Teško je reći da li manje postoji na teritoriji "Srbije" ili "Crne Gore". Konstitutivni djelovi federacije sami faktički ne postoje. Na jednom djelu "Srbije" - "Kosovu" - "SRJ" postoji vrlo slabo, najčešće u formi sporadičnih punktova u obliku kuća, enklava, i manastira. Na istom prostoru postoji imaginarno, homogeno, i prije svega albansko "Kosovo", sa svojom vladom i ideologijom, i, naravno, sa istom teritorijom, stanovništvom i legitimitetom kao srpsko "Kosovo". Na sjeveru "Srbije" postoji "Vojvodina", ali vrlo rijetko. "SRJ" postoji u nekim vremenima i na nekim prostorima i u "Crnoj Gori". Svako ima pravo da u njoj učestvuje ili ne. U tome postoji nevi|ena sloboda. Svaki Crnogorac može da se probudi u "SRJ", popodne da šeta "Crnom Gorom" i uveče, većinom pod utiskom lošeg vremena ili drugih spoljnih pritisaka, da se opet vrati u "SRJ". Svo to vrijeme ne mora ni da napusti svoju ulicu. U "Srbiji", medjutim, "SRJ" postoji uglavnom tokom ljetnje sezone, što svakom njenom stanovniku omogućava da ide na more bez pasoša. Preko zime "Jugoslavija" može da ostane u ormaru, kao i gaće za kupanje, odnosno foto-albumi sa slikama sa plaze, koje se iznose samo kad dodju rijetki strani gosti. Ekonomija je ostala daleko za duboko transformisanom državno-političkom scenom. Privatizacija gotovo nije počela, "ekonomskim životom" još uvijek dominiraju socialističke monopolne firme, izbor i kupovna moć potrošača jesu minimalni... Situacija u sferi državne ponude neuporedljivo je bolja. Ovdje monopola nema, vlada pluralitet, široka ponuda različitih država, predsjednika, nj.kr. visočanstava, prinčeva, himni, zastava, akademija i alternativnih verzija drzavne ideologije, nacionalne istorije... i sve to vrlo jeftino.
- Neko mora vladati
Ovih dana, uz saradnju sa zapadnim investitorom, koji se već duže vremena interesovao za ovaj prostor, pojavio se još jedan nov i potpuno originalan proizvod, još jedna imaginarna država: "Srbija i Crna Gora". Njena pojava, naravno, ne znači kraj pluraliteta imaginarnih država na istoj teritoriji. Naprotiv. Iako su mediji glasno proklamovali "kraj Jugoslavije" i "prvi dan nove države", "SRJ", naravno, nije prestala da postoji. Ona će, logično, i dalje postojati, sa svojim ministrima, pasošima, navijačima, vojskom i predsjednikom. Niko ne pobje|uje i niko ne gubi. Pored nje, u najboljoj demokratskoj tradiciji ovih prostora, postojaće i nova država "Srbija i Crna Gora", sa svojom administracijom, parlamentom, predsjednikom... Ovdje ima dovoljno mjesta za sve države.
Jedna imaginarna država, uprkos retoričkim bitkama, ne smeta drugoj. Ima mjesta za još više takvih država, bez ikakve opasnosti za one koje su već tu. Postoje samo dva uslova, dva pravila, koja je nemoguće prekrsiti. Prvo: država mora da ostane imaginarna. Neko mora vladati, a to, naravno, nijesu države.
Države su, podsjetićemo, imaginarne. Jedina stvarna i efikasna vlast na ovom području je uvijek bila lična, nikad državna. Oni koji, već godinama, imaju ličnu vlast ili su je tek nedavno stekli, ne smiju biti ugroženi jačanjem drzave. To bi bilo protivno istorijskom trendu izumiranja države, što su oni koji sada drže vlast proučili i shvatili još u mladosti. Drugo: ima mjesta za svaku državu, ali ne smije se zvati Crna Gora.
Crna Gora ne smije da postoji, niti u imaginarnom smislu. Crna Gora je prijetnja za stabilnost regiona. Crna Gora bi izazvala domino efekat. Crna Gora znači ekonomsku propast. Crna Gora je zeleno svjetlo separatistima istoka i zapada. Crna Gora je zelena transverzala. Crna Gora je kanal za šverc droge, ljudi i oružja. Crna Gora je nelogična. Crna Gora je anahronizam. Crna Gora je mikronacionalizam. Crna Gora je prevaziđena. Crna Gora je smješna. Crna Gora je mala. Crna Gora je opasnija od SIDE. Stvarno je opasna i uvijek je bila. O tome svjedoče arhive davno srušenih imperija. Moćnih i stvarnih, nikako virtuelnih. I njima je smetala Crna Gora, onakva kakva je bila, mala i siromašna.
Na početku 21. vijeka, čak i na Balkanu, već postoji pluralizam. Ideja crnogorske nezavisnosti ima i svoje alternative. Imaginarne drzave i surovo realnu ličnu vlast. Kao do sada.
František Šistek
http://www.lscg.org/content/respekt-1-13.html
Bookmarks