Mnogi tvrde da je nemoguce, ali kad je Rusija u pitanju nije iskljuceno da dodje do presedana pa Putin bude i treci put. Scenarija koje je opisao Sasa Litvinjenko prilikom drugog izbora Jeljcina i njegova predaja vlasti Putinu izgleda malo vjerovatna.
Da li ce za nasljednika odrediti nekog iz KGB, a za sebe izabrati mjesto sefa Gasproma pa zajedno sa Srederom upravljati energetikom EU ili neko trece rjesenje? Neki tvrde da su Viktor ili Sergej Ivanov najblizi nasljednici mada se iskljucuje dzentlamenski dogovor Putina sa njima kao sto je bio slucaj njega i Jelcina.
Da li je u svemu tome vise nepoznanica od realnih procjena karakteristicnih za neke zemlje demokratske tradicije?
Putin sada ima jaku stranku iza sebe. Može biti premijer i tu pomeriti centar vlasti. A premijeri nemaju vremenska ograničenja kao predsednici. U Evropi je bilo premijera kao Genšer koji su vladali i po 20 godina. Uostalom kako je Milo vladao tolike godine, pa i sad je bitan faktor iako nije ni premijer ni predsednik.
Interesantno je kako novinari svako malo pronadju novog nasljednika Putina. Vec je 5-6 imena u opticaju, a koga ce podrzati sam Putin i dalje nije jasno.
U svakom slucaju Putin moze da racuna na 3 mandat , ali tek 2012. Bilo kakve prepravke na ustavu u cilju produzenja vlasti bi bile opasne, a Putin se vise puta javno odredio protiv 3. uzastopnog mandata.Vazno je da sljedeci ruski predsjednik nastavi sa politikom jacanja i preporoda Rusije, a ja mislim da ce Putin ostati blizu Kremlja na neki nacin.
"Владај нашим грчем, крвава Русијо
царуј душом нашом, Велика Будућа"
To bi bilo vijeka kao Bavarska sovjetska republika U predsjednickom sistemu i mentalitetu Rusa tesko da bi se nasla osoba koja bi pristala da bude figurant sa maksimalnim ovlascenjima.
PS.
Mislim da bi bila potrebna promjena Ustava da bi se Putin kandidovao i 2012, a ako to on sad ne uradi nasljednik to sigurno nece uraditi za njega.
Sam Putin kao ličnost i nije toliko bitan,ako njegov naslednik nastavi sa "putinizmom",odnosno jačanjem Rusije kao države.
To je jedan prirodan proces jer Rusija nije mogla dugo ostati prirepak Zapadu,pošto je reč o velikoj državi koju ne može apsorbovati EU ili NATO.
Sa Putinom ili bez njega ,to će se nastaviti.
Dakle, i poslije Putina Putin.
PEŠČANIK, BEOGRAD - PUTIN JE BIO POSLJEDNJI NEPRIKOSNOVENI I BESMISLENI RUSKI MIT
Spasitelj oligarhije, a ne nacije
Da Putin danas nema alternative, izuzetno je opasna trvrdnja i za vlast i za društvo u cjelini... I pošto je cijela ta glomazna politička konstrukcija savremene Rusije obješena o tanku nit putinskog mita, Putin je u tom smislu stvarno postao naše sve. On je naš posljednji neprikosnoveni i besmisleni ruski mit.
Sve naprijed rečeno samo se indirektno odnosi na realnu ličnost koju naši savremenici znaju pod imenom Vladimir Vladimirovič Putin. On, kao i prateći atributi njegove vlasti, na primjer „administrativna vertikala“ ili omladinski pokret „Zajedničkim korakom“, samo je jedan od sastavnih djelova cijele te konstrukcije.
U udobnu hladovinu putinskog mita smjestila se i po njoj razbaškarila birokratija, do te mjere ohrabrena reakcijom našeg dobrog naroda, da je mljackajući od zadovoljstva počela da mašta o mogućnosti da ne mijenja ovaj istorijski mizanscen još sedam, sedamnaest, a možda čak i dvadeset i jednu godinu.“ (citati iz članka autora objavljenog 27.12.2001. u Novoj gazeti - prim.prev.).
Danas, nakon nešto više od deset godina (ne sedamnaest), javio se jedan od vodećih tvoraca putinskog mita Gleb Pavlovski i skoro doslovno ponovio moje davno izrečeno upozorenje. No, njegove formulacije i ton prije liče na ucjenu nego na kajanje:
“Putin nije prosto samo ličnost. Putin je državni mit postojećeg sistema. Putin je, da se preciznije izrazim, bez obzira na to šta on sam o tome misli, neka vrsta civilne zamjene za religiju. Dozvoljavam da je ideja “hajde da iz nuklearnog reaktora uklonimo grafitne šipke za usporavanje reakcije i da vidimo šta će se dogoditi” interesantan eksperiment, ali bih radije bio podalje od tog mjesta... Putin je posebna vrsta neformalne institucije koju nećete naći u našem Ustavu. U slučaju da Putin ode, ono što nam slijedi je izuzetno ružna forma raspada političkog sistema”, kaže Gleb Pavlovski u razgovoru sa Vladislavom Inozemcevim na stranicama moskovskog izdanja The New Times.
Bilo bi zanimljivo saznati da li ovaj profesionalni provokator sa tridesetogodišnjim stažom, koji je u posljednjih deset godina tako marljivo pravio mit od onog petrogradskog činovnika sklonog prevarama i lopovluku, razumije koliko je tešku otpužbu protiv sebe i svojih saradnika izrekao ovom posljednjom rečenicom.
U maniru varalica u kartanju, ti ljudi su prvo uznemirenom i zbunjenom društvu pokazali vojni pohod Basajeva na Dagestan, zatim dizanje u vazduh stambenih zgrada u Moskvi i Volgodonsku i “manevre” u Rezanju, a onda lukavo iz rukava izvukli kartu “spasitelja nacije”. Rasadnik “kadrova“ je narodu pokazao svog novog vaspitanika, mladog i energičnog oficira službe, koji je reskim i kratkim komandama slao naoružane jedinice na Kavkaz, sijući užas i smrt među teroristima i neprijateljima Rusije koja se pridizala s koljena. Sva iznurena od davne želje za “vlastnim“ gospodarem, ženska duša Rusije je svoju pažnju premjestila sa solidnog Jevgenija Maksimoviča (Primakova), na mladog heroja ljubavnika.
Ali, nikakav goli torzo ne može sakriti golu zadnjicu konstrukcije putinskog mita koji se danas para po svim šavovima. “Ružni raspad“ ovog mita, kako ga je dobro opisao njen tvorac, bio je upisan u njega od samoga početka. Današnja zvanična propaganda, kad god je to moguće, radije ne pominje Kavkaz, a što se “spasitelja nacije“ tiče, nakon što je popunio svoje redove obezbjeđenjem iz dačne zadruge “Jezero“, pokazalo se da je on prije bio spasitelj oligarhije nego nacije.
Sada je kasno plašiti djecu odlaskom Putina. Tačno je da svake večeri u prilozima na televiziji ovaj umorni i nervozni čovjek sa tamnim podočnjacima, još oštrim pogledom siječe svoje protivnike, ali je istovremeno očigledno i da se mit o velikom i voljenom Putinu već ugasio.
Pokazalo se da je proglas Putin mora da ode postao faktor koji u mnogo većoj mjeri utiče na javni život nego što smo mi, njegovi autori, u trenutku objavljivanja očekivali. Ono što već na prvi pogled iznenađuje je činjenica da među mnogim javnim odzivima na ovaj proglas, inače često punim veoma grubih i jetkih primjedbi na naš račun, nema ni jednog jedinog koji je napisan sa ciljem da zaštiti i opravda Putina. Među njima ima i onih koji nam sa velikim zadovoljstvom i osjećanjem intelektualne nadmoći potanko objašnjavaju kako je trebalo i zbog čega, kojim stilom i kakvim riječima javno raskrinkati Putina. Ima i onih koji smatraju da je on u svemu tome toliko nevažan da ga ne treba ni pominjati i da je, u stvari, “sistem“ taj protiv koga se treba boriti. Ali niko, uključujući u to i Pavlovskog u njegovoj diskusiji sa Inozemcevim, nije ni pokušao da nam ukaže barem na jedan slučaj u kojem bi Putin (i njegov svijetli lik) zaslužio da nosi ime dobrotvora ove zemlje.
No zato Pavlovski, za razliku od svog sabesjednika Inozemceva, izgleda razumije da će se konačnom eliminacijom Putina modernizatorski projekat Medvedeva sudariti sa nepremostivim institucionalnim problemima. S druge strane, Inozemcev je sasvim u pravu kada pretpostavlja da će se nakon odlaska Putina na prodaju izložena “elita“ veoma brzo okupiti oko bilo koga ko ostane na vrhu, na primjer oko Medvedeva. Ali problem je u tome što će ta “elita“ morati da nađe način da sebe “proda društvu“.
Kada se ozbiljno razmisli, postoje samo dva načina da se od “društva kupi“ mjesto u vlasti: pobjeda na izborima ili pravljenje novog mita o voljenom vođi. Najbolji ljudi u gradu (od Jurgensa do Inozemceva) unaprijed i kategorično, iz istih razloga koje već godinama oglašava neumorni “ruski patriota – 2009“ Radzihovski, ne žele da priznaju da su slobodni izbori najbolje rješenje. A što se tiče mita voljenog vođe, sami smo svjedoci ružnog raspada njegove posljednje, putinske inkarnacije. Ovoga puta se kao đavolska prikaza pred nama ukazao ne samo ovaj konkretni Naš Otac. Nakon ovog posljednjeg, tako farsičnog njegovog ovaploćenja, svoj đavolji lik je zapravo pokazala i sama ideja Našeg Oca, i nikakvi njegovi avatari više nisu mogući.
Putin je bio naš posljednji neprikosnoveni i besmisleni ruski mit.
(1) Putin je naše sve. Neprevodiva igra riječi, izraz „Puškin je naše sve“ (prvi put se pojavio 1859. u članku tada poznatog pozorišnog kritičara Apolona Grigorijeva). Ovaj se izraz često koristi i danas, ne samo za Puškina, već i kada se želi podvući da je neko izuzetno važan. U isto vrijeme, kada se na ruskom kratko kaže “I sve” znači da je nečemu došao kraj, da je nešto definitivno završeno.
Andrej PJONTKOVSKI, www.Grani.ru
(prevod sa ruskog Haim Moreno)
vjerovatno ce ka ovi nashi, da se mozda mijenja neko sa nekim, il prdinjanje oko penzionisanja, a zna se ko cima konchice....
-->*-TRIATLON PG!-*<--
Moze li posle Putina opet Jeljcin?
Mali sam bionisam toga choeka zapamtio a chuo sam da je faca...
(╯°□°)╯ ︵ ┻━┻
Putin.`````
Milo Djukanovic! Pazite sto sam vi reka'
Živio mi Srđane Aleksiću!
neke nemoj 3 put da bude...kako ce ovi srbi to izdrzat...pomislice evo ga kao milo jos malo 20 godina...hahahahahahahahaah
vrh...
:)
Putin nece dostici svog idola Mila u mandatima ..... dzaba mu sve , ipak su to samo Rusi...
Svog,svog ....Milo mu je idol
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks