21. X 69’
Dragi Jevreme,
Stigose mi tvoje Oporuke i stavih ih pored uzglavlja, za noc. I tako, kad stignem u Beograd, cesto nocujem s tvojim vatrama i svitanjima te ogromne, stravicne, otrovane pacene – Crnogorske noci. Ne otpisah ti odmah. Ne nehatom – ne sto nemam sta da ti porucim. Muke me velike smozdile. mrzak ocaj i bezmerje nevere pritislo dusu. Nevere u sebe najvise. Dosle takve godine. Zasluzeno i pravedno. Lucifer i Prometej – moji su bogovi. Ti bogovi bune i nesmiraja, no’ u jednom zakonu sveta, kao sto znas, s pravom su kaznjeni. Voleti proklete je verovatno moc slabih. Ta moc je kobna. Ali sumnjam da bi bez te kobi bilo poezije. Tvoje Oporuke, Jevreme, krcate su kobima. To je njihova snaga – njihovo ljudsko lice i ogranicenost vizije. Zanosi, uzbudjuje, opija, rastuzuje, i, ako se knjiga cela cita, premori tvoje kazivanje. Meni se nekoliko pesama narocito svidjaju: Slucaj Horacija Sestog, Dukljanska tisina, Zemlja bez zemlje, Prebiraj po vijeku, Jelena, Sveti Petar....
Ja nikako ne znam sadrzajno da govorim o poeziji. Malo reci imam da saopstavam dozivljaj procitane pesme. Kritiku poezije, u nacelu, smatram izlisnom. Tu duhovnu uzurpaciju dozivljavam kao nasilje i intriganstvo. Eto, ja cu te opet i opet citati.
Hvala ti mnogo. Na moju tugu, ja ti novom knjigom za dugo necu moci da uzvratim. Kad dodjes u Beograd, potrazi me svakako. Citam “Ovdje”. Htenja su ozbiljna. Lik jos nejasan. Ne toliko nejasan koliko protivurecan i nedorecen. Ali to je pocetak.
Pozdravljam te s odanoscu i prijateljski
Dobrica
(Dobrica Cosic)
**************
10. XI 69’
Dragi Jevreme,
Primio sam tvoj telegram. Hvala na pozivu i secanju. Posto sam dosao sebi od udara i sudara, galame i smrada, sve za “Socijalizam i Kulturu”, javljam ti se. Nemam tekst za “Ovdje” Nemam, dragi Jevreme. Odlomke iz romana na kome radim ne objavljujem nikada. Druge proze nemam.Da pisem neku publicistiku – gadi mi se. Toliko mi se gadi da bih sebe za citavu zimu usmrdeo i otrovao ako bih jos i dalje pisao nesto slicno tekstu objavljenom u posljednjem Studentu. A trece – ja ne znam trece da pisem.
Ovdje citam redovno. Imam utisak da je naglaseno ispolitizovan i da se taj duh politizacije i ideologizacije nastavlja, rekao bih, prejako. Ako tako nastavite, dobicete birokratske naocare i porasce vam nacionalni brci, pa cete postati prestrogi za poeziju, slobodu, mastu, istrazivanje. Naravno, u svim republikama, sem u Srbiji, postoje ti reprezentativno-drustveni, ideoloski listovi. Nije rdjavo imati po neku stranicu i za zamisljene, nespokojne, nespretne – obicne pisce. Oprosti, sto ti ovolio rekoh. Nisam ni pomislio da Ovdje gledam s te tacke. Jer on je u svakom slucaju list izvanredno znacajne uloge i jos vecih mogucnosti. Zato ga i citam i cenim. Zato cu ako mogu s velikom radoscu biti i njegov saradnik.
Hoces li u Beograd?
A, da! Cestitam na nagradi! Bravo! Pa ti si zapeo da pises kao da si starac!
Srdacno te pozdravlja
,b>Dobrica Cosic
*******
Beograd, 27. IX 67’
Bookmarks