IZ JUČERAŠNJE BESJEDE PREDSJEDNIKA DANU JEVREMA BRKOVIĆA
Na udaru sa svih strana
Kad smo utemeljeni, kad je DANU označila mogućnost nastajanja jedne drugačije duhovnosti i kreativnije stvaralačke klime u Crnoj Gori, niko od nas, pa ni ja, ni slutio nije da ćemo i kao Akademija i kao akademici naići na takva primitivna i beskrupulozna osporavanja, pothranjena groznim talozima neznanja, mržnje i već bajatog mitomanstva, onog iz ropotarnice jedne civilizacijski već izumiruće povijesti.
- DANU se danom utemeljenja stavila na stranu onih u Crnoj Gori, a to su bili Milo Đukanović i vladajuća koalicija, koji su započeli otklon i od Evrope konačno dešifrovanih imperijalnih planera Velike Srbije, koji su bili, što bi se reklo, već u nokdaunu, ali su se, naravno, privremeno zadovoljili posvajanjem i usisavanjem Crne Gore u svoju već ratom izbušenu velikosrpsku mješinu. Crnogorski politički vrh, to jest Vrh toga Vrha, gospodin Milo Đukanović, bio je još u praktično-povijesnim dilemama, koje nijesu ništa manje sudbinskije i umnije od hamletovskih dilema, ili dilema vladike Danila, kako što bezbolnije doći do referenduma i narodnog izjašnjavanja o vraćanju državnosti državi Crnoj Gori, o uskrsnuću narodnog i nacionalnog dostojanstva svih građana Crne Gore.
- Beogradski dogovor, Ustavna povelja i kvazi državni improvizorij Srbija i Crna Gora, samo su put istorijske neminovnosti do 21. maja 2006. godine, dana i noći svenarodnog uskrsnuća države Crne Gore. DANU je na tom putu bila uz Putovođu, svesrdno je pomagala i radila na bistrenju crnogorskih povijesnih i političkih tmina. I Putovođa, to jest gospodin Milo Đukanović, zbog povijesne objektivnosti to treba reći, bio je uz DANU, uz nas, znao je da cijeni, podržava i koristi sva naša pregnuća. DANU je, kao i većina građana Crne Gore, imala čist i častan istorijski odnos prema 21. maju i nastanku suverene i evropske Crne Gore. Vjerovali smo Putovođi mnogo više nego onima koji su se u vrhu državne zajednice Srbija i Crna Gora u Beogradu eksponirali srpski, a u Podgorici crnogorski, koji još nijesu znali kako im se maternji jezik zove, ali su stali uz Putovođu i zahuktali narodnu masovnost, što iz najličnijih interesa, što iz straha da ne promaše Cilj. Danas vidimo da nijesmo svi iz istih razloga, istih emocija, istih pobuda, iste istorijske odgovornosti došli do 21. maja!
- Svjedoci smo da je, nažalost, zvanična crnogorska koaliciona vlast, naročito depeesovska partijnost i državna administracija o DANU prihvatila mišljenje opozicije, dakle svojih protivnika, a ne toliko egzaktne naučne dokaze i uvjeravanja da je DANU institucija koja treba, uz ostale naučne, enciklopedijske i umjetničke projekte, da uspostavi kontinuitet Crne Gore s njenim pravim državnim i narodnim korijenima, a ne da pristaje na povijest i državu od svega nekih dvjesta godina, što se inače idealno uklapa u beogradsku strategiju kontinuiranog posrbljavanja Crne Gore!
- Da ne bi po njihovim, danas se može reći zaista smiješnim procjenama, uvažavajući DANU i povijesnu sintagmu dukljanstvo kao istorijsku kategoriju, odbili glasače, što su ih srpska crkva i prosrpska opozicija zaplašile govoreći notorne laži o DANU i prvoj crnogorskoj državi Duklji, zvanična Crna Gora se, i poslije 21. maja, šutnjom i nastavljanjem uskraćivanja svake pomoći, distancirala od Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, dok su onu drugu Akademiju, to jest CANU, izdašno budžetski tretirali i uvažavali je politički, moralno i državno, dolazeći im na noge i olako prelazeći preko njihove odbojnosti prema državi Crnoj Gori i kontinuiranom anticrnogorstvu!
- Ako je to Crnogorska mitropolija, kako odskora zna da ustvrdi narečeni Mitropolit, u čemu ga slijepo podržava i predsjednik crnogorske države, zašto nijesu zazvonila zvona na Cetinjskom manastiru, na Crnogorskoj mitropoliji, ako je ta Mitropolija crnogorska, i na tradicionalan način oglasila državno uskrsnuće Crne Gore?! Sudbina zvona Cetinjskog manastira je i sudbina Crne Gore: Ivanovo zvono je 1927. godine skinuto s Cetinjskog manastira i u Vojvodini pretopljeno u kvake za Dvorac Gedeona Dunđerskog. Od toga je dana Cetinjski manastir bez našeg zvona. Da je Cetinjski manastir crnogorski manastir i zvono na Manastiru crnogorsko zvono, 21. maja bi se svakako moralo oglasiti i jasnim glasom i odjekom pozdraviti Novu Crnu Goru!
- Mora se shvatiti, i to građanima Crne Gore mi moramo reći: Niti je manastir naš, niti je manastirsko zvono naše! I na Cetinjskom i na svim okupiranim crnogorskim manastirima zvona su onog 21. maja ostala gluva. Je li to sudbina Nove Crne Gore?! Neko ovu Crnu Goru smatra privremenom tvorevinom i čeka trenutak da zvona na našim manastirima jeknu i označe kraj države Crne Gore!
- Treba li uništiti Dukljansku akademiju da bi u Crnoj Gori bilo više prostora za CANU i Srpsku crkvu?! Ne smijemo pristati na takvu mogućnost, potomstvo nam to ne bi oprostilo.
Na kraju besjede, Brković je pozvao na povratak Programskim načelima, proklamovanim danom osnivanja DANU.
Bookmarks