...
Нажалост, дефинисање црногорског питања није ишло овим током. С једне стране се ни у Србији није довољно водило рачуна о том специфичном статусу Црногораца у оквиру укупног српског корпуса па је нпр. било предлога који су Црну Гору видели као обичан регион Србије. С друге стране, у самој ЦГ комунистичка владајућа класа све више је од Другог светског рата јачала антисрпску перцепцију црногорског идентитета. Мали прекид је био период прве половине деведесетих, када је изгледало да су се Црногорци масовно вратили својим традиционалним српским коренима.
...
Najsramotnije vrijeme čuda to je crnogorska istorija ikad viđela, prvi i jedini put se brukalo crnogorsko oruje, mnim da se zdrav čo'ek nikad ne bi podupirao time.
A to se tiče tih priča 'oteli đedu njive da bi im postali vlasnici oni bijednici i fukare', 'oće li vam ikad postat jasno da su te crno-bijele priče kotale Srbe i Srbiju vie no kosovski boj?
I stric moga oca je bio četnik ( nacionalista, mada znam da bi bilo previe očekivat od vas da znate razliku ), uteka iz drave '45., pa mu drava ostavila i njive i vinograde, i enu- čistačicu u kolu, da vinograde obrađuje, i jo mu, za kaznu, odkolovala svo troje đece ( četničke, slavili su slavu svake godine u sred nae partizanske kuće ) za doktore nauka, e jes' ga nagrdila 'ebi mi oca!
I pročitajte ponekad poneto, nije se nikad nita nacionalizovalo da se daje drugima ( čitaj: bijednicima, fukari i ostalim antisrbima ) u vlasnitvo, no u dravnu imovinu. A izuzetak će bit jedino ako je đede bio Volks- deutscher u Vojvodinu, Albanac na Kosovo ili narodni neprijatelj po odluci suda.
Tačno mi se ponekad učini kad vas sluam, da od '45. na ovamo nije osta' ni jedan valjan čo'ek u ovu zemlju, sve valjano pobila i unitila ona komunistička gadija, jedino ne znam o'kle mi normalni i dobri zalutasmo ođe?
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Bookmarks