Podgoricanke ili neke druge

[mexiko]

SubWay, izgleda da si u pravu. Evo ja zivim u PG evo 42 godine, vise od pola zivota u centru grada, i pamtim neke stvari o kojima on pojma nema, ali eto, on se bolje razumije u te vajbove podgoricke. Ali, moram se samo slozit u jednoj stvari sa njim, sto se turisticke ponude tice, tu je u pravu. A sto se tice alternaticne scene, pa sva CG nije nikad imala nista ozbiljnije po tom pitanju. Ili losa imitacija ili su pojedinci bljesnuli par puta.
Tatoo, moras zivjeti jos najmanje 20 godina da bi mogao da apliciras za zvanje "Podgoricanin"

[starwalker]

Ako je Titograd rupa - a jeste, NK je tunjel i to najmračniji

[iggy:)]

Prvo ima vise normalnih mjesta za izaci.

Onda svirki ima ne vise, nego 50 puta vise. Nema vikenda u Nk da ako nije bend onda live rock jamming ili sesion. Ali ti to ne bi znao posto nijesi iz Nk. Ima dje da se izadje ljeti da se rostilja (Glava zete, Slano, Krupac, Kapetanovo jezero) dok u PG ako se ne spustis na more oci sagore, ima alternativce koji ce radije da zapale nedje na svirku ili cirkaju pivo ispred muzeja nego da bleje po fensi klubovima, bar jednom nedjeljno izlozbu ili knjizevnu vece, evo sad se i Pozoriste ima i ide punom parom, ima pravu studentsku scenu, Nk ima 2 veca rock festivala, nebrojeno manjih rock i elektro, guitar fest. I ono sto je glavno mozes da osjetis vajb grada... Koliko god se tuzan cinio, Niksic ima dusu i ima ljude... Podgorica bas tesko...

Stvarno, Podgorici bi bas legao jedan veci festival na primer onamo na cemovsko dje je nekad bio aerodrom, ,,Asfaltiranje'' je jednom bilo tamo. A ovo za rostiljanje, pa i mi imamo Zetu i Cijevnu

[Gandalf_White]

Bili su tamo mini festivali prije 6-7 godina u hangare Spiro Mugosa... Ali posjecenost je bila nikakva i onda organizatori nemaju racuna da rade...

[kurogane]

Prvo ima vise normalnih mjesta za izaci.

U Niksicu ima normalnih mjesta?
A cemu sluze ona tamo i za koga?

[Albatros]

Ako je Titograd rupa - a jeste, NK je tunjel i to najmračniji

Ljudi, po 1000. put da se ponovi - niko u NK ne govori tuNJel. Ne znam odakle taj vic, možda se neko i baš provalio, ali za svojih 26 godina življenja (eo i 27 za mjesec) u ovom gradu nijesam se susreo sa NJ u toj riječi.

Da zaključimo slučaj jednom za svagda.

[Bonja the Zmaj]

Ocigledno smo zivjeli u razlicitim Podgoricama ja i on

Nismo, nego si ti odje bio par godine kao student i mislis da si skapirao ono sto Podgoricu cini specificnom. Ne ljepsom ili ruznijom od bilo kog drugog grada, vec drugacijom. I ja sam studirao u Niksicu, ali se zaista uzdrzavam uzdizanja mojih studentskih povrsnih iskustava na nivo opstih stavova o jednom gradu, koji mi licno nikad nije pasovao.

Postoje 3 glavna grada koja su vrlo slicna PG : Pristina, Kisinjev i Tirana, gdje nema sta da se vidi ili sta da se radi.

Ajde mi molim te objasni ovo, jer me zivo zanima, pogotovo sto 2 od pomenuta grada prilicno poznajem.

Da se razumijemo, meni u PG nikada nije bilo dosadno jer sam imao dobru ekipu, i sami smo sebi pravili programe. Ali jednostavno PG nema dushu...

Ajde mi objasni sto ti znaci to da nema dusu. Sto je to dusa grada? Ili tebi nesto licno nije bilo toliko dobro koliko si zelio, pa to ne znajuci kako da objasnis - svalio na dusu Podgorice?

Onda svirki ima ne vise, nego 50 puta vise. Nema vikenda u Nk da ako nije bend onda live rock jamming ili sesion. Ali ti to ne bi znao posto nijesi iz Nk. Ima dje da se izadje ljeti da se rostilja (Glava zete, Slano, Krupac, Kapetanovo jezero) dok u PG ako se ne spustis na more oci sagore, ima alternativce koji ce radije da zapale nedje na svirku ili cirkaju pivo ispred muzeja nego da bleje po fensi klubovima, bar jednom nedjeljno izlozbu ili knjizevnu vece, evo sad se i Pozoriste ima i ide punom parom, ima pravu studentsku scenu, Nk ima 2 veca rock festivala, nebrojeno manjih rock i elektro, guitar fest. I ono sto je glavno mozes da osjetis vajb grada... Koliko god se tuzan cinio, Niksic ima dusu i ima ljude... Podgorica bas tesko...

Opet ti mijesas babe i zabe. kakve veze imaju mesta za izlaske sa dusom grada? Ti uporno pricas o nekoj alternativnoj kulturi, a ne o dusi grada. Mozda tebi, kao pokloniku alternative (mada sam siguran da bi nakon 5 minuta razgovora shvatili da ti ne pricas o alternativnoj kulturi, vec o nocnim okupljanjima napredne omladine, sto sa alternativom i nema bas veze, ali aj sad) jednostavno u PG nije bilo prijatno. Nista sporno, ali onda to tako i kazi, a ne da na osnovu liznog iskustva pricas nepovezane stvari.

Sto se tice prirodnih ljepota (za rostiljanje), sad stvarno izvini - ali bas lupas gluposti Ti ocigledno nisi izlazio van centra PG, a tamo niko ne rostilja

Pa evo dacu ti primjer iz turizma a ako treba i travel blogove gdje je PG proglasena rupom. Opet nije da sam tamo bio jedan vikend ili nedjelju dana vec 5 godina. A mogu reci da sam dosta i proputovao, i svaki grad ima ono nesto... U Pg to fali...
Evo vidjenje jednog stranca

Hold your horses cowboy... Meni turisticka naklapanja nista ne znace. I ja sam proputovao svijeta, ali se ne bih usudio da tvrdim da poznajem dusu bilo kojeg drugog grada, sem mozda par njih iz regiona i nekoliko u Francuskoj i Skandinaviji, gdje sam boravio dovoljno dugo i cesto.

Itekako sam svjestan nedostataka Podgorice i po pitanju infrastrukture i kulturnih desavanja, ali ono sto pokusavam da ti objasnim, a ti ocigledno ne shvatas - da to nema veze sa dusom jednom grada, u smislu ima li je grad ili nema. Jer svaka je ljudska naseobina ima. Samo je pitanje kome sto odgovara. Po tvojim pisanijama, ja shvatam da ti Podgoricu nisi shvatio, a da ono sto si upoznao - nije ti bilo dovoljno niti ispunjavajuce. Sve je to ok, ali onda smjestaj problem dje mu je i mjesto, a ne da od svog nezadovoljstva pravis kulturni incident Naime, grad ne cine zgrade i ulice. U suprotnom, bili bi u pravu oni koji i danas uzvikuju kako je Mugosa sagradio novu i modernu Podgoricu. Cega sve nema u Podgorici u poredjenju sa onim sto ocekujemo od jedne moderne, funkcionalne prijestonice - znaju svi koji odje zive i malo duze. Da, nema ni velikih festivala ni opera, ni vecine stvari o kojima pricas. I?

Podgorica je jedan miran, relativno bezbjedan grad, sa jakim porodicno-prijateljskim vezama i izmijesanoscu pravoslavlja, katolicanstva i islama, Mediterana i Balkana, kasabe i grada, vinove loze i sljive, na jednakoj razdaljini izmedju skijalista i kupalista, sa jos uvijek jako izrazenom solidarnoscu medju stanovistvom, sklonom sali i (nerijetko haoticnim) kolektivnim djelovanjem, usporenim ritmom zivljenja, provociranjem i prastanjem, grajom i tisinom.

Eto, to ti je dusa Podgorica, kako je barem ja dozivljavam. A ako ti ovo nisi skontao tokom 5 godina boravka u Podgorici, onda jbga

U svakom slucaju, meni je jasno da tebi PG nije legla, tj za tvoje afinitete nisi nasao ono sto ti treba. Sto je sve legitimno, i meni vise lezi London nego PG u smislu kulturnih potreba, ali ne bih za spas zivio u Londonu u poredjenju sa Podgoricom (da sam mladji i sam i da imam kinte - svakako). Ne zbog toga sto je Podgorica po bilo kojem osnovu gradskog zivota i blizu Londonu, vec zato ona meni lezi. Eto

[Maleni]

1. Zabjelcanke - odlicni drugovi, namrtvo teske ka ribe za izlazak. Kad se udadu, ako imaju opasnu svekrvu, postaju dobre s njom

može pečat na ovo hahahahahaha

a duša podgorice je petkom veče u njegošev kod fontane dođite da voršipujemo sotonu

[starwalker]

ali za svojih 26 godina življenja (eo i 27 za mjesec) u ovom gradu nijesam se susreo sa NJ u toj riječi.

https://fbcdn-video-o-a.akamaihd.net...ea31273f8e06a9

Šta čine klinke u Tunjelu...

[PrijekiLijek]

Boja najlaganiji u Tunjel.

[Bonja the Zmaj]

A evo i jednog divnog teksta,objavljenog u beogradskom nedjeljniku VREME, mislim da autor, u sebi svojstvenom stilu, opisuje ono sto nama cesto promakne, i to bas iz perspektive izvanjca...


Teofil Pančić

Lijepe gradove nekako je odviše lako voljeti, kao i lijepe ljude; ovdje "lijepo", naravno, znači ono što je kodifikovano kao takvo, pri čemu uvijek ostaje nekako nedorečeno ko tačno, i na osnovu kojih prerogativa, arbitrira u toj stvari.
Kada je Crna Gora u pitanju, zna se šta je red i šta se šika u boljem društvu: Ah, Cetinje! Oh, Kotor! Eh, Perast!

A Podgorica, da prostiš?

To je, hm, tamo neki poluslučajni "glavni grad" na vjetrovitoj raskrsnici puteva, glavni više iz nužde, grad više uslovno, u nedostatku većeg: menhetnski zakvadraćena površina s administrativnom dušom malog Vašingtona, betonsko-staklena šahovska tabla s tek prstohvatom slučajno preostale patine uz obale rijeka, uzavreli kotao dovoljno blizu moru da u njemu bude prevruće, i dovoljno daleko od njega da nemaš gdje i kako da se rashladiš.
A pride još i varoš bez čvrstog identiteta i slavne istorije: ta je potonja rabota, koje u Crnoj Gori inače uopšte ne manjka po kvadratnom metru i glavi stanovnika, nekako raspoređena na sva druga mjesta od Mojkovca pa do Ulcinja, na sve četiri strane svijeta od ušća Ribnice u Moraču.
Podgorica mu tu dođe kao nekakav kusur iz vaskolikih crnogorskih previranja, najmanji zajednički nazivnik svih tih živopisnih plemena što nastanjuju te stijene, tu obalu, i ono nešto zemlje između.

Kako se uopšte oduprijeti ovom žilavom stereotipu? Pravo da vam kažem, dobar dio života proveo sam ni najmanje ne mareći za to: i Podgorica i cijela Crna Gora bile su jako daleko od mene i svega mojeg, kao nekako baš onaj zakutak naše velike socijalističke otadžbine o kojem sam najmanje znao i za koji sam najmanje mario.
Zapravo, nikada nisam ni bio u tadašnjem Titogradu, osim dva-tri beznačajna tranzita na putu ka ili od crnogorske obale, na koju smo ionako rijetko išli, jer nam je ono sjevernije i čakavskije more bilo milije i bolje. A ono što bih o Titogradu čuo (to jest: ništa) svakako mi nije moglo pobuditi radoznalost.
Tako je ispalo da sam prvi put u Podgoricu uistinu pristigao 1999, na dan-dva izvirivši iz karakazana Srbije u poodmakloj fazi terminalnog slobističkog ludila.

A Tamo Dole sam zatekao jedan osunčani grad u potmulom previranju, nešto što kao da polako prestaje biti betonska kasaba i postaje nešto drugo, još je nejasno šta, ali kanda će se razjasniti za mjesec, za godinu, za tri.

I od tada do danas, raznim poslima, eto me u Podgoricu svakih nekoliko mjeseci, i pratim njenu transformaciju, utvarajući sebi da ponekad zapažam i ono što promiče zasićenom, rutinerskom oku onih koji su stalno tamo.

Rasterećen bilo kakvih ličnih i porodičnih priča, cijelog onog slatkog ili gorkog taloga iskustva koji nas za neka mjesta intimno i doživotno vezuje, čineći nam ih bliskim i razgaženo udobnim poput kakve proširene verzije sopstvene dnevne sobe, ali baš zato i ponekad neprozirnim za neki opušteniji pogled, Podgoricu sam mogao pustiti da mi uđe pod kožu onako uzgredno, drugarski, bez obaveza i velikih riječi, i sa minimumom očekivanja što dolikuje gradu koji nije na glasu sa svoje neuporedive, opterećujuće ljepote, istorije, šarma, čega već.

I sada je gotovo, zapravo, godinama već je gotovo: odavno sam iniciran i inficiran, Podgorica je neodvojiv dio moje duševne geografije, ako me duže od tri-četiri mjeseca ne zovu dolje, na jug, unervozim se i zabrinem da ih nisam čime uvrijedio, da nisam nekako prokockao naklonost osunčanog čempresastog grada kojem tako dobro stoji sparina ljeta, ali i blagost južnjačke zime, čak i onda kad zagudi zaguljeni sjeverac kojeg se rasni Podgoričanin plaši više nego radijacije.

Kontemplacija pred Karverom, najbolje u junu, u hladovini mosta nad skoro iščezlom vodom Ribnice, jedan je od onih zen-trenutaka koje ništa ne može da zamijeni; baš kao ni kamenu unutrašnjost dobrih podgoričkih kafana u kojima vranac, sir i pršuta imaju drugačiji ukus no bilo gdje drugdje, ili usporeni noćni špancir kroz već dremljivi grad utonuo u perinu od zimzelenih mirisa, pa tako klaj-klaj sve do glavnog hotela podgoričkog, u kojem ćeš najslađe usnuti kad si u sobi koja gleda na park i na jug, uz tiho krčanje tranzistora, dok sa otvorene terase dopire prigušena bela buka ulice kojom postojano kroz noć do jutra curka život, ne žureći nikuda, no samo prolazeći, onako kako život već prolazi onda kada je Sve Na Svom Mestu.

A ujutru, za doručkom, brižna teta u borosanama pitaće te majčinski treba li ti još nešto, i činiće se kako je za to uistinu zainteresovana, ovdje, pod suncem, usred Podgorice, usred života. I stvarno, treba li ti još nešto?

[kurogane]

Treba prvo definisati sam pojam - da li je Podgoricanka svaka zenska osoba koja se momentalno zatekla u tom gradu ili je to neko ko je tu rodjen i koga su podigli roditelji koji su takodje rodjeni i odrasli u Podgorici?
Ako se drzimo drugog kriterijuma onda ja mislim da ni svaka deseta zenska osoba koju mozemo vidjeti na ulici u PG nije Podgoricanka.
Pa danas ovdje zivi vise Niksicanki nego recimo u Niksicu.

[Albatros]

Treba prvo definisati sam pojam - da li je Podgoricanka svaka zenska osoba koja se momentalno zatekla u tom gradu ili je to neko ko je tu rodjen i koga su podigli roditelji koji su takodje rodjeni i odrasli u Podgorici?
Ako se drzimo drugog kriterijuma onda ja mislim da ni svaka deseta zenska osoba koju mozemo vidjeti na ulici u PG nije Podgoricanka.
Pa danas ovdje zivi vise Niksicanki nego recimo u Niksicu.

Ne znam kako si poslije susreta sa logikom i matematikom u školi uspio ovo da izjaviš.

[kurogane]

Za izjave cemo lako ali ovoliku najezdu Niksicana u Podgoricu mislim da cu tesko prezivjeti i logicki i matematicki.

Evo jednom da se slozim i ja sa Gandalfom - to mozemo podvesti eventualno pod stanjem uma biti tzv podgoricanka a prema porijeklu to kao sto rekoh ne moze biti ni 10% stanovnica grada danas.

[Albatros]

Teško preživljavate što ljudi dolaze da se snalaze i da nađu život, jer ovdje u nk (kao u većini CG ) imaju samo ugašenu perspektivu, kafane i kladionice?

[Tyler]

Teško preživljavate što ljudi dolaze da se snalaze i da nađu život, jer ovdje u nk (kao u većini CG ) imaju samo ugašenu perspektivu, kafane i kladionice?

Ali ti ostali gradovi imaju strašan vajb i dušu. Hoćete i pare i alternativu, e ne može to tako...

P.S. Nikada đevojke ne treba dijeliti odakle su. Zato <3 za Podgoričanke, a i ostalim opštinama šaljem poljubac.

[mexiko]

Podgoričanka, ma neka…
„Ja uopšte nisam ,klasična Podgoričanka“… „Podizanje separea, prava fora za Podgoričane“… „Ja ne volim Budvu, svakoga poznajem, kao da sam u Hercegovačku izašla“… Malo kontradiktorno, ali ipak svaka od ovih rečenica izlazi iz usta stanovnice Podgorice… Odbrambeni mehanizam ovog egzemplara ženskog stanovnika glavnog grada funkcioniše po principu „pljuni sebi u facu, da bi te drugi voljeli“… Ona ide i u Budvu, i u Market i svuđe đe ostali idu, ali se iz nepoznatog razloga stidi toga… Pa još kad mi kaže da voli „elektronsku muziku“ i pogleda me ispod tek počupane obrve, sa sve Luj Viton tašnom preko ramena… Tada doživljavam ekstazu…
U zadnje vrijeme je počela da koristi i prefiks „PRE“… „Prevolim te, draga“, „Bilo nam je prepredobro“, „Ona je pre,pre, preinteresantan lik“… Malo se ređe obraća na stranim jezicima, ali svima stavlja do znanja da je moderna… „On ne može meni da prodaje taj Alfa-male shit“, „Nije loše, just fine“ i takve opaske su njeno glavno oružje… U diskotekama stoji kod ograde da je svi vide, a da ne bude da je seljanka što rezerviše stolove… Uvijek je u društvu manje atraktivne i intelektualno patuljaste drugarice uz pomoć koje svoje kvalitete još više eksponira…
Blago napućene usne, naočare na vr’ nosa, suknja do koljena, korak gazele i mozak kokoške su česta pojava na Trgu „Vektre“… E to ti je ona… Sijeda teatralno u stolicu i glasno naručuje neko originalno piće tipa makjato, limunada bez šećera, topla čokolada od lješnika ili bilo što samo da nije nešto uobičajeno… Kad izađe u grad, naručuje htvatska vina ili neki koktel koji ne može da popije… U muškom društvu ćutljiva, dok u ženskom vodi glavnu riječ…
Obavezan privezak ove pojave je „najbolji drug“ koji može da bude u tri izdanja… Jedan, isfeminizirani, blajhani, ogavni, ljigavac, koji je drži pod ruku i priča joj kako joj se sladak kaiš. Dva, klasični šmeker na kojeg se ona pali od ko zna kad ali je on baš nezainteresovan za nju… I na kraju, genijalni tri, mučenik koji je lud za njom i pokušava na sve načine da joj to stavi do znanja ali ona se prema njemu odnosi na isti načun na koji se broj „dva“ ponaša prema njoj… Interesantan lanac ishrane…
Veoma je vješta u elektronskoj komunikaciji, dok u klasičnom razgovoru ne ostavlja takav utisak… Upoznata sa čarima tastature postala je pravi mag za sve vrste „smajlija“… Srce, poljubac, tužić i ostali su njene udarne igle… Na svom fejsbuk profilu uvijek ima originalne statuse… U pitanju su ili stihovi neke od pjesama Gorana Karana, Tonija Cetinskog, Gule, Čede Čvorka itd. ili neka od izreka pročitanih u časopisima štampanim na masnom papiru… Skraćenice tipa lmao, lol, btw, idk i ostale su njena specijalnost… Njen najveći uspjeh u životu je što nikada, nikome nije poslala zahtjev za prijatelja, što napominje u svakoj situaciji kada se pomene Fejsbuk…
Znači ovako. Niko od tebe ne zahtijeva da se pravdaš što si takva, niti ti iko to zamjera… Ako ti je neko nametnuo da treba da budeš drugačija, nemoj da ga poslušaš jer te mi volimo baš takvu kakva jesi… Rozi mobilni ti stoji sjajno, a Šanel naočare naglašavaju tvoj šarm… Sva si super i nemoj da se mijenjaš, jer kad tebe ne bi bilo mi ne bismo znali od koga da vatamo „šturu“… Ti nisi tipična Podgoričanka da se odma razumijemo… Prava Podgoričanka se kupala na Ribnicu na zadnji dan škole, pila vino sa 10 drugova da je niko ne manijači, zajebavala profesore laserom i jednako se provodila u Ambis i na Exit… Živa je istina da nisi „klasična Podgoričanka“,ti si se samo nekom čudnom migracijom nastanila u naš ponosni grad…

[biljaneta]

Je suis Podgoričanka!

[Rakun]

ti to ne bi znao posto nijesi iz Nk. Ima dje da se izadje ljeti da se rostilja (Glava zete, Slano, Krupac, Kapetanovo jezero) dok u PG ako se ne spustis na more oci sagore,

Ti reče da si imao dobro društvo, pa što sa njima nisi skočio do Morače, Cijevne, Mareze, što nisi sa društvom raspalio roštilj u Tološku šumicu, što nisi sišao do Skalina sa društvom i napušio se itd...

Takođe sam primjetio da kada pričaš o Nikšiću pričaš o opštini (Krupac, Glava Zete, Kapetanovo jezero), kad pričaš o Podgorici pričaš o gradu. Kad ti pričaš o Kapetanovom jezeru dozvoli da Podgoričanin priča o Virpazaru
Tako da tvoja priča nije o Gradu već o ljudima. Zašto si se ti ponašao na jedan način u Nikšiću, a na sasvim drugi način u Podgorici je sasvim druga priča



A što se Podgoričanki tiče u pitanju su nevjerovatno iskompleksirane osobe dok ne odu na stranu

[Raquel]

...ili dok im dođu tolerantne Nikšićanke, pa prozbore koju s njima.

[MeDo_JE]

Obožavam ove "pravila u kružnom toku" teme...

Volim Pg, Pgčanke malo manje, no to je sve do ličnih afiniteta... Jedina stvar koju bih mogao zamjeriti prosječnom "staropodgoričaninu" je nedostatak gostoprimstva... Pretpostavljam da je to neki odbrambeni mehanizam zbog naglog talasa doseljavanja iz ostatka CG, i strah da se izgubi identitet... Iz svih priča koje sam čuo o istoriji Pg, moglo se zaključiti da su Pgčani bili veoma gostoprimljiv narod, sad od toga nema skoro ništa... Još kad čujem prefiks "staro" dobijam ospice... Isto kao što dama ne mora govoriti za sebe da je dama i džentlmen da je džentlmen, staropodgoričanin se sigurno neće na sva zvona hvaliti time što je imao tu, u svjetskim razmjerama nezamapćenu, sreću da se rodi u STARU Podgoricu... Ili možda ja ne shvatam koliko su turske kasabe bile kulturno uzdignute u odnosu na ostatk CG sela...

P.S. Nkćanima zamjeram na ovom upoređivanju, posebno što kad već prilikom poređenja mislite na prosječnog cikotića, onda ga upoređujte sa prosječnom Nk seljačinom, a ne sa svojim društvom...

[BiTrAtE]

Eo da ne bi ovih Niksicana, mi Podgoricani ne bi imali ideja kako "kvalitetno" zivjet.

[SubWay]

Uz duzno postovanje iggy, Pljevlja imaju vise duse ili vibea nego PG.
Tako je bilo potonje 10godina. Nije do sjevernjaka, jer ako nijesu donijeli kulturu, nijesu ni umanjili.
Kakav vajb Niksic ima ili recimo Kotor. Podgorica ka da jebesss kesu

nekada je bitnije znati ko govori, nego slusati sto neko kaze....
ovaj gornji citat pokazuje kako se doticni gospodin bavi kulturom podgorice...
ovo dolje je izvod iz drugog topika koji se bavi obijanjem kola, lomljenjem retrovizora...

A isto je dje god ne znas kad ce te strkotina nac...
U PG dok sam zivio i ja sam ih par oposlio tako vracajuci se pjan iz grada

ja bi se ovome doticnome gospodinu zahvalio na njegovom doprinosu kulturi mog grada i nadam se da ce podgoricu zaobilazit u buduce, ili bar auta,
nama takva kultura ne treba, nama su ove "iskompleksirane seljanke od podgoricanki" odlicne i ne trebaju mi bolje (ljepse znam da ne postoje)... a ti slobodno idi sa pajserom u ruku, pjan razbijaj kola i nazovi to VAJB ali molim te utici na tvoju sortu da se bar po nekad istusira i opere kosu, jer na nasu veliku zalost moramo po nekad sa vama liftove da dijelimo.

[ASC]

a sta to Podgorici fali da bi postala grad, posto je sad selo?

Građani.

[NHM]

Cijela Crna Gora ima 625 hiljada stanovnika, svi na jedno mjesto da se skupe jedva bi se to gradom moglo nazvati.

Podgoričanke kao i bilo koje druge... Crnogorke.