- UVOD -
Progon Jermena je počeo još u XIX vijeku kada su se pojavile prve aspiracije Jermena za nacionalnim oslobođenjem. Istovremeno sa borbom balkanskih naroda i Jermeni pokušavaju da zbace turski jaram. 1829. ruski car Nikolaj I zauzima Erzerum i napreduje ka Carigradu,ali ga pritisak evropskih sila zaustavlja. Nakon rusko-turskog rata 1877-1878 Rusija Bečkim mirom dobija gradove Kars, Ardagan, Batumi , dok se pod pritiskom sila morala odreći dijela jermenskih oblasti. Jermenska teritorija u okviru Rusije nazvana je Istočna Jermenija, a u okviru Otomanskog carstva Zapadna Jermenija.
U Turskoj za vrijeme sultana Abdul Hamida II formiraju se jermenske partije, jača pokret za oslobođenje , ali Abdul Hamid odgovara masakrima (procjene variraju od 80 000 do 300 000 mrtvih) u Zapadnoj Jermeniji 1894-1896 . Zvali su ga još i Crveni sultan zbog krvi koju je prolio.
Jermeni (veoma sposobne zanatlije i trgovci) pomažu finansijski i politički mladotursku revoluciju 1908 u nadi da će dobiti autonomiju. Mladoturci pobjeđuju,formiraju partiju Komitet unije i progresa (Ittihad ve Terakki Cemiyet) i prisiljavaju Abdul Hamida na abdikaciju 1909. (sultan postaje Mehmet V - obična figura, bez moći). Jermeni su od Mladoturaka nagrađeni pokoljima u Kilikiji (35 000 žrtava).
Tursko carstvo se narednih godina osipa teritorijalno i organizaciono. 1913. nakon izgubljenog Balkanskog rata na vlast dolazi trijumvirat TRIJU PAŠA Taljat paše (ministar unutrašnjih djela), Enver paše (ministar vojni) i Džemal paše (ministar mornarice). Oni će vladati Otomanskim carstvom do poraza Turske u I svjetskom ratu 1918.
Bookmarks