Originally Posted by
Raquel
Ko Vas je to.. načepio, hajmo reći?
Neki Vaš sugrađanin? Mada, naslućujem da je u pitanju žensko "ime".
Morala sam da guglam: brljači. Tako naiđoh na neku staru Vašu temu o cetinjskoj publici. Ona me iznenadila, tj ono što pročitah. A moram reć - nije me više tako lako iznenaditi - metuzalemka.
Evo su rekli i ovako, oni od kojih učismo:
Gospodar šuma i prašuma, veliki i moćni
lav, onaj kome nekada niko nije smeo da se
suprostavi, ležao je sad u svom leglu,
ostareo, onemoćao, ranjav… Pročulo se to
među životinjama; sve sad postadoše jake
njegovom slabošću, dolazile su do legla i
svetile mu se. Konj bi ga ritnuo, vuk ujeo, vo
ubo… svi oni koji su ćutali dok je bio na
vlasti, svi koji nisu imali hrabrosti da mu se
suprostave, sad su likovali.
Lav se nije žalio na sudbinu. Bio je svestan
onoga što ga čeka, znao je da je mnoge
udarce zaslužio…Ali tada banu magarac,
kukavica jedna, smutljivac i čankolizac, pođe
i on da udari lava, on koji je pred njim
puzio i onda kada ga na to niko nije
primoravao.
- O, teško meni! - jeknu lav.- Znam da ću
uskoro umreti, i vreme je, nek umrem,
ali ovo me poniženje dvostruko
usmrćuje!
Trska je na to zašuštala, tiho prošaptala,
jedva su je susedne stabljike čule:
Napadni silnog, dok moćan je, na vlasti,
no ako tada ne smeš rukom maći,
– zanavek ćuti! On će jednom pasti,
al ga tad nemoćnog, nemaš prava taći!
Lav li ste?
Bookmarks