Mitomanija i “lažibajke” o porijeklu crnogorskih plemena

[Hari Krisna]

STAV: Ko širi “lažibajke” o porijeklu crnogorskih plemena? (1)

04. januar 2012.

Share3Zašto se u Crnoj Gori programirano šire neistine o nastanku crnogorskih plemena i pokušava proturiti kao istina laž da su Crnogorci nastali kao plod srpskog izgona sa Kosova nakon 1389. godine? Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ Postoje razne metode za posrbljavanje Crnogoraca, precizno razrađene i planirane. U Crnoj Gori ih odavno sprovode pojedini srpski istoričari; sveštenici SPC, uglavnom odgojeni u Srbiji; ali i prosrpski političari (koji su se s vremenom pretvorili u srpske). Jedna od tih metoda je - da se Crnogorcima umjesto pravog identiteta usadi mitomanija –“lažibajke”. Ta se praksa sasvim lijepo razvija, napreduje, uhvatila je korijena, naročito među slabije obrazovanim, mada se prima i kod obrazovanih Crnogoraca. Sadržina te mitomanije svodi se na sljedeću tezu: Crnogorci su porijeklom od srpskih srednjevjekovnih plemića. Sigurno ste čuli takve priče, možda djelimično I povjerovali u neke od njih! Saga o “pokosovkom zbegu”: Po tim lažibajkama, većina Crnogoraca su zapravo "pokosovski zbeg"; Crnogorci su navodno bili plemići na teritoriji današnjeg Kosova, pa nas neko izdade u boju 1389. godine i onda smo se - zbježali u bezvodni crnogorski kamenjar. Iako su preci bili kosmetsko plemstvo otuda nijesu donijeli nijednu jedinu knjigu, niti postoji bilop kakav materijalni dokaz. Ni u jednoj crkvi i manastiru ne postoji ni jedan jedini zapis kako smo se ovđe zbježali u 14. i 15. vijeku. Srpski istoričari nerado navode ovu vrstu mitomanije, mada ih ima koji to pomenu, iako nikada, naravno, ne pruže bilo kakav dokaz. Tako, na primjer, srpski istoričar dr Radoš Ljušić je u aprilu 2011. u emisiji "Živa istina" na TV IN to pomenuo, ali je novinar Darko Šuković spremno dočekao tu priču, tražio je od Ljušića dokaze za tu tvrdnju, ali dr Ljušić nije imao nikakav dokaz. Možete pogledati: . Valja napomenuti: dr Ljušić nije samo istoričar već i političar, nacionalističke orijentacije. No, ako se istoričari i ustručavaju da bliže objasne priču o Crnogorcima kao nasljednicima Srba sa Kosova, srpski sveštenici, političari, umjetnici, pravnici nemaju takvog zazora: narodu se u redovnim dozama usađuje mitomanija. Jednostavna logika: Crnogorcima valja usaditi lažni identitet; onda će oni svojevoljno hoditi prema rajskoj zemlji, u kojoj će teći med i mlijeko - Velikoj Srbiji. Na tom putu žrtve neće biti važne, naročito neki istorijski podaci… I pored čvrstog stava srpskih nacionalista o "srpskom rodu", "srpskoj krvi" i "srpskom poreklu Crnogoraca sa Kosova", priča te vrste je samo jedna obična ideološka flodskula, u stvari - izmišljotina i besmislica. Pročitali ste ili ste čuli - ili čak i sami ponavljate priče - koje kolaju Crnom Gorom, tipa: "Moji su od Mrnjavčevića", "moji su od Vukana Nemanjića", "moji su od Brankovića", "moji su od Orlovića"... Mitomanija ove vrste ušla je tokom 20. vijeka u mnogo monografija o bratstvima i plemenima, nemam prostora da citiram kakve su sve ludorije pisali ljudi koji su smatrani i smatraju se za vrlo ozbiljne ljude. U narednim pasusima pokušaću da objasnim neke notorne zablude u Crnoj Gori, naročito u tumačenju porijekla nekih plemena u Crnoj Gori. Nikšići (Trebješani, Župljani, Rovčani): Momir Bulatović je u emisiji "Kako se dogodio narod" koja je prikazana na B92 u januaru 2010. godine, pričao: "Metohija jeste bila izvorno crnogorska, tamo su sve ljudi iz Crne Gore bili. To je neki žal Crnogoraca od kosovske bitke pa nadalje i činjenica da je to sastavni dio našega nacionalnoga bića." Možete pogledati: Momir Bulatović je naravno, kao i svi Bulatovići porijeklom Rovčanin, a Rovčani su nekada bili dio srednjevjekovnog zetskog plemena Nikšići. To se pleme Nikšići uglavnom podijelilo na tri dijela. Na Župljane - većina stanovnika današnje nikšićke Župe su porijeklom od plemena Nikšići. Drugi dio su Nikšići iseljeni u Rovca, đe su prevladali; većina Rovčana su porijeklom Nikšići, među njima velika bratstva kao što su Bulatovići, Vlahovići, Šćepanovići. Treći dio starih Nikšića - Trebješani, bio je naseljen u okolini grada Onogošta (Nikšića) kod brda Trebjesa, odakle su se krajem 18. vijeka masovno iselili, najveći dio njih – u Rusiju, ali ima ih rasutih i po Crnoj Gori. Akademik SANU Branislav Đurđev ovako je pisao: "Po podatku iz Kotorskih knjiga iz 1399. godine i svedočanstva ugovora sa Mlečanima iz 1455. godine, Nikšići u Zeti su prebivali negde oko Podgorice" (knjiga "Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena", Titograd, 1984, strana 102). Evo i link za to poglavlje iz knjige: http://www.megaupload.com/?d=FAW3ADTK Inače, sami Nikšići (od kojih su Rovčani i Župljani) nemaju predanje da su porijeklom iz Metohije i slično. To nije smetalo Momiru Bulatoviću da sa pozicije preśednika Crne Gore svojevremeno ugrađuje lažni identitet svom narodu, a to nastavlja da radi i danas. Jednostavno, lažni identitet Crnogoraca je isplaniran u Beogradu, zadaci su podijeljeni, Beograd je naredio da se mitomanija mora postaviti kao realna istorija. Čevljani i Moračani: Kolovođa atakovanja na crnogorsko nacionalno biće, visokopreosvećeni mitropolit Amfilohije, neumoran je kad treba izvršiti misiju - posrbljavanja Crnogoraca. Tako je u Gornjem Lipovu kod Kolašina 12. avgusta 2010. pričao okupljenom narodu, vrlo smireno, ozbiljno i sa nekim śetnim prizvukom, kao čoek koji hoće da ostavi utisak pravednika, čoek kome je samo istina na umu: "...Eno, služio sam službu, u mnogim mjestima na Kosovu, ovih dana dokle tamo boravim, a služio sam i između Prištine i između Mitrovice, ono mjesto u kome još postoje prezimena Milića… pa gledam i onda se sjetim, odatle iz toga mjesta je Ozro i Ozrinići i Pavle Orlović. Iz tog mjesta su preci i Mila Đukanovića, predsjednika današnje Crne Gore, otuda je i Bijeli Pavle, jeste i na nesreću baš iz tog mjesta eto, došao potomak koji će se odreći Kosova i Metohije, tužna priča i čudna priča, velika nesreća, ništa gore i ništa teže za Crnu Goru, da ne kažem ništa sramnije, od toga, u istoriji Crne Gore, od Kosova odreći se... ...Krećemo iz Vučitrna i vraćemo se u Vučitrn, Vučitrn odakle su Đukanovići, Crnogorci pola Katunske nahije je iz Vučitrna, iz toga kraja...". Možete preslušati na: http://www.svetigora.org/node/7522 Amfilohijev rezon je da su Đukanovići prije 650 godina bili Srbi, pa bi sad bilo normalno da u svemu podržavaju "maticu" Srbiju. Dakle, prema ovoj izjavi Amfilohije ništa drugo ne priznaje osim krvno porijeklo, to je jedini oblik koju jedna nacija može imati. Zanimljivo je, međutim, da u SAD živi bar više od trideset miliona ljudi koji su potomci Njemaca. Kako i zašto su se oni borili protiv Hitlera u II svjetskom ratu, Amfilohiju Radoviću sigurno ni najmanje nije jasno. Njemac doselio u USA početkom 20. vijeka, a nekih 30 godina kasnije bori se protiv Njemaca iz "matice". Ovo je vjerovatno za našega Amfilohija zapanjujuća činjenica! Lider Nove, Andrija Mandić, u septembru 2008. godine je pričao: "Oni koji su Mila doveli na vlast sada očekuju da im on vrati dugove. Neka im vrati sam, a ne preko Crne Gore. Ako do priznanja Kosova ipak dođe - crnogorski Srbi će uraditi sve da se ta odluka promeni - jer bi to bila bruka za sve nas i za naše pretke. To što radi Đukanović nije Crna Gora. Većina crnogorskih porodica došla je u ova brda s Kosova posle kosovske bitke. I preci Mila Đukanovića su odatle. Oni su od Vojinovića, ovamo su došli iz Vučitrna. Sramota je da ih on ovako bruka i ponižava" ("Kurir", 10. septembar 2008., link: http://www.kurir-stil.rs/clanak/poli...-09-2008/izrod)

[Hari Krisna]

Lažna priča o Ozrinićima: Da se vratimo Ozrinićima. Nije poznato kada je smišljena pričica o tome kako su Čevljani (Ozrinići) porijeklom iz Metohije; vjerovatno tek u dvadesetom vijeku. Ali, Ozrinići se u istorijskim dokumentima pominju u prvoj polovini 14. vijeka, pedeset godina prije Kosovske bitke.
Srpski naučnik Risto Kovijanić je u knjizi "Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima XIV - XVI vijek" (Cetinje, 1963) prikazao ispise iz kotorskog arhiva u kojem se Ozrinići pominju 1335. god: "Grubša Tolić (Grubscia Tolich) ugovorio je s Nucijem Gile iz Kotora, 3. juna 1335, da mu preda do Mitrova dne 80 ovaca s vunom i 30 jagnjadi. Za njega su jemčili: Mojan Miletić, Nenoje Ozrihnić i Pavle Kostić (Moyan Milletich, Nenoye Osdrichinich et Paulus Costich)..." (strana 220).
Kovijanić je u kotorskom arhivu našao dokument iz 1396. godine, sebe su deklarisali kao Vlahe: "Nos Nichola Grubsich, Cusich Manovich, Bacel Voanovich, Glava Hosrichnich, Cosan Osrichinich, Vochotta Tolich, Vithoye Popovich, Petan Priboyevich, Biladin Vladoyevich, Vlaci." (strane 188. i 189). Riječ nos na latinskom znači - mi. Link za knjigu: http://www.megaupload.com/?d=6PQVD8C3 Pored Ozrinića, po kojima je pleme dobilo naziv, u oba dokumenta se pojavljuju Tolići. Na Čevu i dan danas postoji selo Tolići! Ozrinići se dakle, u kotorskom arhivu pominju 54 godine prije boja na Kosovu, i nemoguće je da su "pokosovski zbeg". Vidimo perfektne istorijske dokaze da je metohijsko porijeklo Čevljana čista bajka, ali to nije dobroćudna bajka za đecu, ovo je zla bajka, napravljena sa zlom namjerom, lažibajka. Ozrinići ili Čevljani su se razgranali na dosta mjesta po Crnoj Gori. Kilibarde iz Banjana su sa Čeva. U Komanima ima bratstava porijeklom sa Čeva. U Morači nekoliko bratstava je porijeklom sa Čeva. Dedeići ispod Durmitora su takođe porijeklom sa Čeva. Đokovići (od kojih je Novak Đoković) su porijeklom sa Čeva. Itd.
Amfilohije Radović je slične stvari - o kosmetskom porijeklu Crnogoraca, pričao i na drugim mjestima, jednu takvu izjavu možete pročitati na linku: http://www.svetigora.org/node/9437
Porijeklo Moračana: Što se tiče porijekla samih Moračana (od kojih je Amfilohije), tu su stvari takođe jasne. Manji dio Moračana su starosjedioci, političar Goran Danilović je pričao da je u širem smislu Sandić i da su njegovi starosjedioci u Morači. Etimološki, Sandić je od vlaškog imena Sanda ili Sandalj. Svako može ukucati u Google prezimena Sandeanu ili Sandescu pa će pogledati rezultate; znamo da su Vlasi jedna od ključnih komponenti u stvaranju rumunske nacije. Turski defteri iz 15-og vijeka stanovnike Morače izričito navode - kao Vlahe.
Zanimljivo je, ipak, navesti da su velika većina današnjih Moračana doseljenici iz albanskog katoličkog plemena Hoti, vjerovatno su u Moraču došli u 16. vijeku. Sami Moračani su to kazali Pavlu Rovinskom koji je zapisao da su najveća bratstva u Morači - Radovići, Medenice, Rakočevići... porijeklom iz Hota. Skenirao sam iz knjige "Etnografija Crne Gore, tom I" (CID, Podgorica, 199, možete pročitati: http://i44.tinypic.com/2vkn381.jpg
Savo Orović to potvrđuje: „I veći deo Moračana vodi poreklo od arbanaškog plemena Hoti. Naime Bogić Moračanin je bio vojvoda Hotski, pa pošto se zavadio s Grudima i njihovim vojvodom oko planine Hotskog Huma, preselio se u Moraču i za uspomenu na staru postojbinu, nazvao je jednu dotičnu planinu ‘Hotska Gora’, koja se i sad tako naziva." Evo link: http://www.rastko.rs/rastko-al/folkl...-folklor_l.php
Ovo je jedino predanje Bogićevaca, samo što se zadnjih decenija prešućuje jer znamo da je po svim anketama animozitet Srba prema Albancima maksimalan, pa zbog žestoke srpske-velikosrpske propagande ovakve stvari nije poželjno pričati. U prilog da su Bogićevci-Moračani daljim porijekom rimokatolici iz Hota, mogu da navedem da od svog doseljenja u Moraču, pa do druge polovine 19. vijeka, nijesu sagradili nijednu jedinu crkvu! A i zašto bi katolici gradili pravoslavne crkve?
Iako nalazi (tobožnje) srpsko porijeklo Crnogoraca u Vučitnu prije 600 godina, sam Amfilohije Radović, sudeći po ovome, teško može vući porijeklo sa Kosova.
Bratonožići i Kuči: Bratonožićima je podarena bajka koja je ušla i u neke monografije i knjige – da potiču od jednog sina despota Đurđa Brankovića. No, Đurađ Branković je - današnjim rječnikom rečeno - bio milijarder; zašto bi mu unuk živio u bezvodnom bratonoškom kamenjaru, niko nikada nije objasnio.
Inače, Brankovići su poslije pada Srbije 1459. pobjegli u Ugarsku, đe su bili plemstvo. Pavle Rovinski, u istoj knjizi koju sam pomenuo, ni slova nije naveo o tome kako su Bratonožići od Brankovića, a Bratonožić Jovan Stefanov Bal(j)ević, prvi Crnogorac doktor filozofije, sebe je polovinom 18. vijeka deklarisao kao Albano-Crnogorca, možete pročitati na linku: http://www.rastko.rs/rastko-cg/povij...evic-opis.html
Da Bal(j)evića nijesu Đido i komunisti prevaspitali? Inače, Bratonjeg je vlaško ime, možete provjeriti na linku spisak Vlaha kojima su imena uklesana na manastir Žiča: http://www.rastko.rs/knjizevnost/lit...abrana_05.html
Kuči su – glavnim svojim dijelom - albanskog porijekla i postoji mnogo izvora koji to potvrđuju, s tim što moram napomenuti da se pod imenom Kuči objedinilo nekoliko srednjevjekovnih opština/družina i to: Kuči, Radotjesi, Kupusci, Kakarići, a možda i još neke. Glavni dio Kuča su Drekalovići, naziv Drekale potiče od albanskog muškog imena Ndre ili po naški - Andrija, a sama riječ kuč, u albanskom znači - crven.
Akademik SANU Branislav Đurđev u istom radu koji sam već naveo (http://www.megaupload.com/?d=FAW3ADTK) na strani 96 piše o podacima iz Dečanske hrisovulje, koja je napisana 1330. godine: "... Da tu treba staviti katun Arbanasa o kome je reč, vidi se i po tome što je starešina katuna Lješ Tuz, koji pripada rodu od kojeg su postali Tuzi, pa se tu nalazi Petar Kuč, starešina roda od kojeg su postali Kuči." Đurđev je slično ponovio i na 97. strani. Kotoranin Mariano Bolice 1614. piše da su Kuči rimskog obreda i kaže: "Kuća 490. Kuči Albanci, komanduje Lale Drekalov i Niko Raičkov, veoma hrabar i ratoboran narod, sa vojnika 1500." Bolicin spis imate na sajtu www.montenegrina.net. Te 1614. godine svi su Srbi bili turska raja, ali kao što vidimo iz ovog isječka, Kuči nijesu bili turska raja, jer po definiciji raja ne može biti - naoružana i ratoborna.
Prema pisanjima Marka Miljanova, istoričara Vladimira Ćorovića, prema dokumentima iz arhiva, Kuči su bili rimokatolici neđe do sredine 17. vijeka (možda i kasnije) kada su prešli u pravoslavlje. Kao i u slučaju Bogićevaca-Moračana nemoguće je da neko, kome su preci bili Albanci i katolici bude srpskog porijekla, jer Srbi te vrste nikada nijesu i nikada neće postojati. Naravno, svako ima pravo da se izjašnjava kako mu volja i da ośeća da pripada kome mu volja, tako i Amfilohije naravno ima garantovano pravo da bude Srbin, isto kao što se njegov rođeni brat (poslije dugog Amfilohijevog izbivanja iz Crne Gore) prije dvadesetak godina izjašnjavao kao Crnogorac (kako je izjavio sami Amfilohije).

[Hari Krisna]

Lažna priča o Ozrinićima: Da se vratimo Ozrinićima. Nije poznato kada je smišljena pričica o tome kako su Čevljani (Ozrinići) porijeklom iz Metohije; vjerovatno tek u dvadesetom vijeku. Ali, Ozrinići se u istorijskim dokumentima pominju u prvoj polovini 14. vijeka, pedeset godina prije Kosovske bitke.
Srpski naučnik Risto Kovijanić je u knjizi "Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima XIV - XVI vijek" (Cetinje, 1963) prikazao ispise iz kotorskog arhiva u kojem se Ozrinići pominju 1335. god: "Grubša Tolić (Grubscia Tolich) ugovorio je s Nucijem Gile iz Kotora, 3. juna 1335, da mu preda do Mitrova dne 80 ovaca s vunom i 30 jagnjadi. Za njega su jemčili: Mojan Miletić, Nenoje Ozrihnić i Pavle Kostić (Moyan Milletich, Nenoye Osdrichinich et Paulus Costich)..." (strana 220).
Kovijanić je u kotorskom arhivu našao dokument iz 1396. godine, sebe su deklarisali kao Vlahe: "Nos Nichola Grubsich, Cusich Manovich, Bacel Voanovich, Glava Hosrichnich, Cosan Osrichinich, Vochotta Tolich, Vithoye Popovich, Petan Priboyevich, Biladin Vladoyevich, Vlaci." (strane 188. i 189). Riječ nos na latinskom znači - mi. Link za knjigu: http://www.megaupload.com/?d=6PQVD8C3 Pored Ozrinića, po kojima je pleme dobilo naziv, u oba dokumenta se pojavljuju Tolići. Na Čevu i dan danas postoji selo Tolići! Ozrinići se dakle, u kotorskom arhivu pominju 54 godine prije boja na Kosovu, i nemoguće je da su "pokosovski zbeg". Vidimo perfektne istorijske dokaze da je metohijsko porijeklo Čevljana čista bajka, ali to nije dobroćudna bajka za đecu, ovo je zla bajka, napravljena sa zlom namjerom, lažibajka. Ozrinići ili Čevljani su se razgranali na dosta mjesta po Crnoj Gori. Kilibarde iz Banjana su sa Čeva. U Komanima ima bratstava porijeklom sa Čeva. U Morači nekoliko bratstava je porijeklom sa Čeva. Dedeići ispod Durmitora su takođe porijeklom sa Čeva. Đokovići (od kojih je Novak Đoković) su porijeklom sa Čeva. Itd.
Amfilohije Radović je slične stvari - o kosmetskom porijeklu Crnogoraca, pričao i na drugim mjestima, jednu takvu izjavu možete pročitati na linku: http://www.svetigora.org/node/9437
Porijeklo Moračana: Što se tiče porijekla samih Moračana (od kojih je Amfilohije), tu su stvari takođe jasne. Manji dio Moračana su starosjedioci, političar Goran Danilović je pričao da je u širem smislu Sandić i da su njegovi starosjedioci u Morači. Etimološki, Sandić je od vlaškog imena Sanda ili Sandalj. Svako može ukucati u Google prezimena Sandeanu ili Sandescu pa će pogledati rezultate; znamo da su Vlasi jedna od ključnih komponenti u stvaranju rumunske nacije. Turski defteri iz 15-og vijeka stanovnike Morače izričito navode - kao Vlahe.
Zanimljivo je, ipak, navesti da su velika većina današnjih Moračana doseljenici iz albanskog katoličkog plemena Hoti, vjerovatno su u Moraču došli u 16. vijeku. Sami Moračani su to kazali Pavlu Rovinskom koji je zapisao da su najveća bratstva u Morači - Radovići, Medenice, Rakočevići... porijeklom iz Hota. Skenirao sam iz knjige "Etnografija Crne Gore, tom I" (CID, Podgorica, 199, možete pročitati: http://i44.tinypic.com/2vkn381.jpg
Savo Orović to potvrđuje: „I veći deo Moračana vodi poreklo od arbanaškog plemena Hoti. Naime Bogić Moračanin je bio vojvoda Hotski, pa pošto se zavadio s Grudima i njihovim vojvodom oko planine Hotskog Huma, preselio se u Moraču i za uspomenu na staru postojbinu, nazvao je jednu dotičnu planinu ‘Hotska Gora’, koja se i sad tako naziva." Evo link: http://www.rastko.rs/rastko-al/folkl...-folklor_l.php
Ovo je jedino predanje Bogićevaca, samo što se zadnjih decenija prešućuje jer znamo da je po svim anketama animozitet Srba prema Albancima maksimalan, pa zbog žestoke srpske-velikosrpske propagande ovakve stvari nije poželjno pričati. U prilog da su Bogićevci-Moračani daljim porijekom rimokatolici iz Hota, mogu da navedem da od svog doseljenja u Moraču, pa do druge polovine 19. vijeka, nijesu sagradili nijednu jedinu crkvu! A i zašto bi katolici gradili pravoslavne crkve?
Iako nalazi (tobožnje) srpsko porijeklo Crnogoraca u Vučitnu prije 600 godina, sam Amfilohije Radović, sudeći po ovome, teško može vući porijeklo sa Kosova.
Bratonožići i Kuči: Bratonožićima je podarena bajka koja je ušla i u neke monografije i knjige – da potiču od jednog sina despota Đurđa Brankovića. No, Đurađ Branković je - današnjim rječnikom rečeno - bio milijarder; zašto bi mu unuk živio u bezvodnom bratonoškom kamenjaru, niko nikada nije objasnio.
Inače, Brankovići su poslije pada Srbije 1459. pobjegli u Ugarsku, đe su bili plemstvo. Pavle Rovinski, u istoj knjizi koju sam pomenuo, ni slova nije naveo o tome kako su Bratonožići od Brankovića, a Bratonožić Jovan Stefanov Bal(j)ević, prvi Crnogorac doktor filozofije, sebe je polovinom 18. vijeka deklarisao kao Albano-Crnogorca, možete pročitati na linku: http://www.rastko.rs/rastko-cg/povij...evic-opis.html
Da Bal(j)evića nijesu Đido i komunisti prevaspitali? Inače, Bratonjeg je vlaško ime, možete provjeriti na linku spisak Vlaha kojima su imena uklesana na manastir Žiča: http://www.rastko.rs/knjizevnost/lit...abrana_05.html
Kuči su – glavnim svojim dijelom - albanskog porijekla i postoji mnogo izvora koji to potvrđuju, s tim što moram napomenuti da se pod imenom Kuči objedinilo nekoliko srednjevjekovnih opština/družina i to: Kuči, Radotjesi, Kupusci, Kakarići, a možda i još neke. Glavni dio Kuča su Drekalovići, naziv Drekale potiče od albanskog muškog imena Ndre ili po naški - Andrija, a sama riječ kuč, u albanskom znači - crven.
Akademik SANU Branislav Đurđev u istom radu koji sam već naveo (http://www.megaupload.com/?d=FAW3ADTK) na strani 96 piše o podacima iz Dečanske hrisovulje, koja je napisana 1330. godine: "... Da tu treba staviti katun Arbanasa o kome je reč, vidi se i po tome što je starešina katuna Lješ Tuz, koji pripada rodu od kojeg su postali Tuzi, pa se tu nalazi Petar Kuč, starešina roda od kojeg su postali Kuči." Đurđev je slično ponovio i na 97. strani. Kotoranin Mariano Bolice 1614. piše da su Kuči rimskog obreda i kaže: "Kuća 490. Kuči Albanci, komanduje Lale Drekalov i Niko Raičkov, veoma hrabar i ratoboran narod, sa vojnika 1500." Bolicin spis imate na sajtu www.montenegrina.net. Te 1614. godine svi su Srbi bili turska raja, ali kao što vidimo iz ovog isječka, Kuči nijesu bili turska raja, jer po definiciji raja ne može biti - naoružana i ratoborna.
Prema pisanjima Marka Miljanova, istoričara Vladimira Ćorovića, prema dokumentima iz arhiva, Kuči su bili rimokatolici neđe do sredine 17. vijeka (možda i kasnije) kada su prešli u pravoslavlje. Kao i u slučaju Bogićevaca-Moračana nemoguće je da neko, kome su preci bili Albanci i katolici bude srpskog porijekla, jer Srbi te vrste nikada nijesu i nikada neće postojati. Naravno, svako ima pravo da se izjašnjava kako mu volja i da ośeća da pripada kome mu volja, tako i Amfilohije naravno ima garantovano pravo da bude Srbin, isto kao što se njegov rođeni brat (poslije dugog Amfilohijevog izbivanja iz Crne Gore) prije dvadesetak godina izjašnjavao kao Crnogorac (kako je izjavio sami Amfilohije).

[FORMICA]

Hari bravo za temu. Kosovski mit je usađen od Petra II Petrovića iz Njeguša a prije njega niko u Crnoj gori nije ni znao za Kosovo a još manje za nekakvu bitku u kojoj uzgred nikoiz Crne Gore (odnosno Zete) učestvovo nije (iskreno pitanje je koliko su se nje sjećali i sami Srbi). Još manje je iko sakosova došao u Crnu Goru jer poslije pomenute bitke se ništa promjenilo nije.Turci su se povukli u Jedrene zabavljeni borbom oko prijestola (poslije oceubistva i malo kasnije bratoubistva Bajazitovog) a Srbija je poslije pogibije vladara Lazara Hrebeljanovića (grbljanina) priznala za szuverena turskog sultana i postojala kao država još jedno 100 godina učestvujući u bitkama protiv evropskih vojski na strani Turaka. Uzgre i n aKosovu su se tukli Srbi protiv Srba (jer je marko Kraljević bio turski vazal).
Te priče o porijeklu sa Kosova su nastale početkom XX vijeka kad su se mnoga plmena pokušavala dodvoriti srpskom Kralju.

[PGboy88]

Najjače su priče o potomcima Pavla Orlovića. Koliko ih ima,da se zaključiti da su im čukunčukun babe bile radodajke,pa ih sve Pavle i sinovi oplodiše. A tek priče o zbjegu. Ispade da je CG bila prazna,niđe nikoga,pa je mi, što smo sad iz Stare CG, naselismo s namjerom da se vratimo na đedovinu. To ide u prilog tezi da je CG imala misiju-da privremeno postoji dok se opet ne utopi u srpsko carstvo nakon čijeg je raspada, tobože, i nastala. Inače, prije njega niđe ništa nije postojalo ođe, a i ako jeste, to je bilo srpsko. mada se opet i to ne slaže sa teorijom o zbjegovima, zar ne? Kontradiktorne su teze onda.
Srbiji ipak treba izlaz na more, a kuda će ako ne preko CG? Mi ih samo kao teritorija interesujemo, kao uostalom i sve druge. Sve priče o porijeklu CGaca sa KOsmeta su u funkciji podstrekivanja Crnogoraca da ratuju za Kosovo i osvoje/oslobode Prizren kao carski grad, kako bi crnogorski vladari vladari velikom državom. U toj ambiciji su zaboravili na CG i Crnogorce. Viđelo se kako je to ispalo.

[Hari Krisna]

STAV: Ko širi “lažibajke” o porijeklu crnogorskih plemena? (2)

05. januar 2012.

ShareNe znam da li iko na Balkanu može dokumentom da potvrdi da prezime nosi 715 godina, kao što to može bratstvo Šoć? U okviru crnogorske nacije imamo prezimena stara 715 godina. I dalje: Strugari se pominju u povelji Ivana Crnojevića krajem 15. vijeka! Koji narodi mogu na Balkanu mogu da se pohvale time? Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ "Orlovići": Između brojnih mitomanskih priča koje su zapravo postale dio identiteta dobrog dijela Crnogoraca, postoji i priča o Orlovićima. Tu priču je izmislio Tomo Oraovac. Istoričar dr Đuro Batrićević napisao je u knjizi "Dr Anto Gvozdenović – General u tri vojske": „Zanimljiva je i burna istorijska prošlost bratstva Gvozdenovića. Međutim, ni o porijeklu ovog ćeklićkog bratstva nema pouzdanih podataka. Porodične tradicije o njihovom porijeklu jako su izmijenjene u prošlom vijeku, u doba romantizma, a naročito u razdoblju od Njegoša do kralja Nikole, kada je posebno oživio kult kosovskog junaka. Tako je nastala i legenda, koju na jednom mjestu navodi Tomo Orahovac, po kojoj su Čengići iz Gacka, Krivokapići i Perovići iz Cuca, Gvozdenovići iz Ćeklića, Martinovići iz Bajica, Milići iz Bjelica i Osmanagići iz Podgorice, porijeklom od Pavla, ili mu brata Nikole, Orlovića, ‘barjaktara čestitoga kneza’ ”. Link: http://www.pobjeda.me/arhiva/?datum=...1-09&id=109939 Tako je bajka koju je smislio Tomo Oraovac postala dio identiteta, ne malog broja ljudi. Pavle Orlović nikada nije postojao, on je lik iz guslarske pjesme "Kosovka djevojka", a na osnovu te pjesme nastala je istoimena čuvena slika Uroša Predića. Tako su mnoga crnogorska bratstva ovog literarnog junaka uzela za svog realnog pretka. Sad promislimo kako bi bilo da neki Englezi uzmu Konana Varvarina ili Princa Valijanta za svog rodonačelnika?! Najpoznatija crnogorska legenda: Najpoznatija priča o porijeklu crnogorskih plemena je priča o braći Ozru, Pipu, Vasu, Krasu, Otu od kojih su Ozrinići, Piperi, Vasojevići, Krasnići i Hoti. Legenda je stara vjekovima i vjerovatno u njoj ima malo istinitoga. Mnogi stariji naučnici je navode - Rovinski, Kovijanić, Đurđev, Jireček - ali i ova je legenda izmijenjena u 20. vijeku i dobila je nekakve svoje novokomponovane oblike, izmijenjena je. Prije više od 110 godina Marko Miljanov je zapisao nešto o porijeklu braće iz ove legende. Pisanje Marka Miljanova nam predstavlja Mirko Barjaktarević: "Tamo, naime, stoji da je Keća Pontin imao šest sinova: Ozra, Pipa, Krasa, Vasa, Ota i Bona. Prva četvorica bili su mu od prve, a poslednja dvojica od druge žene. U toj belešci dalje stoji da je Keća u Zatrijebač došao od nekuda sa severa "niz korito Cijevne". Evo link: http://www.rastko.rs/rastko-al/zborn...predanja_l.php Veze Albanaca i Crnogoraca: Dakle mitski otac Ozrinića, Pipera, Vasojevića, Hota, Krasnića je Albanac, jer neko ko se zove Keća Pontin može biti samo - Albanac, a Marko Miljanov to i potvrđuje time što piše da je došao niz korito Cijevne, što će reći iz glavne oblasti malisorskih plemena, iz Prokletija. Što se Ozrinića tiče, oni ne mogu biti albanskog porijekla, jer su se, kao što smo viđeli, još u 14. vijeku deklarisali kao Vlasi. Moram da kažem, po meni nije odviše važno je li neko porijeklom Albanac ili Sloven ili Vlah. Prije svega sam impresioniran time kako su preci Crnogoraca imali različitu svijest od današnjih Crnogoraca i neki su ponosno isticali da su porijeklom Albanci - to su isticali Moračani, na to je ukazivao Marko Miljanov; Bjelopavlići su isticali da su od Bijelog Pavla koji je po legendi bio sin Leke Dukađinija, a i neka druga crnogorska plemena su to isticala. Kakav su odnos prema Albancima imali Crnogorci zabilježio je Čeh Josef Holeček prije nekih 140 godina: "I baš zbog toga za svo blago svijeta ne dozvoljava se nazvati drugačije nego Crnogorcem - samo sebe priznaje za heroja. Svi ostali narodi su manje-više pobabili, kukavice, jedino Albance priznaju za junake." (str. 29) Evo link za knjigu: http://www.megaupload.com/?d=K01PRTBL Uporedimo ovo sa sadašnjim stanjem svijesti kod pravoslavaca u Srbiji i kod dijela pravoslavaca u Crnoj Gori, svijest koju formiraju ljudi kao što je "otac nacije" Dobrica Ćosić, koji za Albance kaže: „Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda - srpskog naroda“ (Dobrica Ćosić, "Vreme zmija – Piščevi zapisi 1999-2000", strana 211). Zbirno, za Kuče, Bjelopavliće i Pipere mogu da napišem - u njihov je sastav ušlo po nekoliko srednjevjekovnih opština/družina za koje mislim da su bile etnički raznolike. Naročito se to odnosi na Bjelopavliće koji su, kako sam ja razumio dokumenta, miks - i Slovena i Albanaca i Vlaha... Što se Pipera tiče, ne vjerujem da imaju nogo šta od slovenske komponente. Pod imenom Piperi objedinile su se krajem srednjeg vijeka družine/opštine: Piperi, Mrke, Crnci, Rogami, Bušati... Umjesto da objave sabrana djela akademika SANU Branislava Đurđeva, crnogorski istoričari i intelektualci koji brane crnogorski identitet, ga nikada, nikada ne pominju, sem što sam jednom pročitao da ga je Novak Adžić pomenuo. Dakle, dr Đurđev je u istom radu koji sam dva puta naveo, još napisao: "Mora se istaći da kod većine plemena prvog tipa postoji predanje o zajedničkom poreklu s arbanaškim plemenima ili ima podataka koji pokazuju arbanaško poreklo tih plemena. Od brdskih plemena to su Kuči i Piperi koje smo spomenuli, zatim Vasojevići i Bjelopavlići." (strana 102). Đurđev je vrlo jasan koja je glavna etnička komponenta plemena koja je nabrojao. Ne zaboravimo da u Srbiji i Crnoj Gori ima bar pola miliona potomaka Vasojevića, Kuča, Pipera i Bjelopavlića. Naša riječ brđanin i albanska riječ malësor imaju istovjetno značenje, možete provjeriti na Google Translate. Malo kasnije Đurđev piše, vjerovatno će se sad neki obradovati, neki koji (čemu se ja mogu samo smijati) albansko porijeklo shvataju kao tragediju! Dakle Đurđev još piše: "Ali to ne znači da je svako naše izrazito dinarsko pleme arbanaškog porijekla. Bratonožići čije je ime, izgleda po svemu, vlaško... takođe je izrazito brdsko pleme." (str 102). Nema prostora da pišem o porijeklu Vasojevića, Grbljana, Paštrovića, Lješnjana, Ceklinjana, Ljubotinjana... Sve u svemu, Crnogorci su mješavina nekoliko etniciteta, kao i sve (ili skoro sve) druge evropske nacije, s tim što moramo imati na umu da je tih nekoliko etniciteta na teritoriji Crne Gore još od srednjeg vijeka i da su se tih nekoliko etnija odavno smiješale u jedan - crnogorski narod.

[Hari Krisna]

Što je u stvari "Matica": Ivan Crnojević je krajem 15. vijeka na Cetinju sagradio dvor i manastir, pošto su mu Turci zauzeli Žabljak (Crnojevića) u Zeti. Sklonio se u jedan dio srednjevjekovne Zete, u Crnu Goru, koja je kasnije Zeti i zamijenila ime. Sa njim je u podlovćensku Crnu Goru iz središnjeg dijela Zete izbjegao i dio stanovništva, mada me ne bi začudilo da vladika Amfilohije i njemu odani političari i intelektualci zaključe da je Ivan Crnojević sam samcijat sa užom porodicom izašao u podlovćensku Crnu Goru!
Dakle, dio stanovništva je izašao a među njima i Šoći. Prezime Šoć nalazimo u jednoj povelji kralja Milutina Nemanjića manastiru Vranjina, napisanoj oko 1296. godine. Evo link za knjigu koju je Rus Jastrebov objavio u Beogradu 1879. godine:
http://www.megaupload.com/?d=XOEUCFB1 Na strani 218. upisan je Šoćević.
Potomci ovog Šoćevića su se nekih 200 godina kasnije pomjerili u staru Crnu Goru zajedno sa gospodarom Ivanom Crnojevićem. Ne znam da li iko na Balkanu može dokumentom da potvrdi da prezime nosi 715 godina, kao što to može bratstvo Šoć? U okviru crnogorske nacije imamo prezimena stara 715 godina. I dalje: Strugari se pominju u povelji Ivana Crnojevića krajem 15. vijeka! Koji narodi mogu na Balkanu mogu da se pohvale sa tim?
Da napomenem da su sami Nemanjići ovu zemlju krajem 13. vijeka (pa i kasnije) nazivali Duklja, što možete provjeriti u istoj knjizi Jastrebova, na strani 153. Istorija Šoća nema nikakve dodirne tačke sa istorijom Srba, ništa srpsko nijesu prošli, nijesu učestvovali u Kosovskom boju 1389. (jer tamo nijesu bili Balšići), ni u drugim sudbinskim događajima Srba, pa ipak danas neki iz bratstva Šoć Srbiju smatraju za svoju maticu i ja samo mogu na to da kažem - propaganda je čudo nad čudima, u stanju je da minimalizuje ili potpuno obezvrijedi bilo koje djelo! Znamo takođe da neki političari iz Kuča, pa neki političari porijeklom sa Čeva, Srbiju smatraju za svoju maticu, a dokumenta jasno kažu da su im preci prisutni na teritoriji današnje Crne Gore barem od prve polovine 14. vijeka.
Dakako, slobodna je volja pojedinaca i grupa da Srbiju smatraju za svoju maticu iako mu nikada niko njegov nije živio u Srbiji. Dakle: Amfilohije Radović ili Momir Bulatović ili Andrija Mandić i mnogi drugi imaju pravo da pričaju bajke kako su oni pokosovski Srbi. No, niko nema pravo da meni osporava porijeklo, bez ikakvih dokaza. Ako političari neprestano pričaju o mom porijeklu (prababa po muškoj liniji mi je Stanojevićka sa Čeva), siguran sam da će biti obradovani što sam izvadio dokumenta i pokazao da oni nikakve veze sa srpskim porijeklom nemaju.
Što se desilo sa plemstvom srednjevjekovne Srbije: Uglavnom su bila tri načina na koje je srpsko srednjevjekovno plemstvo okončavalo svoje vladanje u Srbiji. Prvo, kao Brankovići, i neke druge plemićke porodice srednjevjekovne Srbije bježale su u Ugarsku i dalje na sjever i zapad. Druga opcija srpskog plemstva bila im je prihvatanje islama čime su zadržavali svoju poziciju, imovinu i moć. Treća mogućnost koju su srednjevjekovni srpski plemići birali, a o čemu se u Crnoj Gori malo zna, je odlazak u manastire.
To su pred pad Srbije uradili neki od najmoćnijih velikaša despota Đurđa Brankovića. Akademik SANU dr Momčilo Spremić u knjizi "Đurađ Branković i njegovo doba" (Clio, Beograd, 1999) piše za velikog vojvodu Radoslava Mihaljevića koji se u dubrovačkim dokumentima više puta navodi kao prvi "milosnik" da je moguće da je 1436. umro u manastiru. (str. 235).
Pa ovako Spremić nastavlja: "Ako nije sigurno da li se veliki vojvoda Radoslav Mihaljević povukao u svetogorsku tišinu, pouzdano se zna da veliki čelnik Radič jeste. Posle pregovora s Mlečanima avgusta 1435. u smederevskom dvoru, više se ne pominje u Srbiji. Između 1435. i 1439. posle smrti svoje žene Ane otišao je u Kastamonit i zakaluđerio se. Dobio je ime Roman i kao smerni kaluđer išao je februara 1440. kadiji u Ser da se brani od optužbi braće Jakova i Dimitrija, sinova nekog Jeremije. U septembru 1441. dobio je od turskih vlasti dozvolu da njegovi predstavnici odu u Novo Brdo i prime manastirski dohodak, koji je svojevremeno sam darovao. U monaškoj rizi ponizno je molio kadiju čovek koji je 1413. zapovedao vojskom despota Stefana i satro neukrotivog sultana Musu. U monaškoj rizi, molio je po rečima Konstantina Filozofa, ‘muž najhrabriji i najmudriji’. U monaškoj rizi molio je nekada prvi državnik i najbogatiji čovek Srbije. Vlasnik skoro stotinak sela, trgova, rudnika i topionica odrekao se svih dobara i povukao se da živi u manastiru kao bezimeni monah, u kome nije mogao imati ništa do ‘igle i konca’. . . S čelnikom Radičem počeo je srpski period Kastamonita i on je bio pun Srba. Što su Turci više osvajali Srbiju, Srbi su sve više punili Svetu Goru. . . Sigurno je na povlačenje srpske vlastele uticala i bezizlaznost srpskog položaja. Sklanjala se na Svetu Goru, jer je računala da će je Turci poštedeti. Ipak ona nije tražila samo lični spas. Njena glavna ideja bila je pobožnost. . . U svakom slučaju, povlačenje srpske vlastele u svetogorske manastire bilo je njeno političko samoubistvo." (strane 236, 237 i 238)
Eto tako, na sjajan način piše Momčilo Spremić koji je desetine godina proveo u arhivima, ali ja ne sumnjam da u Crnoj Gori mitomanija Amfilohija Radovića ima mnogo veću težinu, tako da će mnogi Crnogorci prestati da imaju pretke iz bajki, tek kad im to vladika Amfilohije dozvoli!
Đe su pred Turcima bježali obični Srbi, poslije 1389. godine: Moramo i pogledati što se dešavalo sa običnim seljačkim stanovništvom srednjevjekovne Srbije. U srednjem vijeku ogromna većina Srba bili su ratari koji su se izdržavali od rada na plodnoj zemlji srednjevjekovne Srbije. Nema nikakve logike da je obični srpski seljak bježeći pred Turcima došao u kamenjar Kuča, Pipera, Bratonožića, Cuca, Čeva, Ceklina, Ljubotinja... jer tu nije bilo plodne zemlje na koju je srpski srednjevjekovni seljak navikao, a uopšte, nikada nije bilo dovoljno zemlje ni za crnogorska plemena, tako da, sve da je i htio, surova zetska plemena ne bi primila u svoje članstvo neke poljoprivrednike iz druge zemlje.
Turci su u 14. i 15. vijeku napravili haos na Balkanu, etnički ga ispretumbali. Od Maričke bitke 1371. do pada Srbije 1459. pa i kasnije, na teritoriji današnje uže Srbije (sa Kosovom i Metohijom) neprestano su vođene borbe, horde Azijata su pljačkale, palile, ubijale stanovništvo i odvodile ga u roblje. Stanovništvo srednjevjekovne Srbije je u ta vremena masovno: 1) ubijano, 2) umiralo od gladi i bolesti, 3) odvođeno u roblje, 4) bježalo van domašaja Turaka, 5) ostajalo u Srbiji. Za ovu temu je interesantno đe je bježalo stanovništvo Srbije. Kako sam čitao kod akademika SANU Spremića i Ćirkovića, Srbi su najviše bježali za Ugarsku i dalje na śever - u Slovačku, Češku, Poljsku, ali bježali su i preko Jadrana za Italiju itd. Cijeli ovaj tekst ima za cilj da preispita da li su neki Srbi poslije Kosovskog boja naselili Crnu Goru, da se preispita opšte prisutna mitomanija o "pokosovskom zbegu".
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Beograda je 2006. objavio istorijski atlas koji je potpisalo 12 srpskih naučnika, među kojima i neki akademici SANU. Iz tog atlasa evo karte koja nosi naslov "Seoba Srba u XIV i XV veku": http://i43.tinypic.com/2uyqbnn.jpg Nijedna na karti nacrtana strelica, ni mala ni velika, ne vodi prema srednjevjekovnoj Zeti - teritoriji današnje Crne Gore.
"Kujava bila sestra Stefana Nemanje": Da bi imali bolju sliku o mitomaniji koja vlada Crnom Gorom, da pogledamo kako mitropolit Amfilohije prostom narodu ućeruje velikosrpsku ideologiju.
Narod željan Boga prinuđen je da trpi ovakvo verbalno maltretiranje, prinuđen je da vjeruje u ovu ludu mitomaniju. Amfilohije je beśedio: "I ovo mjesto ovdje koje ima čudesan naziv Kujava i drugo mjesto Tvorilo, takođe su po svojim nazivima znamenito svjedočenje da je ime Božje ovdje propovijedano i svjedočeno vjekovima. Sačuvano je do danas živo predanje da je Kujava bila sestra Stefana Nemanje svetoga Simeona Mirotočivog, koja je ovdje dospjela, a i mnoga mjesta u Bjelopavlićima su posvjedočena predanjem i vezana za svetorodnu lozu Nemanjića. Došla je ovdje i tu je živjela i ostavila naziv ovog mjesta i stećak koji je ovdje u blizini, a koji je po predanju mjesto gdje su sahranjeni njeni ostaci." (Selo Kujava, 2. maj 2009). Nikada prije Njegoša i Milorada Medakovića - ni Petar I, ni vladika Vasilije ni brojni drugi pisci i putopisci nijesu kazali da su Crnogorci zbjeg sa Kosova. "Pokosovski zbeg" je smišljen u nekom trenutku Njegoševe vladavine.

[Hari Krisna]

Što je u stvari "Matica": Ivan Crnojević je krajem 15. vijeka na Cetinju sagradio dvor i manastir, pošto su mu Turci zauzeli Žabljak (Crnojevića) u Zeti. Sklonio se u jedan dio srednjevjekovne Zete, u Crnu Goru, koja je kasnije Zeti i zamijenila ime. Sa njim je u podlovćensku Crnu Goru iz središnjeg dijela Zete izbjegao i dio stanovništva, mada me ne bi začudilo da vladika Amfilohije i njemu odani političari i intelektualci zaključe da je Ivan Crnojević sam samcijat sa užom porodicom izašao u podlovćensku Crnu Goru!
Dakle, dio stanovništva je izašao a među njima i Šoći. Prezime Šoć nalazimo u jednoj povelji kralja Milutina Nemanjića manastiru Vranjina, napisanoj oko 1296. godine. Evo link za knjigu koju je Rus Jastrebov objavio u Beogradu 1879. godine:
http://www.megaupload.com/?d=XOEUCFB1 Na strani 218. upisan je Šoćević.
Potomci ovog Šoćevića su se nekih 200 godina kasnije pomjerili u staru Crnu Goru zajedno sa gospodarom Ivanom Crnojevićem. Ne znam da li iko na Balkanu može dokumentom da potvrdi da prezime nosi 715 godina, kao što to može bratstvo Šoć? U okviru crnogorske nacije imamo prezimena stara 715 godina. I dalje: Strugari se pominju u povelji Ivana Crnojevića krajem 15. vijeka! Koji narodi mogu na Balkanu mogu da se pohvale sa tim?
Da napomenem da su sami Nemanjići ovu zemlju krajem 13. vijeka (pa i kasnije) nazivali Duklja, što možete provjeriti u istoj knjizi Jastrebova, na strani 153. Istorija Šoća nema nikakve dodirne tačke sa istorijom Srba, ništa srpsko nijesu prošli, nijesu učestvovali u Kosovskom boju 1389. (jer tamo nijesu bili Balšići), ni u drugim sudbinskim događajima Srba, pa ipak danas neki iz bratstva Šoć Srbiju smatraju za svoju maticu i ja samo mogu na to da kažem - propaganda je čudo nad čudima, u stanju je da minimalizuje ili potpuno obezvrijedi bilo koje djelo! Znamo takođe da neki političari iz Kuča, pa neki političari porijeklom sa Čeva, Srbiju smatraju za svoju maticu, a dokumenta jasno kažu da su im preci prisutni na teritoriji današnje Crne Gore barem od prve polovine 14. vijeka.
Dakako, slobodna je volja pojedinaca i grupa da Srbiju smatraju za svoju maticu iako mu nikada niko njegov nije živio u Srbiji. Dakle: Amfilohije Radović ili Momir Bulatović ili Andrija Mandić i mnogi drugi imaju pravo da pričaju bajke kako su oni pokosovski Srbi. No, niko nema pravo da meni osporava porijeklo, bez ikakvih dokaza. Ako političari neprestano pričaju o mom porijeklu (prababa po muškoj liniji mi je Stanojevićka sa Čeva), siguran sam da će biti obradovani što sam izvadio dokumenta i pokazao da oni nikakve veze sa srpskim porijeklom nemaju.
Što se desilo sa plemstvom srednjevjekovne Srbije: Uglavnom su bila tri načina na koje je srpsko srednjevjekovno plemstvo okončavalo svoje vladanje u Srbiji. Prvo, kao Brankovići, i neke druge plemićke porodice srednjevjekovne Srbije bježale su u Ugarsku i dalje na sjever i zapad. Druga opcija srpskog plemstva bila im je prihvatanje islama čime su zadržavali svoju poziciju, imovinu i moć. Treća mogućnost koju su srednjevjekovni srpski plemići birali, a o čemu se u Crnoj Gori malo zna, je odlazak u manastire.
To su pred pad Srbije uradili neki od najmoćnijih velikaša despota Đurđa Brankovića. Akademik SANU dr Momčilo Spremić u knjizi "Đurađ Branković i njegovo doba" (Clio, Beograd, 1999) piše za velikog vojvodu Radoslava Mihaljevića koji se u dubrovačkim dokumentima više puta navodi kao prvi "milosnik" da je moguće da je 1436. umro u manastiru. (str. 235).
Pa ovako Spremić nastavlja: "Ako nije sigurno da li se veliki vojvoda Radoslav Mihaljević povukao u svetogorsku tišinu, pouzdano se zna da veliki čelnik Radič jeste. Posle pregovora s Mlečanima avgusta 1435. u smederevskom dvoru, više se ne pominje u Srbiji. Između 1435. i 1439. posle smrti svoje žene Ane otišao je u Kastamonit i zakaluđerio se. Dobio je ime Roman i kao smerni kaluđer išao je februara 1440. kadiji u Ser da se brani od optužbi braće Jakova i Dimitrija, sinova nekog Jeremije. U septembru 1441. dobio je od turskih vlasti dozvolu da njegovi predstavnici odu u Novo Brdo i prime manastirski dohodak, koji je svojevremeno sam darovao. U monaškoj rizi ponizno je molio kadiju čovek koji je 1413. zapovedao vojskom despota Stefana i satro neukrotivog sultana Musu. U monaškoj rizi, molio je po rečima Konstantina Filozofa, ‘muž najhrabriji i najmudriji’. U monaškoj rizi molio je nekada prvi državnik i najbogatiji čovek Srbije. Vlasnik skoro stotinak sela, trgova, rudnika i topionica odrekao se svih dobara i povukao se da živi u manastiru kao bezimeni monah, u kome nije mogao imati ništa do ‘igle i konca’. . . S čelnikom Radičem počeo je srpski period Kastamonita i on je bio pun Srba. Što su Turci više osvajali Srbiju, Srbi su sve više punili Svetu Goru. . . Sigurno je na povlačenje srpske vlastele uticala i bezizlaznost srpskog položaja. Sklanjala se na Svetu Goru, jer je računala da će je Turci poštedeti. Ipak ona nije tražila samo lični spas. Njena glavna ideja bila je pobožnost. . . U svakom slučaju, povlačenje srpske vlastele u svetogorske manastire bilo je njeno političko samoubistvo." (strane 236, 237 i 238)
Eto tako, na sjajan način piše Momčilo Spremić koji je desetine godina proveo u arhivima, ali ja ne sumnjam da u Crnoj Gori mitomanija Amfilohija Radovića ima mnogo veću težinu, tako da će mnogi Crnogorci prestati da imaju pretke iz bajki, tek kad im to vladika Amfilohije dozvoli!
Đe su pred Turcima bježali obični Srbi, poslije 1389. godine: Moramo i pogledati što se dešavalo sa običnim seljačkim stanovništvom srednjevjekovne Srbije. U srednjem vijeku ogromna većina Srba bili su ratari koji su se izdržavali od rada na plodnoj zemlji srednjevjekovne Srbije. Nema nikakve logike da je obični srpski seljak bježeći pred Turcima došao u kamenjar Kuča, Pipera, Bratonožića, Cuca, Čeva, Ceklina, Ljubotinja... jer tu nije bilo plodne zemlje na koju je srpski srednjevjekovni seljak navikao, a uopšte, nikada nije bilo dovoljno zemlje ni za crnogorska plemena, tako da, sve da je i htio, surova zetska plemena ne bi primila u svoje članstvo neke poljoprivrednike iz druge zemlje.
Turci su u 14. i 15. vijeku napravili haos na Balkanu, etnički ga ispretumbali. Od Maričke bitke 1371. do pada Srbije 1459. pa i kasnije, na teritoriji današnje uže Srbije (sa Kosovom i Metohijom) neprestano su vođene borbe, horde Azijata su pljačkale, palile, ubijale stanovništvo i odvodile ga u roblje. Stanovništvo srednjevjekovne Srbije je u ta vremena masovno: 1) ubijano, 2) umiralo od gladi i bolesti, 3) odvođeno u roblje, 4) bježalo van domašaja Turaka, 5) ostajalo u Srbiji. Za ovu temu je interesantno đe je bježalo stanovništvo Srbije. Kako sam čitao kod akademika SANU Spremića i Ćirkovića, Srbi su najviše bježali za Ugarsku i dalje na śever - u Slovačku, Češku, Poljsku, ali bježali su i preko Jadrana za Italiju itd. Cijeli ovaj tekst ima za cilj da preispita da li su neki Srbi poslije Kosovskog boja naselili Crnu Goru, da se preispita opšte prisutna mitomanija o "pokosovskom zbegu".
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Beograda je 2006. objavio istorijski atlas koji je potpisalo 12 srpskih naučnika, među kojima i neki akademici SANU. Iz tog atlasa evo karte koja nosi naslov "Seoba Srba u XIV i XV veku": http://i43.tinypic.com/2uyqbnn.jpg Nijedna na karti nacrtana strelica, ni mala ni velika, ne vodi prema srednjevjekovnoj Zeti - teritoriji današnje Crne Gore.
"Kujava bila sestra Stefana Nemanje": Da bi imali bolju sliku o mitomaniji koja vlada Crnom Gorom, da pogledamo kako mitropolit Amfilohije prostom narodu ućeruje velikosrpsku ideologiju.
Narod željan Boga prinuđen je da trpi ovakvo verbalno maltretiranje, prinuđen je da vjeruje u ovu ludu mitomaniju. Amfilohije je beśedio: "I ovo mjesto ovdje koje ima čudesan naziv Kujava i drugo mjesto Tvorilo, takođe su po svojim nazivima znamenito svjedočenje da je ime Božje ovdje propovijedano i svjedočeno vjekovima. Sačuvano je do danas živo predanje da je Kujava bila sestra Stefana Nemanje svetoga Simeona Mirotočivog, koja je ovdje dospjela, a i mnoga mjesta u Bjelopavlićima su posvjedočena predanjem i vezana za svetorodnu lozu Nemanjića. Došla je ovdje i tu je živjela i ostavila naziv ovog mjesta i stećak koji je ovdje u blizini, a koji je po predanju mjesto gdje su sahranjeni njeni ostaci." (Selo Kujava, 2. maj 2009). Nikada prije Njegoša i Milorada Medakovića - ni Petar I, ni vladika Vasilije ni brojni drugi pisci i putopisci nijesu kazali da su Crnogorci zbjeg sa Kosova. "Pokosovski zbeg" je smišljen u nekom trenutku Njegoševe vladavine.

[Hari Krisna]

Priča o tome kako su Crnogorci porijeklom sa Kosova postala je jedna od komponenti velikosrpske ideologije. To je priča namijenjena za prost narod. Za one koji su nešto više pročitali, kojima se ne može prodati "pokosovski zbeg" velikosrpska ideologija je spremila priču da su Duklja i Zeta bile u etničkom smislu srpske, što je naravno izmišljotina. To što je priča po kojoj su Crnogorci potomci Srba iz Metohije - lažna, zar to i najmanje brine starješine velikosrpskog projekta? Bitno je da su srpski nacionalisti sebe ubijedili da trebaju da vjeruju u tu priču a i svoje simpatizere su ubijedili da trebaju vjerovati u tu priču. Stvarno stanje stvari: Na kraju, kao prilog temi - da li su Crnogorci starosjedioci ili ne, moram pokazati i jedan sjajan istorijski izvor.
Prvog maja 1826. Petar I Petrović Njegoš ili Sveti Petar Cetinjski, piše: „Eto vidite, braćo Cernogorci i Berđani, što se učini u našu zemlju, koliko je zla i kervoprolića na svaku stranu bilo otkada sud i kuluk razmetnuste i otkada nastade samovoljstvo da svaki može činiti što je kome drago. Da ste se svake godine s Turcima bili za osvojit vašu starinu na koju biste mogli živjeti da ot gladi ne umirete, i ne biste toliko svoje braće izgubili koliko je ot vas istijeh i od vašega zloga junaštva i samovoljstva poginulo. I u to vi se ne čini štete ni grjehote nikakve. A to je najviša nesreća i pogibelj vaša duševna i tjelesna ot koje, ako se ne ostavite, teško vama. Vi ste vjeru do Mitrova dne među svom zemljom ot Mora do Javorja ufatili i obećali se sud i kuluk postaviti i zle ljudi kastigati koji bi preko vjere zlo učinili, no se ja bojim ot vaše nesloge i ot vašega (nepo)slu(š)anija, znajući vašu narav (i) (v)aš... običaj.” (Petar I Petrović, "Djela", objavio CID, Podgorica, 1999, strane 656 i 657).
Obraća se Crnogorcima i Brđanima (i jedni i drugi su stari Zećani), kaže da je njihova zemlja "ot Mora do Javorja"; Javorje je planina ispod Durmitora i kaže: "Da ste se svake godine s Turcima bili za osvojit vašu starinu na koju biste mogli živjeti da ot gladi ne umirete". Starina kojom Turci vladaju je - zetska ravnica, Podgorica i zetsko-bjelopavlićka ravnica! Želja Petra I se ispunila, poslije nekoliko stotina godina Crnogorci i Brđani su se poslije Berlinskog kongresa 1878. vratili na svoju starinu. Ovaj dokument je fantastičan jer je sve u njemu kristalno jasno - i kome se obraća, i pokazuje granice zemlje i samim tim je jasno đe podrazumijeva starinu Crnogoraca i Brđana. Evo link za pismo: http://i44.tinypic.com/11ccr2b.jpg
Sad neka odgovore ideolozi svetosavskog nacionalizma: Zašto Petar I Petrović Njegoš nije naveo Vučitrn, Prizren, Gnjilane, Metohiju, Kupusište... kao starinu? Zašto zemlju ograničava "ot mora do Javorja"? Zašto nije, recimo, napisao "ot Gnjilana do Njivica"? Zato što je stanovništvo Crne Gore - ne računajući ljude sa strane koji su došli da žive u Crnu Goru poslije 1945. i kasnije – uglavnom autohtono, mi smo ovđe starosjedioci. "Pokosovski zbeg" je paklena politička lažibajka.
kraj

[FORMICA]

Najjače su priče o potomcima Pavla Orlovića. Koliko ih ima,da se zaključiti da su im čukunčukun babe bile radodajke,pa ih sve Pavle i sinovi oplodiše. A tek priče o zbjegu. Ispade da je CG bila prazna,niđe nikoga,pa je mi, što smo sad iz Stare CG, naselismo s namjerom da se vratimo na đedovinu. To ide u prilog tezi da je CG imala misiju-da privremeno postoji dok se opet ne utopi u srpsko carstvo nakon čijeg je raspada, tobože, i nastala. Inače, prije njega niđe ništa nije postojalo ođe, a i ako jeste, to je bilo srpsko. mada se opet i to ne slaže sa teorijom o zbjegovima, zar ne? Kontradiktorne su teze onda.
Srbiji ipak treba izlaz na more, a kuda će ako ne preko CG? Mi ih samo kao teritorija interesujemo, kao uostalom i sve druge. Sve priče o porijeklu CGaca sa KOsmeta su u funkciji podstrekivanja Crnogoraca da ratuju za Kosovo i osvoje/oslobode Prizren kao carski grad, kako bi crnogorski vladari vladari velikom državom. U toj ambiciji su zaboravili na CG i Crnogorce. Viđelo se kako je to ispalo.

Pogledaj častiti đe su smjestili Crnu Goru neđe u Šumadiju a vrhunac je Bsarabija=Bela Srbija
http://www.webdesign-eu.com/shefa/Ve...ija_Milosh.JPG

[PGboy88]

A pogledajte ovo poznavanje istorije. Ovaj "dokument" sam fotografisao,a pripada mome rođaku.

[FORMICA]

Petrovići vladaoci Srbije a nijesu ni kročili u Srbiju, osim možda Nikole jdnom ili dva puta. Ovo je zaista nevjerovatno, ali i nije ako pomislimo da Crna Gora zapravo ne postoji, da je uvijek bila dio Srbije a postojala je samo da se srpstvopritaji dok su Turci tu pa će opet biti Srbije kad oni odu.

[Edza]

Onu mapu nikad prije nisam vidio, mislim na harijevu sa našim i njihovim brdima. Odlično.

Baj d vej đe mi dođe ancestral homeland Šalja???

[salex]

Petrovići vladaoci Srbije a nijesu ni kročili u Srbiju, osim možda Nikole jdnom ili dva puta. Ovo je zaista nevjerovatno, ali i nije ako pomislimo da Crna Gora zapravo ne postoji, da je uvijek bila dio Srbije a postojala je samo da se srpstvopritaji dok su Turci tu pa će opet biti Srbije kad oni odu.

#Формице, значи ипак тврдиш да су Срби имали свој национални покрет чак и прије Турака ?

[FORMICA]

#Формице, значи ипак тврдиш да су Срби имали свој национални покрет чак и прије Турака ?

Pa naravno da je postojao narod Srba i prije Turaka. Pleme Srba koje je sa Obrima došlo u Panoniju se odvojilo i smirilo neđe u Mačvi đe su stvorili svoju plemensku državu koja se kasnije proširila na račun okolnih slovenskih plemena pristiglih na ove prostore nekoliko vjekova ranije.
[SIZE=+2]MACZVA[/SIZE] A district in what is now central Serbia (including Belgrade) between the Danube (in the north), Drina (in the west), Morava (in the east) and West Morava (in the south). For a time in the 13th century, it was granted by the King of Hungary to a Galitzian expatriate, Rostislav Mikhailovich. The list continues with the various fortunes of the city of Belgrade.

• To Hungary......................................c. 890-1284
  
  • [SIZE=+1]RURIKOVICH[/SIZE]
  • Rostislav I..................................1254-1264
  • Michael I (Tsar of Bulgaria 1258)............1264-1269
  • Bela.........................................1269-1272
  
  
• To Serbia.........................................128 4-1521
• To the Ottoman Empire.............................1521-1688
• To Austria-Hungary................................1688-1690
• To the Ottoman Empire.............................1690-1717
• To Austria Hungary................................1717-1739
• To the Ottoman Empire.............................1739-1789
• To Austria-Hungary................................1789-1791
• To the Ottoman Empire.............................1791-1807
• To Serbia.........................................180 7-1813
• To the Ottoman Empire.............................1813-1867
• To Serbia.........................................186 7-1929
• To Yugoslavia.....................................192 9-1945
• To Serbia.........................................194 1-1945
• To Yugoslavia.....................................194 5-

Naravno nacionalni pokret nije mogao postojati prije Turaa jer prosto tad nije postojalo nacija. Nacije na Bakkanu nastaju u XIX vijeku.

[amnesiac]

Pročitao sam ovo što je Hari postavio ovih dana, i da nije tužno bilo bi smiješno. Lažibajke o porijeklu sa Kosova su nevjerovatne i najžalosnije je što se narod prima na to. Naravno, po tim legendama i ja potičem sa Kosova . Po ocu iz Vučitrna, a po majci od koga bi drugo osim od Pavla Orlovića. Što je činio taj Pavle... Nije mogao nadospjet od oplođivanja žena . Tako da pozdravljam sve moje rođake na forumu jer i ja sam jedan od Orlovića po ujčevini. A postojao je taman koliko i Toplica Milan i Kosančić Ivan. Sve počiva na laži, ali sad da pitate prosječne građane odakle "su im došli", polovina će mrtva ozbiljna odgovoriti da su s Kosova, a druga polovina će ići korak ispred i pomenuti nekog učesnika boja na Kosovu pa makar to bio Damjanov Zelenko.

[Hari Krisna]

Meni je samo cudno da kod nas niko nije od Kosovke djevojke mada ni to nije ni to sigurno da nije Pavle....

[amnesiac]

Meni je samo cudno da kod nas niko nije od Kosovke djevojke mada ni to nije ni to sigurno da nije Pavle....

Nije se udavala, nažalost

[junackopleme]

Hari bravo za temu. Kosovski mit je usađen od Petra II Petrovića iz Njeguša a prije njega niko u Crnoj gori nije ni znao za Kosovo a još manje za nekakvu bitku u kojoj uzgred nikoiz Crne Gore (odnosno Zete) učestvovo nije (iskreno pitanje je koliko su se nje sjećali i sami Srbi). Još manje je iko sakosova došao u Crnu Goru jer poslije pomenute bitke se ništa promjenilo nije.Turci su se povukli u Jedrene zabavljeni borbom oko prijestola (poslije oceubistva i malo kasnije bratoubistva Bajazitovog) a Srbija je poslije pogibije vladara Lazara Hrebeljanovića (grbljanina) priznala za szuverena turskog sultana i postojala kao država još jedno 100 godina učestvujući u bitkama protiv evropskih vojski na strani Turaka. Uzgre i n aKosovu su se tukli Srbi protiv Srba (jer je marko Kraljević bio turski vazal).
Te priče o porijeklu sa Kosova su nastale početkom XX vijeka kad su se mnoga plmena pokušavala dodvoriti srpskom Kralju.

... Kosovski mit je usađen od Petra II Petrovića iz Njeguša ...
Nemoj tako Formice, kakvi Njegusi, kad na onu mapu plemena gore pise da je pleme Njegosi:fox: Obrati paznju da je u pitanju O umjesto U. I nemoj vise da ti se to ponovi!

[FORMICA]

... Kosovski mit je usađen od Petra II Petrovića iz Njeguša ...
Nemoj tako Formice, kakvi Njegusi, kad na onu mapu plemena gore pise da je pleme Njegosi:fox: Obrati paznju da je u pitanju O umjesto U. I nemoj vise da ti se to ponovi!

Uuu života mi. A nijesam viđeo i to čudo, evo nam i nazive plemena mijenjaju, valjda da bi se složilo sa Njeegošem pa se i pleme naziva Njeegoši, jer kako bi Njeegoš dobio imepo plemenu Njeeguši. Inače Petar II Petrović jeste iz plemena Njeguša i jeste nazivan Njeguš no se imperijalnim planovima śeverne braće više sviđalo da se to Njgeuš veže za planinu Njeegoš u Bosni (odakle su navodno došli) a i Crni Goru je trebalo prebačiti jedno 100 kilometara śevernije i 50 km zapadnije tčno oko planine Njeegoš. Čak je Petra II je bio užasnut ovim minstruoznim planovima, pa se dogovarao da Crnogorce sve do jednog prebači u Rusiju (kako bi izbjegao krvoproliće), a crnogorci mogu đe oće. Crna Gora bi bila podijeljena između Zete (velika Albanija) Trebinja (koje se produživalo do Zagreba i Srbije koja je preko Cetinja izlazila na more http://www.webdesign-eu.com/shefa/Ve...ija_Milosh.JPG

[Edza]

Uuu života mi. A nijesam viđeo i to čudo, evo nam i nazive plemena mijenjaju, valjda da bi se složilo sa Njeegošem pa se i pleme naziva Njeegoši, jer kako bi Njeegoš dobio imepo plemenu Njeeguši. Inače Petar II Petrović jeste iz plemena Njeguša i jeste nazivan Njeguš no se imperijalnim planovima śeverne braće više sviđalo da se to Njgeuš veže za planinu Njeegoš u Bosni (odakle su navodno došli) a i Crni Goru je trebalo prebačiti jedno 100 kilometara śevernije i 50 km zapadnije tčno oko planine Njeegoš. Čak je Petra II je bio užasnut ovim minstruoznim planovima, pa se dogovarao da Crnogorce sve do jednog prebači u Rusiju (kako bi izbjegao krvoproliće), a crnogorci mogu đe oće. Crna Gora bi bila podijeljena između Zete (velika Albanija) Trebinja (koje se produživalo do Zagreba i Srbije koja je preko Cetinja izlazila na more http://www.webdesign-eu.com/shefa/Ve...ija_Milosh.JPG

:nonchalance: što je ovo, ja ovo prvi put čujem???

[Mstislav]

Ја не знам што се чудите што је мит о досељавању црногораца са косова толико био популаран (да не кажем опште прихваћен)?
Јел ти љепше мислит да си гољо који је одувијек живио на том кршу без воде јер немаш ђе друго поћ, него да су се твоји (и то племство!) са косова равног сачували од турака селидбом у планине?
Сиромаси воле да маштају, и да се праве богатијим и већим но што јесу.

Иначе имам и ја сличну слику српских владара мада је у лошем стању.

[Hari Krisna]

Amnesiac će me morati oslovljavati ujace jer cime će śutra pred Orlovića Pavla

[FORMICA]

:nonchalance: što je ovo, ja ovo prvi put čujem???

Vjeruj mi i ja sam ostao zapanjen. Uostalom na ovoj Istorijskoj etnografskoj mapi SRBA i srpskih (jugoslovenskih) zemalja u Austriji i Turskoj, koju je izradioMiloš Milojević, izdao Kosta Atanasov-Šumenković u Beogradu 1873. godine, jasno se vidi ideja i plan ujedinjenja južnih Slovena u Veliku Srbiju. I ja ovu kartu vidim rvi put a iz knjiga sam stekao upraoovu sliku. Srbija od Jadrana do Crnog Mora i od Bečai Budimpešte (zahvata se i Skovačka i Češka) do Beloj Mora kako nazivaju Egejsko More. Grci samo po strvima i na jugu Peloponeza, svi drugi su Srbi. A Crna Gora nije đe je stajala zadnjih 1.000 godina nego zahvata oblast od Višegrada do Palnke i od Vučitrna do Batočine!?!?!? Tu je neđe i planina Njegoš u Bosni. Ono što je danas Crna Gora postaje Vostno Od Podgorice do Leša je Zeta, Primoje je Dalmacija a istočna Crna Gora do Spuža i Kolašina postaje Trebinje. Monstruozni genocidni planovi iz najužanijih mora. A sad SNS Traži da se na Cetinju podine spomenik izvođaču ovih planova visine 8 metara!?!?!?, što misliš jeli Rus na primorju pripremio ono oružje i municiju za "odbranu svoje vikendice ili ga je neko zamolio da ostaviprikolicu kod njegove kuće da u je crnogorski lupeži ne pokradu,ili da je slučajno ona metalna skalamerija kod Risna bila upravo sad postavjana? Scve je to dio plana gore prikazanog i od kojeg ne odustaju do zadnjeg živog Crnogorca.

[Jal Cargo]

Baj d vej đe mi dođe ancestral homeland Šalja???

To bi, grubo predstavljeno, bio ovaj dio:



ili (polozaj na karti Albanije i u odnosu na Crnu Goru):



Salje su bile okruzene jednim dijelom teritorije Klimenata (manji dio na śeveru), Skreljama (śever i duz zapadne granice), Krasnicijima (istok), i Sosama (sa kojima su krvno najblizi) i Nikajima na jugu. Nekada se region u kojem se nalazila teritorija Salja zvao Dukadjin, a prema danasnjoj administrativnoj podjeli Albanije, iako je region zadrzao svoj naziv, pripada (cini mi se) Skadru, djelimicno mozda i Tropoju.

Da se i ja upisem, moja ancestral homeland je region Malsia e madhe, pleme Hoti. Prevedeno metodologijom kojom je pisana crnogorska istorija: veliki srpski vojvoda Bogic (Moracanin), potomak Gojka Mrnjavcevica. No, omiljenu verziju crnogorskih mitomana cu ovog puta zanemariti i ukratko opisati plemensku istoriju: "Bogic", cije pravo ime nikad necemo saznati, je kao katolik iz Hota krocio na teritoriju Morace, posvadjao se sa Klimentima (malo je poznato da su Klimenti naseljavali i Moracu, Vasojevice i Bratonozice - do XVIII v. i naravno, ne cijelom teritorijom), Klimenti su mu ubili sina Printaša (ime koje cete i danas naci u Malesiji), nakon cega se konvertovao u pravoslavca, i obezbijedio sebi integrisanje u tadasnje (vecinski pravoslavno) drustvo u Moraci, odnosno zastitu i bezbjedno kretanje. Kumstvo je, inace, primio od Danilovica, koji su u to vrijeme bili najdominantnije bratstvo, a Moracani ih, po predanju, smatraju starosjediocima, iako su prilikom doseljavanja u Moracu imali slicno iskustvo kao i Bogic - sukobili su se sa Klimentima, zbog cega se jedan dio bratstvenika odselio iz Morace.
Od Bogica Moracanina je nastalo 12 bratstava koja ce kasnije postati nosioci drustvenog zivota u Moraci, odnosno njeno jezgro, i potisnuti ostatke slovenskog stanovnistva, kao i Klimente. Ovom, nazvacemo ga bogicevskom śemenu, vremenom ce biti dodata jos jedna komponenta, tzv. doseljenicka bratstva (iz Rovaca, Kuca, Vasojevica, Njegusa, Bratonozica, iz okoline Niksica, iz Hercegovine, kao i potomci kneza Bogdana Ljesnjanina), da bi, konacno, od tih gradivnih elemenata nastao zaokruzen proizvod - pleme moracko.

_______