Stigla vijest o atentatu na Cetinje: Kralj Nikola rekao "Evo rat!"
Komentari (7)A A A
Autor: Živko Andrijašević
Vijest o sarajevskom atentatu stigla je na Cetinje istog dana oko 17 sati, u vrijeme održavanja predstave Sokolskog društva. Predstavu su iz prvih redova posmatrale važne ličnosti, medju kojima i predsjednik crnogorske Vlade serdar Janko Vukotić i poglavar Crnogorske crkve, mitropolit Mitrofan.
Kralj Nikola
Činovnik Ministarstva unutrašnjih djela, koji je primio depešu, zaputio se odmah ka predsjedniku Vlade i šapatom mu saopštio vijest o sarajevskom atentatu. Prema svjedočenju mitropolita Mitrofana, predsjednik Vlade, iznenađeno je uzviknuo: “Poginuo!?” “Da, poginuo!”, uzvratio je činovnik. Naredjujući da se predstava prekine, serdar Vukotić je iznenadjenoj publici saopštio: “U Sarajevu je poginuo Franc Ferdinand, austrijski prestolonasljednik.”
U vrijeme kada je na Cetinje stigla vijest o sarajevskom atentatu, kralj Nikola je bio u vozu, na putu između Salcburga i Trsta. Prilikom dužeg zadržavanja voza na jednoj stanici, kraljev pratilac je čuo za ubistvo nadvojvode i njegove supruge. Vijest je saopštio kralju, ali je on prihvatio s nevjericom, sve dok na narednoj stanici nije vidio plakate koji su obavještavali o smrti prestolonasljedničkog para. Njegov pratilac svjedoči da je kralj tada rekao: “Evo rat.”
Crnogorski kralj se vratio u zemlju dva dana nakon atentata, i odmah po dolasku uputio je telegram saučešća austrougarskom caru Franju Josifu. Kralj je proglasio i petnaestodnevnu dvorsku žalost. U zvaničnom “Glasu Crnogorca” objavljen je komentar kojim se najoštrije osuđuje atentat u Sarajevu kao “bezumni teroristički akt usamljenih fanatika”.
Ali, za razliku od zvaničnog Cetinja, vlada Habsburške monarhije nije mislila da je ubistvo prestolonasljedika i njegove supruge, djelo “usamljenih fanatika”. Odgovornom za atentat smatrala je vladu Kraljevine Srbije, kojoj je dostavila Notu sa zahtijevom da se krivci kazne i da njeni organi učestvuju u istrazi. Budući da je ocijenjeno da zahtjevi austrougarske vlade ugrožavaju državni integritet Kraljevine Srbije, srpska vlada ih je odbila. To je Monarhiji poslužilo kao povod da joj 28. jula 1914. objavi rat.
Objava rata
Na stranu Srbije odmah je stala Rusija, koja je dva dana kasnije naredila opštu mobilizaciju. Uslijedila je reakcija Njemačke, koja objavljuje rat Rusiji. Za samo nekoliko dana došlo je i do njemačke objave rata Francuskoj, napada Njemačke na Belgiju, britanske objave rata Njemačkoj i austrougarske objave rata Rusiji. Tako je sukob između Srbije i Austro-Ugarske prerastao u svjetski rat. Što se u međuvremenu dešavalo u Crnoj Gori?
Crnoj Gori ljeta 1914.godine nije bilo do rata, pogotovo ne do sukoba sa svojim moćnim susjedom - Austro-Ugarskom. Njoj je trebao mir i oporavak od Balkanskih ratova, koji su završeni samo prije 11 mjeseci. Ali, kada je došlo do sukoba između Srbije i Austro-Ugarske, te kada se u taj rat uključila i Rusija, ona drugog izbora, osim ulaska u rat, nije mogla imati. Ruski ministar spoljnih poslova rekao je kralju Nikoli da Rusija ne može biti ravnodušna prema sudbini Srbije, i što je još važnije – da će od stava Crne Gore prema ovom sukobu, zavisiti ruski stav prema njoj.
Kralj Nikola naredio mobilizaciju
Za opredjeljenje Crne Gore, to je bilo dovoljno. Kralj Nikola je istog dana kada je Austro-Ugarska objavila Srbiji rat, naredio mobilizaciju crnogorske vojske. Time je već bilo jasno da će se i Crna Gora uskoro naći u ratu. Uslijedilo je nekoliko formalnih poteza: Crnogorska narodna skupština je zatražila od Vlade da objavi rat Austro-Ugarskoj, a kralj i Vlada su 6. avgusta, uvažavajući molbu Skupštine, donijeli odluku o objavi rata. Na početku tog velikog sukoba 1914. godine, Kraljevina Crna Gora bila je jedna od osam ratujućih zemalja. Na jednoj strani, savezničke države su bile: Rusija, Francuska, Velika Britanija, Srbija, Belgija i Crna Gora, a na drugoj: Austro-Ugarska i Njemačka.
Nastavak dodatka Dnevnih novina i CdM-a o Crnoj Gori u Prvom svjetskom ratu čitajte sjutra
Bookmarks