Podsjeticu te da je tvoje pitanje bilo:
Kakve su bile sankcije za propagiranje posebne crnogorske nacije ?
odakle je i krenula nasa polemika. Objasnio sam da problem nijesu predstavljala "provincijalna imena" vec djelatnost Crnogorske stranke, njena propaganda drzavnosti i nacionalne ideje kroz upotrebu termina Crnogorac i Crna Gora.
Da zakljucimo - odgovarajuca upotreba ovih termina, onako kako si ti rekao, jeste bila dozovljena ali nije bilo uputno nacionalno se odredjivati kao Crnogorac ili pominjati mogucnost obnavljanja drzave, jer su posledice/sankcije hapsenja i ubistva.
Nijesi me razumio. Rekao si:
O nekakvom teroru protiv Crnogoraca teško da se može govoriti.
teško je govoriti o "ubistvima Crnogoraca".
Ubistva "terorista" i civila, silovanja, pljacke, paljenja kuca i hapsenja jesu teror i postojala su u Rovcima i Moraci, a bila su izvrsavana od strane srpskih vojnika i instalirane crnogorske uprave. Doduse, u Moraci je teror "vlasti" bio manjeg inteziteta, jer se ovdje uglavnom radilo o pruzanju utocista "pobunjenicima" ili kasnije samo komitama. Nijesam siguran, ali cini mi se da je prije dvije godine u Kolasinu preminuo i poslednji zivi svjedok drzavnog terora u Rovcima.
Inace, "teroristicki" pokret, kako ga ti nazivas, ja smatram odbranom pogazenog ustavnog poretka Crne Gore, i rijec je o onom dijelu oficira regularne vojske koji se nije stavio na raspolaganje srpskim vlastima i rusenju drzave. Taj pokret, iako razbijen, malobrojan i bez sustinske organizacije, nastavio je da zivi kroz komite skoro do II sv. rata.
Tvoje rasudjivanje ce biti objektivnije ako procitas i druge izvore o 1918.-oj u Crnoj Gori, prije svega o njenom ustavnom uredjenju, podgorickoj skuptini i teroru.
.
Bookmarks