Jeste li sputani u ovom društvu?

[Raulio]

E ako mi je srce znalo da ću bit osuđen da ođe straćim mlado doba, u rodnom, divljem gradu Titogradu, među jednim narodom prostim, kukavnim, kome su često na smijeh i na šalu čudna imena, nauka i znanje. Klone me se s mržnjom, ne zbog zavisti, pošto me ne smatraju većim od sebe, nego što misle da sebe u dušu takvim cijenim, iako to nikad, nikome pokaza nisam. Ovđe provodim godine sakriven, sam, bez ljubavi, života, i na silu bivam surov u zlobnoj gomili. Ovđe bačam svu ljubav i vrlinu, ovđe postadoh preziratelj ljudi, zbog stoke što je oko mene.
Tako i ja ponekad oshetim da ćeskota bije i pritišće čojeka sa sviju strana.

[Caesar]

E ako mi je srce znalo da ću bit osuđen da ođe straćim mlado doba, u rodnom, divljem gradu Titogradu, među jednim narodom prostim, kukavnim, kome su često na smijeh i na šalu čudna imena, nauka i znanje. Klone me se s mržnjom, ne zbog zavisti, pošto me ne smatraju većim od sebe, nego što misle da sebe u dušu takvim cijenim, iako to nikad, nikome pokaza nisam. Ovđe provodim godine sakriven, sam, bez ljubavi, života, i na silu bivam surov u zlobnoj gomili. Ovđe bačam svu ljubav i vrlinu, ovđe postadoh preziratelj ljudi, zbog stoke što je oko mene.
Tako i ja ponekad oshetim da ćeskota bije i pritišće čojeka sa sviju strana.

Batali ruske pisce. Njemacki su moj izbor.

I nemo tako, muzika se nalazi u svim oktavama. I uzivamo u njoj. Sto veci raspon glasa to vise uzivamo. Tako i sa ljudima. Naucis da vidis ljepotu. Zapravo ljepote nema previse ali vidis mnogo toga zanimljivog. Tako ja nesto mnim

Sent from my GSXR1000 @299

[Raulio]

Hah, slabo mi se dokazujete, čak i poslije ove nimalo suptilne naznake u zadnjoj rečenici Ovo gore očigledan je plagijat izvjesnog Leopardijevog djela nastalog kada se, usljed materijalnih problema, morao vratit iz Rima u rodni mu Rikanati. Ali savršeno se uklapa u podgorički milje i savršeno opisuje sputanost velikog uma u maloj sredini. Štaviše, komentar tipa:

Ovaj Raulio ako se ne zaebava, itekako je sputan.
Ali u svojoj glavi ponajviše. Sad mi ga je žao, iskreno.

pomaže mi da shvatim kako se osjećao čovjek koji je živio prije dvjesta i kusur godina.

[karamazov]

Eo me sad sputase oni koji su nezadovoljni. Imaju automobil, stan, zimovanja, ljetovanja...Al ljudi su vazda nezadovoljni dok god ima onih koji imaju dva stana, dva automobila... Grabe, ne birau.

Jos mi je jace sto to svi rade pa pojedinacno ne postoji odgovornost za ovo predatorsko ponasanje vec kolektivitet preuzima krivicu. Individualna krivica ne postoji jer je kolektiv izgovor.

Kraljevi



Sent from my GSXR1000 @299

Cekaj, imati stan i auto je po tebi simbol uspjeha...? Pa sve i da je 4-sobni u Maxim i x6 u garazu...
ada normalno da grabe... sto ce ostavit djeci... unucadi... da im sjutra pricaju imali pa nemali...
po meni je neka granica lagodnijeg zivota milion u nekretnine i jos toliko zivih para... djedovinu ne racunam, ona se ne prodaje... sve ispod toga krpljenje...

[goozica]

Ja nemam nista i presrecna sam.

Sent from my D5803 using Cafe Del Montenegro mobile app

[karamazov]

Ambiciozne osobe su u najčeščim slučajevima rak-rana društva. Oni zauzimaju navisočije i najodgovornije pozicije, a ni sa čim ne zaslužuju ta mjesta osim što posjeduju te AMBICIJE. Iz ovog razloga je sputano kompletno društvo.

Je li ovo trolovanje... cus ambiciozni ljudi sputavaju... malo si permutovao stvari... stavio si znak jednakosti izmedju ambicije i nesposobnosti... ambicioznost je karakteristika koja kod ljudi treba najvise da se cijeni...

[nimfa]

Доста често и све чешће су амбициозне особе и бескрупулозне у исто вријеме

Sent from my HTC One_M8

[pecaros]

Je li ovo trolovanje... cus ambiciozni ljudi sputavaju... malo si permutovao stvari... stavio si znak jednakosti izmedju ambicije i nesposobnosti... ambicioznost je karakteristika koja kod ljudi treba najvise da se cijeni...

Nije trolovanje već sušta istina. Nenametljivost je karakteristika koju mnogo više treba cijenit od ambicioznosti, a to bi opet trebalo da PREPOZNA i iskoristi DRUŠTVO. Ne mora da znači da je u 100% slučajeva tako, ali "ambicioznost" je u najvećem broju slučajeva na silu nametnuta od: iskopleksiranih roditelja, velikih tata i mama koji si na visokim funkcijama, tradicijom koja SE MORA nastaviti da i potomci POŠTOPOTO izdaju(a ne primaju) naređenja.......i još mLogo toga.
Ti ljudi po PRAVILU i dolaze na važna i odgovorna mjesta a obično nisu ni približan kvalitet koji je potreban društvu radi uzlazne putanje istog.
Nije valjda potrebno govorit kako UREĐENE zemlje funkcionišu po tom pitanju?

[Caesar]

Cekaj, imati stan i auto je po tebi simbol uspjeha...?

"Po meni" ja to nisam rekao.



Sent from my GSXR1000 @299

[karamazov]

Nijesi, pardon...

Nije trolovanje već sušta istina. Nenametljivost je karakteristika koju mnogo više treba cijenit od ambicioznosti, a to bi opet trebalo da PREPOZNA i iskoristi DRUŠTVO. Ne mora da znači da je u 100% slučajeva tako, ali "ambicioznost" je u najvećem broju slučajeva na silu nametnuta od: iskopleksiranih roditelja, velikih tata i mama koji si na visokim funkcijama, tradicijom koja SE MORA nastaviti da i potomci POŠTOPOTO izdaju(a ne primaju) naređenja.......i još mLogo toga.
Ti ljudi po PRAVILU i dolaze na važna i odgovorna mjesta a obično nisu ni približan kvalitet koji je potreban

To o cemu govoris su bas izuzeci...
Kod tatinih sinova i cerkica nikad nijesam primijetio neke ambicije- bas naprotiv... a sad, da li i kao takvi dodju do nekog polozaja, moguce, samo sto to nije rezultat ambicioznosti... mada vidim da si stavio pod navodnicima, znam na sta mislis...
Po onome sto mogu da primijetim, upravo djeca obicnih roditelja, radnicke klase, cesto pucaju od ambicija... evo ti primjeri samo ljudi koje ja poznajem-imam druga tj poznanika kome je otac fizicki radnik na gradjevini... ne zanatlija nega bas onaj nadnicar... njegov sin je sad ljekar, sto ne bi bilo nista posebno, da taj momak ne dize nos u nebo i misli da je boga za mooda uhvatio...taj nije upisao medicinu da bi pomagao drugima u to budi siguran...
imam i drugaricu koja je na dr studijama, iako je sto se sposobnosti tice neki cisti prosjek... ima dobar posao kome je maksimalno posvecena, da ne kazem bolesno... ni to ne bi bilo cudno ali taj posao je realtivno slabo placen ali donosi odredjeni publicitet i polozaj, a ta djevojka vise voli funkciju neko ne znam koje milione... i ona je dijete radnicke klase...
Da ne ulazim sad u to da li ima boljih i sposobnojih, znam da su oni maksimalno posveceni poslu koji obavljaju i da ce biti dosta dobri u tome...
ali da, ambiciozni ljudi sputavaju druge- ali samo oni koji svoje ambicije nijesu ostvarili ili ne mogu da ih ostvare... e to su vec kompleksi i frustracije, od takvih treba bjezat sto dalje...

[naftali]

Nenametljivost je karakteristika koju mnogo više treba cijenit od ambicioznosti, a to bi opet trebalo da PREPOZNA i iskoristi DRUŠTVO.

Ako je nenametljivost plod duboke svjesnosti sebe, svojih potreba i označava način života u kojemu se čovjek osjeća dobro,onda bi svaka isforsirana
ambicioznost bila surogat takvome čovjeku.
"Bivati u pozadini" na način da sebi i u korelaciji s drugima, biraš "figuru" do koje ti je stalo i koja predstavlja tvoju istinsku potrebu samopredstavljanja svijetu, je predivno.
U tom titranju ili pulsiranju između dviju polarnosti (povlačenja ili izlaženja s potrebom u društvu) leži tajna osobne integracije. Ona nema unaprijed određeni mehanizam ili zadani koncept, već ovisi o kontekstu.
Obični primjer:
rijetko pišem na ovome forumu (uglavnom pustim koju pjesmicu na Muzici), ali u ovom času htjedoh izaći iz pozadine i kazati vam nešto o stanju (ne)sputanosti u društvu iz svog kuta.
To je najobičniji primjer, ali važan je moment izbora:
svjestan čovjek u određenom trenutku stoji u poziciji da može birati hoće li nešto napraviti,izložiti se ili ne, ili će se pak, povući.
Tako je i u najtežim primjerima.
(mnogi ljudi su daleko od svjesnosti, a kamoli će društvo prepoznavati takve momente.....no, ne treba klonuti duhom)
Lijepo je birati, razlikovati želje od potreba i zauzeti se za sebe kad je to zahtjev samog bića.

[pecaros]

Nijesi, pardon...


To o cemu govoris su bas izuzeci...
Kod tatinih sinova i cerkica nikad nijesam primijetio neke ambicije- bas naprotiv... a sad, da li i kao takvi dodju do nekog polozaja, moguce, samo sto to nije rezultat ambicioznosti... mada vidim da si stavio pod navodnicima, znam na sta mislis...
Po onome sto mogu da primijetim, upravo djeca obicnih roditelja, radnicke klase, cesto pucaju od ambicija... evo ti primjeri samo ljudi koje ja poznajem-imam druga tj poznanika kome je otac fizicki radnik na gradjevini... ne zanatlija nega bas onaj nadnicar... njegov sin je sad ljekar, sto ne bi bilo nista posebno, da taj momak ne dize nos u nebo i misli da je boga za mooda uhvatio...taj nije upisao medicinu da bi pomagao drugima u to budi siguran...
imam i drugaricu koja je na dr studijama, iako je sto se sposobnosti tice neki cisti prosjek... ima dobar posao kome je maksimalno posvecena, da ne kazem bolesno... ni to ne bi bilo cudno ali taj posao je realtivno slabo placen ali donosi odredjeni publicitet i polozaj, a ta djevojka vise voli funkciju neko ne znam koje milione... i ona je dijete radnicke klase...
Da ne ulazim sad u to da li ima boljih i sposobnojih, znam da su oni maksimalno posveceni poslu koji obavljaju i da ce biti dosta dobri u tome...
ali da, ambiciozni ljudi sputavaju druge- ali samo oni koji svoje ambicije nijesu ostvarili ili ne mogu da ih ostvare... e to su vec kompleksi i frustracije, od takvih treba bjezat sto dalje...

Koliko vidim....mi mislimo na isto!? Ne kapiram zašto me ne razumiješ? Ambicija je jedno, a sami kvalitet i privrženost nešto što samo po sebi ambicija NAJČEŠĆE ne sadrži.......i to je to
To što sam se uhvatio kao za primjer tatine i mamine sinove je "moja greška" ali samo zato da bih uveličao sliku u oku posmatrača Ali ti si to mnogo bolje uradio od mene i to u konkretnijem izdanju.

[pecaros]

Ako je nenametljivost plod duboke svjesnosti sebe, svojih potreba i označava način života u kojemu se čovjek osjeća dobro,onda bi svaka isforsirana
ambicioznost bila surogat takvome čovjeku.
"Bivati u pozadini" na način da sebi i u korelaciji s drugima, biraš "figuru" do koje ti je stalo i koja predstavlja tvoju istinsku potrebu samopredstavljanja svijetu, je predivno.
U tom titranju ili pulsiranju između dviju polarnosti (povlačenja ili izlaženja s potrebom u društvu) leži tajna osobne integracije. Ona nema unaprijed određeni mehanizam ili zadani koncept, već ovisi o kontekstu.
Obični primjer:
rijetko pišem na ovome forumu (uglavnom pustim koju pjesmicu na Muzici), ali u ovom času htjedoh izaći iz pozadine i kazati vam nešto o stanju (ne)sputanosti u društvu iz svog kuta.
To je najobičniji primjer, ali važan je moment izbora:
svjestan čovjek u određenom trenutku stoji u poziciji da može birati hoće li nešto napraviti,izložiti se ili ne, ili će se pak, povući.
Tako je i u najtežim primjerima.
(mnogi ljudi su daleko od svjesnosti, a kamoli će društvo prepoznavati takve momente.....no, ne treba klonuti duhom)
Lijepo je birati, razlikovati želje od potreba i zauzeti se za sebe kad je to zahtjev samog bića.

@naftali pravo je zadovoljstvo čitati te Žena koja duboko razmišlja nasuprot čuvenoj ženskoj površnosti.....bravo.

Nadam se da ćeš se složiti da sama ambicija proizilazi iz nečega što je u pozadini.....da se ne izrazim "prazno"....ili je možda bolja riječ NEPOTPUNO?! Pa je i prilično logično da potsvjesno ili svjesno ambicija zaklanja ili prikriva neke NAMA NEPOZNATE nedostatke.
A suprotno tome nenametljivost je plod nečega konkretnog i SAMOsvjesnog te zadovoljava sve unutrašnje potrebe osobe. I kao takvo nema potrebu KA kako ti kažeš "izlaženju(eksponiranju) u društvu".

Evidentno je da tu razlike u "kvalitetu" debelo ima. A u društvu je da razvije sistem koji će je kao takvu u buduće prepoznavati i......stavljati kockice na odgovarajuću poziciju

[naftali]

Nadam se da ćeš se složiti da sama ambicija proizilazi iz nečega što je u pozadini.....da se ne izrazim "prazno"....ili je možda bolja riječ NEPOTPUNO?! Pa je i prilično logično da potsvjesno ili svjesno ambicija zaklanja ili prikriva neke NAMA NEPOZNATE nedostatke.
A suprotno tome nenametljivost je plod nečega konkretnog i SAMOsvjesnog te zadovoljava sve unutrašnje potrebe osobe. I kao takvo nema potrebu KA kako ti kažeš "izlaženju(eksponiranju) u društvu".

Ja nekako ne bih to dvoje postavljala u crno bijeli okvir jer ambicija može biti i znak autentične ljudske želje i potrebe da ostvari neki dar koji prepoznaje u sebi, a nenametljivost pak, može biti znakom straha ili osjećaja manje vrijednosti.
Zato i rekoh da sve ovisi o kontekstu i iz kakve pozadine čovjeka dolazi takva figura ambicije.

Jezično, ne znam je li ambicija sama po sebi ima negativnu konotaciju, ali svejedno bih ju značenjski proširila.

Iza ambicije mogu ležati različiti motivi - od onih najčestitijih do priljepljenih sa strane (tuđa očekivanja).
E sad, mogli bismo o svemu tome razgovarati,premda mislim da bi bilo korisnije malo ući u samu narav ambicije i njen proces, a ne toliko na sadržaj.

[Artemis]

Ne treba ambiciju smatrati isključivo negativno.Jer zdrava doza nje pomaže čovjeku da ide naprijed,da se ostvari u nečemu što mu je predmet interesovanja ili ljubavi.
U suštini ništa što je pretjerano i ode van granica nije dobro,pa ni ambicija.Ali zdrava doza treba da postoji.

[pecaros]

Zdrava doza ambicije ne dolazi od same ambicije, vec od neke druge humanije potrebe , i opet se ne mogu posmatrati kao ambicioznost. Ambicija je u sustini nesto sto ima osvajacki, tj. vladalacki karakter. I nikako ne ide u skladu sa zdravim razumom. Ambiciji je prioritet sami cilj, a TO obicno ide nekim lo[ijim putem.
Ako imate problem da ovo shvatite, onda ste jedni od mnogih na ciji izbor trgovine bitno utice ambalaza.

[naftali]

Pecaros, donekle si u pravu. Pogledah malo značenja riječi u hrvatskom i srpskom jeziku.
HR: ambicija (lat.). 1. Težnja za osobnim uzdizanjem, uspjehom, društv. ugledom; častohleplje, častoljublje; opć., ono za čim netko teži. 2. Revno (uporno) nastojanje, pregalaštvo.
SRP: ambicija: Častoljublje, slavoljublje, težnja za nečim, stremljenje čemu.
Pregalaštvo, radno angažovanje, istrajnost, upornost.
Snažna želja u postizanju nečega (uspeha u radu, učenju i sl.)

Vidi se da su značenja uglavnom negativno konotirana. No, ima značenja koja idu u smjeru o kojemu sam govorila: zdrava težnja za nekim ostvarenjem i upornost u procesu realizacije.
Ako bismo moralno vrednovali, onda bismo trebali promotriti:
- kontekst/okolnosti osobe
- nakana u procesu ostvarenja ambicije
- moralna kakvoća puta pri ostvarivanju ambicije
- psihološka pozadina iz koje proizlazi ambicija kao potreba, a prije toga kao želja
- odnos prema okolini (ljudima oko sebe)
- kakvoća/narav cilja i svrhe ambicije

Sve ovo treba uzeti u obzir kad se moralno vrednuje nečiji čin na području ambicioznosti.
Također treba vidjeti je li ambicija prisutna i fokusirana na određeni cilj ili je jaka/izražena ambicioznost stanje nečije kompletne
osobnosti. Ambicioznost kao habitus može biti jako opasan, kako za tu osobu, tako i za okolinu.

Kad se uzme konkretan primjer i provuče ga kroz ove parametre, može se vidjeti moralna pozadina.
Ja bih ipak ostala na širem značenju pojma ambicije.

[pecaros]

Pecaros, donekle si u pravu. Pogledah malo značenja riječi u hrvatskom i srpskom jeziku.
HR: ambicija (lat.). 1. Težnja za osobnim uzdizanjem, uspjehom, društv. ugledom; častohleplje, častoljublje; opć., ono za čim netko teži. 2. Revno (uporno) nastojanje, pregalaštvo.
SRP: ambicija: Častoljublje, slavoljublje, težnja za nečim, stremljenje čemu.
Pregalaštvo, radno angažovanje, istrajnost, upornost.
Snažna želja u postizanju nečega (uspeha u radu, učenju i sl.)

Vidi se da su značenja uglavnom negativno konotirana. No, ima značenja koja idu u smjeru o kojemu sam govorila: zdrava težnja za nekim ostvarenjem i upornost u procesu realizacije.
Ako bismo moralno vrednovali, onda bismo trebali promotriti:
- kontekst/okolnosti osobe
- nakana u procesu ostvarenja ambicije
- moralna kakvoća puta pri ostvarivanju ambicije
- psihološka pozadina iz koje proizlazi ambicija kao potreba, a prije toga kao želja
- odnos prema okolini (ljudima oko sebe)
- kakvoća/narav cilja i svrhe ambicije

Sve ovo treba uzeti u obzir kad se moralno vrednuje nečiji čin na području ambicioznosti.
Također treba vidjeti je li ambicija prisutna i fokusirana na određeni cilj ili je jaka/izražena ambicioznost stanje nečije kompletne
osobnosti. Ambicioznost kao habitus može biti jako opasan, kako za tu osobu, tako i za okolinu.

Kad se uzme konkretan primjer i provuče ga kroz ove parametre, može se vidjeti moralna pozadina.
Ja bih ipak ostala na širem značenju pojma ambicije.

Hehe, vjeruj mi da mi nije ni na pamet palo da guglam značenje te riječi.Nego sam se vodio samom logikom.......a nije ni neki marifet viđet da je ambicija nešto "negativno". Mada sve i da je ta riječ okarakterisana u nekom boljem svjetlu.....opet to ne bi ništa značilo jer ono što sam ja pisao više se odnosilo na POBUDE ljudi nego na samu ambiciju.
U svakom slučaju je trebalo malo proćakulat o sličnim stvarima. Koje se ljudima "nevidljivo" sprdaju ispred nosa

[naftali]

.....a nije ni neki marifet viđet da je ambicija nešto "negativno". Mada sve i da je ta riječ okarakterisana u nekom boljem svjetlu.....opet to ne bi ništa značilo jer ono što sam ja pisao više se odnosilo na POBUDE ljudi nego na samu ambiciju.

Ponekad uzimamo riječi ili stvarnosti koje one označuju, automatski razumljivima. No, nije to baš tako.
Kako sam po prirodi znatiželjna, volim pogledati značenje i za "najbičniji" pojam, vrlo se često iznenadim novim spoznajama.
Tako da ostajem pri tome da ambicija nije sama po sebi i automatski nešto negativno. Pokušat ću obrazložiti.

S obzirom da si rekao da te zanimaju pobude ljudi, hajdemo malo vidjeti što su one. Iz moga kuta gledanja:
Pobude su neki impulsi iz najdubljih slojeva bića ili prastarih dijelova nas koji probijaju prema našoj svjesnosti. To su senzacije koje prodiru iz podsvjesnoga
i koje se žele pokazati osobi i svijetu u kojem on živi.
Pobuda u čovjeku dolazi iznenadno, nije pod ljudskom kontrolom jer je samo Nesvjesno - neukrotivo od svjesnog dijela nas.
Upravo zato što proboji nesvjesnih pobuda nisu SVJESNI, pobude nisu ni dobre ni loše same po sebi. Tek kasnije u ovisnosti kako ćemo realizirati neku pobudu (uzimajući u obzir one gore navedene parametre), ostvarenje pobude (ambicija u našem slučaju) poprima moralno značenje dobra ili ne-dobra. Osim toga, sami, ali i društvo mu daje značenje. To upravo i mi ovdje radimo.
Zar ti se to ne čini logičnim?
Nakon što pobuda probije prema nama, ulazi u područje svjesnosti. npr. postajem svjesna da u ovom času želim popit vode i osjećam senzaciju žeđi. (banalni primjer - ali slično se mogu gledati i najveći projekti ).
Kad postanemo svjesni, dolazi proces mobilizacije snaga da posviješćenu potrebu realiziramo.Posežemo za resursima svoga bića i ulazimo u akciju. Tada slijedi full contact i ostvarenje nekog ambicijskog momenta (npr. poljubiti ženu/curu, popit vode ili reći nekome važnu stvar, nekome naštetiti i sl.).
Poslije full contacta, slijedi povlačenje od preplavljenja bivanja u vršku realizacije ambicije, a nakon toga - zadovoljstvo/nezadovoljstvo zbog učinjenog.
Time čovjek završava proces susreta s nekom potrebom, realizacijom određene želje ili ambicijskog pokreta.
Spreman je ući u plodnu prazninu, stajati u njoj kako bi bio spreman za novu akciju ili posvješćivanje neke nove ambicije.
Ovo što sam podebljala, čine mi se kao faze bilo koje ambicije da nešto učinimo ili se pak, susretnemo s drugim.
-------
Tek sad dolazimo do onog momenta - je li neka naša djelatnost dobra ili loša, pozitivna ili negativna.
Dok je ambicija na točki senzacije/pobude i svjesnosti, ona ne može biti zla. Onog časa kad krenemo u mobilizaciju (namjera, nakana, motiv) i akciju, ulazimo u područe moralnoga razlikovanja.
Upravo zato,bila sam dosta rezervirana da odmah ambiciju shvatimo kao apriori negativan pojam.
U nekom sljedećem upisu, mogu ti dati primjer. (da ne bi bilo previše teksta sad).
Ovo je neko moje gledište i čini onu našu nutarnju podlogu za djelovanje prema van - kako bismo titrali u odnosu na okolinu/društvo na način da ostvarimo
neku svoju želju, potrebu, ambiciju, a da pri tome ne napravimo agresiju na društvo u smislu nasilnoga oduzimanja slobode drugim članovima.
O tome i ovisi hoćemo li se u nekom društvu osjećati sputanima ili ne.
Što kažeš?

[pecaros]

Ponekad uzimamo riječi ili stvarnosti koje one označuju, automatski razumljivima. No, nije to baš tako.
Kako sam po prirodi znatiželjna, volim pogledati značenje i za "najbičniji" pojam, vrlo se često iznenadim novim spoznajama.
Tako da ostajem pri tome da ambicija nije sama po sebi i automatski nešto negativno. Pokušat ću obrazložiti.

S obzirom da si rekao da te zanimaju pobude ljudi, hajdemo malo vidjeti što su one. Iz moga kuta gledanja:
Pobude su neki impulsi iz najdubljih slojeva bića ili prastarih dijelova nas koji probijaju prema našoj svjesnosti. To su senzacije koje prodiru iz podsvjesnoga
i koje se žele pokazati osobi i svijetu u kojem on živi.
Pobuda u čovjeku dolazi iznenadno, nije pod ljudskom kontrolom jer je samo Nesvjesno - neukrotivo od svjesnog dijela nas.
Upravo zato što proboji nesvjesnih pobuda nisu SVJESNI, pobude nisu ni dobre ni loše same po sebi. Tek kasnije u ovisnosti kako ćemo realizirati neku pobudu (uzimajući u obzir one gore navedene parametre), ostvarenje pobude (ambicija u našem slučaju) poprima moralno značenje dobra ili ne-dobra. Osim toga, sami, ali i društvo mu daje značenje. To upravo i mi ovdje radimo.
Zar ti se to ne čini logičnim?
Nakon što pobuda probije prema nama, ulazi u područje svjesnosti. npr. postajem svjesna da u ovom času želim popit vode i osjećam senzaciju žeđi. (banalni primjer - ali slično se mogu gledati i najveći projekti ).
Kad postanemo svjesni, dolazi proces mobilizacije snaga da posviješćenu potrebu realiziramo.Posežemo za resursima svoga bića i ulazimo u akciju. Tada slijedi full contact i ostvarenje nekog ambicijskog momenta (npr. poljubiti ženu/curu, popit vode ili reći nekome važnu stvar, nekome naštetiti i sl.).
Poslije full contacta, slijedi povlačenje od preplavljenja bivanja u vršku realizacije ambicije, a nakon toga - zadovoljstvo/nezadovoljstvo zbog učinjenog.
Time čovjek završava proces susreta s nekom potrebom, realizacijom određene želje ili ambicijskog pokreta.
Spreman je ući u plodnu prazninu, stajati u njoj kako bi bio spreman za novu akciju ili posvješćivanje neke nove ambicije.
Ovo što sam podebljala, čine mi se kao faze bilo koje ambicije da nešto učinimo ili se pak, susretnemo s drugim.
-------
Tek sad dolazimo do onog momenta - je li neka naša djelatnost dobra ili loša, pozitivna ili negativna.
Dok je ambicija na točki senzacije/pobude i svjesnosti, ona ne može biti zla. Onog časa kad krenemo u mobilizaciju (namjera, nakana, motiv) i akciju, ulazimo u područe moralnoga razlikovanja.
Upravo zato,bila sam dosta rezervirana da odmah ambiciju shvatimo kao apriori negativan pojam.
U nekom sljedećem upisu, mogu ti dati primjer. (da ne bi bilo previše teksta sad).
Ovo je neko moje gledište i čini onu našu nutarnju podlogu za djelovanje prema van - kako bismo titrali u odnosu na okolinu/društvo na način da ostvarimo
neku svoju želju, potrebu, ambiciju, a da pri tome ne napravimo agresiju na društvo u smislu nasilnoga oduzimanja slobode drugim članovima.
O tome i ovisi hoćemo li se u nekom društvu osjećati sputanima ili ne.
Što kažeš?

@naftali......tvoj intelekt uveliko prevazilazi okvire mojeg A ja sam samo sitna ribica ili kad pričah ovaj tvoj tekst.....bolje je da se smatram planktonom u okeanu 4 puta čitam tekst i taman kad pomislim da mogu da ga "pratim" opet neki novi termin mi izgubi koncepciju teksta iz vida........bruka i sramota Tako da ću od sad da komentarišem jedino igrice i fudbal na ovom forumu KONAČNO SAM PRONAŠAO SEBE LOL! Zaposliću se fino neđe da stražarim i na taj način ću dati ovome društvu svoj puni doprinos i to iz pobuda koje su silom prilika NAMETNUTE, a kao ovakve ih nisi ČAK NI TI spomenula

Pazi sad........
Ako mi iskreno odgovoriš koje su tvoje pobude da mi napišeš ovakav jedan tekst, ja ću ti STVARNO napisat moje viđenje što su pobude a čak ću se toliko ISKOMPROMITOVAT (ovako javno) i ispisat kako vidim komunikaciju svijesti i potsvijesti i u kolikoj je mjeri u stvari svijest zastupljena, odnosno koliko svijest u KONSTANTNOM VARIRANJU "krade" teritoriju potsvijesti.

Opet pazi.....sve ovo samo ako budeš iskrena A ako budeš neiskrena onda ću ti ja reći koje su tvoje pobude i ostaćeš uskraćena za jedno izuzetno rijetko filozofiranje

Izađi mi na crtu
Što kažeš?

[kvarni]

Ponekad uzimamo riječi ili stvarnosti koje one označuju, automatski razumljivima. No, nije to baš tako.
Kako sam po prirodi znatiželjna, volim pogledati značenje i za "najbičniji" pojam, vrlo se često iznenadim novim spoznajama.
Tako da ostajem pri tome da ambicija nije sama po sebi i automatski nešto negativno. Pokušat ću obrazložiti.

S obzirom da si rekao da te zanimaju pobude ljudi, hajdemo malo vidjeti što su one. Iz moga kuta gledanja:
Pobude su neki impulsi iz najdubljih slojeva bića ili prastarih dijelova nas koji probijaju prema našoj svjesnosti. To su senzacije koje prodiru iz podsvjesnoga
i koje se žele pokazati osobi i svijetu u kojem on živi.
Pobuda u čovjeku dolazi iznenadno, nije pod ljudskom kontrolom jer je samo Nesvjesno - neukrotivo od svjesnog dijela nas.
Upravo zato što proboji nesvjesnih pobuda nisu SVJESNI, pobude nisu ni dobre ni loše same po sebi. Tek kasnije u ovisnosti kako ćemo realizirati neku pobudu (uzimajući u obzir one gore navedene parametre), ostvarenje pobude (ambicija u našem slučaju) poprima moralno značenje dobra ili ne-dobra. Osim toga, sami, ali i društvo mu daje značenje. To upravo i mi ovdje radimo.
Zar ti se to ne čini logičnim?
Nakon što pobuda probije prema nama, ulazi u područje svjesnosti. npr. postajem svjesna da u ovom času želim popit vode i osjećam senzaciju žeđi. (banalni primjer - ali slično se mogu gledati i najveći projekti ).
Kad postanemo svjesni, dolazi proces mobilizacije snaga da posviješćenu potrebu realiziramo.Posežemo za resursima svoga bića i ulazimo u akciju. Tada slijedi full contact i ostvarenje nekog ambicijskog momenta (npr. poljubiti ženu/curu, popit vode ili reći nekome važnu stvar, nekome naštetiti i sl.).
Poslije full contacta, slijedi povlačenje od preplavljenja bivanja u vršku realizacije ambicije, a nakon toga - zadovoljstvo/nezadovoljstvo zbog učinjenog.
Time čovjek završava proces susreta s nekom potrebom, realizacijom određene želje ili ambicijskog pokreta.
Spreman je ući u plodnu prazninu, stajati u njoj kako bi bio spreman za novu akciju ili posvješćivanje neke nove ambicije.
Ovo što sam podebljala, čine mi se kao faze bilo koje ambicije da nešto učinimo ili se pak, susretnemo s drugim.
-------
Tek sad dolazimo do onog momenta - je li neka naša djelatnost dobra ili loša, pozitivna ili negativna.
Dok je ambicija na točki senzacije/pobude i svjesnosti, ona ne može biti zla. Onog časa kad krenemo u mobilizaciju (namjera, nakana, motiv) i akciju, ulazimo u područe moralnoga razlikovanja.
Upravo zato,bila sam dosta rezervirana da odmah ambiciju shvatimo kao apriori negativan pojam.
U nekom sljedećem upisu, mogu ti dati primjer. (da ne bi bilo previše teksta sad).
Ovo je neko moje gledište i čini onu našu nutarnju podlogu za djelovanje prema van - kako bismo titrali u odnosu na okolinu/društvo na način da ostvarimo
neku svoju želju, potrebu, ambiciju, a da pri tome ne napravimo agresiju na društvo u smislu nasilnoga oduzimanja slobode drugim članovima.
O tome i ovisi hoćemo li se u nekom društvu osjećati sputanima ili ne.
Što kažeš?

Previse uproscavas jednu tako kompleksnu pojavu kao sto je pobuda. Svodis je na puko funkcionisanje...dosadne masine, repetitivne. Zivot i zivotne pobude su mnogo vise od toga, po meni barem. Jer ima tu masu faktora koje uzimam.u obzir. No nebitno. Razumio sam sto hoces da kazes.

Interesatno razmisljanje. Po tome, ja sam moga sina, koji ima 6 godina, sputavao unazad 6 godina. Sigurno njemu u glavi postoji da nesto nije moglo "zbog tate"; ako ne postoji, ubrzo ce se pojaviti, siguran sam.

Sta hocu da kazem - od malih nogu smo svi sputavani. I kako smo sputavani, tako nam je usadjivan moral i vaspitanje - ovo smijes, ovo ne smijes. Od strane roditelja - pripadnika drustva. Kokoska ili jaje?

[naftali]

Opet pazi.....sve ovo samo ako budeš iskrena A ako budeš neiskrena onda ću ti ja reći koje su tvoje pobude i ostaćeš uskraćena za jedno izuzetno rijetko filozofiranje

Izađi mi na crtu
Što kažeš?

Htjela sam objasniti iz svoga kuta kako gledam na neki ambicijski pokret, od samoga javljanja do realizacije.
I naravno, to je samo jedno od mnoštva gledišta na temu.
Ono što se razlikovalo u odnosu na tvoje mišljenje je raspon ili opseg pojma "ambicija", ali i pitanje pobude koju osjetimo duboko u biću
i koja ne mora, sama po sebi, pa i apriori,biti negativna.
Ako želiš filozofirati, pa nemoj se sputavati.
Ovo i jest forum kako bi se iznijelo svoje mišljenje ili pak, doživljaj.

[pecaros]

Htjela sam objasniti iz svoga kuta kako gledam na neki ambicijski pokret, od samoga javljanja do realizacije.
I naravno, to je samo jedno od mnoštva gledišta na temu.
Ono što se razlikovalo u odnosu na tvoje mišljenje je raspon ili opseg pojma "ambicija", ali i pitanje pobude koju osjetimo duboko u biću
i koja ne mora, sama po sebi, pa i apriori,biti negativna.
Ako želiš filozofirati, pa nemoj se sputavati.
Ovo i jest forum kako bi se iznijelo svoje mišljenje ili pak, doživljaj.

Cuj.....Mancini je cesto nepravedno izostavljao Jovetica iz startne postave. A znas zasto? Jer je teski kompleksas. Zelio je u ocima javnosti stvorit tak neku sliku o sebi kao da je neki dobar strateg. Kuzis? Kao neko cije zamisli i postavka igre ne zavise od jednog lucidnog individualca. I sto je vise uvidjao da napad njegovih momcadi zavisi upravo od raspolozenja Jovetica on je unatoc tome iz cistog diSHpeta i dalje nekak krajnje nerazumno reagirao i uporno tumbao igrace u prvoj postavi bez Jovete ne bi li i na neku srecu postigao nesto cije zasluge bi preuzeo on na sebe kao vrsni strateg.
Nekak se mislim da je to neka pobuda koja dolazi iz nekih vrlo zakomliciranih kompleksa.
Kaj bi ti rekal na sve ovo?
Hehe......

[TheLucas]

Rečite mi ovo. Nijesam zna dje bi pa moze ovdje. Recimo, ovi ljudi koji su porasli u socijalizmu, osjecaju li oni tjeskobu u ovom vremenu danasnjem. Ja koji sam se rodio taman kad je socijalizam umro, pa mi ovo danas, cini mi se, ne valja golog kurca. I onda mi smeta. Po nekoj logici, ovim ljudima starijim koji znaju sto su imali a sto imaju sad, mora bit teze. AL nesto ne vidim neki protest kod njih. I onda se nekad pitam, imaju li oni taj osjecaj nelagode ili jbg, pomirljive su prirode.

A mozda ja sve ovo bulaznim i samo se krecem u drustvu neprilagodjenih postenjacina.

[autodijagnostika]

Socijalizam nije još proša za jednu veliku većinu nažalost ovih koji su osjetili i osjećaju radom kod privatnika.
Socijalizm uživaju vlast i njihovi glasači, uglavnom. Ostala raja prima teži udarac.