Uh, moja familija je velika, 12 članova u isto dvorište, pa se ranije(kad smo mi mladji bili djeca) cesto znalo sjest zajedno za trpezom, nije bilo mobilnih, od stola se ustajalo samo da se napravi drugome mjesto, ukoliko smo imali još koga u goste, i to su vremena za kojima najiskrenije patim, pravo mi hvale.
Danas smo svi tu, odrasli i formirani ljudi, ali distancirani i usresredjeni na svoje ciljeve.
Nas četvoro (najuža familija) rijetko kad možemo zajedno ručati, jer je uvjek bar jedno za poslom koji radi 360 dana pa sam i za to uskraćen...
E sad meni: i ako smo pri moru rođeni i odrasli nisu nam primarni ti morski specijaliteti, a ja sam i najmanji ljubitelj, ali kako su moji po struci prehranbeni inž. uvjek je to nekako raznovrsno, i za moj ukus fenomenalno (mojih 100kg su garancija), a dominiraju peciva s majčine i vina s očeve strane.
Pomenu mobilne kao escajg, od toga se ježim, i najradije bi završili u onaj lonac čorbe, da mi nije mila čorba toliko.
Posudje je danas toliko jeftino, za razliku od nekih davnih vremena, pa se mogu priustiti neiskrzani pjati, ali majka i danas ima "specijalne" kad neko dođe, komunistička zaostavstina koja mi je simpatična. I ono čuveno "to je za goste"!
Bookmarks