Socijalno-društveni faktori:
Uticaji ovog tipa nadjačavaju biološke uticaje i mogu osobu koja nema biološke predispozicije opredijeliti za homo život.
Obim količine raznih uticaja je prevelik da bi se mogao prikazati u ovom postu detaljno zato ću to samo prikazati okvirno.
Roditeljski uticaji:
Osobe koje žive u roditeljskoj zajednici koje imaju izvrnutu strukturu odnosno gdje majka preuzima ulogu osobe koja radi, nabavlja hranu i drži glavnu riječ u odlučivanju odnosno ima dominantnu ulogu dok muškarac je zadovoljan podredjenim položajem. Ovaj sljed dogadjaja može dovesti do razvoja homoseksualnih sklonosti.
Efekat samohrane majke je povezan sa pojavom homoseksualnosti djece u budućnosti samo kod slučajeva posesivnog odnosa u ostalim slučajevima je srednja statistika.
Efekat zanemarivanja od strane roditelja nije pokazao značajan uticaj iako su zabilježeni slučajevi.
Efekat brojne istospolne braće/sestara, pokazan je uticaj na osobe koje su rodjene posljednje (ili medju posljednjim) u porodicama koje imaju mnogobrojno istospolno potomstvo (3 ili više). Ovaj efekat se u potpunosti gubi (prelazi u srednju statistiku za normalne uslove) ako je barem jedno dijete suprotnog spola. NAPOMENA: u ovim slučajevima takodje je pokazano da je veća vijerovatnoća radjanja dijeteta sa gore pomenutim biološkim promijenama nego u drugim zajednicama, razlog za ovu pojavu je nepoznat (za sada)
Uticaj okoline:
Materijalna sigurnost izgleda da ima svoj udio u opredijeljenju za isti spol, naime pokazano je da je vijerovatnoća takvog opredijeljenja veća u osoba koje od početka imaju svu materijalnu sigurnost, a bez opasnosti da će se takvo stanje promijeniti u budućnosti.
Oni koji su rodjeni u materijalno situiranim (ovo ne znači bogatim da se razumijemo) porodicama koje imaju stalan i siguran izvor prihoda imaju veću vijerovatnoću no ostali da se opredijele za isti spol.
Sloboda društva. Ovo ne moram komentirati nadam se.
Revolt koji proizilazi iz slobode govora, a povezan sa višom edukacijom. Ovo je vrlo kompleksan uticaj i predstavlja u stvari kombinaciju revolta (proisteklog iz odbrane slobode društva), višeg stepena opšteg obrazovanja (koje stvara taj revolt protiv konzervativnih i dekadentnih pogleda na svijet) te slobode govora koja u principu dozvoljava da svak kaže sve te onda nastaju ofanzivni komentari protiv homo opredijeljenja, a koji kasnije pokreću revolt u gore pomenutim krugovima višeg stepena opšteg obrazovanja. Ovdije sam namijerno dodao opšte obrazovanje da se ipak razlikuje od specijalističkog akademskog višeg obrazovanja (nadam se da uočavate razliku).
U principu efekat durenja.
Postoji još mnogo uticaja ali nemam baš puno vremena (čitaj volje) da sve navodim.
Homoseksualizam kao fenomen je sveobuhvatan ali ne procentualno raširen.
Niti jedan homoseksualac nije nastao po principu od danas ebem šup()ke već je to sljed uticaja koji dovode do tog izbora. Ako želimo da smanjimo populaciju ljudi tog opredijeljenja onda moramo:
1. povećati količinu ljudi visokog općeg obrazovanja, a smanjiti populaciju irvasa da se ne bi stvarao revolt.
2. Kako u gore pomenutim oblicima porodičnog okruženja nemamo pravo dirati (jer su to ipak sve dobro funkcionirajuće zajednice osim kod slučaja posesivnosti i zanemarivanja) onda moramo ukazati takvim zajednicama da postoji mogućnost pogrešnog opredjeljenja kod dijece te da pokušaju odnose u samoj zajednici prilagoditi na način da se vijerovatnoća smanji
3. Popraviti opšti izgled društva u smislu širenja tolerancije jer veća tolerancija smanjuje potrbu za revoltom (na obije strane)
4. Homoseksualnim osobama (one koje su voljne da slušaju i da prihvate tudje mišljenje s obzirom da iako oni sebe zovu obrazovanim ipak su netolerantni prema onima koji ne gotove to opredijeljenje) ukazati na mane tog opredijeljenja (nemogućnost imanja svoje djece normalnim putem (već će morati pribjeći usvajanjima ili medicinskim zahvatima koji su skupi i ne garantuju uspjeh i zdravo potomstvo) kao i sam društveni odnos sa ostalim ljudima koji su uvijek ipak donekle odbojni pa bili i najtolerantniji. Higijena takvog odnosa je takodje upitna.
Činjenica je takodje da heteroseksualac može promijeniti svoju orijentaciju tokom života, a da je i suprotan sljed dogadjaja takodje vijerovatan i čest.
Medjutim dokazano je da samo svoja odluka utiče na to (otprilike koliko i odluka da se ostave cigari), a da vanjski agresivni uticaji imaju kontra efekat ukotvljujući osobu u to opredijeljenje pa čak i tijeraju tu osobu da okreće druge na svoju stranu u pokušaju da stvori krug istomišljenika i na taj način zaštiti sebe od agresije.
Jedan zdrav razgovor pro i kontra je ovdije inperativ i on možda neće okrenuti tu osobu na hetero ali će bar smanjiti tenziju i revolt pa i izgraditi povijerenje i opuštanje koje kasnije može prouzročiti preokretanje.
Primjer bi bio slučaj jednog studenta homo opredijeljenja u društvu hetero tipova koji su naravno zanemarujući njegovo opredjeljenje njega prihvatili kao takvog ali ipak zadržavajući pravo da ganjau suknjice u njegovom društvu. Kasnije se on sam prilagodio i prihvatio svoje mijesto u društvu i danas je oženjen čovijek sa 2 zdrave dijece.
Homoseksualci su manjina i kao lične osobe su ugroženi od fizičkih i psihičkih napada.
To je nedopustivo.
Prihvatiti ih kao sebi ravne je inperativ ali ipak ako se ne slažete sa izborom te osobe ne treba sad u ime tolerancije zaćutati već, kako nalaže sloboda govora, reći mu što se o tome mislite, svoje stavove odbraniti sa razumnim argumentima i to uraditi na miran i civiliziran način i poslje toga sa tom osobom otići na piće uz jasnu naznaku da vi ipak ostajete mainstreem i da je to za vas jedini pravi put.
END
Bookmarks