Omiljeni dio stanovanja u zajednici bio je taj kad se penjes 4 sprata u zgradi bez lifta, a usput prolazis pored smeca koje savjesne komsije ostavljaju ispred ulaznih vrata. Dodajmo na to i par komada bicikla koja su strategijski rasporedjena opet tako da smetaju svima (sem vlasniku).

I psi i macke? Bas me zanima kolika je to ljubav prema zivotinji da je drzis u stanu da laje i zavija po citav dan i da grebe po vratima jer oce da izadje napolje. Da ne pricam o ciscenju izmeta od ljubimaca, to je vec u domenu naucne fantastike.

Dalje, radovi u stanu (renoviranje, popravke i sl.)
Ako zanemarimo burgijanje za vrijeme kucnog reda i posle 10-11 sati uvece, bez obavjestenja ili izvinjenja komsijama, da predjemo na ostale bisere.

Kada jedan komsija izvodi radove, obicno su sut i smece po sredini ulaza, o prasini da i ne govorim. Pa zar je tesko da se sve to ugrubo omete? Naravno, posle se sve to raznese kroz citav hodnik po spratovima i ceka danima dok cistacica ne opere.
Kante sa bojom i stare stvari danima stoje ispred vrata u ulazu.

Skoro smo platili da se postavi prozor koji je spao jer smo dugo imali poplave u ulazu cim padne kisa. Novi prozor je, vjerovali ili ne, izdrzao svega par dana. Komsija koji je angazovao majstora se ne odaziva. Opet su poplave kad padne kisa.

Parking je isto problem. Ima likova koji su od garaze (i dobrog dijela dvorista i parkinga ispred zgrade) napravili stambeni objekat. Onda, vlasnici garaza iste koriste kao poslovne prostore a vozila parkiraju na ono malo mjesta koja su preostala.
Auto mi je nakon pola godine stanovanja u toj zgradi sav izubijan.

Srecom, ne zivim vise na toj adresi