Pobjeda je jučeodisala gospodstvomčovjekakoji jeCrnuGoru, zajedno sa igračima, ovog ljetaučinio ponosnom- selektornaše košarkaške reprezentacije LukePavićević, udruštvu kapitenaBlagoteSekulića i direktora svihreprezentativnih selekcijauKSCGDanilaMitrovića, učinionamje čast posjetomnajstarijem crnogorskommediju. Nakon uvodnog ćaskanja, prvi stručnjak ,,crvenih“ objasnio je koji je to trenutak bio presudan zamaestralanposaoukvalifikacijama i plasman na Evropsko prvenstvo. - To je definitivno utakmica protiv Srbije u Beogradu. Realno, bili su bolji timod nas u tom momentu, što su, u većemdijelu, i dokazali na toj utakmici. Međutim, što zbog njihovih grešaka, što zbog činjenice da konstantnoigramoinepadamo, došli smo u situaciju da imamo šansu za pobjedu.Nama se ta šansa ukazala u vidu šuta sa centra, što je ,,mali“ Ivanović napravionanajboljimogući način i što nije slučajnost.Mislim da je taj njegov potez okrenuo čitav tok ovog ciklusa, a istovremeno od kvalifikacija napravio Olimpijske igre - opisao je Pavićević.- Poznato je da se Srbija spremala da se vrati na velika vrata, dok je Crna Gora bila tu kaoprotivnikkoji trebadasešto bolji suprotstavi.Ali, nakon toga, dolazi dopotpunepromjene u svijesti našeg tima, ali i publike, koja više ne gleda jesu li to kvalifikacione utakmice ili nesto čime smo dobili novu energiju. Nijesmoželjelidasepovlačimo, napali smo svaki teren, a u Izraelu smo uspjeli da dođemo do možda i najvažnih bodova.Poslije svega, moramo biti prezadovoljni, ne samo rezultatima i plasmanom na Evropsko prvenstvo, nego i činjenicom da smo ,,probudili“ Crnu Goru,jer sada je opet košarka glavna tema.
Energija Crnogorska reprezentacija imala je i veoma naporan ritam utakmica - svaka tri dana ,,crveni“ subili nanovomispitu,adodatne probleme pravila su naporna putovanja. - Možda je to bila dobra strana jer smo, praktično, odmah nakon utakmice na svom terenu sjutradan bili na putu, tako da nijesmo bili u mogućnosti da osjetimobilokakavpritisak javnosti.Umjesto toga, naši igrači bili su u sobama za sastanke, gdjesmojednostavnoišli sateorijom ,,Idemo da pobijedimo“- kaže Pavićević, koji je iskoristio priliku da ispriča i anegdotu sa gostovanju u Izraelu, naglašavajući koliko je teško biti u tom poslu.- Uvijek smo na putovanja išli dva dana ranije, a tako je bilo i u Izraelu, tako da smo stigli na dankadasu igrali Izrael -Srbija.Po dolasku u hotel, u kojem su bile smještene sve reprezentacije, valjda umoran od puta, želio sam prije svega da odem do teretane.
Ušao sam i tu sreo selektora Izraela, koji liječi stres tako što vozi biciklo, a nakon kratkog razgovora upitao me:,,Jelimogućedasiodmahsaputa došao u teretanu“ i poručio: ,,Luka, kadaseovozavrši, vjeruj mi, naša energija biće na nuli“. Todovoljnogovorikoliko jeteško sve ovo izdržati - istakao je Pavićević, potenciravši značaj pravilnog plana priprema,
koji jepripremiopokojnikondicioni trenerMihajlo Švraka.
Hvatametuga Napitanjeda li jeCrnaGorapostalavelikaekipa,Lukaoprezno odgovara: -Velika ekipa osvaja zlato. Međutim, kroz cijele kvalifikacije pokazali smo da smo ozbiljan tim.
Nijesmo zavisili od jednog ili dva poteza, od toga da li unekomtrenutkugubimopet ili deset razlike.Luka Pavićević neće imati vremena za odmor, već u oktobru počinje prvenstvo Francuske, što znači da se odmah okreće obavezamau svomklubu -Roanu. - Tu sam još jako malo, imam obavezu prema svom klubu,moramda idem.Tugamehvata, posebnoizrazlogaštosamuposljednjih25 godinauPodgoricu obično dolazio po najviše nedjelju dana.Ovaj period od tri mjeseca, koliko sam bio ovdje, stvarno mi je mnogo značio, ali žao mi je što neću imati priliku da sadaodmorimjednodesetak dana i na miru prošetam, što bi rekli, kroz pjacu. Prvenstvo Francuskepočinjedrugenedjelje oktobra, takoda nemamvremena za odmor, mada to nije loše, jer je šampionat mogao da krenei ranije. Ovako ću imati makar tri-četiri nedjelje da radimsaekipom.To je, generalno, problemsvihselektorauklubovima,jer tada vidite koliko imaju vjeru u vas, jer poslije tri poraza možete dobiti otkaz, dok neki ,,uhvate voz“.
Majstori iz jedneškole Poslije priče o reprezentaciji, Luka seosvrnuonadaneprovedene u tadašnjemTitogradu. - Košarka tada nije bila toliko popularna, već su glavnu riječ držali boks i karate,a upravo u timsportovima imali smoibrojnešampione.Fudbal jebiokaou nekomzačetku,ali iz praktično jedne škole fudbala izlazili su nevjerovatni igrači, kao što su Mijatović i ostali.Slično je bilo i sa košarkom, jer nije bilo ni dva - tri terena za košarku, ali su iz škole,koja jetrajalasvega trinedjelje, izlazili Paspalj, Pavićević... a da ne pričam o igračima kao što su Ivanović,Vujačić, koji su iz takvihškolapostali veliki igrači. Sve to pričam zbog te spone između navijača i igrača,jerse iskrenonadamdaćemnogi ti klinci dobiti želju da treniraju košarku. Mi kao košarkaška nacija uvi jek treba da pružimo mogućnost publici priliku za uživanje, tako što će doći neke velike reprezentacije poput Italije iRusije,ili daomogućimo da Budućnost može da ugosti Partizan, Cibonu, Valensiju,kakobiPodgorica,odnosno Crna Gora,svake godine imala evropski doživljaj. Početakizparka Počeci u prvom timu Budućnosti bili sunesvakidašnje.- Praktično iz parka uzeo me je pokojni Čedo Đurašković, koji me svakodnevno gledao onako žgoljavog, mršavog i nikakvog. Insistirao je da dođem u prvi tim. Bio sam najmlađi, sa svega 14 godina,a cimer mi je bioMika Bojanić iz Loznice, koji je tada imao 35 godina i oslovljavao me sa sine,
a svako jutrome nagovarao da pijemčašicu rakije - kroz osmijehpričaLuka. O utiscima iz tog vremenakoje jenanjegaostavioDuškoIvanović, Luka je kazao: - Sjećam se kada mi je Duško tražio da mu vraćam lopte na treningu.Sazadovoljstvomsam prihvatio, ali mi je nakon samo par minuta rekao: ,,Mali, hoćeš lidami vraćaš te lopte iline“,što je značilo da to moram raditi mnogo brže. Sjećam se odlično da su me tog dana i ruke i noge zaboljele,alimi jeDuškonakraju treninga poklonio dva soka od višnje, kao nagradu. Kasnije sami jačestoostajaoposlije treninga sam,jer mi je Duško bio za primjer.
LukaglumioArčibalda Podgorička anegdota sa kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka-odječakukojijekilometarputaodkućedokošarkaškog terena prelazio u svakom koraku proturajući loptu „kroz noge“.Generacija zaljubljenika u košarku koja je tih godina u Titogradu bila u velikomusponu, potvrdiće,to jebioLukaPavićević. Oni koji ga pamte iz igračkih dana će reći - Luka je bio takav „tehničar“,da to zanjegane bi bioproblem. - Istina je, takosamučio!Klinac, predautoritetomtrenera i starijih saigrača,svaku bi riječ „upijao“ kao pravi savjet - a neko je jednom ispričao, da u Americi postoji bek Bostona Nejt Arčibald,koji bi na trening ili utakmicu uvijek pošao i vraćao se - na taj način. Kakav izazov, morao samprobati!I, je li bilo teško? -Upočetkunijebilo lako, ali korak po korak... Problem bi bile stepenice iza „visećeg“ mosta, tačno pored terena u Njegoševom parku, a ni tada nijesam želiodaprekinem-malosespustim, pa sa strane... I uspijevao sam, čak cijeli taj put, da ne napravim grešku. Problem je bio i semafor, jer kada bih po pravilu trebao da se zaustavim,ja sam moraoda poskakujem. Da li setakozaistamoglonapredovati? - Naravno. Pa tokom karijere upravo mi je bilo jako oružje kontrola lopte,tajdribling...Napadati i ulijevo i udesno, voditi loptu objema rukama, nikada nije bio problem. Bitno je da lopta bude „najsigurnija“ u rukama plejmejkera, damože bez panike i razmišljanja da se „izvuče“ iz svakogpritiska i teške situacije. Slična situacija bila je kada su nampričali kako Arčibald vježba sa trakom oko očiju i onda sam jednog dana i ja stavio povez oko očiju, ne bih li to pokušao i sjećamseda sume tada sva djeca gledala čudno misleći da samnomneštonijeu redu - prisjeća se selektor ,,crvenih“. Regrutovansa16godina Životni put Luke Pavićevića nije bionimalo lak.- Kao dječak samotišao u Ameriku, ljeti sam dolazio da vidim majku Nenu, moje prijatelje, tako da samobično bio po lokalima prekoMorače, pa nijesam ni znaoda senapravioTrg, nijesam imao kad da odem do centra.Posebno zadovoljstvo imao sam prije dvije godine, kada sam u društvu Žarka Paspalja i Grega Popoviča
obilazio Crnu Goru i vidio neke predjelje koje nijesam imao priliku da vidim ni kao klinac. Kada Luki pomenete vojsku, prisjetiće se ovoga: - Sa 16 godina otac me regrutovao, danebi ispalodabježimod vojske. Bilo nas je trojica u regrutnomcentru,,Morača“,među nama i glumac Žarko Laušević. Pita onmene: Mali, što radiš ti?A ja odgovaramda igramkošarku. Hoćeš li biti dobar, upita. Hoću, odgovorim. Na to sam mu uzvratio istimpitanjem,rekaomi jeda je glumac i... Kasnije sam, čitajući Pobjedu, vidio kako jepostaohit u staroj Jugoslavijiglumećiu,,Sivomdomu“.
U profesionalnoj karijeri čini se da su vam se ostvarili svi ciljevi,postoji li žal za nekompobjedom ili trofejom koji nijeste uzeli i da li nakon uspjeha sa crnogorskom reprezentacijom imate novi cilj? - Sebi nikad nijesampostavljao neke posebne ciljeve. Moja jedina želja je bila da se bavimonim čime volim i da to radimna najbolji mogući način. Kroz mlađe selekcije Jugoslavije osvojio sam sve što sammogao osvojiti, a u seniorskoj, sticajemnekih okolnosti, nijesamdobio šansu u pravom trenutku. Ne žalimni za čime,
a i ne patimod toga hoću li osvojiti Evroligu ili neku odmedalja na velikim reprezentativnim takmičenjima. Da se razumijemo, ovo su bile samo kvalifikacije za odlazak na Eurobasket u Sloveniju, što smo sami sebi nametnuli kao obavezu,a drugo je što smomi odnosom i rezultatima učinili da narod to doživi kao da je u pitanju neko veliko takmičenje - odgovorio je Pavićević.
Bookmarks