Moja ljubav-moja stvar...ili nije?

[zvoncica]

Pošto više nijeste mali, bukvalno pratim kako odrastate, kako pišete ozbiljnije, kako mijenjate stavove, tj ne mijenjate ih nego ih jednostavno prilagođavate svojim godinama, iskustvima....e sad, pošto, rekoh, nijeste više mali (recimo, Artemis je imala svega dvadesetak godina kad sam ja došla na ovaj forum, a sad je ozbiljna đevojka )...
Zanima me koliko utiče okolina (roditelji, braća i sestre, prijatelji, kolege) na vaše izbore, prije svega emotivne (ljubavne) izbore, mada i na sve ostale?
Dešava li se da poslušate roditelje jer su iskusnji, iako recimo nijeste sigurni ko je tu u pravu? Ili druga, drugaricu, sestru, ako vam nešto kažu za djevojku/momka koja vam se dopada ili sa kojom ste u vezi....može li nečiji sud, koji može biti i pogrešan i na prvu loptu a i ispravan, bogami, da vas obeshrabri, da vas navede da napravite drugačiji izbor, da vas zamisli, da vas barem natjera da nešto provjerite, da sačekate, da vidite...

[aLaPaCha]

Slušam samo sebe i svoje srce kad su emocije u pitanju...a Boga mi i druge stvari. Nisam od onih koji "uče nabtuđim greškama" ili kako god...isključivo na svojim i dok se sama ne "opečem".
I upravo moja ljubav i život i ostalo-moja stvar.

[assassinate]

Saslusam, uglavnom, uvijek kad neko ima potrebu da mi da neki savjet ili sugestiju, ali ne mogu da se sjetim da sam isto prihvatio ili da je necije misljenje bilo presudno u donosenju bilo kakvih odluka u mom zivotu. Cak stavise, kad malo bolje razmislim, uglavnom sam uvijek radio suprotno od onoga sto su mi savjetovali.
Nisam siguran da li bi bilo bolje i da li bih, mozda, bio sretniji da sam ucio na greskama drugih, a ne na svojim, ili da sam, u par navrata, makar razmotrio neke stvari koje su mi drugi savjetovali. Ali, kako godine prolaze i kao savrseni nihilist, sve manje, tj. uopste ne razmisljam o tome da li bi nesto bilo drugacije da sam mozda poslusao neciji savjet i da sam odreagovao na drugaciji nacin nego sto jesam.
Reakcija na predjasnje akcije, ultimativno, uvijek je ista; iz zivota, ovakvog ili onakvog, ne moze proizici nista osim smrti.

[zvoncica]

Nijesam ni ja baš od onih koji vole da im se neko petlja u odluke i u život, a posebno ne volim savjete koje ne tražim, od savjetnika koji se sami nametnu...to me baš iritira ako ne tražim savjet a neko se nađe pozvan da ga da. I jako mi smeta kad ljudi karakterišu osobe koje ne poznaju kao loše samo na osnovu površnog poznanstva...

[the_lady_marianna]

Ne tražim savjete.
Ne (rado) dajem savjete.


Zatvorena sam osoba, ponekad ljudi i ne primjete da me nešto muči, ako baš ne mogu da sakrijem, distaciram se dok ne prođe. Jednostavno sam takva...

[ovizionizi]

Ljepota je prolazna. Savjet koji se mozda i najcesce moze cuti od roditelja, a za koji smatram da je pogresno ucenje. Jedino je primjenljiv kod ekstremnih primjera naopakog karaktera i intelekta, onda stvarno covjek treba malo i da zazmuri. U svim drugim primjerima, ljepota treba da ima prvenstvo. To je lekcija koju sam naucio tek u 20-oj. Bijah vec dvije godine u vezi sa curom koja je slatka, bistra, ali koja je imala drugaricu koja je bomba. A upoznao sam ih u isto vrijeme i imao priliku da biram, bukvalno. I odaberem ovu koja je bombonica, sva na mjestu, jer je ova druga bila pomalko bezobrazna, svadljiva.. ali taaako zgodnaaa... I nakon dvije godine je prevarim sa tom drugaricom i skontam kakvu sam gresku cinio i sebi i toj curi sa kojom sam bio. Od tad vise nikad nisam imao unutrasnjih nemira i dilema u vezi toga sta zelim, sta me cini srecnim i spokojnim.

[Nista]

Nemam potrebu da dijelim previse sa prijateljima kumovima i rodjacima tj nije me volja pricati, tako da nemaju sta konkretno da savjetuju. Ponekad neisprovociran prica neko ,obicno iz nekog svog iskustva nesto sto ne zanima nikoga, ali obicno sam pripit pa cujem samo zamor i glasove. Kada je dobro savjetujem se sa voljenom osobom, kada je lose sa bocom.

[KRKNA]

Volim, a srećom imam i kome da se požalim, izjadam, pofalim, isplačem, ismijem.
Interesantno da uvijek sama odlično pogodim logičan slijed stvari, al patologija u meni, nije dozvoljavala da prekinem na početku nešto za šta vidim da nema baš neku svijetlu budućnost, no puštim da me problem 'siluje' i mrcvari...
Nije da krivicu prebačam na druge, ali često čujem-slušam kritike na račun moje naprasitosti, grubosti, takta i smirenosti bez..i onda se pogubim, jer bih dostinu mužjaka (da ne kažem skoro sve) u mom životu mršnula poslije prvog susreta, kafe, seksa i sl...Ovako sam zbog kritika na račun moje prirode dozvoljavala njima stvari koje su na neki način vrijeđale moje dostojanstvo, stavove, a ja sam mislila da to tako treba, jer je svaki početak težak, pa na neke stvari treba da zažmurim, prećutim, ne reagujem ishitreno...Naravno da sam shvatila da je to jedna velika greška, jer sam primorana da glumim nešto što nijesam...
Od skoro sam opet ona stara, čim mi se nešto ne dopada - 'bimtelju'..pa ko ne može sa mnom, ništa strašno, nije tragedija..eto đevojaka, bješe li ono, 6 x više no momaka...pa, izvol'te bonace, a neko volii nas uragane

[Caesar]

Ja nikad te stvari nisam djelio sa drugima tako da osim par izuzetaka niko nikad nije ni pokusao da me savjetuje. Moja intima, moja stvar. Bilo je onih dobronqmjernih koji oce posto poto da udjele savjet. Uvijek me iznenade sa tom zeljom i sa tako malo informacija na osnovu kojih kreiraju sqvjete. Ali valjda se broji dobra namjera.

Za ostale stvari isto tako. Da sam slusao ove oko mene ne bih iskusio neke od najludjih i najboljih stvari. Dok god sam smatrao da je rizik pod kontrolom nije bilo prepreka i tu savjeti nisu "pomagali". Te ekstremne situacije cesto osvjeste jedan dio nas.

Da li cu ja moju savjetovati djecu? Necu. To ne radim vec pokusavam da imaju sto vise informacija i uglova gledanja pa nek sami odlucuju.

[Ulix]

Predrasude nijesu dobra stvar. Kao ni uskakanje u zaključke.
Ne volim te savjete tipa nije za tebe, niti kada se formira mišljenje na osnovu tuđih zaključaka.
Neiskustvo ponekad valja preduprijedit ali ne i obavezno.
Čitav svijet je u odnosu i nikad se ne zna kako dvoje ljudi mogu interagovati.

[Arhitetka]

Da mi neko rece, vidji, ovaj voli da sminka u ljubicasto, a nije trandza, odmah bih zapalila put pod noge.

[Artemis]

(recimo, Artemis je imala svega dvadesetak godina kad sam ja došla na ovaj forum, a sad je ozbiljna đevojka )...

Tacno tako staramajko.

Mili su mi i bitni savjeti i rijeci ljudi koji su mi bliski i kojim povjerim situaciju,tj ispricam im o nekom koga sam upoznala ili je upoznavanje u procesu.Ocu nikad u zivotu nisam nesto povjerila toga tipa al majki jesam i bila mi je veliki,ma najveci oslonac kad bjese neka situacija koja me bila pritisla,inace nisam otvorena porodicno sto se tice intime,ne volim da brinu.Narocito ne vidim potrebu sad kao zrela i samosvjesna osoba.
Bilo je da mi kazu za nekog dobar je covjek pa mi se mrvu omeksa povjerenje dok ne ustanovim da je on dobar ali u odnosu prema meni ima pogresne pristupe.A bilo je i da kazu losa je to osoba,nista dobro od nje dok ja od te iste ne naucim nesto dobro i korisno.Nesto sto ce da mi donese veliku i bitnu promjenu u zivotu.
Svi putevi su me odveli tamo gdje sam ja zeljela da budem,tako da je pri svemu uvjek bilo najbitnije ono sto ja osjecam i onako kako sama mislim.