Ne vjerujem u sudbinu!
Svako kroji svoj život kako mu je volja..a uvijek mi je bilo smiješno i patetično ono ogavno:
'to je sudbina, što ćeš'..
Je l to znači da treba da, sjedneš i ništa ne radiš, čekaš, jer će sudbina da odradi to umjesto tebe...
U bajke vjerujem, ali ne i u gluposti i raznorazna opravdanja neuspjeha na konto sudbine...
Ne možemo da utičemo na to đe ćemo da se rodimo i ko će nam biti roditelji, braća, sestre, familija... a na sve ostalo možemo - prijatelje, posao, opredjeljujemo se i usmjeravamo tok svog života svojom slobodnom voljom! Vjerovanje u sudbinu, po mom mišljenju, je nedostatak volje, odlučnosti i hrabrosti.
Bookmarks