilozima...

    Veliki Pozdrav!

    Svima...

  23. #98
    Join Date
    Jan 2014
    Posts
    640
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    svaka cast na trudu:topsy_turvy:

  24. #99
    Join Date
    Jan 2013
    Location
    Podgorica
    Posts
    319
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Umorih se prelistavajucu..

  25. #100
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Donja Lastva
    Posts
    12,526
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

Page 4 of 5 FirstFirst 12345 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •