~~ The Books of Knjige ~~

[aLaPaCha]

haha!

[St.Dzonny]

Iz koje je ovo emisije zna liko?

E ne mogu se sjetit da ces da me ubijes koja je godina bila kad je Popaj ima zdrastvenih problema a i zbog zbog male memorije makoh sve sa kompa, vidji unazad nase postove na search "popaj njemacka" i sl

[FulhamFC]

[aLaPaCha]

a dje su mi zlata moja ? nema smisla vise...

sinoc vidjeh jedan njihov spot, obradovah se ka` dijete...

[St.Dzonny]

Ne dati da ova tema ode na drugu stranu

[kvarni]

Zna li ko emisije dje su igrali policijske stanice? Na jutub ima samo nekih,a nekima je skroz necujan ton

[neTko_iz_mase]

Prinudjen da slusam stare emisije, naletio sam na onu sa vidovitom Sabcankom. Rekla je nama zena fino da ce se prodat' Crna Gora strancima, da ce bit' velikih protesta, da ce panut' vlada, a mi u sprdnju s njom. :P

[Zaradona]

Da ne zna neko koja je emisija kad zovu onoga sasavog Baticu?

[kvarni]

"Kako nijesi pomamo, kako nijesi"

Pomamo, hahahahahahahahhahahaha

[DavidM]

Gdje ima starih radio emisija za skidanj? Na sajtu ima samo preskusavanje, a stari hosting sajtovi su pali...

[RotfLmaOmGg]

O-ba-ve-zno!

[Mad_dog_KO]

Ao, nezaboravna Popajeva završnica o prekuvanoj kokoši.

[Mengesh]

Zna li ko emisije dje su igrali policijske stanice? Na jutub ima samo nekih,a nekima je skroz necujan ton

neko je već postavljao ovo. reupload:

http://www.mediafire.com/?cr7k478cw57iv

[Mengesh]

Gdje ima starih radio emisija za skidanj? Na sajtu ima samo preskusavanje, a stari hosting sajtovi su pali...

http://www.mediafire.com/?okf5xbcf41ux2

[The.Sloth]

Posto nema nista novo , moram da kopam za stare stvari..

evo nesto staro 10ak godina.

[SIZE=2]Prezentacija prvog video spota sastava "The books of knjige"
[/SIZE][SIZE=4]PROMOCIJA NA KRUSIMA[/SIZE]

[SIZE=2] ime stanovnika Krusa zelio bih da pozdravim nase drage goste, umjetnicku grupu sa Cetinja, "The books of knjige", koja ovdje promovise svoj novi spot za pjesmu "Moja domovina" - rijeci su Milorada Cetkovica, predstavnika sela Krusi, kojima je, u subotu vece, u Spomen domu na Krusima, otvorio promociju prvog spota sastava "The books of knjige".
Prisutnim mjestanima i predstavnicima medija, u ime cetinjskog sastava, obratio se Goran Vujovic:
- Kruse nismo slucajno odabrali za mjesto promocije, naime nas producent je odavde. Ovo je pocetak turneje TBOK-a po crnogorskim selima. Posjeticemo Stitare, Ceklin, Cevo, a kasnije i sjever Crne Gore. Ako se CD dobro proda posveticemo se revitalizaciji sela, gradicemo sportske sale, kulturne bastine (bioskope) i naravno pozorista.
U nastavku, uprilicen je kulturno - umjetnicki program u kome su ucestvovali guslar Milan Filipovic, aforisticar rodom sa Krusa, Raco Rackovic i pjevac crnogorske narodne muzike, Bato Radulovic.
Izvrsni producent video spota za pjesmu "Moja domovina", prvi singl sa istoimenog albuma, je "Balkan Productions", a koproducent je Radio televizija Crne Gore. Spot je, za nase prostore neuobicajeno dobro, rezirala Marija Perovic, inace filmski kriticar "Vijesti".
- Katastrofalno je nase saznanje da je od momenta izlaska naseg albuma do prije par dana bila na snazi zabrana emitovanja ovog albuma na prvom programu Radija Crne Gore. Nenormalno je da se u tzv. demokratskoj Crnoj Gori zabranjuje bezazleni muzicki materijal, kao i apsurd da se ista kuca (RTVCG) pojavila kao koproducent spota za numeru "Moja domovina". Ceprkajuci po stvarima i radeci novinarski posao koji nismo trebali da radimo, dosli smo do saznanja da je izvjesna muzicka urednica postavila tu zabranu bez znanja rukovodeceg kadra RTVCG - izjavio je za "Vijesti" Zoran Markovic-Zonjo, jedan od clanova sastava "The books of knjige".
Na pitanje kako komentarise to sto Lidija Radovic, muzicki urednik prvog programa Radija Crne Gore, negira ove navode, Zoran Markovic je odgovorio:
- Naravno da niko nece priznati svoju gresku. Raduje nas sto je javnost burno reagovala i pozitivno je to sto je rukovodstvo Radija Crne Gore, cim je culo za tu apsurdnu stvar, reagovalo na adekvatan nacin i pokazalo da iza tog postupka stoji licna inicijativa, a ne politika kuce.

[/SIZE]

i jos jedan biser otprilike iz istog perioda.

[SIZE=2]The Books of Knjige - promocija CD-a i kasete[/SIZE]

[SIZE=2]Kad je krajem prosloga vijeka veliki Sreten Vukasinovic - Djuka pa u postelju pokosen nepoznatom bolescu, od koje se pribojavahu i mladike i djedi,
narodni vidar Uros Pribilovic rece svojoj zeni, slabasnoj Vukici Kekic - Pribilovic - Guslar: "Ovo ce bit najtezi, po ljude i stoku, vijek u istoriji Crne
Gore! Veliko zlo, bolest, ratovi, suse, svadje i bombardovanje zadesit ce nasu ljepoticu, i to tako ce bit dok se ne desi znak boziji, koji ljudi lako
prepoznace!"

Uros pocinu, ima tome cijeli vijek, a sve sto prichijashe se pokaza tacnim. Nesrecni narod, pomocu koljena, pamcashe predanje, i svi cekahu znak, i niko ne
znavashe shto se chekashe. Ova recenica je mjesto dje se u pricu ubacha praunuk Urosev, Veljo Pribilovic - Guslar, narodni guslar i prorok primorac, koji
kaze: "Cetri ljudine sa Cetinja, prelijepi Crnogorci vitki kao slike, donijece Crnoj Gori znak od boga, te prekinuce tijem sve nevolje i zlu sudbu sto
cijepaju nebo. Ova cetvorica najvjerovatnije ce izdat CD i kasetu pocetkom Septembra ove godine, i svaka im chast zbog toga.

Ko god kupi znak od Boga ovaj, familiji svojoj zakupice bar deceniju srece i prelijepih zena, da cijela familija jebe kolko zeljela i dabogda im sve bilo
onako kako oni zeljeli. Mislim josh - dodaje Veljo - da se zovu The Books of Knjige, da imaju dosta uspjeha kod zena, i da svi imaju zavrshene fakultete ili
srednju shkolu."

Ovo je reka i pocinuo nesrecni Veljo Pribilovic - Guslar, u 27. godini pokoshen napadom vatre pricalice, najstrashnije bolesti modernoga doba. Bi sahranjen
pored velikoga Zevsa, nekad vrhovnoga boga, danas zamjenika Ilije Lazarevica - Cuceka, vlasnika baba sto guraju karivolice. Grob mu svake godine posjeti
veliki broj hodocasnika.

Poenta price:

Prdio ne prdio isto ti se fata! Kupite novi CD ili kasetu organizacije TBOK dok ste ovuda.[/SIZE]

[SIZE=2]Copyright Cafe del Montenegro, 1997. - 2000.[/SIZE]

[SIZE=2][/SIZE]	[SIZE=2][/SIZE]	[SIZE=2] Popaj[/SIZE]
[SIZE=2] Gajo[/SIZE]	[SIZE=2] Gajo[/SIZE]	[SIZE=2] Goran[/SIZE]
[SIZE=2] Goran[/SIZE]	[SIZE=2] Zonjo[/SIZE]	[SIZE=2] Zonjo[/SIZE]
	[SIZE=2] Popaj[/SIZE]

[The.Sloth]

[SIZE=1]Najbolje od Crne Gore[/SIZE]
[SIZE=5]THE BOOKS OF KNJIGE: 'MOJA DOMOVINA'[/SIZE]

"Problem je, u stvari, to što se oni boje da smo mi maloumni, a pojma nemaju koliko je maloumnika u Crnoj Gori... Drugi problem je taj što je Crna Gora, u suštini, sve ono što dolazi iz Beograda. Ono što se napravi ovđe nailazi na strašan otpor."
(Popajev interview za Omladinske grafite, 8. mart 1997.)
Svaki put kad u montenegrinskoj zemlji rock kritičar piše recenziju, zbog gabarita države postavlja se pitanje njegovog ličnog odnosa prema dotičnom autoru ili autorima. Tu iskrsavaju dva problema - prvi je taj što većinom znaš aktere, pa ti je bez veze pisati i dobro i loše, jer će to opet neko drugi protumačiti kako njemu odgovara i ubaciti ličnu notu, a drugi je činjenica da se u "maloj i napaćenoj rodnoj nam grudi" publikuje toliko malo albuma (naročito urbanih albuma) da ih na prste možeš izbrojati, pa je bez veze i to malo jada zakopavati. No, bilo kako bilo, moja opservacija prvog izdanja multimedijalne trupe The Books of Knjige, pod nazivom 'Moja domovina', naravno, neće biti lišena ličnog i samo ličnog, jer dotičnu gospodu poznajem još iz vremena kad su publikovali pismene zadatke Popajevog alter-ega Slavujka Radenovčića, u okviru tada kultnih podgoričkih Omladinskih grafita. Harizma Popaja, Zonja, Gorana i Gaja progresivno je rasla i kroz nevjerovatan radio serijal na Anteni M, pun jezičkih i logičkih kalambura, nevjerovatnih raspleta i još nevjerovatnijih zapleta. Prva verzija "samizdat" kasete Booksovaca sadržavala je demo-snimke rađene u šarolikoj, još neustaljenoj postavi cetinjskih dokonjaka i bila je odlična polazna osnova za ono što je uslijedilo nekoliko godina kasnije. A uslijedio je dobar album.
'Moja domovina', prvotno objavljen 2000. za Hi-Fi Centar, je i muzički i stihovno na intelektualnom nivou kojeg su postavili Booksovci sami sebi, u mrtvoj trci sa dva konkurenta - trupom Mozak eliminator i reperom Rade Rapidom. Raznolikošću, visprenošću i bogatstvom duha, što žaokom pecka depresivni optimizam Crnogoraca, 'Moja domovina' isplivava iz mutljaga udvorištva i čamotinje koja pokriva estradu i show business na brdovitom Balkanu. Podjednako intelektualizovani i populizovani, TBOK su pronašli ključ koji otvara bravu za obje ove, dijametralno različite populacije. Naime, konzument sklon ekvilibristikama duha i jezika, s lakoćom će pronaći sebe u britkim i otrovnim satira mozaicima (kakva je naslovna numera, recimo), kao i u antipoeziji 'Kao da cvijeće umije da pleše' tipa, dok će prosječan Severina - Magazin - Grašo uporabičar uživati u "zajebancijama koje ludaci valjaju po cijelom CD-u" (citat moga komšije). Dakle - i vuk tj. TBOK sit, i ovce tj. puk na broju. Svi zadovoljni.
Album tvori 27 različitih cjelina, od čega su 12 muzičke numere, a 15 skečevi-ulomci između pjesama, odvojeni fragmenti fantazmagoričnog sna o Crnoj Gori kao Arkadiji, Crnoj Gori kao galimatijasu patetike i banalnosti, Crnoj Gori kao Ozu u kome limeni roboti, strašila, prepadnuti lavovi, djevojčice i kučići složno žive. Možda se ponekom i učini suvišan i bespotreban ulomak u vidu kratkih pozorišnih formi, ali su upravo tim aktom The Booksovci satkali vanvremensko djelo - svjedočanstvo o prostoru između mora i Gostuna, na kraju milenijuma, prostoru plemenskog uređenja u vremenu cyber komunikacije.
Muzički gledano, 'Moja domovina' ima dvojaku sadržinu - u prvu grupu možemo ubrojati numere koje su "ozbiljno" odrađene, kao uspješna kombinacija free jazza i soul (sa sve duvačima) agresije, dok drugu grupu čine namjenske pjesme, u kojima se Popaj (prije svega - ujedno i jedini muzičar u trupi) poigravao stilovima i muzičkim rodovima (od country poskočica, preko narodnjačkih trilera, do bluesa i techna). 'Đaoli me znali' i 'Neka si pošla' su na tragu najfinijih agressiv-soul ostvarenja, a znalački korištena krnja duvačka sekcija (trube i saks) drži atmosferu (i ovih numera i cijelog albuma) pumpajući groove, koji Vam ne da da mirujete. 'Gumena pjesma' je vrsta muzičkog eksperimenta, a 'Still Got the Blues' (inače, pjesma s njihovog nastupa na Venecijanskom bijenalu) namjerno nevjerovatno iritantna pjesma, sa najgorim od svih falševa u svim muzikama svih zemalja svijeta (možda su jedino šabački 'Ništa, ali Logopedi' imali svog predstavnika u tom takmičenju) - solo lead gitaru svira izvjesni brkati gospodin Braco, čiji je prvi kontakt sa dotičnim instrumentom bio nekih pet minuta pred snimanje ove numere. Bracovom kataklizmičkom sviranju pridružuje se i Goranovo falširanje pri pjevanju, tako da je kompletni ugođaj zaista monumentalno neprijatan, a što je Booksovcima i bio cilj. Pored maloprijepomenute, postoji još jedna obrada na albumu - to je harmonikom i trubom modifikovani YU evrovizija standard 'Džuli' Danijela 'Laku Noć Montenegro' Popovića. Biser albuma, ipak, dvije su numere: 1) naslovna, u kojoj zarazno himnični pop refren dobija na težini kad se u igru uključi dječiji hor Zvjezdice (impresivno, nema što!!!), a čiji epilog skraćuju na državnim radio stanicama zbog nezgodnog pominjanja "plavih" organa i: 2) eksperimentalno remek-djelo 'Da je šćelo bit da bude moglo je bit', nevjerovatni amalgam Popajevog virtuoznog jazzy muziciranja na gitari, etno "oj-ha" popijevki i techno-rave agresije, a sve to neiscibreno limenim truba-saksofon heklerajom. Jedini "klasični" muzički broj na albumu je 'Sanjam da te znam', koja kao da je izašla ispod Perperovog šinjela i rad bi bio znati da li mi je pretpostavka tačna i da li je Popaj ovu numeru namijenio svom sijamsko-blizanačkom bendu, a onda ipak promijenio mišljenje i ubacio je na 'Domovinu' (kad već pominjem Perper, da naglasim da je Popaj napokon dobio prostora da pokaže koliko je dobar gitarista, a što se u opusu Perpera ne može zamijetiti).

Naravno da sve nije tako blistavo kao što izgleda i da bi se (muzički gledano) opravdano mogle postaviti male zamjerke vezane za produkciju, čistoću zvuka i katkad nejasnost vokala, no, u zemlji u kojoj je i snimanje rendgenom uspjeh - snimanje albuma je povezano sa metafizikom i čovjeku nepojmljivim stvarima o kojima piše 'Treće oko'. Stoga, prekrijmo te zamjerke koprenom hrišćanskog milosrđa. Tekstualno gledano, opseg tema je, iako raznolik, usredsrijeđen oko najmanjeg zajedničkog sadržaoca - očuvanja mentalnog zdravlja i mentalne čistoće u smutnim vremenima. Booksovci tuku, biju, ujedaju, a sve ne dozvoljavajući da Vam i jednog trenutka spadne osmijeh sa usana. 'A kad se Vlasi dosjete, prošlo vrijeme posjete. Te sijalice se selektivno pale. A Booksovci su pokušali da budu prekidači u električnom kolu naše kolektivne amnezije.
Album je, recimo i to, pripreman u zgradi RTCG u septembru 1998. godine, za dan i po, tajno, tako da, po TBOK, "ovi ni danas ne znaju za to". Vokale, duvačku sekciju, klavijature itd. su nasnimavali u legendarnom studiju Boba Stanišića, a "fantastičnoj četvorci" je u realizaciji albuma pomogla udružena armada crnogorskih rock (i nekih) drugih muzičara - Nikola je perperovski široko obojio 'Sanjam da te znam' i 'Kao da cvijeće umije da pleše' (ova pjesma me vazda vrati u djetinjstvo i u Andersenovu bajku 'Cvijeće male Ide', sa istom tematikom); Ženja je "kajbojski" otpjevao dvije ode konju Smokiju; Pop, Jestro i Buba (ex Glembajevi) su odradili liše gitara kompletan svirački posao; vojni muzičari Vlado i Pirke, kao duvačka sekcija, dali su osnovni aranžmanski pečat; Šule Jovović, klavir; mr Igor Perazić, violončelo; Marija Raičković, flauta; Mišo Ražnatović, harmonika; Kristina Hadži Dinić, violina, kao i pomenuti Braco i Zvjezdice neraskidiv su dio opšteg 'Moja domovina' ugođaja. Album prati atraktivan booklet sa tekstovima, zahvalnicama i duhovitim opaskama, a uz izvanrednu c/b fotografiju bezbrižnog Cetinja ljeti Krsta Đuričića, i unutrašnji kolaž koji, pored njih četvorice, sadrži i uzročno-posljedični puzzle naših rovitih života, od Armstronga na Mjesecu, preko šest šefova SFRJ republika na negdašnjem putujućem karavanu, konferencije na Jalti, Tita u mercedesu, do neidentifikovane gomile crnaca radnika-samoupravljača.
"Nijesmo nikad pristajali na kompromise. Nijesmo nikad bili poltroni i nijesmo imali tabua. Mi smo ljudima zanimljivi, jer govorimo uvijek ono što mislimo. Da ne govorimo, ne bi bili zanimljivi. Ali, ono što govorimo, ne dozvoljavamo da budemo cenzurisani. Cenzura je smrt umjetnosti."
(Popajev inteview za bARS, 1. novembar 1999.)

Željko Milović
[email protected]
25. ožujka 2003.

[SIZE=1]Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR[/SIZE]

......

[Markouskas]

Srece mi..Pisanje u gace.

[aLaPaCha]

da se prisjetimo malo

[OkrugliGospodin]

II Pismeni zadatak iz The Books Of Knjige jezika
Cetinje u jesen

Počela je jesen u našem gradu. Umrlo je više ljudi, kao i u svakoj jeseni. Meni ih je žao, ali Živku Orlandiju baš i nije. On često kaže da tako mora i tako treba. A kad mu je brata maska gađala među rogove nije tako mislijo. Domaćice spremaju zimnice. Ja sam srećan. Grad je pun lišća, a tata kaže da bi smećari trebali da idu u ***** jer je ovo već treća jesen kako ništa ne rade. Od ove jeseni nam strašno faljiva struja u kuću, pa mama kaže za elektro - distributere: "To su jedna *****!", a nije mislila na tom načinu kad ni je kuća bila puna struje.

Ove jeseni i ja sam kao i mnogi drugi smo se zaljubili u istoj curi. To je mala, od pašanoga mi Vera. Ja je zovem Vjera, jer me stid da se odvajam od društva.

I ove jeseni tice su pošle na jugu. Rode i vrapci i slavuji su ostale. Meni ih je žao jer su one male i nezaštićene, pa bi ih mnogi mangupi mogli ubiti namrtvo. Đed kaže da su one ptičiji proleterijat, a nije tako mislijo kad nam se roda posrala na fiću, pa je fata do Špadijerskoga vrha. Đed je tada slomijo nogu, a tu rodu je ubijo ujak Vlado dva dana poslijed golijem rukama. On kaže da se branila ka čojek. Meni je bilo žao, a žao mi je i đeda koi je slomijo nogu, ali žalije mi je rodu jer je đed živ, a roda ne, a mislim da bi rodi bilo milije da je ujak Vlado slomijo nogu, a da je ona ubila đeda pot Špadijerski vrh (planina u Cetinje), mada bi mene bilo mrznije. Ja isto mislim da bi najbolje bilo da se ujak Vlado posra đedu na fiću i da ga je đed ubio šjekirom, ka što je tio babu jedne rede, a da se roda ne miješa. To je radi toga što me je ujak Vlado (rak ga izijo), šklepijo u zastavu kad sam prnuo pred direktorom Oboda, pa ga je bilo stid od mene. Od kad je ubio rodu još mi je mrzniji.

Brat od tetke mi Vojo, je ka svake jeseni kupijo petarde kod Paljevića u Donje polje. Oni nemaju para za leb pa prodaju petarde. Meni ih je žao. Baba kaže da su dobri ljudi, a nije tako mislila kad su joj zapalili garažu đe je đed i njegovi penzioneri igra fircik u pare. Jesen mi je još draga radi strika Zelja što dolazi s broda. On je bogat čovek i dosta je zgodan. Svaki put s broda dovede novu strinu, pa ode na brodu.

Poslijed ih mi teško izbačamo iz kuće. Neđo kaže da te žene šiljemo kod njega, jer mu ih je ža da se svade s mamom po vas dan. A nije tako mislijo kad su mu na kocku u Pećinu pošle tri plate pa je io u našu kuću.

Neznam što bih još pisao od jeseni, još sem da je volim i njeni plodovi nama đeci daju vitamine da bismo postali jaki.


RADENOVČIĆ SLAVUJKO VI_3


(3=)
potpis izbrčkan
obrati pažnju na genitivu. Tema promašena !!

[rebel]

Ljudi, ne mogu da nađem nigdje onaj komad radio emisije gdje Goran i Gajo imitiraju govore političara pred izbore... Gajo drži govor Muoljanima, a Goran briljira kao opoziciona stranka...
Pomagajte, nađite mi to, obećao sam ljudima da ću im to puštit a sad ne mogu nać pa se bručim...

Živjeli i nazdravlje

[Johny Knoxville]

na ovo si mislio?! Referendum

[Tattoo]

SENZACIONALNO !!!!!!!

SKANDALOZNO !!!!!!!!!

MONSTRUOZNO !!!!!!!


Prvi petak u Oktobru krecu ponovooooooooooooooooooooooo

[PrijekiLijek]

Palis li nas ovo????????
Oni su mi nekako podsticaj za dalje zivljenje ,kad sam sjeban cujem ih petkom i onda imam energije da izdrzim do iduceg i sve tako

[samo malo protex]

daleko je oktobar jos dalje beograaad

[Tattoo]

Evo sad Darko Sukovic rece na Anteni .......

Sta imam za mustuluk