Nije samo to nego imas curu koja kad udje u lokal sve stane na trenutak i svi gledaju u nju. Na njoj guchi, zhivenshi, kuda prodje mirise ulica po nedjelju dana... Ne mora ona biti sponzorusa da se razumijemo ali nju ce da jebbe sin Mila Djukanovica ili Milo sam.
Obicni smrtnik moze samo da se lozi i da masta pod tusem.
I sad treba biti posten prema sebi i priznati svoje domete. Ne kazem ja da ne treba neko ko nije maneken da se stidi i ne napada. Samo da ne siba tooooliko daleko i da se smanje ocekivanja. Da nije kraj svijeta kad te odbije. To je kao kad tim sa Balkana prodje kvalifikacije za LSH, ako ispadne u prvo kolo nikome nista, ako prodje neka gore baklje.
Imam dobrog drugara koji je cijeli zivot takav, ni lijevo ni desno, samo najbolja i najkvalitetnija riba, gola starleta ili plejbojeva zecica. I nikad ne upali to napadanje, tj. Upali u Bd kad ga promoterke ocerupaju po par hiljada za noc. I cijeli zivot sam...
Ok hajde da sjednem da vidim dje grijesim. Ali ne... Trosice se samo goli kvalitet ili nista...
Curama je nekako lakse, jer imaju te kucka cure koje nijesu nista specijalno fizicki i one to znaju ali koriste sva moguca pomagala sminke i pushapove da licne na nesto i onda ona klasicna navlakuska prica jedan dan te volim drugi mrzim ne mozes da me imas mawi jer #takosamumogucnosti...
Kod momaka to teze ide. Pogotovo kod momaka kojima samopouzdanje i samopostovanje nije jaca strana.
Poraz ne postoji - ni u cemu i nikada. Probaj nagnaj i nazdij, ali probaj dje je kvota 1.8 - 2.2 nemoj probavati na kvotu 5000
Bookmarks