Mii sprdnju, plus joj, koliko čusmo, svo Cetinje znavaše za njene avanture...e pa ne znam....Vjerujete da bi ondašnji muškarci takvu ženu pozdravili, tolerisali njenu ljubav prema francuzu, prećutno, ono kao da joj grijehe kriju?....ja jednostavno ne mislim da je realno da je ona pod tim okolnostima mogla da ima "aferu"...ajde da je francuz nedje prignječio onako uz put, a ona ne smije vikat da je ko ne čuje da joj se obraz ne uzme
...e to bih povjerovala!
...
što reče Jokaš, nijesam Krsta Zrnova poznavala, ali je li moguće da je neki hroničar neđe zapisao da je Krsto Zrnov kad se vrnuo iz rata PRVO poša u kafanu da se naljoska, prije no je pošao ženi i đeci da se javi, u vremenu u kojem nijesmo dok na vrata en vidimo voljene znali da li su ili nijesu živi?
Ok, umjetnička sloboda (jer hroničar sigurno to nije zapisao) ali što se taj umjetnik ne oslobodi pa pokaza Krsta Zrnova ka jednu osobu prenježne prirode koja je, recimo, ulećela u kuću podizala đecu, ženu počela da plače od sreće što ih vidi, da jeca, da svu noć priča sa njima, da ih nosi na rukama, da ....ne znam, da povede ženu van kuće u one zabrane da joj pokaže koliko joj se uželio?
Eto to mi se ne dopada iako Krsto možda nije uopšte mario za porodicu, iako mu je žena možda bila krv na oči, možda nije ni želio da se vrne, ali zašto pretpostavljati nešto grdno po defaultu? Ja bih vazda prije ovako
Bookmarks