The weeping (Wo)Man..

[Raquel]

Jesu li, zbilja, kako Pikaso ustvrdi, žene "suffering machines"?
A kako muškarci onda pate?


..svako u svoje ime..

[kvarni]

Pa ajde, da cujemo tebe

[Caesar]

Ja sam jednom mislio da patim al na kraju je to bio konjuktivitis. Nekakvu pashchad sam dirao pa onda ochi i vas sam bio krmeljav i u suze dva dana. Poklopilo se sa jednim raskidom pa sam pomislio da patim. Mozda mi je i samog sebe bilo zao. I danas me to pitanje muchi.

Sent from my GSXR1000 @ 299

[Nista]

Svi mogu da pate ali ne moze svako niti zeli da se ukljuci i osjeti tudju patnju. Ipak je to jedno tanano osjecanje, mrak duse u kojem nije lako ucestvovati, niti se moze podijeliti sa svakim.
Jednom davno bijase jedna djevojka.. kada sam se budio po noci budila se samnom ,grlila, docekivala jutra bez rijeci ..Osjecali smo jedno drugo.
Sve je prestalo kada smo postali.. srecniji ..
***es srecu

[Caesar]

...niti se moze podijeliti sa svakim.
.
.
.

O tome se i radi. Zasto dijeliti uopste. Patnja, zlo, mrak, muka, nazovi ga kako hoces, je neophodna. Ako si stalno srecan nema napretka. Iz konflikta se radja potencijal. To moze biti poezija, filozofija, religija, umjetnost... Ako je dijelis gubis je, a onda gubis i potencijal. Sa nama podijeli rezultat.


Sent from my GSXR1000 @ 299

[Raquel]

Pa ajde, da cujemo tebe

Pa dobro.. Nije da volim da odgovaram na teme koje "ja" otvorim, ali kad je prvi post ovakav, 'ajde.. nek' se desi..

Patim samo kad se poistovijetim s Drugim. A to mogu da kontrolišem.
Nikad nisam patila zbog nečeg što se meni desilo ili nije, a nije da mi je život dosadan, po mjerilima velike većine. Bilo je tu i svega i ničega, istovremeno a i ne.
Je li to neka vrsta glume, ja nisam sigurna.
Ali, eto, mogu sebi svašta da naredim, to stoji.
Učenje, svakako.. konstantno.

[Nista]

O tome se i radi. Zasto dijeliti uopste. Patnja, zlo, mrak, muka, nazovi ga kako hoces, je neophodna. Ako si stalno srecan nema napretka. Iz konflikta se radja potencijal. To moze biti poezija, filozofija, religija, umjetnost... Ako je dijelis gubis je, a onda gubis i potencijal. Sa nama podijeli rezultat.


Sent from my GSXR1000 @ 299

Ne postoji zasto, ne tezi se tome.Trcati okolo ,ispoljavati i rasipati, traziti nekoga ili nacin da dijelimo , biti u - ja sam dekadentni umjetnik
fazonu je razvodnjavanje i idi(j)otluk. Krecuci se kroz zivot, od svih susreta, koji nas uglavnom samo malo ocesu i dotaknu na periferiji, desi se ponekada, rijetko , potpuno obostrano ogoljivanje u mraku, dvije duse..Intenzitet i kvalitet osjecanja mu ne daju da traje a nepisana poezija je rezultat..Misljenja sam da patnja sama po sebi nema taj kvalitet. Ako se desi taj slucajni susret ne otvoriti se, ne ogoliti, je kukavicluk. A "kukavicluk je najtezi porok"..

[HenriKinaski]

Patila sam mnogo, i u tom periodu patnje za izgubljenom ljubavi patila sam zbog svega uz to, zbog gladnih, siromasnih, sakatih, onih koji pate . Onda sam se zaljubila ponovo i shvatila da je bio u pitanju samo ego. Ostala je samo saosecajnost prema onima koji pate zbog razloga van njih samih.

[Danilo...]

Ja kad patim, kad me nesto "pogodi" prvi znak je bol u zelucu. Pricamo o bas crnim momentima zivota, ne o glupostima... Tako jak da mi dodje dusu da ispovracam. I onda taj dan provedem prakticno u krevetu jer se pomjeriti ne mogu od bolova. U narodu sindrom poznat kao "nervoza". Mislim da ako ikad uspijem nervozu da iskorijenim, da ce sve mnogo lakse biti. Pa cak i momenti "patnje" ce biti podnosljiviji.

Zenama je zaplakati kao popiti casu vode, poslije 5 min mogu da se smiju kao da se nista nije dogodilo. U sustini, kad dodje do patnje, mislim da muskarci iskrenije tuguju !

[novakb14]

Upravo to, muškarci nekako kriju u sebi
A naravno da svi pate..neko na ovaj, neko na onaj način..
Nekome se to da primijetiti, nekome ne.
I tako u krug, začarani.

[pecaros]

Sve te "patnje" su samo prividne u najčešćim slučajevima. Isto kao i što je osjećaj ljubavi......samo subjektivan osjećaj koji ljudi na neki NEOBJAŠNJIV način uspiju da udesetostruče obmanjujući samog sebe! Onaj ko može da pati a to znači i da umije i da voli, nema potrebu za bilokakvom tetatralnošću. Već se ni ne da primijetiti u tuđim očima. Sve osim ovoga je samoobmana koja je zastupljena u nekihhhhhhhh 90-ak% slučajeva. Ljudi ne poznaju sami sebe , kao ni varljivost sopstvenih osjećanja

[zvoncica]

Ja kad patim, kad me nesto "pogodi" prvi znak je bol u zelucu. Pricamo o bas crnim momentima zivota, ne o glupostima... Tako jak da mi dodje dusu da ispovracam. I onda taj dan provedem prakticno u krevetu jer se pomjeriti ne mogu od bolova. U narodu sindrom poznat kao "nervoza". Mislim da ako ikad uspijem nervozu da iskorijenim, da ce sve mnogo lakse biti. Pa cak i momenti "patnje" ce biti podnosljiviji.

Zenama je zaplakati kao popiti casu vode, poslije 5 min mogu da se smiju kao da se nista nije dogodilo. U sustini, kad dodje do patnje, mislim da muskarci iskrenije tuguju !

mogu se složiti sa tim a kad vidim mušku suzu, da stvarno mislim da je smak svijeta! Uopšte. A kod mojih momaka ne bih nikad voljela da je vidim jer to bi stvarno značilo katastrofu...medjutim ne slazem se sa konstatacijom da žene mogu da zaplaču kad hoće...mogu neke, kao što ima i onih koje rijetko plaču a i onih koje plaču samo kad su jako povrijedjene... ne volim da prikažem trenutke slabosti, a nije da ih nemam ali baš ne volim cmizdravice

[Billy Hills]

Bilo je tu i svega i ničega, istovremeno a i ne.

Da nije Svetozar tamo gdje je, pomislio bih da je on ustvari Raquel... :grumpy:

[Miss_Lucifer]

kukanje i samosažaljivanje su mi hobiji. Volim da od sebe pravim tragičnu dramatičnu heroinu mučenicu više nego leba da jedem.

[Raquel]

Da nije Svetozar tamo gdje je, pomislio bih da je on ustvari Raquel... :grumpy:

Sve smo mi Svete.

[Artemis]

Zenama je zaplakati kao popiti casu vode, poslije 5 min mogu da se smiju kao da se nista nije dogodilo. U sustini, kad dodje do patnje, mislim da muskarci iskrenije tuguju !

Uf,ne slažem se sa ovim...Mislim možda je to ponegdje slučaj,ali ako polazim od sebe nikako.Patnja mi je duboka pa se samim tim i teško iskaže na taj način.Ne umijem niti mogu da pustim suzu kad sam do srži povrijedjena i tada mi se obično pojave simptomi onih promislećih emocija tj odjednom mi je hladno...Medjutim,to što u tim situacijama ne mogu da pustim suzu ne znači da ne mogu kad vidim neke stvari van.Jer nešto u okolini baš može onako odjednom da me gane...
Ovaj post def. ne važi kad su smrtni slučajevi u pitanju,kad odlaze zauvjek naši najdraži.