Moram ovdje pomenuti jednu meni dragu djevojku koja je završila ekonomiju kao sjajan student, inače sposobno dijete koje se na budžetu školovalo jer je bila lučonoša a nije bukvalno ni za jednu knjigu od roditelja pare uzela, nego je sama sebi plaćala sve honorarnim poslom kao hostesa u pozorištu dok je studirala, i stipendijama koje je dobila, kao i studentskim kreditom, dakle ni euro za doručak nije od roditelja uzela, onda je odradila pripravnički, nakon toga pošla doma jer nije bilo posla za nju, ali je ona čuvala jedno dijete dok se nije javila na oglas za sekretaricu u firmi, koja joj je u startu ponudila užasne uslove, kojima je bila nezadovoljna, ali je računala da je bolje da radi pa će tražiti posao u struci (njena je želja bila bankarski posao)...međutim, pošto je ona jedno vrijedno, uljudno, pošteno, posvećeno poslu dijete, njene gazde su njen trud nakon pola godine nagradile platom većom za 50%, a onda su je nakon godinu, godinu ipo, ili dvije, prebacili u računovodstvo, dali joj ugovor za stalno i popeli joj platu 100% u odnosu na prvu platu koju je kod njih primila...nakon dvije godine, postala je šef računovodsta i danas je već finansijski direktor firme...ima poprilično dobru platu, sasvim sigurnu egzistenciju...njoj se isplatilo to što je rekla "bolje raditi i za 300 eura nego bez banke sjedjeti i čekati da mi neko ponudi direktorsko mjesto"...znam da ovo nije uobičajen scenario kod nas ali dok ne probaš nećeš znati, nećeš nekome dati šansu da prepozna tvoju vrijednost
Bookmarks