Trpeza 😊

**tigrovo_oko** · 12-02-16, 11:41

Evo malo osvjezenje na ovom pdf-u, razmjene iskustava, savjeta, nacina i naravno nezaobilaznog hejtovanja za sve one kojima se ovako nesto ne da, ubija im "glad", nisu nauceni, niti bi "skolovali"...

Prije smo, Bogu hvala, bili brojniji i zajednicko objedovanje je bio jedan od rituala koji je obiljezio moje djetinjstvo, pa samim tim i dio je porodicne tradicije. Odmalena uceni da se zahvaljujemo, da ostanemo za stolom dok svi ne zavrse, pa do samog bontona kako pravilno srediti stol, escajg, pjate, case i salvete, kako escajg koristiti... cini mi se da danas malo ljudi vidi neku "draz" u tim sitnim detaljima...

Danas je mobilni novi "escajg" koji "mora" da bude prisutan na stolu, niko nema obzira prema onom ko i dalje jede vec stol napustaju kad sami zavrse, tv "mora" da svira, i generalno se ili izgubio ili sam zaista bila privilegovana da objedujem po nekoliko sati sa clanovima sire i uze porodice mjenjajuci jela i price.

Kako na sve to Vi gledate, da li vam je bitno ili ne, sta je vama ostalo u sjecanju ili kako se i dalje ophodite za stolom, kako docekujete goste, da li svaki dan rucavate iz okrnjenih pjata, jer majka one sto je dobila u miraz cuva u kredenac za posebne prilike :-D, koristite li lijepi stolnjak, stirkate li ih ili volite flekave, prosto da li svakoga dana pravite gozbu za svoju dusu i/ili dusu svojih ukucana sa najljepsim escajgom i pjatima jer se vodite onom "mozda sjutra umrem" :-D

Meni je kao najveca gozba ostala u sjecanju: nakon povratka muskog dijela porodice sa nocnog ribanja, sa ulovom, nakon cega bi svi zajedno pripremali hranu: od supe sa orizom i krtolom, preko ribljeg brodeta, rizota sa lignjama, salata od hobotnice, do ribe na gradele, a pride krtola sa lukom ili blitva s krtolom :-) Miris tek izvadjenog parangala i dalje mi je tu, iako ga nisam vidjela bara bara 15godina...

Eto, mene spuca melanholija za tim vremenima ponekad, pa rekoh da vidim ima li je i kod Vas, da li ima nekih sumskih/jezerskih/rjecnih iskustava, sta se ulovilo, jelo i pilo, rado bih procitala :redface:

**Tom** · 12-02-16, 12:16

Uh, moja familija je velika, 12 članova u isto dvorište, pa se ranije(kad smo mi mladji bili djeca) cesto znalo sjest zajedno za trpezom, nije bilo mobilnih, od stola se ustajalo samo da se napravi drugome mjesto, ukoliko smo imali još koga u goste, i to su vremena za kojima najiskrenije patim, pravo mi hvale.

Danas smo svi tu, odrasli i formirani ljudi, ali distancirani i usresredjeni na svoje ciljeve.

Nas četvoro (najuža familija) rijetko kad možemo zajedno ručati, jer je uvjek bar jedno za poslom koji radi 360 dana pa sam i za to uskraćen...

E sad meni: i ako smo pri moru rođeni i odrasli nisu nam primarni ti morski specijaliteti, a ja sam i najmanji ljubitelj, ali kako su moji po struci prehranbeni inž. uvjek je to nekako raznovrsno, i za moj ukus fenomenalno (mojih 100kg su garancija), a dominiraju peciva s majčine i vina s očeve strane.

Pomenu mobilne kao escajg, od toga se ježim, i najradije bi završili u onaj lonac čorbe, da mi nije mila čorba toliko.

Posudje je danas toliko jeftino, za razliku od nekih davnih vremena, pa se mogu priustiti neiskrzani pjati, ali majka i danas ima "specijalne" kad neko dođe, komunistička zaostavstina koja mi je simpatična. I ono čuveno "to je za goste"!

**sparco** · 12-02-16, 12:23

i dalje je astal svetinja u mojoj familiji i dok sam ziv bice tako, svi sjede svi uzivaju pricaju na sve se misli i to je najvazniji dio zivota

**tigrovo_oko** · 12-02-16, 12:55

Drago mi je da to cujem :-)

Tom-e, to sto kazes nisi ljubitelj ribe, eto i moj pokojni djed se podigao u Stari grad, na vrata od smeta, i nije volio ribu, vazda mi je to bilo cudno dok ga jedne prilike ne pitah zasto to, a on mi cini da mu se kao malom riba smucila jer su je dosta jeli, mesa je slabo bilo ili ga nisu mogli priustiti... dosta ljudi iz Podgorice sto znam ne voli ribu niti plodove, prosto im "smrdi" kako kazu, no to je taj neki morski smek koji se ili voli ili ne :-)

**DJuzla** · 12-02-16, 13:15

potpisao bih na do kraja zivota zivim na ribi...

**KRKNA** · 12-02-16, 13:23

Pošto ručam kod mojih (spada u topli obrok, jer nam je kancelarija tu),okupimo se majka, tata, sestra, zet, njihov tetkin mali žuti, baba ako je izvučemo na lutriju taj mjesec, Leo (pas), ponekad bratanić (mada se za gospodinom trči, jer on nije zainteresovan za dresuru $eđenja za stolom) i ja.
Ujak, s obzirom da radi s nama, često se pridruži, tako da 'slavimo' svakodnevno, mimo vikenda...
Ručak nam je obično oko 12:30h (prilagođavamo se najmlađima i njihovoj popodnevnoj dremki) i tu se može svašta čuti, ma i viđet'

.
Sestrić od godinu i po više maže, no što jede, sipa po patosu, sve potrefi mimo usta, al nama je to simpatično i ne sputavamo njegovu kreativnost.
Baba umije da izvali, nasmije, ali i iznervira, tati se obično pritisak digne, milimetar ga dijeli da napušti svečani skup, ali gladna guza prevlada, pa ćuti, trpi i jede

.
Leo se vrti ka' balerina oko svakog i boga mi zakuči ljepši obrok no neki ljudi...nažalost.
Majka se dovijeka žali da je presolila jelo, tati je neslano.
Zet ćuti, ne progovara, sestra, se grabi s đetetom, a mora da jede za dvoje (da, dobićemo još jednog člana za stolom, bože zdravlja na ljeto

).
Ja prigovaram, predlažem, nekad umijem demonstrativno da odem, priznajem, kad nam jedna gošća dođe u goste, pa ona kuva. Ono što ona spremi, ja bojkotujem. Ne volim te mješavine ukusa, kuhinja, ne mogu primjera radi krompir i makarone u jedan obrok nikako, a njoj su recepti takve vrste (ništa se ne bača, sve se tiska u lonac). Ista situacija je i kad vidim bijeli luk u jelo, neisjeckan, no vidno dekoriše tanjir ka' otpali zub, takođe automatski ustajem.
Obično taj šou program traje nekih pola sata.
A onda krene najgori dio po mene - svako se nađe u posa', zet, sestra mi i 'umjetnik' se izvuču na njegovo spavanje, a ja ostajem da glumim popodnevnu Pepeljugu, koja pere tonu suđa, riba pločice, kupatilo, terase.
Sve se to završi taman neđe u ovo vrijeme.
Stolnjak je običan, čist, tanjiri manje više očuvani, dovijeka nam fali jedan pirun ili kašika, bez obzira na brojanje, neđe se zagube.
Vikendom, s obzirom da sama živim, ne postavljam sto, vrlo rijetko kuvam, tako da se obično svede da čalabrcnem nešto na terasi kad su lijepi dani, eventualno u dnevnoj.
Kad pozovem na ručak, a davno bijahu ti humani momenti

, trudim se da sofru dekorišem lijepo, a kad sam to uradila s bademima i lješnicima po stolu, tata je brižno konstatovao da mi je pukla kesa i da nijesam sve pokupila

.Tako da, kad oni dođu, to bude, servirano, čisto, uredno, bez nekih ekstravagantnih izleta.
Možda se ispisah ka' Njegoš

, ali zaista ne obraćam pažnju na dekoraciju i nivo opremljenosti. Meni je najbitnije da pribor bude ČIST, da nema zvučnih efekata u vidu srkanja i mljackanja, bez dlaka ako može

i da je društvo i atmosfera fantastična.
Ostalo je totalno nebitno...