Pomognimo nasem sugradjaninu

[komsija]

Davore, hvala ti sto si se javio i registrovao na forumu.
Od srca ti zelim sve najbolje i tebi i tvojoj familiji,

[idzapg]

dadika aj da pokazemo ljudima neku slicicu. sto mislis? slazes se?

http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0256ki8.jpg
http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0422nm2.jpg
http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0411dn7.jpg
http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0018or4.jpg
http://img80.imageshack.us/my.php?image=img0425bg8.jpg


pozdrav za naseg Dada iako se svaki dan iscojkamo dobro

[davor5555]

dadika aj da pokazemo ljudima neku slicicu. sto mislis? slazes se?

http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0256ki8.jpg
http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0422nm2.jpg
http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0411dn7.jpg
http://img219.imageshack.us/my.php?image=img0018or4.jpg
http://img80.imageshack.us/my.php?image=img0425bg8.jpg


pozdrav za naseg Dada iako se svaki dan iscojkamo dobro

PA DOBRO WUKOTICU DOKLE OWAKO?:hammer: :hammer: :hammer:
BITANGO?WELIKI POZDRAW ZA TEBE...

[idzapg]

aj ti samo kako smo se dogovorili.
intenet je cudo, stizu mi mejlovi

[idzapg]

inace na ovim slikama se vidi kako je uvijek isao sa nama nebili nesto naucio fino. bogomi se tu nisi usrecio, zato kad se vratis valjda mi nesto od tebe naucimo, dosta si ti od nas kupio fore xaxaxax xa x ax axaxa
poz

[davor5555]

kakwi mejlowi?:trashcom:
sto si uradio?

[Berankrsh69]

Akcija "Pobjede": Pomognimo 19-godišnjem Aldinu- Dadu Mujahodžiću iz Podgorice

Otkucaji starog sata...



Njihova kuća, kuća Mujahodžića u Staroj Varoši je godinama prepuna tišine. Punija nego i jedna druga u Ulici Spasa Nikolića i juče je iza broja 70, vladala grobna tišina. Čuli su se samo otkucaji starog sata...
Aldin trenutno spava, dočekuje nas majka Šefika Mujahodžić, kao da se pravda. Inače, svaki dan je mom najmlađem sinu isti - samoća i tišina, druženje sa kućnom videotekom, i slušanje muzike. I tako pune tri godine. Od onog kobnog ljeta 2004.godine kad je teško povrijeđen. Ponekad mu znaju doći i drugovi, najčešće oni sa zanata i iz škole, mnogi iz ribolova, pa zajedno evociraju uspomene na dane djetinjstva i druženja. Tada su im najomiljenije teme - "Budućnost" i "Varvari". Nakon "Pobjedinog" prvog napisa dolaze i novinari iz drugih redakcija. Bili su i iz nekih televizija. Najteže mu je poslije tih posjeta, kad ostane potpuno sam. A ja šta ću? Penzija pokojnog supruga je nepunih stotinak eura, (Aldinov otac Ibrahim- Bimo, starijim Podgoričanima je poznat i kao bokser) najstariji sin ne radi a drugi se tek zaposlio. Šta ću? Aldin mi ne da da plačem i da se sjećam onog 23.jula, kada se povrijedio a ja samo velim - kad bi suze liječile, moje bi ga suze davno digle na noge. Ovako...
Unutra u maloj sobici, kao da je stao život. Kućna videoteka, sto prepun ljekova, nekoliko pehara na kojima stoji ugravirano ime - Aldin Mujahodžić, nekoliko knjiga... Volio sam ribolov, uzdiše nesuđeni šampion. Morača je uvijek davala dobre ribolovce, a ja sam kao što znate, rođen ovdje, takoreći na samoj obali. Takmičio sam se i na Skadarskom jezeru, vraća se on u one dane kad je užurbano koračao ka životu. Inače, završio sam osnovnu školu "Boro Ćetković" ovdje u Podgorici, pa poslije otišao na frizerski zanat koji sam takođe uspješno završio. Mislio sam da se ozbiljno posvetim ribolovu, prvenstvima, putovanjima, i takmičenjima, ali ...
Tu 19-godišnji Podgoričanin prekida svoju životnu ispovijest. Nije ni čudno. Teško mu pada svako podsjećanje na kobni 23.jul 2004, dan u kojem je plahovita Cijevna prekinula još jednu mladost. Njegove oči sve govore a majka nastavlja. - Nikad neću zaboraviti taj dan. Aldin je tada imao samo 16. godina. Tog jutra je bio nekako posebno veseo i razdragan. Prethodnog dana mi je rekao da će ići na Cijevnu, sa drugovima, da se kupa. Poljubio me je kad sam mu rekla da može da ide. I onako je bio dobar plivač i ribolovac. Ali, kad hoće nesreća. Njegovi drugovi su mi kasnije pričali da je prvi skok u rijeku odlično izveo ali kod drugog je skočio - i više nije mogao da ispliva. Izvukao ga je dobri čovjek - Roko Berišaj, kojem sam do groba zahvalna. Poslije dolaze moji crni dani. Nikad neću zaboraviti kako mi je zadrhtalo srce kad su mi ljekari rekli - teška povreda kičmenih pršljenova. Uslijedila je operacija, ali, ostao je vezan za postelju. I tako evo tri godine. ...
U grobnoj tišini male kućice majka Šefika dugo uzdiše dok priča o svojim i sinovljevim mukama. Najteže mi je padalo, što nijesam imala sredstva za Aldinovu rehabilitaciju u Igalu. Išli smo samo dva puta za ove tri godine. I oba puta mu je bilo mnogo bolje. Međutim, za 21 dan, treba obezbijediti 1200 eura za nas dvoje. A, odakle? Računali smo da će mu Švajcarski ljekari pomoći. Pisali smo nekim klinikama, obavijestili našeg poznatog dobrotvora Slavka Mrdovića, kontaktirali i sa drugim našim ljudima. I gotovo svi su nam rekli da je poznati Rehabilitacioni centar u Soči -Sloveniji najbolje mjesto za Aldinovo dalje liječenje. Iz Švajcarske su nam takođe tražili najnovije snimke sa skenera i oni će uskoro biti završeni.
Istovremeno sa ovom akcijom odvija se i Pobjedina akcija pomoći i solidarnosti sa mladim Podgoričaninom. Po riječima njegove majke, u njoj je od prvog do 11. maja - prikupljeno 2.666 eura. Šefika Mujahodžić nema riječi veli, kojima može da zahvali "Pobjedi" i njenim čitaocima, mahom Podgoričanima. Jedna od takvih je i Aldinova komšinica i sugrađanka Azra Haverić, koja Aldina Mujahodžića zna, kako kaže, od malih nogu i koja se ovih dana obratila gotovo svim radio i televizijskim kućama u Podgorici da se uključe u ovu akciju solidarnosti . I svi su mi kaže, Azra obećali reportaže i priloge. Elmag, MBC, IN Televizija a Radio "Fri Montenegro" se već uključio, kaže ona. Treba reći i to, da su nakon nesreće Azra Haverić i njena drugarica Dada Adžagić samoinicijativno pokrenule akciju prikupljanja dobrotvornih prihoda za Aldinovo ozdravljenje., ali samo u Staroj Varoši.
Pomoći će dobri ljudi, uzdiše majka Šefika na kraju. Koliko ko može. Razumijem ja, teško se danas živi. Vjerujem, međutim, da će i oni razumjeti moje suze.

Adresa solidarnosti

Redakcija "Pobjede" na zahtjev mnogih čitalaca, ponovo objavljuje žiro račun na koji se mogu uplaćivati novčani prilozi za dalje liječenje i rehabilitaciju teško povrijeđenog Aldina Mujahodžića o čijoj smo teškoj povredi, nakon skoka u Cijevnu, više puta pisali. Njegov žiro račun je otvoren kod Podgoričke banke a glasi:
Aldin Mujahodžić - Podgorička banka
907-55001-17 račun banke 01-201-0032136.5

Humanitarni koncert za Aldina

U akciju pomoći Aldinu Mujahodžiću među prvima su se, kao uostalom i u svim dosadašnjim sličnim akcijama, uključili - Udruženje estradnih umjetnika Crne Gore i KIC "Budo Tomović " iz Podgorice. Kako nas je obavijestio poznati vokalni solista i harmonikaš Šukrija Žuti Serhatlić, humanitarni koncert "Za Aldina - Dada Mujahoddžića" će se održati 24.maja u KIC-u Budo Tomović. Početak koncerta je zakazan za 20 časova a učestvovaće, kako kaže Serhatlić, mnogi poznati crnogorski vokalni solisti i umjetnici.


J.Stamatović

[cvrchak]

Naravno da cu mu poslati, a narocito me je pogodilo da niko za tri godine ne pogleda tu familiji. Tri godine lezi nepokretan, a sjecate se da su ljekari iz Svajcarske rekli za Davora da je kasno dosao. Ajte, dobri ljudi, ukljucite se u akciju.

Pozdrav mom 'nesudjenom' Berankrshu.

[komsija]

stvarno sramota, podrzavam akciju i za Aldina Mujahodžića

[davor5555]

POZDRAW SWIM CLANOWIMA SAJTA... ZELIM DA ZNATE DA ALDINA NE ZNAM LICNO ALI MOJ OTAC ZNA TU PORODICU...ALDINU ZELIM ISTO STO I MENI I IMAM ZA NJEGA PORUKU..ALDINE ZELIM DA ZNAS DA SU TWOJI NALAZI STIGLI U RUKE MOG OCA,A ON IH JE DAO DOKTORU U RUKE UZ MOJU MOLBU DA IH POGLEDA I DA URADI SWE STO JE U NJEGOWOJ MOCI DA TI POMOGNE,A KAO STO ZNAS MOJ OTAC JE ISTOG DANA KONTAKTIRAO TWOJE STRICEWE,A ZATIM I TWOJU MAJKU I PRENIO JE MISLJENJE DR. AEBLIA,A TO JE DA TI JE POTREBNA REHABILITACIJA...S' OBZIROM NA FINANSIJSKU SITUACIJU MOJ OTAC JE ISTOG DANA PREDLOZIO TWOJOJ MAJCI REHABILITACIONI CENTAR SOCA U LJUBLJANI JER SI TI WEC OPERISAN,A SA MNOM TO NIJE BIO SLUCAJ...NE PISEM OWO DA BIH REKLAMIRAO SEBE I SWOJU PORODICU,WEC DA BIH APELOWAO NA SWE LJUDE SIROM CRNE GORE I SWIJETA DA TI POMOGNU KAO STO SU POMOGLI I MENI...

SWI KOJI IMAJU PITANJA/PRIMJEDBU U WEZI OWE PORUKE MOGU PISATI NA MOJ MAIL,A ON GLASI: [email protected] SRDACAN POZDRAW

[OutLook]

Davore svaka ti cast! Morao sam ovaj tekst da pokazem majci koja organizuje neke skromne akcije za pomoc Aldinu. NJu si rasplakao, a moram priznati da ni meni nije sve jedno. Obecavam ti da ce Aldin dobiti ovaj tekst, upravo ga stampam. Samo, posto ta porodica jako lose zivi ne vjerujem da ce biti u prilici da ti nekako odgovori. Ja bih rado bio posrednik ali Aldina i njegovu porodicu ne poznajem licno. U svakom slucaju prenijecu ti sve sto dodje do mene.

Svaka cast jos jednom i sve najbolje tebi i tvojoj cestitoj porodici. Svi se nadamo tvojem sto skorijem oporavku.

Pozdrav.

[montenegrina]

Svaka čast Dado an velikom srcu. Prvo velikom da pomogneš sebi, velikom voljom i borbenošću a onda i na spremnosti da pomogneš drugima.
Ja sam i o tebi reportažu prvi put vidjela na Jutarnjem i strašno me pogodilo. Onda sam prij epar jutara na Jutarnjem gledala i reportažu o Aldinu. Strašno je Mlad momak, pun volje, ali nemaština...trošna kuća, tužna majka...uf.

Želim ti brz oporavak Dado, pa da oporavljen dodješ kući. Drži se

[komsija]

Sto reci sem svaka ti cast. Imas stvarno veliko srce, sto nijsam ni sumnjao. Prava si ljudina i ti i tvoja familija. OD srca ti zelim sve nabolje i brz oporavak

[MiLiCa_Hn]

Dawore da nam se oporawish brzih dana i swe najbolje ti zelim
oooooooooooooooooogroooooomni pozdraw iz Hn-a....

[komsija]

Dawore da nam se oporawish brzih dana i swe najbolje ti zelim
oooooooooooooooooogroooooomni pozdraw iz Hn-a....

Doci ce Davor brzo da vas posjeti na onom turniru u Bijeloj sto se organizujete svake godine za dane mimoze

[davor5555]

Doci ce Davor brzo da vas posjeti na onom turniru u Bijeloj sto se organizujete svake godine za dane mimoze

AKO BOG DA...

[idzapg]

ili da se okupa malo kod vas samo lagano....

[KRECHIMIR]

Ja sam nedavno postavio thread vezan za Aldina ali niko se nije oglasio od forumasa, zato molim da sve diskusije vezane za njega budu vodjene na ovom linku https://forum.cdm.me/showthread.php?t=25755.

Ujedno zelim pozdraviti Davora i pozeljet mu brz oporavak i skoriji povratak u domovinu CG.

[Berankrsh69]

Akcija "Pobjede": Pomognimo Aldinu - Dadu Mujahodžiću iz Podgorice

Moj Aldin će vidjeti Sunce...


Večeras u 20 i 30 časova u KIC-u "Budo Tomović" - u Podgorici humanitarni koncert posvećen 19-godišnjem Podgoričaninu koji je već tri godine nepokretan. "Pobjedina" akcija daje sve bolje rezultate - do sada prikupljeno preko 10 hiljada eura pomoći. Solidarnost Gusinjana u Americi - primjer za primjer. Dobri ljudi - Bojan Bajramović i Žuti Serhatlić...


Od srca hvala dobrim ljudima, Bojanu Bajramoviću i Žutom Serhatliću... Vazda im Bog pomogao. Hvala i njihovim drugovima, pjevačima koji će noćas održati koncert za moga Dada. Posebna hvala ljudima koji za njega prikupljaju pomoć, ma gdje bili. U Americi, u Gusinju, ili ovdje u Staroj varoši. Sad sam uvjerena da će moj najmlađi sin koji već tri godine leži sam i bespomoćan - konačno vidjeti Sunce. Da više neće čamiti u tami....
Ovim riječima je Šefika Mujahodžić, majka 19-godišnjeg Aldina - Dada Mujahodžića iz Stare varoši u Podgorici, koji je nakon jednog skoka u Cijevnu 23. jula 2004.godine, ostao potpuno nepomičan i zbog povreda kičme već tri godine je vezan za postelju, dočekala vijest da će Udruženje estradnih umjetnika Crne Gore u KIC-u "Budo Tomović" u Podgorici, večeras održati humanitarni koncert za njenog najmlađeg sina.
Dabogda im se njihovo dobro, samo dobrim vraćalo, nastavlja majka Šefika. Njihova pjesma će sigurna će, biti najveći melem na rane moga sina ali i pravi melem za moju napaćenu dušu. Dado mi se povjerio kad je čuo za večerašnji koncert, da će mu pjesme koje mu budu poklonili članovi Udruženja u četvrtak veče, biti najdraže pjesme iz njegove kolekcije. Jer, evo tri godine pjesma je njegov drugi život. Leži bespomoćan, sluša muziku, a kad mu dođu drugovi samo za trenutak se vrati u on lijepo doba djetinjstva - u doba druženja, škole, frizerskog zanata, Sastavaka, ribolova, Morače, Ribnice, "Varvara" ili odlazaka na utakmice.
Majka Šefika, veli, nema riječi da zahvali svima koji su od početka "Pobjedine akcije" sa njom i njenim sinom. Koji je ne zaboravljaju. Kad to kaže ona misli na sve koji su se uključili u ovu akciju, počev od Gorana Mulića, preko Aca Otaševića, do Azre Haverić, Dade Adžagić, Roka Berišaja, Slavka Mrdovića do Dadovih drugova iz škole, komšija iz Stare varoši, prijatelja iz Njujorka i Kumre Koljenović... Ipak, nikad veli, neće zaboraviti ono što su za njenog sina uradili dobri ljudi iz Fondacije "Gusinje" odnosno Odbor za prikupljanje pomoći Aldinu Mujahodžiću, formiran u dalekom Njujorku. Ti dobri ljudi su u dalekoj Americi prikupili oko 10 hiljada dolara, priča Aldinova majka Šefika i ističe da je Radio “Sevdah” iz Njujorka već nakon prvog emitovanja prikupio tri hiljade dolara pomoći od čega je samo Kumra Koljenović sa sinovima uplatila- dvije hiljade. Šefika Mujahodžić ističe i imena ostalih ljudi u Njujorku koji će, kako kaže nastaviti ovu akciju i u narednom periodu. Ti dobri ljudi su - Selim Čekić, inicijator akcije, Rizo Čekić, glavni urednik "Sevdah" radija, Rasim Toskić, Rafet Hot i mnogi drugi. Bojim se, kaže ona, da ću nekoga zaboraviti, ali razumjeće me ljudi jer ono što su u Fondaciji "Gusinje" uradili za mog sina je pravi primjer za primjer, kaže Šefika.
Treba reći da "Pobjedina" akcija solidarnosti daje sve bolje rezultate i u Podgorici. Naime, na Aldinov žiro račun do sada je stiglo nekoliko hiljada eura pomoći, pa majka Šefika računa da je do sada za njenog sina prikupljeno oko 10 hiljada. U ovu akciju juče su se na primjer uključili i zakupci sa Kamionske pijace u Podgorici, koji su prikupili 935 eura novca, a Aldinu su uputili i druge vrste pomoći. Inače, pokretači ove humanitarne akcije su radnici "Tržnica i Pijaca" D.O.O - Saša Muratović, Boban Radošević i Bisera Mustafić, a u akciju su se pored njih uključili i poklone uputili - Novak Bakrač, Adis Bektešević, Vuk Rakočević, Damir Bektešević, Jela Jelić, Denis Canović, Bajo Radonjić, Radovan Miljanić, Neđeljko Đukanović i Dragan Popović. Inače, mnogi čitaoci "Pobjede" se interesuju - šta dalje u ovoj akciji ? Gdje će Aldin Mujahodžić na rehabilitaciju.
Sad je najvažnije što će nam odgovoriti švajcarski ljekari, priča njegova majka Šefika. Pravo da vam kažem najviše se uzdam u našeg čovjeka - dobrog Slavka Mrdovića, koji nam se javio iz Notvila. On će stupiti u vezu sa švajcarskih ljekarima a njihov odgovor ćemo uskoro znati. Vjerujem, da će nam oni preporučiti najbolju kliniku za Aldinovo liječenje. Uputićemo im najnoviju Aldinovu dokumentaciju - pa šta nam odgovore? Vjerujemo, da će to biti poznati Rehabilitacioni centar u Soči u Sloveniji. Međutim, gdje god bio biće mu bolje, uvjerena je majka Šefika. Zahvaljujući dobrim ljudima, mi više nijesmo sami.
I moj Aldin će, ako Bog da vidjeti Sunce.


Pjesme za Aldina

U akciju pomoći Aldinu Mujahodžiću, prvo se kao i u mnogim sličnim prilikama, uključilo Udruženje estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore, na čelu sa Bojanom Bajramovićem. Udruženje će i ovoga puta pomoći na najljepši način – pjesmom, pa će tako i večeras u velikoj sali KIC-a "Budo Tomović" u Podgorici, uz njihovu saradnju organizovati veliki humanitarni koncert pod imenom "Za Aldina - Dada Mujahodžića". Pozivu da učestvuju na koncertu su se kako nam je rekao Bojan Bajramović, odazvali svi članovi Udruženja koji su, večeras (četvrtak) u zemlji "jer oni sa ovakvih manifestacija (do sada su ih imali preko 100) nikada nisu izostali".
Riječju, još jedan lijepi gest poznatih crnogorskih vokalnih solista i umjetnika. Zato ćemo podsjetiti da će večeras na pozornicu KIC-a izaći - Milena Vučić, Stevan Fedi, Stefan Filipović, Marko Vukčević, Žuti Serhatlić, Slobo Kovačević, Bato Vujošević, Tana Šeter, Milan Otašević, Biljana Mitrović, Zdravko Đuranović, Mirsad Serhatlić, Ljubo Ševaljević, Ivana Radinović, Igor Đurović, "Zvuci sa Ribnice", Hamza Haverić, Boran Bajramović.
U publici će naravno biti Aldinova rodbina a prva mjesta su kako je i red, rezervisana za Aldinovu majku - Šefiku i njegovu braću Meda i Alena.


Adresa solidarnosti

Redakcija "Pobjeda" na zahtjev mnogobrojnih čitalaca, ponovo objavljuje žiro račun na koji se mogu uplaćivati novčana sredstva za dalju rehabilitaciju teško povrijeđenog Aldina Mujahodžića o čijoj sudbini smo nakon kobnog skoka u Cijevnu prije tri godine, više puta pisali.
Njegov žiro račun je otvoren kod Podgoričke banke i glasi:
Aldin Mujahodžić - Podgorička banka - Podgorica
907-55001-17 (Račun Banke) 01-201-0032136.5


J.Stamatović

[komsija]

Davor Vuković, teško povrijeđeni džudista iz Zete, nad čijom sudbinom od 16. decembra prošle godine, bdi takoreći čitava Crna Gora, je dobio još jednu bitku. Naime, juče je u 11 sati i 12 minuta on je prvi put sjeo u specijalno urađena invalidska kolica. Time je ispunjeno obećanje prof.dr Nikolausa Eblija iz Centra za paraplegičare u Notvilu kod Lucerna u Švajcarskoj, koji ga je uspješno operisao, ali i očekivanja Crne Gore - mnogih njenih građana, sportista, mladih... Istovremeno, bila je ovo pobjeda Davorove nevjerovatne volje za životom, pobjeda snage njegovog duha, upornosti i optimizam....
Davor Vuković je uz pomoć majke Dragane, oca Vlatka, i medicinskih sestara Franciske, Emanuele, Kristine, Šarlot i Ester pola sata sjedio u kolicima.
- Ovo je nešto nevjerovatno. Napokon sam u kolicima. Prosto ne mogu da vjerujem, govorio je uzbuđeni mladi yudista dok su njegovi otac Vlatko i majka Dragana plakali od sreće. Suze nijesu krile medicinske sestre i drugo osoblje Centra u Notvilu. Davor je, kao što je i obećao za ovu priliku, na sebi imao majicu "Za najjačeg brata", koju je juče prvi put obukao. Inače, riječ je o majici koju su mu poklonili braća od strica Igor i Andrej, 19. marta - kada je kretao za Notvil.
Za ovaj srećni trenutak prva je saznala Davorova sestra Katarina u Podgorici. Majka Dragana i otac Vlatko su sa svojom mezimicom podijelili radost, pa onda nazvali Davorovog strica Slobodana, zatim tetku Nelu i ostalu rodbinu. Majka Dragana je dugo očekivani trenutak snimila kamerom, a u srećni događaj uključio se preko sajta dobri Davorov drug Ilija Vukotić, sa Starog aerodroma u Podgorici koji je gledao kako njegovog druga sijedaju u kolica i o srećnom trenutku ubrzo obavijestio sve Davorove drugove sa strunjače širom Crne Gore...
O ovom dugo čekanom trenutku sreće za porodicu Vuković, razgovarali smo juče sa Davorovim ocem Vlatkom. Naša jučerašnja sreća je nastavak sreće koju smo osjetili i prije nekoliko dana, kada je Davor uz našu pomoć i pomoć medicinskih sestara Karol i Ubavke punih 20 minuta bio uspravljen uz specijalni krevet za paraplegičare, priča on.
- Niko ne zna kakav je to osjećaj, uključuje se Davor u razgovor. Prvi put sam kroz prozor svoga apartmana 210 vidio Seipahsko jezero, Notvil i njegove crvene krovove kako blistaju na suncu. Čudno sam se osjećao. Ushićeno. Tada sam se u mislima za trenutak vratio u moju Podgoricu, u moju Zetu i Crnu Goru. Inače, želio sam još dugo tako da ostanem, ali sestre su mi rekle da je dovoljno za početak. U kolicima sam juče proveo oko tridesetak minuta, iako sam žarko želio da ostanem čitavo prijepodne. Jedva čekam da ponovo sjednem u kolica. Rekli su mi da ću svakog dana sve duže provoditi u kolicima, i ja sam srećan zbog toga...
Inače, mladi sportista se svakim danom osjeća sve bolje. Desna ruka mu je sve jača, počeo je da pomjera i lijevu... Interesantno je da su u Centru za paraplegičare u Notvilu, ustvari, izradili nacrt specijalnih kolica za Davorovu dalju rehabilitaciju. Riječ je, kako kaže Davorov otac, o kolicima koja su namijenjena samo za njegovu visinu i težinu a koštaju između 17 i 24 hiljade eura.
- Danas su objedinjene sve želje moje porodice, priča Davorov otac. Davor je sjeo u kolica, pomoći će dobri ljudi da prikupimo dovoljno sredstava i za njegovu dalju rehabilitaciju.
Pomoći će dobri ljudi...
- Sredstva za Davorovu rehabilitaciju neće, vjerujem, biti nikakav problem, optimista je Vlatko Vuković. Akcija prikupljanja pomoći se nastavlja i u njoj je, samo u dijaspori, prikupljeno oko 37 hiljada švajcarskih franaka. Od toga su oko četiri hiljade prikupili mladi iz Kulturnog društva "Njegoš" u Sidneju, na čelu sa Slobodanom Lazovićem i Zoranom Perišićem, kaže Vuković, koji ne zaboravlja da istakne i veliku humanost naših ljudi u Crnoj Gori. Kada to kaže on misli na pomoć Rama Bralića i Suzane Popović iz Fonda za zdravstvo, koji su najavili veće učešće ovog fonda u finansiranju Davorove dalje rehabilitacije. - Zahvaljujući dobrim ljudima iz Fonda na čelu sa gospodinom Bralićem i pomoći naših u Crnoj Gori i dijaspori, moj sin će i nakon 19. juna ostati na rehabilitaciji, uvjeren je Vuković i ponovo zahvaljuju svima koji su njegovoj porodici pomogli "da se nikad ne osjeti sama i zaboravljena". Pri tom on ističe primjer Radojice Markovića iz Francuske, Željka Roganovića iz Kanade, Slobodana Asanovića iz Njemačke i mnogih drugih. Gotovo svakodnevno Davor je na vezi sa Crnom Gorom, sa sestrom Katarinom i starim drugovima iz Podgorice kakvi su Ilija, Gašo, Aki, Špiro i drugi. Naime, zahvaljujući svom prijatelju Zlatku Ribariću on se, kaže njegov otac, preko ekrana sa njima svakodnevno vidi i čuje...
Tako će biti i narednih dana. Sada će imati novu mnogo ljepšu temu - Davorov prelazak u invalidska kolica, čime je ispunjena želja svih koji se interesuju za njegovu dalju sudbinu.


Misli na Aldina

Tako dobro srce nema niko na svijetu, rekao je nedavno Slavko Mrdović, poznati humanista iz Švajcarske kada su ga pitali za Davora Vukovića i njegovu dosadašnju rehabilitaciju. On je, zamislite, usred svoje višemjesečne borbe, našao vremena da misli i na takođe tešku sudbinu Aldina Mujahodžića, teško povrijeđenog 19-godišnjeg Podgoričanina. Lično je molio profesora Nikolausa Eblija da prouči Aldinovu dokumentaciju i predloži najbolje rješenje za njegovu dalju rehabilitaciju i liječenje.
- Zaista je tako, kaže Vlatko Vuković, Davorov otac. Naime, kada su meni ovdje u Notvilu stigli Aldinovi dokumenti, moj sin je samoinicijativno pozvao svoga ljekara i zamolio ga da obrati posebnu pažnju na Aldinova dokumenta i pronađe pravo rješenje za njega. Dr Ebli je rekao da je operacija u Podgorici dobro urađena, i da Aldinu sada predstoji rehabilitacija, odnosno da je najbolje mjesto za njega - Rehabilitacioni centar u Soči u Sloveniji (o tome drugi put).


Pjesma posvećena Davoru

Tokom boravka u Notvilu Davor Vuković je stekao mnogo novih prijatelja. Među njima su i dobri ljudi iz Frajburga u Njemačkoj - Zlatko Ribarić i njegova supruga Sandra. Njih je povezala rijetka bolest od koje boluje Ribarić, koji je takođe invalid.
Inače, Ribarić je rođen u Somboru, mjestu gdje je Davor povrijeđen. Ovih dana Ribarići su ponovo došli Davoru u posjetu i poklonili mu skupocjeni lap-top. Istovremeno su ga obavijestili da je Zlatko Ribarić pozvan da pjeva na Festivalu koji će se 8.juna ove godine, održati u Zrenjaninu. Zlatko Ribarić će, kako saznajemo, pjevati pjesmu posvećenu upravo Davoru Vukoviću i njegovoj borbi za život. Borbi koja je kao za pjesmu stvorena, kako kaže novi prijatelj Davora Vukovića.


Adresa solidarnosti

Akcija pomoći Davoru Vukoviću se nastavlja. Zato danas ponovo objavljujemo žiro - račun na koji treba slati sredstva solidarnosti. On glasi: Vlatko Vuković (za pomoć Davoru) -510040196421021137, Crnogorska komercijalna banka Podgorica. Istovremeno objavljujemo i Davorovu imejl adresu u Švajcarskoj, koja glasi: dado-vlatkovŽyahoo.com

J.Stamatović

[montenegrina]

Jako, jako dirljivo...
Dado svaka čast. Samo naprijed. Nadamo se ad će i Aldin tvojim stopama naprijed. Veliki pozdrav za tebe i tvoju familiju

[davor5555]

Jako, jako dirljivo...
Dado svaka ?ast. Samo naprijed. Nadamo se ad ?e i Aldin tvojim stopama naprijed. Veliki pozdrav za tebe i tvoju familiju

hwala...nadam se da ce i aldin ubrzo...

[Old Bone]

Svaka sreca Davoru, i Aldinu! Ali i ovi su nasi sugradjanu...a samo se moze reci jedna rijec o Romima: HILJADUGODISNJE ZALOSTI OD NJIH! Bas zalosti!A svi smo tako STROGI PREMA NJIMA! E nema nama uspravnoga hoda u ponosnoj CG dok se prema Romima ne promjenimo....a tako je tesko....toliko su "Gabelji" podcijenjeni u nasem vaspitanju, u nasem ponasnaju.....I TU NEMA VELIKE RAZLIKE-ISTI SU SOVINISTI I DOKTORI I NOSACHI! I ja , kad sam neraspolozen ,pa kad me presretnu na semaforu, onako muski podviknem:"Aj mici mi se od kola"....sto ces, sem DA DEFINISEMO PROBLEM, PA DA DJECU UCIMO DA BUDU BOLJI LJUDI OD NAS!
Zdravlje Roma:
Živeti pod svojim imenom
Istraživanje koje je napravio Oksfam kaže da 24 odsto romske dece i mladih nikada nije konzumiralo mleko i mlečne proizvode, da 70 odsto dece jede meso manje od jednom nedeljno, a da 40 odsto nikada nema sveže voće i povrće. Beda, izolovanost, loši uslovi života ruiniraju zdravstveno stanje i većine odraslih Roma. U demografskoj strukturi dominira populacija do 18 godina na koju otpada 31,74 odsto, dok starijih od 60 godina ima samo 4,19 odsto
Uslovi su svuda manje-više slični: nema vode, struje, kanalizacije, prepuni su otpadaka, beznađa i siromaštva. Ipak, ovaj slam je neka vrsta simbola, Teško da iko sa te visine može i da zapazi natpis na zidu jedne od kuća: "Delfina ovde živi ".

podaci koji su na raspolaganju izazivuju jezu. U izveštaju UNICEF-a o romskoj deci u jugoistočnoj Evropi navodi se da skoro dva puta više romske dece ima malu težinu na rođenju u odnosu na nacionalni prosek. Mala težina novorođenčadi (manja od 2500 grama) vrlo često je u vezi sa slabom uhranjenošću trudnica. Ovaj nedostatak se, naravno, povećava s godinama – ispitivanja su pokazala da su, u poređenju sa nacionalnim prosekom u Srbiji, romska deca šest puta češće pothranjena. Istraživanje koje je napravio Oksfam (humanitarna organizacija) kaže da 24 odsto romske dece i mladih nikada nije konzumiralo mleko i mlečne proizvode, da 70 odsto dece jede meso manje od jednom nedeljno, a da 40 odsto nikada nema sveže voće i povrće. Beda, izolovanost, loši uslovi života ruiniraju zdravstveno stanje i većine odraslih Roma. U demografskoj strukturi dominira populacija do 18 godina na koju otpada 31,74 odsto, dok starijih od 60 godina ima samo 4,19 odsto.
Posebni podaci o broju i učestalosti oboljenja kod romske populacije ne postoje, jer se takva ispitivanja ne rade na nacionalnoj osnovi. U svim naseljima u kojima smo bili, osim Ledina, sređenog naselja sa solidno građenim kućama, situacija je bila očajna. Nalazili smo i epidemije žutice, vaške, šugu, razne kožne bolesti, kako kod mladih tako i kod starijih. Česte su hronične opstruktivne bolesti pluća i kardiovaskularna oboljenja, zbog načina života, lošeg higijenskog i dijetetskog režima."
Zašto su ove bolesti toliko raširene među romskom populacijom jasno je svakome ko uđe u bilo koji od domova u nekom od slamova . Dirljivi pokušaji da se unutrašnjost kuće sredi i očisti kada dolazi gost iz "spoljašnjeg sveta" ne mogu da sakriju memlu i vlagu koja izbija iz zemljanog poda prekrivenog tepisima koje natapa svaka veća kiša. "Trudimo se da deca što manje budu unutra dok je ovako mokro, a kada bude toplije iznećemo tepihe da se osuše, ali ni to ne pomaže mnogo", kažu domaćini. Ispod brdâ otpada koja se nalaze oko kuća protrčavaju horde pacova, a stanovnici kažu da su napadi pacova na decu i ujedi veoma česti.

Većina tih ljudi nije u mogućnosti da registruje svoje mesto boravka, zato se deca ne pozivaju na vreme u škole a nisu evidentirana ni u zdravstvenim službama.
Siromaštvo razlog što Romi ne mogu da dobiju intervencije koje su jako korisne, jer ne mogu da plate čak ni participaciju od 10 odsto ili da uzimaju lekove koji su posle intervencije obavezni.
"Na primer, kada dolazi čovek iz romske populacije koji ima akutni infarkt, imate dilemu kako da ga lečite. Način koji najviše pomaže i koji je dokazano najefikasniji jeste otvaranje arterije i ugradnja stenta. Kod nas posle mnogo godina ima dovoljno stentova, opremljenih bolnica, obučenih ljudi, postoji dvadesetčetvoročasovno dežurstvo. Savremena medicina deluje beznadno pred životom u slamovima koji ima ukus prošlih vekova. Novca, hrane, struje i vode nema dovoljno, ali zato je alkoholizma i nasilja na pretek. "Kako se promenila zemlja, tako se promenilo i ovo ovde. Nekada tih stvari nije bilo toliko", s razignacijom kažu starosedeoci.
Dolazak nepoznatih ljudi izaziva različite reakcije. Malo je prilika u istoriji Roma kada je spolja stizalo nešto dobro, a nikada se ne zna u kom obliku i zašto vlast dolazi da ih obiđe. Grupa muškaraca smrknutih lica sedi u improvizovanom kafeu sklepanom od istih materijala kao i ostale kuće i pije pivo. "Nemamo šta da ti pričamo, brate, nađi nekog drugog. Uostalom, zdravi smo, vidiš da pijemo."
Od onih koji pristaju da govore stižu uglavnom čemerne priče. U naselju su izmešani starosedeoci, izbeglice sa Kosova, oni koji su readmisijom vraćeni iz zemalja zapadne Evrope, pečalbari koji iz drugih mesta hrle ka glavnom gradu... kako kažu, leče kad moraju ili kad mogu. Osamnaestogodišnja devojka sa ćerkicom u krilu ljutito priča: "Nemam ja knjižicu. Trudna sam, odem kod lekara, a on mi traži hiljadu dinara za pregled. Odakle da mu platim? Vidiš kako živimo. U kakvoj smo prljavštini sa decom. Plaćam kad imamo pare, kad nemamo ne vodim dete kod lekara. Bolje da umremo nego što smo živi. Ja imam uput za bolnicu, a gde da idem, gde? Može neko decu samu da mi napadne i pobije, šta to meni treba? Na Kosovo sam otišao da živim još kad je Tito bio živ. Svi, cela porodica, imamo izbegličke kartice, neke lekove plaćamo, neke ne. Ja zbog skupoće lekova ne idem mnogo kod doktora. Kako da izdržavam svu decu?", kao talas se izlila gorčina iz čoveka koji sedi u invalidskim kolicima. "Uđi, pogledaj u čemu živimo, pogledaj tu vodu i blato, jesi li ikada bio u takvom nečem?"
Diskriminacija je jedan od bitnih razloga stanja u kome se Romi nalaze. "Zdravstveni radnici imaju averziju i otpor prema Romima. Ako ženu koja dođe na ginekološki pregled izbace pred 30 drugih žena rečima ‘idi, operi se pa dođi’ a da pre toga nije ni pregledana, to je diskriminacija. Kada se pregledaju romska deca, stavljaju se maske, rukavice, sa tim se pripadnici romske populacije sreću svakodnevno.Romima se često naplaćuju usluge koje su po zakonu besplatne za decu, trudnice, porodilje i starije od 65 godina, a da se mnogi Romi zbog neznanja ne bore za svoja prava.
Kao i svaka priča, i ova ima drugu stranu. Većina lekara tvrdi da je za rešavanje problema neophodno i veće angažovanje romskih sugrađana. "Decu dovode često, ali je često i bolest kod dece zapuštena pa dete mora da se šalje u bolnicu. I kada nemaju nikakve podatke, mi im damo uput za bolnicu.

Međutim, pre nego što planovi počnu da se realizuju treba pogledati istini u oči, ma koliko bila neprijatna. Nada kaže da bi konačno mogli dobiti mesta dostojna ljudskog života, ali strah rađa činjenica da su takve nade do sada uglavnom bile izneverene. Teške reči su ostale upamćene iako im nisu rečene u lice. "I mi imamo pravo da izađemo odavde, i ja bih volela da imam kontejner pored mesta gde živim, u koji bih mogla da bacim đubre", rezignirano kaže romska devojka. Pre nego što krenu u demonstracije, kojih će sigurno biti na svakom mestu gde se Romi budu useljavali, dobro bi bilo da se njihove buduće komšije osvrnu oko sebe i zapitaju da li su prljave ulice zasluga samo Roma, ili je nehigijena deo ovdašnjih navika koje bi svi morali da promene.
Ta tolerancija je karika koja nedostaje da bi se ispunili svi planovi, koji možda po prvi put daju nadu da romsko pitanje ili, bolje reći, niz romskih pitanja bude rešen, ili da bar počne da se nazire njegovo rešenje. Za tako nešto potrebno je shvatiti da svako ima pravo na život van geta, jer izlazak iz geta je preduslov za raskidanje začaranog kruga nesreća i predrasuda u kome se Romi kreću. Deo tog razumevanja je i prihvatanje jednostavne istine da svi imaju pravo na ljudske, normalne uslove života, ili makar na ljudsku smrt, pod svojim imenom.

"Rano se udajemo i ženimo, odmah brige oko dece, pa unuci, i tako ceo život. Takva nam je sudbina", kaže četrdesettrogodišnja žena, baka osmoro unučadi. Procenat Romkinja u Srbiji koje se udaju pre osamnaeste godine je 45,9 a pre petnaeste – 12,4.
"Većina rano ostaje u drugom stanju, veliki je broj spontanih pobačaja, porođaja u kući, što često rezultira sterilitetom . Ima mnogo pacijentkinja koje nisu Romkinje a zanemare tu osnovnu stvar prilikom dolaska kod ginekologa. Najlakše je napraviti diskriminaciju u smislu 'one su sve iste'. To samo govori o nama kao ljudima".

[mihael]

a sto drugo i ocekivati kada majke, babe, strine, tetke, ocevi i djedovi jos dok dijete ne zna ni putem odit dobija kritike ''ako ne budes dobar, cigani ce te ponijeti''

moj odnos sa romima je isti kao i sa svima ostalim ljudima i sretan sam sto sam odrastao kroz svo ono ludilo '90-ih u osobu koja ne gleda ljude po porijeklu, vjeri, nacionalitetu pa uglavnom ni po politickom opredjeljenju..vec po licnoscu

a svi smo mi upoznali veceg ''ciganina'' od onih koje, nazalost, generalno tako nazivamo iako oni imaju svoje ime i licnost kao i svi drugi ljudi

[komsija]

Davore kako si? Kako ide oporavak? Javi se ponekad na ovim stranicama...
Poz za tebe