Page 1 of 9 12345 ... LastLast
Results 1 to 25 of 219

Thread: Crna Gora na ivici rata: 1998-2000

  1. #1
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default Crna Gora na ivici rata: 1998-2000

    1997. godine je došlo do razdora u do tada dominantnom DPS-u.

    Đukanović se okrenuo protiv Miloševića i ušao u sukob sa do tada partijskim kolegom Momirom Bulatovićem i pokazao želju za ostvarenjem širih ovlaštenja za Crnu Goru unutar SRJ.

    Đukanović je uspio da obezbijedi podršku u vrhu partije ali je većina biračkog tijela DPS-a još uvijek bila uz Bulatovića i Miloševića.
    Đukanović je podršku dobio u opozicionim partijama: SDP-u te manjinskim partijama muslimana i Albanaca kao i Narodnoj stranci.
    Nisam siguran za Liberalni savez. Moguće da su ga i oni podržali, kako oni vole da kažu, kao manje zlo.

    Nastala je totalna polarizacija društva i čuveno pitanje: "Jesi li za Mila ili za Momira?".

    Đukanović je na izborima u oktobru 1997. dobio u drugom krugu sa svega 5000 glasova prednosti. Bulatović i njegove pristalice su optužili Đukanovića za izbornu krađu i odbili da priznaju rezultate izbora.

    Smjena predsjednika je trebala da se desi sredinom januara 1998. kada je trebala da se održi inauguracija.

    Bulatović je od 10. januara krenuo sa mitinzima u Podgorici na kojima je trebao da "preda mandat narodu" - tako što će oni da zaposjednu zgrade Vlade, Skupštine i Predsjedništva.

    Demonstracije su organizovane i po drugim gradovima sa ciljem da se razvuče policija. Međutim skoro čitava crnogorska policija je došla u Podgoricu.
    U noći između 14. i 15. januara demonstranti su se sukobili sa policijom, prilikom pokušaja da upadnu u zgradu vlade ali ih je policija uz suzavac odbila.
    Neki od njih su bili naoružani kalašnjikovima, pištoljima i bombama.

    Emilo Labudović, tadašnji novinar RTCG-a a današnji poslanik DF-a, je pucao iz pištolja na policiju zbog čega mu je i suđeno.
    Na Blažovom mostu je neko od demonstranata bacio bombu na policiju nakon čega je jedan od policajaca teže ranjen.

    Nakon što su odbijeni od zgrade vlade (koja je tada bila smještena u "Dva sanduka") demonstranti su se uputili prema kasarni "Morača" gdje su tražili da ih vojska pusti unutra da pokupe oružje. Međutim vojska je tu bila uzdržana, pa su 600 policajaca koji su bili locirani u dvorištu Gimnazije krenuli prema kasarni i rastjerali masu koja je tražila naoružanje.

    Pokušaj puča je propao a bilans je bio 45 povrijeđenih policajaca.





    Poslije toga, u martu Bulatović je sa svojim krilom DPS-a osnovao SNP. Nakon toga je krenulo primanje "momirovaca" u redove vojne policije Vojske Jugoslavije.
    Sa druge strane crnogorska policija je počela takođe da proširuje sastav.

    Crna Gora se nalazila na ivici sukoba sve do pada Miloševića u oktobru 2000. godine, a vojska i policija su se više puta bukvalno gledali preko nišana.

    Kraći dokumentarac koji donekle objašnjava situaciju:


    Koliko je situacija bila nategnuta ukazuje i činjenica da je Agencija za izbjeglice Ujednjenih nacija (UNHCR) pravila planove za sprovođenje izbjeglica iz Crne Gore.

    General - potpukovnik Geza Farkaš, na sjednici generalštaba VJ:
    Početkom novembra 1999. godine predstavnici UHCR - a su zatražili od predsednika Opštine Trebinje, da u roku od dva do tri meseca pripremi uslove za smeštaj 5.000 do 6.000 hiljada izbeglica iz Crne Gore. Očekuju dolazak oko 2.500 izbeglica iz dva osnovna pravca, Nikšić, Trebinje i Nikšić Bileće i dva alternativna Herceg Novi Trebinje i Nikšić Gacko...
    Procenjuju da bi od tog broja oko 15.000 Srba našlo privremeno smeštaj u istočnom delu RS a oko 10.000 bi trebalo da prihvati regionalni ured UHCR - a za južnu BiH od čega 1.000 do 2.000 Muslimana kojima će biti potreban smeštaj u federaciji BiH. Smatraju da geografske karakteristike granice između Jugoslavije i Republike Srpske i Crne Gore ne omogućavaju uspostavljanje širokih tranzitnih i prihvatnih kapaciteta, ali se smatra da je povoljno to što se na graničnim prelazima na sva četiri pravca nalazi SFOR . Procenjuju da će dnevni priliv zavisiti od razvoja situacije u Crnoj Gori i prirode problema , odnosno da se može očekivati po nekoliko hiljada izbeglica dnevno , u slučaju već ih sukoba između snaga koje podržavaju crnogorsku vlast i VJ.
    Predviđeno je da se timom UHCR - a brzo postave na glavne ulazne tačke od Crvenog krsta SFOR-a i međunarodne policije i drugih međunarodnih humanitarnih organizacija, kao i od lokalnih organa vlasti u RS i federaciji BiH, očekuje se da već dogovorena pomoć od graničnih prelaza i u dubinu teritorije . Lokalni organi vlasti RS su obećali punu podršku u slučaju priliva srpskog i crnogorskog stanovništva, a muslimanskom stanovništvu će omogućiti tranzit prema federaciji BiH, koji je planiran pravcima Trebinje, Stolac, Mostar, Bileće, Berkovići, Stolac Mostar Gacko, Nevesinje Mostar. Predviđeno je da se Srbi i Crnogorci uz podršku lokalnih vlasti RS smeštaju privatno, u privatne objekte ili privremene kolektivne centre zašta je određeno i nekoliko lokacija, za oko 10.000 izbeglica .
    Ovaj gore citat, izvađen iz stenograma sa sjednice generalštaba, je izašao u javnost kada je oficir Vladan Vlajković objavio knjigu "Vojna tajna". Vlajković je informacije o dešavanjima na sjednicama generalštaba dobijao od pukovnika Miodraga Sekulića, koji je sjednicama prisustvovao kao tehničko lice za snimanje kolegijuma, a zatim ih preko Vlajkovića proslijeđivao crnogorskom MUP-u.

    U kabinetu načelnika Generalštaba VJ radio sam u vreme kosovske krize, kao i u posleratnom periodu do petog oktobra 2000. godine. Bilo mi je omogućeno da prisustvujem kolegijumima NG VJ u svojstvu tehničkog lica koji je imao obavezu da snima razgovore kolegijuma i da ih stenografiše.

    Prisustvujući takvim sastancima u vreme politizacije VJ od strane Miloševića, imao sam pristup informacijama koje su jasno ukazivale da politizacijom i negativnom kadrovskom politikom želi da se postigne potpuna i bespogovorna stranačka potčinjenost armije tadašnjem političkom vrhu zemlje. To je bilo potrebno da bi se eleminisali politički protivnici režima kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori.

    Stalne bespotrebne tenzije i sukobi koje je po nalogu političkog vrha izazivao vojni establišment sa Crnom Gorom, kao i praćenje srpske opozicije, izazvali su u meni odbojnost prema nedelima koja su osmišljavana na takvim sastancima. Nisam imao dvoumljenja o tome da li treba da učestvujem u političkom i vojničkom sunovratu države i nacije ili da pomognem onoliko koliko moja malenkost može.

    Deleći mišljenje sa autorom ove knjige, lako sam doneo odluku da pomognem svom narodu da iskorači sa utabane staze koja ga je vodila ka propasti. Ne uslovljavajući moju pomoć bilo čime, potpuno svestan rizika i posledica koje me čekaju u slučaju da se sazna za moje namere, uradio sam ono što bi svako normalan učinio.

    Od jula 1999. godine pa do avgusta 2001. godine crnogorska vlada i srpska opozicija imale su uvid u sve ono što se dešavalo u vojnom vrhu kao i u samoj državi, zahvaljujući informacijama i dokumentima koje su mi bili na raspolaganju.


    Potpuno sam bio svestan šta bi mi se desilo da su kojim slučajem samo naslutili šta nameravam da uradim sa saznanjima do kojih sam došao.

    Zadatak koji sam hteo da ostvarim svojim radom bio je sprečavanje bratoubilačkog rata u Crnoj Gori i izbegavanje reprize već viđenog prvog čina drame koji je trajao 78 dana tokom proleća 1999. godine.

    - Miodrag Sekulić
    Ovjde imate čitavu knjigu u PDF-u:
    https://www.helsinki.org.rs/serbian/...%201%20Deo.pdf
    https://www.helsinki.org.rs/serbian/...%202%20Deo.pdf

    Priče o tenzijama između crnogorske policije i VJ je bilo dosta u medijima krajem 90-ih. Tako da se u štampanim i video arhivama crnogorskih i srpskih medija vjerovatno može naći gomila materijala vezana za temu.

    Sa druge strane internet mediji su tada bili tek u povoju i vijesti vezano za ova dešavanja se teško mogu naći na internetu (u poređenju sa nekim novijim događanjima).

    Međutim, uspio sam da iskopam neke tekstove, pa ko želi da se bliže upozna sa ovim dešavanjima ima priliku:
    Last edited by ASC; 29-08-15 at 21:24.

  2. #2
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    10.01.1998.

    Bulatović kreće sa mitinzima – Zahtjevi nepoznati, epilog neizvjestan

    Marko Vuković


    Neizvjesnost koja je proteklu sedmicu potresala ne samo crnogorsku politicku scenu vec i kompletnu javnost, konacno je razjasnjenja, ali napetost koju je ona proizvela i dalje ostaje. Naime, politicka partija aktuelnog predjednika republike Momira Bulatovica, koju simpatizeri zovu starim imenom DPS, a protivnici samozvanom grupom, odlucila je da odrzi dato obecanje i od ponedjeljka krene sa mitinzima protiv "nelegitimne i osione" crnogorske vlasti. Glavni odbor Bulatoviceve stranke koji se sastao u petak nije formulisao zahtjeve sa kojima ce ici prema Vladu i premijera Djukanovica, vec je taj posao kao i kompletnu organizaciju povjerio izvrsnim organima stranke. Glavni odbor se zadovoljio samo proglasom koji je, zbog blokade drzavnih medija, stampao u 100 hiljada primjeraka, na plavoj boji koja simbolizuje jugoslovenstvo, a u kome se gradjani pozivaju na Veliki narodni miting jer su "iscrpljena sva druga sredstva da se nasa prava zastite". "Vlast koja nezakonito postupa i koja nema povjerenje naroda nema pravo da bude vlast.. Ako ih danas ne zaustavimo sjutrasnja cijena ce biti mnogo veca kao sto ce biti i vece zlo koje ce nanijeti nasem narodu i nasoj drzavi", kaze se izmedju ostalog u Proglasu, uz zakljucak da se u protestima istraje "sve do ispunjenja zahtjeva koji ce biti ispostavljeni crnogorskim i jugoslovenskim vlastima"!

    U izjavi nakon sjednice Glavnog odbora svoje stranke Momir Bulatovic je rekao kako je svjestan da "svaki protest nosi veliku dozu rizika", ali i da "mi drugog puta i sredstva nemamo". Ono sto je posebno politicki znacajno u njegovoj izjavi je da je izrazio nezadovoljstvo "pasivnoscu saveznih organa", jer se, po njemu, ne radi o unutrasnjoj stvari Crne Gore vec o sukobu koji ima odraz i na saveznu drzavu "i red je da ona iznese svoj stav". Iako bi se, izmedju redova pomenute Bulatoviceve izjave mogao procitati i svojevrstan poziv za angazovanje vojske i uvodjenje vanrednog stanja, tesko je povjerovati u informaciju koju danas objavljuje provladin list "Pobjeda", a prenose skoro svi privatni dnevnici u Srbiji, da je na nedavnoj sjednici Vrhovnog savjeta odbrane Bulatovic upravo trazio to - zavodjenju vanrednog stanja i radikalizaciju politickog sukoba u Crnoj Gori. Takva informacija se ne cini pouzdanom, ne samo zbog demantija koji su dali ministar vojni Pavle Bulatovic, takodje clan Vrhovnog savjeta SRJ i potpredsjednik njihove stranke Predrag Bulatovic, vec zbog ocite namjere suprotnog, Djukanovicevog bloka, da pustanjem poluinformacija ili glasina dodatno izvrse pritisak na Bulatovica i njegovu grupu, suzbijajuci tako moguce nezeljene posljedice najavljenih mitingovanja.


    Da Djukanovic na razne nacine, svakim danom, uspijeva da omeksa i oslabi tenziju koju svjesno drzi Bulatovic, najbolje ilustruje odluka lidera radikala Seselja, da otkaze dosadasnju podrsku aktuelnom predsjedniku Crne Gore i, umjesto na miting Bulatovicevih pristalica, sljedece nedjelje dodje na Cetinje, gdje se 15. januara obavlja inauguracija Mila Djukanovica za crnogorskog predsjednika. S druge strane, dolazak na Cetinje, sto znaci i priznanje izbornog rezultata i novog predsjednika najavio je i savezni premijer Radoje Kontic koji se, istina, od pocetka sukoba u vrhu vladajuce partije u Crnoj Gori nije izjasnjavao za ili protiv Bulatovica, odnsno, Djukanovica, ali je bilo ocito da je bio mnogo blizi ovom prvom. Najveca nepoznanica, od cijeg rjesenje zavisi i epilog najavljenih protesta, jeste drzanje saveznog predsjednika Milosevica. On i njegova lijeva koalicija dosad su javno i do kraja bili na strani Bulatovica. Iz Beograda je predsjedniku Crne Gore dolazila i medijska i materijalna pomoc. Medjutim, sada je Milosevic na velikom iskusenju. Sve relevantne politicke snage u Srbiji, ukljucujuci i njegovog novopecenog koalicionog partnera SPO, vrse pritisak trazeci da i on prizna Djukanovicevo ustolicenje. Jos veci i znacajniji pritisak dolazi od medjunarodne zajednice. U dva dana, povodom predstojecih desavanja u Crnoj Gori, oglasili su se i Robert Gelbard, Klintonov povjerenik za Balkan, i Kontakt grupa, trazeci od Milosevica i Bulatovica da "mirno predaju vlast Djukanovicu" i upozoravajuci na moguci tragicni epilog njihovih mitinga!


    Da Milosevicu zbog svega toga nije bas svejedno govore i nezvanicne informacije koje objavljuje "Nasa Borba" da je, na pomenutoj sjednici Vrhovnog savjeta odbrane, federalni sef nudio Bulatovicu upraznjeno mjesto saveznog ministra inostranih poslova, a da je ovaj to odbio. Bulatovic je u izjavi za nezavisni podgoricki dnevnik "Vijesti" demantovao takve glasine, nazivajuci ih spekulacijama, i ponavljajuci svoj ranije izreceni stav da nigdje ne ide van Crne Gore, "iako bi to mnogi zeljeli".
    Kada se sve sabere, Bulatovicu zaista nije lako, ali on ne odustaje. Svjestan da ako se pomiri sa sudbinom i civilizovano preda vlast Djukanovicu, na parlamentarnim izborima koji ce doci krajem maja, moze doci u situaciju da dozivi ubjedljiv poraz, koji bi ga cak automatski izmjestio u politicku istoriju Crne Gore. Zato on i njegovi fanatizovani sljedbenici, pokusavaju da sto duze i na sto vecem stepenu drze tenziju kog buducih biraca. To, medjutim, moze biti mac sa dvije ostrice. Crna Gora je mali i slabo naseljeni prostor, violentnih ljudi, tako da bi, u postojecoj eksplozivnoj atmosferi, i najmanja varnica mogla izazvati sukob sa nesagledivim posljedicama.


    Bulatovic je mirno posmatrao slicne scenarije u Hrvatskoj i Bosni. Sudeci po onome kako se ponasa, djeluje i zvuci posljednjih nedjelja, izgleda kao da se ne bi osjecao krivim ni ako se krvavo ratno kolo zaigra i u Crnoj Gori. Koliko god da je protiv njega usmjerena ostrica napada, spletki, podvala iz suprostavljenog tabora, Bulatovic jednostavno nema opravdanja za raspirivanje najnizih strasti i podjela po Crnoj Gori, pocev od plemenskih do nacionalnih i vjerskih.


    S druge strane, Djukanovic dosta pazljivo i polticki vjesto, iako ne rijetko vrlo grubo, slabi i izoluje Bulatovica. Oko sebe je okupio sve raspolozive snage, ne samo aparat drzave, vec i najveci dio opozicije, Univerzitet, tehnokratske strukture, svjetske sile... Sve mu to daje mogucnost da sve jace steze obruc oko Bulatovica, da svakim danom krnji njegov front, pripremajuci cak i teren da, ukoliko se ucini neophodnim, pribjegne i njegovom hapsenju. To bi, medjutim, za njih obojicu, ali sto je najgore i za Crnu Goru mozda bio najlosiji rasplet, jer bi nakon toga tesko bilo drzati situaciju pod kontrolom i izbjeci desavanja kakva smo prije par mjeseci gledali u susjedstvu, Albaniji.


    U svakom slucaju, naredna sedmica donosi najvece iskusenje - i za demokratske procese u Crnoj Gori, za mir i suzivot, za opstanak zajednicke drzave SRJ. Bulatovic je nakon pomenute sjednice Glavnog odbora pomenuo toliko vaznu rijec - kompromis, isticuci da ce oni kao organizatori mitinga formirati pregovaracki tim koji ce, sa tada vec formiranim zahtjevima, biti spreman da pregovara sa drugom stranom.

    Sve ovo lici na ples po zici, iznad provalije gradjanskog rata. Ako Crna Gora uspije da mirno i bez zrtava izadje iz svega ovoga, onda ce to biti najbolji znak da su njeni gradjani dostigli zavidan nivo demokratske kulture i da su uspjeli da odole iskusenju i, poput stada, podju na sopstvenu klanicu za svojim neodgovornim liderima.


    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:05.

  3. #3
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    15.01.1998.

    Bulatović pokušao da reprizira ’89 – Neuspjeh nasilnog osvajanja vlasti

    Draško Đuranović

    Nakon devet godina provedenih na vlasti Momir Bulatovic, do 14. januara aktuelni predsjednik Republike, neslavno je okoncao svoj predsjednicki mandat. Predaja vlasti narodu (a ne novoizabranom predsjedniku Djukanovicu) koju je Bulatovic spektakularno najavljivao tokom trodnevnog protesta, izrodila se u klasican pokusaj drzavnog udara. Ulice Podgorice bile su tokom prosle noci popriste zestokih obracuna vise hiljada demonstranata i crnogorske policije. Prema izjavi Filipa Vujanovica, ministra unutrasnjih poslova Crne Gore, tokom ulicnih nemira demonstranti su u vise navrata iz automatskog oruzja pucali na policiju, a upotrijebljeno je i nekoliko eksplozivnih naprava. U obracunu je ranjeno pedeset gradjana, od cega cak 45 policajaca, i svi su van zivotne opasnosti.

    Odluka o pohodu na crnogorsku vlast donijeta je sinoc, nakon neuspjesnih pregovora Organizicionog odbora mitinga sa vlastima, i, takodje neuspjesne, medijacije saveznog premijera Radoja Kontica. Iako se tokom trodnevnog mitingovanja pristalica Momira Bulatovica i Bozidara Bojovica uocavalo nestrpljenje i zelja da se silom sprijeci Djukanoviceva inauguracija, malo ko je vjerovao da politicka kriza u Crnoj Gori zaista moze prerasti u krvave obracune koji su ovu Republiku u noci izmedju 14. i 15. januara prakticno doveli na ivicu gradjanskog rata. No, u ponedjeljak oko 18 sati bivsi predsjednik Republike sa stepenica Skupstine Crne Gore obratio se demonstrantima vatrenim govorom uperenim protiv crnogorske vlasti i pozvao okupljene na "mirnu setnju" ispred zgrade crnogorske Vlade.

    Dogadjaji koji su kasnije uslijedili licili su na sve drugo osim na mirnu setnju. Mars na crnogorske drzavne institucije tako je poceo. Na celu kolone bili su Bulatovic, potpredsjednik parlamenta Zizic, dr Bojovic... Ispred zgrade Vlade demonstranti su zasuli kamenicama policiju koja je obezbjedjivala prostorije a jednom pripadniku MUP-a je pri tom oduzeta automatska puska. Jake policijske snage odgovorile su upotrebom suzavca, koji je natjerao razjarenu masu na povlacenje. Sve sto se potom dogadjalo podsjecalo je na desavanja u Sarajevu neposredno pred rat. U jednom periodu nekoliko hiljada protestanata zabarikadiralo se - koristeci vozila, kontejnere, pripremljene balvane - u centru grada, neposredno ispred zdanja crnogorske Skupstine. Eksteremniji su palili automobile, lomili izloge, pljackali okolne radnje... Po nekim nepotvrdjenim agencijskim izvorima, grupe demonstranata su se okupile i oko kasarne u centru grada zahtijevajuci od vojske da im se podijeli oruzje. Nema, za sada, podataka na osnovu kojih se moze zakljuciti da je vojska zaista dijelila oruzje, iako je dio demonstranata bio naoruzan automatskim puskama. Na kordon policajaca koji su se priblizavali barikadama bacena je bomba od koje je tridesetak policajaca ranjeno, od kojih cetvorica teze. Pocela su i sporadicna puskaranja po gradu.

    Tek nakon cetiri sata i brojnih intervencija, negdje oko ponoci, policija je uspjela da bornim kolima razbije barikade i to je prakticno oznacilo kraj organizovanog otpora Bulatovicevih pristalica. Rano ujutro TV Crne Gore emitovala je saopstenje nacelnika Centra bezbjednosti Podgorica Gorana Zugica kojim je objavljena zabrana daljih mitinga Bulatovicevih pristalica.

    Neki detalji iz burne podgoricke noci navode na sumnju da su incidenti bili unaprijed predvidjeni od strane organizatora protesta. Sumnje u to podstakle su izjave ljudi iz samog vrha politicke grupacije Momira Bulatovica. Jos u toku protesta agencija Rojters je objavila da su Momcilo Stojanovic, savjetnik Momira Bulatovica za odnose sa javnoscu i Zoran Celebic, sef njegovog kabineta, podnijeli ostavke na clanstvo u Organizacionom odboru. Istupanje iz Odbora oni su obrazlozili cinjenicom da je Bulatovicev stab planirao izazivanje incidenata kojima bi se stvorili uslovi za proglasenje vanrednog stanja. Osim njihovih izjava sumnje o svjesnom planiranju nerede izaziva i ponasanje samih vodja protesta, Momira Bulatovica i Bozidara Bojovica. Umjesto da nastave sa pregovorima oni su odjednom, vatrenim govorima, motivisali demonstrante na brzi pokret, stavivsi se na celo kolone. Interesantno je, medjutim, da se Bulatovicu pred zgradom Vlade iznenada gubi svaki trag. U medjuvremenu, kao po ranije dogovorenoj komandi, kolona se podijelila na dvije grupe koje su sinhronizovano pokusale nasilni ulazak u zgradu, uprkos brojnih policijskih upozorenja. Treba ocekivati da ce dani koji dolaze ubrzo osvjetliti mnoge cudne dogadjaje protekle noci u glavnom gradu Republike. Bice svakako i jasnija uloga Beograda u posljednjim crnogorskim zbivanjima. U Podgorici se smatra da se u pozadini nalazi, bez sumnje, beogradski rezim. O tome svjedoci i jutrosnja izjava Roberta Gelbarda, koji je za podsticanje nereda u Crnoj Gori optuzio Bulatovica, ali i samog Slobodana Milosevica. Izjava je u crnogorskom vrhu docekana sa prilicnom dozom olaksanja, kao dokaz vrlo konkretnog pritiska medjunarodne zajednice na smirivanje situacije u Crnoj Gori.

    Crnogorska vlast, odmah nakon nereda, zapocela je intezivnu diplomatsku aktivnost. Tako je ministar inostranih poslova Crne Gore u ranim jutarnjim satima uputio pismo na adresu vise zapadnih vlada i Rusije, u kome upozorava da Bulatovicev pokusaj svrgavanja legalnih vlasti vodi destabilizaciji zemlje.

    Istovremeno sa diplomatskim potezima, izvrsna vlast preduzima intezivne aktivnosti da se situacija potpuno kontrolise. Odmah iza ponoci policija je pocela da hapsi clanove organizacionog odbora. Prema informacijama crnogorskog MUP-a, do cetvrtka u podne uhapseno je 12 lica za koje, kako je rekao Vuk Boskovic, zamjenik nacelnika podgorickog Centra bezbjedosti, postoje osnovane sumnje da su pucali na policiju. Medju njima je i Emilo Labudovic, portparol partije Momira Bulatovica i bivsi urednik informativnog programa TV Crne Gore.

    Nerede u Crnoj Gori su vec sjutradan osudile i sve parlamentarne stranke u ovoj republici. Novak Kilibarda, predsjednik Narodne stranke, pozvao je sve crnogorske gradjane da ne nasjednu daljim provokacijama, zestoko kritikujuci Bulatovicevo ponasanje, kao i poteze doskorasnjeg partijskog kolege dr Bozidara Bojovica. Jednako ostro su reagovali i predstavnici Liberalnog saveza, SDA, DS i DUA...

    Iz redova politicke grupacije Momira Bulatovica jedini se oglasio Predrag Bulatovic, koji je u izjavi podgorickim "Vijestima" svojim pristalicama porucio da ne nastavljaju eskaliranje sukoba, te da "mirno i trezveno prihvate situaciju". Bulatoviceva pokajnicka izjava lici na objavu kapitulacije. I zaista, radikalizacijom politickog protesta Momir Bulatovic je, u svega nekoliko sati, od nesumnjivog narodnog lidera postao politicki gubitnik. Na onim istim skupstinskim stepenicama, odakle je prije devet godina - u doba antibirokratske revolucije - trijumfalno usao u politiku Momir Bulatovic je, izgleda, zaokruzio svoj politicki put. Trenutno se, kazu izvori u Podgorici, nalazi u svom stanu. Njegovo obezbjedjenje predalo je licno naoruzanje i stavilo se na raspolaganje MUP-u Crne Gore. Bez pratnje, automobila, bez kabineta i dosadasnjih privilegija, Bulatovic ceka da li ce, kao obican gradjanin, podleci ruci pravde i odgovarati za nasilje koje pokrenuo. Dok na Cetinju, u istorijskom Vladimom domu, u prisustvu diplomatskog kora, republickih poslanika, brojnih novinara, Milo Djukanovic polaze zakletvu kao novi Predsjednik Crne Gore, Momir Bulatovic provodi vrijeme, cini se, kao najusamljeniji covjek u Crnoj Gori.
    Last edited by ASC; 26-08-15 at 15:38.

  4. #4
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    28.01.1998.

    Terorizam zamjenjuje politiku – eksplozivne naprave po podgoričkim ulicama

    Šeki Radončić


    Tri snazne eksplozije u Podgorici i podmetanje pozara u Beranama ukazuju da politicke podjele u Crnoj Gori kulminiraju teroristickim akcijama. Da li su te akcije djelo pojedinih partijskih fanatika, slobodnih strijelaca, opijenih mrznjom ili su, pak, djelo teroristicke organizacije.

    Crnom Gorom opet odjekuju eksplozije. Desetak dana poslije neuspjelog puca bivseg Predsjednika Momira Bulatovica, ovom republikom je krenuo talas teroristickih akcija. U subotu ujutro Podgorica je podsjecala na Belfast: u razmaku od dva sata odletjela su u vazduh dva automobila. Koji dan kasnije, u strogom centru grada, u ranu zoru nova eksplozija: ispod automobila visokog rukovodica tajne policije podmetnut je - dinamit. Zrtava, srecom, nije bilo.

    U rano jutro, 24. januara, u 5 sati i 45 minuta, u centru Podgorice, aktivirana je eksplozivna naprava ispod sluzbenog automobila komandanta Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore Veselina Veljovica. Snazna eksplozija potpuno je unistila automobil MUP-a Crne Gore. Dva sata ranije, u vazduh je odletio i automobil Podgoricanke Smiljane Djuricic. Dva klasa privrednog eksploziva aktivirana ispod njenog automobila pricinila su veliku materijalnu stetu na vozilu i manja ostecenja fasade obliznje zgrade. Pet dana kasnije, 28. januara, u pet sati izjutra podmetnuta je eksplozivna naprava ispod sluzbenog automobila jednog od nacelnika Sluzbe drzavne bezbjednosti Darka Raspopovica. Prema saznanjima policija je na tragu pocinilaca tog krivicnog djela, a dvije osobe su uhapsene. Komandant "specijalaca" Veselin Veljovic postao je poznat nakon sprjecavanja Bulatovicevog puca. U noci izmedju 14. i 15. januara on je komandovao specijalnim jedinicama MUP-a Crne Gore. Zbog toga Djukanovicevi simpatizeri Veljovica slave kao heroja, dok ga Bulatovicevi partijski fanatici dozivljavaju kao neprijatelja. Darko Raspopovic je nacelnik jedne od uprava u tajnoj policiji i desna ruka sefa crnogorske nacinalne bezbjednosti Vukasina Marasa. Upuceni tvrde da je tokom Bulatovicevog puca odradio veliki posao.

    Povodom "aktiviranja eksplozivnih naprava" MUP Crne Gore je, ne ulazeci u politicku pozadinu, izdao rutinsko saopstenje, dok na politicku pozadinu podmetnutih eksplozija ukazuje provladin dnevnik "Pobjeda" koja pise kako "ima indicija da bi dvije eksplozije mogle biti pocetak diverzantskih akcija, kao nastavak politickih sukoba u Crnoj Gori".

    Da je na prostoru manje clanice sadasnje male Jugoslavije doista krenuo talas diverzija, sa aromom terorizma, potvdio je "politicki" piroman iz Berana, koji je, svom komsiji, zapalio sijeno ispred porodicne kuce. Paljenje sijena u Crnoj Gori ima posebnu tezinu: domacinu se tako stavlja do znanja da je nepozeljan, da moze biti i ubijen. Pocinilac je odmah uhvacen i po sopstvenom priznanju paljevinu je ucinio iz politickih razloga - on je Bulatovicevac a sin vlasnika sijena sef Djukanoviceve partije u toj varosi.
    Koliko se podjela sa vrha piramide vlasti spustila i na bazu pokazuje i primjer tuzilaca iz Berana. U crnogorskom pravosudju moze se cuti kako pojedini tuzioci osnovnog tuzilastva iz tog grada, rukovodjeni politickom solidarnoscu, nijesu trazili krivicnu odgovornost i pritvor za Vlajka Zekovica. To je uradjeno tek na intervenciju Viseg tuzioca iz Bijelog Polja.

    Tri snazne eksplozije u Podgorici i podmetanje pozara u Beranama ukazuju da politicke podjele u Crnoj Gori kulminiraju teroristickim akcijama. Da li su te akcije djelo pojedinih partijskih fanatika, opijenih mrznjom ili su, pak, djelo neke teroristicke organizacije?
    Zasad niko nije preuzeo odgovornost za teroristicke akcije po Crnoj Gori. Bulatoviceva politicka grupacija odbija bilo kakvu vezu sa podmetanjem eksploziva ispod policijskog automobila.

    "Zahtijevamo da se objave rezultati policijske istrage o podmetanju eksploziva pod automobil visokog policijskog funkcionera. Do tada, nasa partija ce smatrati da je u pitanju jos jedno providno podmetanje, kojim policijski rezim gospodina Djukanovica, u nedostatku politickih sredstava, opravdava produzetak policijske represije", istice se u saopstenju Kluba poslanika DPS- Momir Bulatovic. U saopstenju se ne komentarise podmetanje pozara u Beranama i hapsenje Zekovica.

    Zasad nema pouzdanih informacija da u Crnoj Gori djeluju neka tajna politicka udruzenja, pokreti otpora ili, pak, teroristicke organizacije. Indikativno je da je jos u novembru prosle godine na budvanskom protestnom skupu Bulatovicevih simpatizera povodom smjene tamosnjeg gradonacelnika, sef tamosnjeg odbora Stanko Gigovic pozvao okupljene da idu dalje, odnosno da "u dogovoru sa Glavnim odborom i 'Pokretom crnogorskog otpora', odu na miting u Podgoricu za pravdu i istinu". O kakvom se 'Pokretu crnogorskog otpora' to radi - pitali su se poslanici republicke Skupstine, ali nijesu dobili odgovor od poslanika Bulatovicevog DPS-a.

    Crnogorski predsjednik Milo Djukanovic je, vjerovatno i na osnovu operativnih podataka, javno nazvao Bulatovicevu partiju "teroristickom organizacijom". Ipak, njegova stranka je nekoliko dana kasnije potpisala politicki Sporazum sa tom organizacijom.
    Zbog toga su "jastrebovi" unutar Djukanoviceve politicke opcije nezadovoljni. Po njihovom misljenju teroristickih akcija u Crnoj Gori ima napretek, i sve one su vezane za "lik i djelo" Momira Bulatovica. Pokusaj puca i nasilnog zauzimanja zgrade Vlade Crne Gore, bacanje bombe na policiju, pokusaj zauzimanja zgrade Televizije Crne Gore i zauzimanje televizijskog centra u Bijelom Polju, smatraju, klasicni su primjeri politickog terorizma.

    Ako je terorizam "politicka borba putem individualnog terora" onda se i miniranja automobila visokih policijskih rukovodilaca kao i podmetanje pozara uklapa u tu definiciju.

    Crnogorsko pravosudje zasad cuti. Prije par mjeseci, uoci predsjednickih izbora, tuzilastvo je pokrenulo istragu pod kvalifikacijom terorizma, protiv jedanaestoclane grupe iz Srbije, koja je bila ubacena u Crnu Goru da pomognu Bulatovicevu predizbornu kampanju. Tuzilastvo je reagovalo: "gosti" iz Srbije su optuzeni za terorizam. No, istrazni sudija je oslobodio osumnjicene!

    Podmetanjem eksploziva i pozara zeli se, ocito, unijeti nesigurnost i strah. Reziseri specijalnog rata koji se, po rijecima ministra policije Filipa Vujanovica, vodi protiv Crne Gore, Djukanovicu prave klopku. Cilj je da se isprovocira nekontrolisana hajka na politicke protivnike, cime bi, ako to ucini, njegov novosteceni imidz reformatora i prozapadno orijentisanog politicara pao u vodu, a sa time i podrska velikih sila i demokratskih snaga u Crnoj Gori.

    Predsjednik Djukanovic "prati kartu", reklo bi se da zna dobro o cemu se radi, ali za sada nema cvrstih dokaza. Predsjedniku, dakle, ne preostaje nista drugo nego da preko svog drzavnog aparata minimizira efekte teroristickih akcija po Crnoj Gori. Ali to moze trajati samo dok ne pocnu da padaju glave.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:08.

  5. #5
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    21.05.1998.

    Ratni bubnjevi

    Draško Đuranović

    Smjenom saveznog premijera dr Radoja Kontica, uprkos ostrom protivljenju zvanicne Crne Gore, Milosevic je uzrokovao najtezu ustavno-politicku krizu savezne drzave od njenog nastanka. Skupstina Crne Gore je, odmah nakon ekspresnog premijerskog ustolicenja Momira Bulatovica, vjernog vozdovog covjeka, bila prinudjena na hitnu reakciju u cilju zastite vitalnih crnogorskih interesa ugrozenih postupcima zvanicnog Beograda. Sve sadasnje i buduce odluke Skupstine SR Jugoslavije crnogorski parlament proglasava nelegitimnim i neobavezujucim za Crnu Goru, jednostavno je formulisao Svetozar Marovic vecinsku volju unutar Skupstine ove republike.

    Ukratko - Savezna republika Jugoslavija, postavljena na temeljima zabljackog Ustava iz 1992. godine prakticno je prestala da postoji. Zajednistvo Srbije i Crne Gore danas se ogleda jedino u postojanju jedinstvene monete, a svi drugi bitni elementi funkcionisanja savezne drzave - vodjenje spoljne i unutrasnje politike, funkcionisanje Vojske Jugoslavije, pravci ekonomske strategije, pitanje granica - neuralgicne su tacke razdora dvije clanice savezne drzave.

    U jednoj saveznoj drzavi danas prakticno egzistiraju dva politicka i ekonomska sistema i to ne izgleda odrzivo na duzi rok. Izgleda da je bio u pravu predsjednik crnogorske Skupstine Svetozar Marovic kada je, prije najavljene smjene Kontica, upozorio da to moze biti kraj legalne Jugoslavije.

    Kako ce funkcionisati ta druga, nelegalna SRJ, u kojoj je Crna Gora izopstena iz zone odlucivanja niko sada ne moze predvidjeti. "SRJ je brutalno napadnuta sa samog svog vrha, od strane Slobodana Milosevica, njegovih koalicionih partnera u Beogradu i placenih slugu u Crnoj Gori", rekao je Predsjednik Crne Gore Milo Djuklanovic, dan nakon proglasenja Momira Bulatovica za novog mandatara Savezne vlade. Djukanovic smatra da su organizatori smjene premijera Kontica konacno skinuli masku sa svog toboznjeg jugoslovenstva, te da posljednjim cinom Milosevic i njegovi trabanti u Crnoj Gori pokazuju da im nije stalo ni do Srbije ni do Crne Gore.

    Uocljivo je da lideri DPS-a, barem u javnim nastupima, jos ne gube nadu u buducnost zajednicke drzave i da pokusavaju politicki profitirati pred parlamentarne izbore. Ipak, niko ne moze sa sigurnoscu predvidjeti dalji tok dogadjaja. "Rekla sam predsjedniku SRJ da ova vrsta provokacije u odnosu na Crnu Goru predstavlja nagrublji atak na saveznu drzavu i da ugrozavajuci ravnopravnost Crne Gore u federaciji Milosevic vodi ovu zemlju necemu sto moze biti vrlo rizicno po njenu buducnost", saopstila je predsjednik DPS-a Milica Pejanovic-Djurisic, nakon povratka iz Beograda i bezuspjesnih razgovora sa Milosevicem.

    No, osim borbe protiv najljuceg protivnika u izbornoj kampanji - SNP-a - celnici crnogorske vlasti sada su prinudjeni da hitno grade liniju odbrane od Bulatovica, koji Crnu Goru sada ugrozava sa pozicije saveznog premijera. Jasno je da Bulatovic nije iznenadno dobio mandat saveznog premijera da bi brinuo o dinaru ili socijalnoj politici. Brzina kojom je ustolicen u saveznoj fotelji upucuje na zakljucak da se Milosevic nalazi u vremenskoj oskudici i da je prakticno prinudjen da povlaci iznudjene poteze. Nema druge: izmjestanje Bulatovica na saveznu funkciju, i to samo trinaest dana pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori, svjedoci da ni Milosevic, ali ni njegovi puleni u Crnoj Gori, ne vjeruju u realnost izbornog uspjeha.

    U suprotnom, savezni predsjednik bi mirno sacekao izbore 31. Maja i, u slucaju Bulatoviceve pobjede mnogi akutni njegovi problemi bili bi rijeseni. Jer, pobjeda SNP omogucila bi Bulatovicu da vecinom u Skupstini neutralise ili ponisti sve dosadasnje poteze aktuelne crnogorske vlasti, a jedan od vec najavljivanih poteza bio bi ponistenje predsjednickih izbora i smjena Djukanovica sa funkcije koju je do skora sam Bulatovic obavljao. Dakle, tada bi Milosevic ponovo mogao, bez vecih problema, kontrolisati Crnu Goru.

    No, zelje su jedno, a realnost je ocito drugacija. Prema posljednjim istrazivanjima, Bulatovicev SNP sve ocitije zaostaje za trojnom koalicijom predsjednika Djukanovica i zato je Milosevicev potez, iako ocajnicki, prakticno jedini moguci u datoj situaciji. Ima rezona u zurbi da se promovise Bulatovic za novog mandatara, jer povlacenje u Beograd - nakon izbornog poraza - ni predsjedniku SNP, a ni saveznom predsjedniku ne bi puno znacilo. Djukanovic i njegovi, osim predjednicke fotelje vec bi zauzeli vlast u parlamentu i iz Beograda se ne bi moglo uticati na poteze crnogorske vlasti. Ovako, Milosevic se nada da ce vjestacki popraviti Bulatovicev rejting, da do kraja kampanje predsjednik SNP nastupa sa pozicije vlasti, kao vrhovni savezni funkcioner, ne bi li se tako osokolile njegove vec posustale pristalice.

    Ne treba zaboraviti i drugu varijantu scenarija koji je mozda osmislio Milosevic: reprizu januarskih zbivanja, i u slucaju po njega nepovoljnog izbornog rezultata, ponovno izazivanje haosa u Republici - sto bi mu bio "opravdan razlog" za uvodjenje vanrednog stanja. Ovonedjeljnim odlukama saveznog parlamenta Bulatovic je, doduse samo na papiru, postao najsnaznija politicka licnost SRJ - covjek koji potpisuje odluku o uvodjenju vanrednog stanja. Osim toga, seobom u Beograd Bulatovic se oslobodio svog najveceg protivnika - vlastitog straha - i ne treba sumnjati u njegovu zelju da se osveti Crnoj Gori i samom Djukanovicu za sva ponizenja u posljednjih godinu dana. Odluku ipak nece donijeti Bulatoviceva srdzba, vec covjek koji ga je i postavio - Milosevic.

    Istini za volju, Crna Gora osim politickih aduta i nema efikasan mehanizam odbrane od direktnog nasrtaja zvanicnog Beograda. Pogotovo ako zaista bude smijenjen nacelnik Generalstaba VJ Perisic i Milosevic se odluci za radikalnu varijantu - da Vojsku Jugoslavije izvede iz kasarni.

    Iako je od januara crnogorska policija znatno opremljenija i brojnija (aktivirano je, procjenjuje se, oko 1000 penzionisanih policajaca), niko u Crnoj Gori nije zaista spreman na frontalni obracun i prolivanje krvi. Jer, s razlogom se vjeruje da bi u svrhu izazivanja haosa Bulatovic i Milosevic naoruzali i upotrijebili prvenstveno ekstremne pristaliuce SNP, koje u Djukanovicu vide "seperatisticku opasnost". Zebnje rastu i usljed najave velikih manevara u Crnoj Gori, predvidjenih za 6.Jun.


    Mnogi zato odavde gledaju van granica Crne Gore, nadajuci se efikasnoj akciji medjunarodne zajednice na odvracanju Milosevica od zelje da pokori manju federalnu clanicu savezne drzave. Sef americke delegacije u Beogradu Ricard Majls urucio je, dan nakon sto je Kontic smijenjen, specijalnu poruku drzavnog sekretara SAD Medlin Olbrajt. Crnogorska televizija pozurila je da tu vijest plasira u prvim minutima Dnevnika, ali ne objavljujuci sadrzinu pisma. Ipak, dan kasnije je "iz dobro obavijestenih izvora" procurelo da su SAD Djukanovicu obecale efikasnu podrsku ukoliko Milosevic bude izazivao nasilje u Crnoj Gori.

    To je, bez dileme, ohrabrujuci znak za crnogorsku vlast, ali ne treba zaboraviti iskustva Hrvatske i Bosne: tamo je, uprkos gromoglasnih najava, americka "konjica" stigla suvise kasno, kada je palo stotine hiljada zrtava. Zato ako crnogorska vlast, u interesu zastite Crne Gore, zaista hoce neutralisati pritisak Beograda potreban je, osim medjunarodnog faktora podrske, i unutrasnji konsenzus svih demokratskih snaga. I to odmah nakon izbora. Jer, prica nece biti zavrsena samo objavljivanjem rezultata. Milosevicu je kontrola Crne Gore ocajnicki potrebna. Talas promjena u Crnoj Gori mogao bi u dogledno vrijeme destabilizovati i njegove pozicije.

    Crnogorska se prica, mozda, nece zavrsiti prvih dana juna. Milosevic i njegovi ljudi u Crnoj Gori borice se do kraja, jer za njih je ovo pitanje politickog opstanka, a mozda bas i bukvalno pitanje zivota I smrti. A poznato je da ocajnici nemaju sta da izgube. To je ono sto moze biti opasno po Crnu Goru.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 04:52.

  6. #6
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    06.04.1999.

    Prijeti li Crnoj Gori vojni udar?

    Dragoljub Vuković

    Uprkos tome sto Crna Gora nije bila postedjena od bombardovanja u prvoj fazi napada NATO-a na SR Jugoslaviju, predsjednik Djukanovic i koaliciona crnogorska Vlada nastavili su da dosljedno odbacuju mogucnost povinovanja saveznim civilnim i vojnim vlastima u Beogradu. Odredjeni ustupci su pruzeni kada je u pitanju VJ, ali crnogorska vlast nije napravila niti jedan korak kojim bi oslabila vlastite pozicije i postala lak plijen politickim protivnicima u Crnoj Gori i Beogradu. Vlast u Podgorici zadrzala je punu kontrolu nad republickom policijom i javnim medijima, tako da je Milosevicu, Vojsci Jugoslavije i pristalicama beogradskog rezima u Crnoj Gori ostavljeno da biraju - da precutno tolerisu dvovlasce ili da ga silom ukinu, makar i po cijenu gradjanskog rata.

    Nikada, kao posljednjih dana, gradani u Crnoj Gori nijesu s vise paznje procjenjivali da li su muskarci u maskirnim uniformama i pod naoruzanjem policajci ili vojnici. Narocito je to postalo vazno od momenta kada je predsjednik SRJ Slobodan Milosevic, sada fakticki i vrhovni komandant VJ, smijenio komandanta Druge armije, general potpukovnika Radosava Martinovica. Smjena glavnokomanujuceg kopnenih trupa savezne armije u Crnoj Gori dodatno je pojacalo strahovanja da bi Beograd, u uslovima ratnog stanja i sve masovnijih protesta u crnogorskim gradovima protiv NATO intervencije, mogao pokusati da vojnim pucem zbaci nepokornu vlast u Crnoj Gori, i manju federalnu jedinicu izjednaci sa Srbijom u ratnim stradanjima.

    Iako nema pouzdanih informacija o pravim razlozima nedavne smjene komandanta Druge armije VJ, ona je u prvim nezvanicnim i poluzvanicnim komentarima u Podgorici upravo dovodena u vezu sa mogucnoscu nasilnog smjenjivanja predsjednika Djukanovica i crnogorske Vlade. Nametao se utisak da general potpukovnik Martinovic nije bio voljan da obavi tako delikatan zadatak, te da je morao biti kaznjen i skrajnut u hladovinu savjetnickog mjesta pri Saveznom ministarstvu odbrane. Njegov nasljednik, takodje general potpukovnik, Milorad Obradovic, odmah je vidjen u ulozi glavnog puciste.

    Dobri poznavaoci prilika u VJ, ali i licnosti dvojice komandanata, nijesu, medjutim, skloni da smjenu na celu Druge armije tumace jednostrano. General potpukovnik Martinovic, prema nasim izvorima, nije tip oficira koji bi odbio da izvrsi naredenje, makar se ono ticalo i upotrebe sile prema crnogorskoj vlasti. On, dakle, ili nije takvo naredjenje uopste dobio ili je u Beogradu procijenjeno da nije sposoban da tako nesto izvede. Da li je njegov nasljednik, Crnogorac rodjen pod Durmitorom, dosao u Podgorcu da izvede puc, sada je upravo predmet nagadjanja.

    "Te najave shvatam veoma ozbiljo", kazao je predsjednik Djukanovic, odgovarajuci na pitanje novinara televizijske mreze CNN-a u vezi sa najavama rusenja crnogorske vlasti. Shvatili su ih ozbiljno i u Vasingtonu, Londonu i Briselu, upozoravajuci, pri tom, jugoslovenskog predsjednika Milosevica da bi za pokusaj rusenja legalno izabrane vlasti u Crnoj Gori mogao biti dodatno surovo kaznjen. Upravo se uz ove prijetnje vezuje i miniranje, od strane SFORA, dijela pruge Beograd - Bar koji prelazi preko teritorije Republike Srpske, odnosno BiH. Prekidom ove komunikacije navodno je onemoguceno transportovanje novih vojnih trupa i oruzja u Crnu Goru, ali je, vjerovatno, rijec i o najavi rijesenosti da se preduprijedi opasnost od vojnog puca u Podgorici.

    Crnogorska je vlast, takodje, demonstrirala jedinstvenost i odlucnost da se odupre eventualnom pokusaju vojnog udara. Najjasnije je to predoceno na sastanku predsjednika Djukanovica i premijera Vujanovica sa najodgovornijim ljudima iz republickog Ministarstva unutrasnjih poslova. Tom prilikom je saopsteno da ce crnogorska policija "energicno i odlucno" zastititi "ustavom utvrdeni poredak i suverenitet Crne Gore".

    Iako nema preciznih podataka o brojnosti crnogorske policije, dobro obavijesteni izvori procjenjuju da je ona respektabilna. Uz to, rijec je o dobro uvjezbanoj i naoruzanoj formaciji, tako da je tesko pretpostaviti da bi potencijalni planeri i izvodjaci vojnog udara mogli lako da obave posao. Prema prilicno pouzdanim saznanjima, Vojska Jugoslavije trenutno u Crnoj Gori ne raspolaze elitnim jedinicama koje bi brzo i jednostavno mogle da preuzmu kontrolu nad drzavnim institucijama, radijom i televizijom, te glavnim komunikacijama u republici. Takve jedinice bi, doduse, mogle biti prebacene u Crnu Goru, ali se ni time ne garantuje uspjeh operacije. Moglo bi da se garantuje samo jedno - da ce u Crnoj Gori poceti krvavi gradjanski rat, sa neizvjesnim ishodom.

    Ukoliko se u Beogradu procijeni da je gradjanski rat u Crnoj Gori pozeljan, bez obzira na krajnji ishod, za njegovo otpocinjanje bi se lako pronasli akteri medu oficirima VJ i mobilisanim Milosevicevim pristalicama u samoj Crnoj Gori. Atmosfera povecane politicke netrpeljivosti, koju su sobom donijele NATO bombe, izuzetno je podesna za brzo prenosenje plamena unutrasnjih sukoba diljem Crne Gore. Takav plamen, naravno, ne bi postedio nikoga, a pobjeda bilo koje strane ne bi samo bila "pirova", nego pobjednicima ne bi mogla dugorocno garantovati nikakvu sigurnost, niti uzivanje u slavi.

    Izgleda da upravo to saznanje bastini sada i promilosevicevska Socijalisticka narodna partija, i da je ono trenutno najbolja zastita Crne Gore i gradanskog mira u njoj. Za dio rukovodstva SNP-a, sa potpredsjednikom Predragom Bulatovicem na celu, moglo bi se reci da shvata ozbiljnost situacije i da nije rado da bude uvuceno u avanturisticke poduhvate koji se sugerisu iz Beograda. A da je takvih sugestija bilo i neposredno prije otpocinjanja NATO bombardovanja SRJ, priznao je sam Predrag Bulatovic, nazivajuci "usijanim glavama" one koji smatraju da bi situaciju trebalo iskoristiti za zavodenje prinudne uprave nad Crnom Gorom. Ovaj Bulatovic je i nedavno kazao da njegova partija ne bi podrzala nasilnu smjenu vlasti u Crnoj Gori, sto su pazljiviji analiticari politickih zbivanja shvatili i kao njegovu polemiku sa dijelom rukovodstva SNP-a koji se nalazi na saveznim funkcijama u Beogradu.

    Za razliku od Srbije, u kojoj je rezim iskoristio ratno stanje da ucutka oponente i prigusi predratne politicke razlike, u Crnoj Gori je i u vanrednim uslovima nastavio da djeluje politicki pluralizam, s tim sto se razlike pokusavaju uciniti podnosljivijim i podrediti jednom cilju - ocuvanju gradjanskog mira. Jedinstveno podrzana skupstinska Rezolucija, u kojoj je izrazen minimum saglasnosti svih partija, postala je neka vrsta politickog zavjeta. Ona strana koja bi se o taj zavjet drasticno ogrijesila, u smislu da bude uzrocnik gradanskog rata, morala bi, pored ostalog, racunati i na to da protiv sebe okrene vecinsko javno mnjenje. To je, dakle, dodatni razlog sto se u Crnoj Gori jos uvijek odrzava ravnoteza, i sto smanjuje izglede za izvodjenje vojnog udara.

    Otvoreno je, medjutim, pitanje koliko moze da izdrzi krhka armatura na koju se sada oslanja dvovlasce. Opasnost od urusavanja nece splasnjavati, nego ce, naprotiv, rasti sa svakim danom produzavanja oruzanog sukoba SRJ sa zapadnom vojnom alijansom. Pogotovo ce porasti u slucaju da NATO odluci da u rat sa Jugoslavijom ubaci kopnene snage. Sta bi u tom slucaju uradila Crna Gora? Na ovo pitanje prvi ljudi crnogorske vlasti izbjegavaju da daju direktne odgovore, ali ako dode "stani - pani", za vlast u Podgorici ce biti mnogo rizicnije. Prirodno je ocekivati da bi se tada povecao pritisak Beograda, i onaj unutrasnji, i da bi direktna konfrontacija unutar same Crne Gore bila neizbjezna.
    Last edited by ASC; 24-08-15 at 04:03.

  7. #7
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    08.04.1999.

    Prijetnja državnog udara – kako ostati u sedlu

    Draško Đuranović

    "Te najave shvatam veoma ozbiljno" - procijedio je crnogorski predsjednik Djukanovic. Odgovarajuci na pitanje novinara CNN o mogucnosti da Milosevic preko lojalnih generala u Vojsci Jugoslavije svrgne crnogorsku vlast Djukanovic je uvjeravao da stvari drzi pod kontrolom.

    To je bio prvi javni istup jednog crnogorskog zvanicnika koji je potvrdio da Beograd, u sjenci rata, priprema "blic krig" na Crnu Goru. Price o tome do tada su kolale unutar "dobro obavijestenih krugova", ali nikakve zvanicne najave iz vrha crnogorske vlasti nije bilo. Ekspresna smjena generala Martinovica s mjesta glavnokomandujuceg Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori, te dovodjenje generala Obradovica kao da su bili jasan signal da Beograd zeli raditi na dva kolosjeka: izdrzati vazdusne napade Alijanse i uporedo dovesti na vlast u Podgorici lojalne ljude.

    Prvo je bila glasina, a potom je u cetvrtak, 1. aprila objavljeno da je "odlukom vrhovnog komandanta oruzanih snaga" postavljen novi komandant Druge armije - general potpukovnik Milorad Obradovic. Zbog cega je Martinovic ukonjen nije javno saopsteno. Ali, odmah nakon smjene zapadni izvori alarmantno su upozorili da je Obradovic doveden da rusi crnogorsku vlast. Kasnije je i Djukanovic ukazao na realnu opasnost od unutrasnjih akcija Vojske Jugoslavije. Zanimljivo, prema dostupnim podacima o smjeni Martinovica crnogorska vlast saznale je od zapadnih obavjestajnih izvora! To dovoljno govori koliko su naruseni odnosi vladajuce koalicije I vojnog vrha.

    Zaista, sto bi mogao biti razlog smjene Martinovica? U prvim danima napada snaga Alijanse Martinovic je postovao vojnicku logiku. Uklonio je vojsku iz kasarni koje mogu biti meta napada, mobilna radarska postrojenja je izmakao sa prethodnih lokacija, a staticne radarske sisteme ostavio je bez odbrane. Ucinio je, dakle, ono sto je jedino mogao: sprijecio je gubitke u ljudstvu i tehnici, a crnogorsku teritoriju sacuvao od razaranja koja bi sigurno uslijedila kao reakcija NATO aviona na napade sa zemlje. S druge strane, nije zabiljezeno nikakvo politicko priblizavanje Martinovica prema crnogorskom drzavnom vrhu. Naprotiv: pouzdani izvori govore da je komunikacija armije I crnogorske drzave bila svedena na minimum, a da je smijenjeni general bio naklonjen rukovodstvu Socijalisticke narodne partije, Milosevicevim avznicima u Crnoj Gori. Uostalom, desetak dana pred smjenu Martinovic je zvanicno primio u posjetu vrh SNP-a.

    Ipak, ni takav general nije zadovoljio Beograd. Sve to navodi na zakljucak da novi glavnokomandujuci VJ, Milorad Obradovic, ima I druge naredbe osim reorganizovanja vojske u Crnoj Gori. "Vitez sa Durmitora", kako je zvanicno predstavljen u srpskim drzavnim medijima, odavno je "oznacen" kao povjerljivi covjek rezima u Beogradu. Istovremeno, vrlo dobro zna vojnu strukturu u Crnoj Gori jer je ranije bio komandant garnizona u Maslinama (Podgorica). Politicki se jasno deklarisao kao veliki pristalica Milosevica i njegovih sljedbenika u Crnoj Gori: prosle godine je cak prisustvovao izbornim promocijama Bulatoviceve stranke.

    Ali, ako je Obradovic doveden s ciljem destabilizovanja crnogorske vlasti cini se da ce mu ubrzo postati jasno da to nije lak zadatak. Ideja o nekom munjevitom tajnom udaru je otpala. Kako u tajnosti spremati udar, ako svi u Crnoj Gori i van nje, znaju da je opasnost realna?

    Osim toga, tesko je ocekivati da tako radikalan potez unutar Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori ne bi izazvao golem rascjep. Ne treba zaboraviti da je rijec o nacionalno mjesovitom oficirskom sastavu (Srbi I Crnogorci) i da, prema informacijama iz crnogorskog drzavnog vrha, kod vecine oficira ne postoji avanturisticko raspolozenje. A na redovni sastav vojske prakticno se ne moze racunati: rijec je o regrutima sa tek dva-tri mjeseca obuke i bilo bi zaista iznenadjenje da taj sastav moze oboriti crnogorsku vlast. Veci problem za crnogorsku drzavu mogli bi predstavljati dobrovoljci, pripadnici SNP-a, kojih ima - prema nezavisnim izvorima - oko pet hiljada na teritoriji Crne Gore. Oni su naoruzani, nestrpljivi i vrlo "orni" za obracun sa "domacim izdajnicima".

    No, glavni "odvracajuci elemenat" prijetnjama drzavnog udara ipak predstavlja - crnogorska policija. Od januara prosle godine, kada je Bulatoviceva stranka pokusala mitinzima i neredima destabilizovati crnogorski drzavni vrh, mnogo toga se izmijenilo. Specijalne snage MUP-a, koje su do prije godinu i po dana bile manjih razmjera (tek hiljadu ljudi) sada su visestruko ojacane. Iz vrha policije, razumljivo, ne zele odati tacnu brojku. Na postavljeno pitanje o broju policajaca u Crnoj Gori nedavno je minisar unutrasnjih poslova Vukasin Maras zagonetno i kratko odgovorio: "Dovoljno da sacuvaju red i mir".

    Nesto se zna: rijec je o dobro naoruzanim i obucenim jedinicama koje raspolazu ne samo automatskim oruzjem vec i helikopterima, lakim protivoklopnim naoruzanjem i vecim brojem bornih kola. Prije godinu dana u Becicima, na Crnogorskom primorju, pocela je s radom i policijska skola za specijali sastav, odakle je vec regrutovana jedna generacija specijalaca MUP-a. Osim toga, u posljednje vrijeme znatno je povecan i broj rezervnog sastava crnogorske policije gdje ljudi zaduzuju automatsko oruzje. Svakog dana raste i broj onih koji, bjezeci od vojne mobilizacije, prihvataju ucesce u rezervnom sastavu policije.

    Dakle, sasvim je izvjesno da bi u slucaju pokusaja drzavnog udara crnogorska vlast reagovala zestoko. To bi, izvjesno, u slucaju sukoba sa vojskom i gradjanima koji podrzavaju Milosevica dovelo do - gradjanskog rata. A onda niko ne bi mogao garantovati nista - osim krvi i zrtava. Toga su, cini se, sada svjesni svi u Crnoj Gori i ta - ravnoteza straha - cuva unutrasnji mir u Crnoj Gori. Valjda je zato nedavno i Predrag Bulatovic, potpredsjednik SNP, izrazio zadovoljstvo sto je Crna Gora sacuvana od "zelja secesionista, ali i usijanih glava koje sanjaju vojnu upravu".


    Ali to ne znaci da ce general Obradovic sjedeti skrstenih ruku. Neki efekti njegovog prisustva vec su evidentni: inteziviran je "lov" na brojne rezerviste koji se ne odazivaju pozivima za rezervu. Na taj nacin, uz formiranje vojnih sudova u Crnoj Gori, Obradovic nastoji zadrzati - ako nista drugo - pritisak na Crnu Goru. Takva taktika moze crnogorsku vlast dovesti u neprijatnu situaciju. Izbjegavajuci ostru konfrontaciju sa Vojskom Jugoslavije drzavni vrh dopusta akcije vojne policije. Time se lagano ljulja vjera gradjana da drzavni organi mogu zastititi njima lojalne gradjane. To destabilizuje crnogorsku vlast na duzi rok.

    Osim toga, jasno je da vlast u Podgorici ne moze uticati na dejstva Vojske Jugoslavije, iako se zvanicna Crna Gora ne zeli direktno konfrontirati sa zapadom. A akcija PVO moze skupo kostati Crnu Goru - novim napadima NATO snaga. Tako je u utorak, 6. aprila, VJ pokusala da dejstvuje protiv aviona NATO pakta koji su letjeli ka Srbiji. Reakcija je bila brza: dva sata kasnije cetiri projektila pogodila su ciljeve u blizini Podgorice. Desilo se to iste noci kada je britanski premijer Toni Bler u ekskluzivnom intervjuu RTV Crne Gore porucio da ce Crna Gora biti postedena napada. Moze li biti slucajno: dejtsvo PVO uslijedilo je petnaestak minuta nakon pomenutog intervjua britanskog premijera?

    Ako se takve akcije nastave Crna Gora nece moci izbjeci uvlacenje u rat sa NATO-om, odnosno razaranje teritorije. Time bi se lagano jacalo antizapadno raspolozenje u Crnoj Gori. I sta dalje? Ukoliko, nakon svega, Milosevic ostane na vlasti, a Crna Gora u SRJ, Djukanovic i njegove kolege tek bi se nasli pred nemogucom misijom: kako ostati na vlasti i razmisljati o reformama u zemlji kojom vlada Milosevic i u kojoj je zestoka antizapadna svijest dominantna?
    Last edited by ASC; 24-08-15 at 04:10.

  8. #8
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    16.04.1999.

    Izbjeglice u Crnoj Gori

    Danas u Crnoj Gori, izbjeglice cine 15 odsto ukupne populacije. Ogroman ekonomski, demografski i zdravstveni problem za drzavu opterecenu privrednom krizom i unutrasnjim politickim tenzijama

    Gordana Borović

    Uprkos ocekivanjima crnogorskih zvanicnika da ce se izbjeglicki talas sa Kosova smiriti, posljednja dva dana je u ovu republiku uslo jos sedam hiljada prognanih. Pristigli su pjesice, preko planinskih prevoja, bjezeci iz svojih sela izmedju Kosovske Mitrovice i Istoka. Premoreni i izgladnjeli, svoje prvo utociste nakon visednevnog puta nasli su u Rozajama, gradicu na petnaestak kilometara od granice sa Kosovom. Po prvi put od pocetka velike izbjeglicke krize, gradski krizni stab bio je prisiljen da napravi satorsko naselje, jer za novopridosle nema vise mjesta po halama napustenih fabrika, u gradskim dzamijama, pa ni po privatnim kucama koje su sirom otvorile vrata za njihove prethodnike.

    U Crnu Goru je, od pocetka intervencije NATO snaga do danas, prebjeglo oko 60 hiljada kosovskih Albanaca. Tako se broj onih koji su pobjegli ispred ratnih razaranja u ratu u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, u manjoj jugoslovenskoj republici, krece oko 100 hiljada. U drzavi koja ima svega 650 hiljada stanovnika, oni vec cine 15 posto u odnosu na domicilno stanovnistvo, sto, najvrerovatnije, predstavlja svjetski rekord i naravno, ogromno opterecenje za posustalu i prilicno devastiranu privredu.

    Izbjeglice su, zbog veoma zategnute politicke situacije, iz bezbjednosmih razloga, smjestene po opstinama u kojima preovladava muslimansko ili albansko stanovnistvo, znaci u istim Rozajama, Ulcinju i Tuzima pored Podgorice. U prva dva pomenuta grada broj pridoslica vec je premasio broj starosjedjelaca. U Rozajama, gradicu sa 12 hiljada stanovnika, koje su sigurno najprometnije crnogorsko mjesto od pocetka napada do danas, ima ih preko 25 hiljada!

    Gradske prodavnice su potpuno ispraznjene, a nekoliko pekara muku muci da ispece hljeb za toliki broj ljudi. Ulcinj, koji u mirnodopsko vrijeme broji 25 hiljada ljudi, sa onima pristiglim u februaru i martu prosle godine, i novim gostima, premasio je 50 hiljada ljudi, i preko noci postao jedan od srednjih gradova u Crnoj Gori. U najjuznijem gradu na Crnogorskom primorju postoji samo jedan kolektivni smjestaj u auto kampu, u kojem se nalazi oko hiljadu ljudi, a svo ostali smjesteni su po privatnim kucama. Bez simnje, i ljudima koji su ih ugostili, bila bi neophodna humanitarna pomoc.

    Za Crnu Goru, rijec je o ekonomskom i demografskom udaru kakav se na ovim prostorima ne pamti.

    Dolaze iz Peci, Istoka, Kosovske Mitrovice i okoline ovih gradova. Pristizu kolima, traktorima, ali i pjeske. Njihov prtljag je najcesce - nista. Starci, zene, djeca... Njihove price imaju zapanjujucu slicnost. Upozorenja od strane srpske policije, jugoslovenske vojske i raznih paravojski da napuste svoje domove, ili... Popaljene kuce, zastrasene ili naoruzane komsije Srbi koji ne smiju, ne mogu ili ne zele da pomognu.

    Crna Gora je za njih otvorila svoju granicu prema Koosvu, i takvu politiku ima namjeru i da zadrzi. Otvorena je i ona na Bozaju, prema Albaniji, za pridoslice koje zele da tamo odu, iz straha od mogucih sukoba u Crnoj Gori ili da bi se pridruzili ostalim clanovima svoje porodice. Takvih je do sada bilo oko sest hiljada. Ima i onih koji su ovu granicu uspjeli i ilegalno da predju.

    Crna Gora pod pritiskom mnogih unutrasnjih sukoba i politickih tenzija, ove nevoljnike svakako ne vidi kao svoj najveci problem. A on je svakako visestruk - ekonomski, demografski, sigurnosni, zdravstveni. Dragisa Burzan, potpredsjednik crnogorske Vlade, iznosi podatak da je medjunarodna zajednica do sada dala pomoc u vrijednosti od oko pet miliona njemackih maraka. Rijec je o osnovnim zivotnim namirnmicama, pristiglim uglavnom iz susjedne Albanije.

    UNHCR je svoje lokalne magacine vec ispraznio, a veze sa centralnima u Beogradu su znacajno otezane. Roba stize uglavnom brodovima, iz italijanskih u barsku luku. Prije par dana, veoma su se zategli odnosi izmedju Komande ratne mornarice sa sjedistem u bokokotorskom gradicu Kumboru i civilne uprave barske luke. Ratna mornarica pokazuje teznje da kontrolise kompletan pomorski i uopste vodni saobracaj u Crnoj Gori, pa }e, sasvim sigurno i dotok humanitarne pomoci biti znacajno otezan, ako vojne vlasti nastave sa rigoroznom politikom kontrole ili cak zabrane pomorskog saobracaja izmedju Crnme Gore i Italije.

    Nadlezni u Crnoj Gori tvrde da bezbjednost dolaskom kosovskih Albanaca nije ugrozena. Pouzdano saznajemo da je prije nekoliko dana crnogorska policija dala otkaz dvojici policajaca koji su se neprimjereno i agresivno ponasali prema njima. Na svaki nacin im se pokusava obezbijediti barem miran san.

    Zdravstvene ekipe crnogorskih ljekara su stalno na terenu. Postoji velika opasnost od epidemija, jer su higijenski uslovi u kolektivnim smjestajima, u fabrikama i sakralnim objektima, najcesce katastrofalni. Po Rozajama su prije nekoliko dana montirane usluzne cesme za licnu higijenu. U Ulcinju su, ipak, prije dva dana zabiljezena cetiri slucaja zutice, ali je pravo cudo da nema vise pojava zaraznih bolesti.

    Nadlezni u Crnoj Gori pokusavaju da razviju medjunarodnu kampanju za humanitarnu pomoc, pogotovu od strane EU. No, cini se, sudeci po izvjesajima stranih medija, da je inostrano javno mnjenje senzibilno na slike velikih grupa prognanih pod otvorenim nebom, u Albaniji i u Makedoniji. O problemima Crne Gore u izbjeglickoj krizi malo se zna. A kosovskim Albancima u manjoj federalnoj jedinici nedostaje - sve. Odjeca, hrana, ljekovi. Poseban je problem sto se one, iz bezbjednosnih razloga ne mogu preseljavati u druge krajeve Crne Gore, pa ostaju u ovim, inace nerazvijenim opstinama, ciji je zivot potpuno poremecen. Gospodin Burzan kaze da izbjeglice sa Kosova sigurno nece postati gradjani Crne Gore, sto znaci da se crnogorske vlasti nadaju da ce se oni, sa smirivanjem situacije na Kosovu, vratiti svojim kucama, ili, jos vjerovatnije, zgaristima.

    Medjutim, za sada se smirivanje ovog podrucja i ne nazire, a tenzije u samoj Crnoj Gori svakim danom su sve vece. Federalne vlasti u Beogradu pokusavaju, pogotovu preko Vojske Jugoslavije, da izoluju i kontrolisu manju republiku, pa i da je uvuku u unutrasnje sukobe.
    Last edited by ASC; 24-08-15 at 04:53.

  9. #9
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    23.04.1999.

    Što smijera Druga armija u Crnoj Gori?

    Goran Vujović

    Na plamen neizvjesnosti i opste nesigurnosti u Crnoj Gori doliveno je ulje - nedavnim saopstenjem Vrhovne komande Vojske Jugoslavije, u kome se obavjestava da ce "najcjelishodnije, prema potrebi, upucivati jedinice sa jednog na drugi kraj jugoslovenskog ratista". Cilj ove odluke kojom se otvara mogucnost da ubuduce i regruti iz Crne Gore - pristali na to ili ne - nadju na Kosovu, nije jasan.

    Sa vojnog stanovista, kretanje vojnih jedinica Druge armije na teritoriji Crne Gore objasnjava se kao tzv. operativno maskiranje. Narodski receno: skrivanje pred NATO bombarderima. Ali, slanje jedinica iz Crne Gore u Srbiju, a onih otuda ovamo - nema nikakve logike u vojnom pogledu. Po rijecima Predraga Bulatovica, u Crnoj Gori ima oko 24 000 vojnika i rezervista.

    Da li bi zaista dio od dvadesetak hiljada crnogorskih trupa mogao odnijeti prevagu u odnosu snaga na Kosovu? Procjenjuje se da tamo trenutno VJ ima oko 150 hiljada vojnika i da bi Srbija mogla da ih regrutuje jos najmanje toliko. Upad intervencionistickih trupa bila bi, kako saopstava Beograd, objava rata SRJ. Odbrana zemlje, kako to cesto naglasavaju sluzbe VJ, vrsi se na citavoj njenoj teritoriji, pa je pitanje - ko bi onda branio Crnu Goru?

    Podrska koju bi jedinice VJ sa terena Crne Gore stvarno mogle pruziti trupama na Kosovu, sudeci prema dostupnim podacima, baca sjenku na cisto vojnu logiku saopstenja Vrhovne komande. Nema sumnje da je i komandama armija posve jasno da resursi naoruzanja u Crnoj Gori ne zadovoljavaju potrebe eventualne podrse trupama na Kosovu. Sa oko sezdesetak tenkova i ostecenim aerodromima, ona jedva da je sposobna da izdrzi potencijalnu kopnenu invaziju i na sopstvenom terenu.

    Stratezi i vojni strucnjaci, doduse, osporavaju mogucost da NATO trupe pokusaju iskrcavanje u Crnoj Gori. I to ne samo zato sto im drzave u okruzenju pruzaju pristupacniji prilaz Kosovu, vec i stoga sto im ni vojni resursi u Crnoj Gori za to ne daju povoda. Takvoj ocjeni ide u prilog i nedavni poziv francuskog predsjednika Siraka NATO snagama - da napade na VJ u Crnoj Gori svedu na najmanju mogucu mjeru.

    Politicka logika, za razliku od vojne, nudi nesto kompleksnije objasnjenje. Instrumentalizacija VJ je tokom citave decenije vodjena sistematski i precizno, uvijek u skladu sa trenutnim potrebama Milosevicevog rezima. A kako su se ciljevi mijenjali, jednu kadrovsku strukturu na komandnim funkcijama zamjenjivala je druga, a "politicka podobnost" pojedinaca mjerena je prema trenutnim zahtjevima rezima. To se odrazilo i na politicke stavove jednog dijela oficirskog sastava, pa je pod pritiskom nezadovoljstva - zbog loseg materijalnog polozaja, izgubljenog drustvenog ugleda i nepravicnosti koja takvu instrumentalizaciju prati - u VJ popustilo i poslovicno jednoumlje.

    Vojska, medjutim, nije postala "visepartijska", vec se u njoj prosirila neusaglasenost oko nacina i ciljeva, u ime kojih se u politicke svrhe upotrebljava. Koliko je to moglo biti nezgodno za Milosevicev rezim pokazao je i slucaj nacelnika Generalstaba, generala Momcila Perisica. Nakon njega, smjenjen je i sef kontraobavjestajne sluzbe Dimitrijevic. A onda je uslijedila i serija ucestalih premjestanja visokih oficira VJ.

    A kako se situacija na Kosovu sve vise zaostrava, prijeteci prosirenjem sukoba na susjedne zemlje, raste i nelagodnost od "politicki nepodobnih". Zato, "upucivanje s jednog na drugi kraj" (recimo, nepozeljnih oficira na Kosovo), bio je i do sada jedan od prividno legitimnih nacina pojedinih komandi da se obracunaju sa politickim neistomisljenicima.

    Da li je, dakle, saopstenje Vrhovne komande - mig dat poslusnima kako da se obracunaju sa onima koji bi u kriticnom trenutku mogli da "misle svojom glavom" ? Jer, sa "politicki nepodobnima" tajnost vojnih operacija je onemogucena. Zato bi tek obracun sa njima unutar vojske stvorio uslove da se povede odlucnija bitka, do konacne pobjede jednog od zavadjenih rezima na terenu SRJ.

    Moguci razmjestaj citavih jedinica VJ iz Crne Gore, "sa jednog na drugi kraj jugoslovenskog ratista", i to prema politickoj pripadnosti, vjerovatno bi ozbiljno poremetio i odnose snaga na crnogorskoj politickoj sceni i uspostavljenu "ravnotezu straha". To bi mogla biti prilika za nesto vise od mitingaskog patriotizma - mozda "spontani sukob", "sitni" obracun.

    Zato se najava Generalstaba moze tumaciti i kao potez protiv civilnih vlasti u Crnoj Gori. I to samo po zelji i volji Milosevica. Jer, politicki vrh Crne Gore zvanicno nikada nije dao povoda da se sumnja u njegovu privrzenost Jugoslaviji i jugoslovenstvu. Pa ni cuvena uredba o "radnoj obavezi", ni skupstinska rezolucija za ocuvanje gradjanskog mira, nacelno nijesu u suprotnosti ni sa odbranom zemlje, ni sa njenim jedinstvom. Ali, zasto je onda samo u Cetinje upuceno - kako tamo kazu - oko 2000 poziva za rezervu, vjerovatno procentualno najveci broj poziva upucen u neki grad u SRJ?

    Tesko je odbaciti misao da se ispod poziva na istorijsko jedinstvo - "posebno u borbenom stroju" - krije Milosevicev stijeg. Jer dok vojska poziva na njega, vojno tuzilastvo uporno zahtijeva privodjenje Novaka Kilibarde, potpredsjednika crnogorske Vlade. Nedavno je i njegov partijski kolega Dragan Soc ove zahtijeve ocijenio kao politiku uperenu protiv crnogorske drzave.

    A, izgleda, da ni odnos prema MUP-u Crne Gore nije konstruktivniji. Naime, crnogorskim policajcima VJ na terenu sve ucestalije otezava ili onemogucava provodjenje istraga, nepotrebno budeci opasne tenzije i neprijateljstvo prema njima. A zauzvrat se, kao rjesenje, nudi mogucnost da se MUP Crne Gore stavi pod komandu VJ. Na mitingu Socijalisticke narodne partije u Podgorici, odrzanom u cetvrtak 22. aprila, Momir Bulatovic nije imao dileme. "Crnogorska policija ce se staviti pod kontrolu Vrhovne komande - ili je nece biti", uskliknuo je predsjednik Savezne vlade.

    Vec sljedeci crnogorski premijer Filip Vujanovic je zakljucio da je Bulatoviceva izjava "direktni poziv na gradjanski rat" i dokaz da "se na Bulatovica ne moze uticati".

    Ocigledno je, dakle, da Milosevic, uprkos NATO udarima, ne odustaje od pokusaja disciplinovanja Crne Gore. Zato i njemu podredjena Vrhovna komanda pod firmom jedinstvene odbrane, proglasava Crnu Goru ratistem i ignorise i zvanicni stav crnogorskih vlasti i interese njenih gradjana. Prema vojnom saopstenju, Crna Gora je jedinsveno ratiste, "jer napad na Suboticu, istovremeno je napad na Ulcinj, Tivat, Budvu, a napad na Niksic i Cetinje je napad na Dimitrovgrad, Pirot, Zajecar i Bor". Ali, upadljivo je kako se agitatorski ton saopstenja uklapa u nerazumljive zelje grupa gradjana, koji na mitinzima i u komsilucima patriotski zale sto i Crna Gora nije bombardovana koliko i Srbija. "Gadjajte malo i nas", kaze ova jeftina logika. A samo korak od nje rezi "raspamecivanje" - oprobana operativna taktika primjenjena i u Bosni i na Kosovu.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:31.

  10. #10
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    29.04.1999.

    Bitka oko goriva

    Zoran Radulovi
    ć

    Zvanicni Beograd pokazuje sve vise nestrpljenja, ali i inventivnosti, pokusavajuci da Crnu Goru sto aktivnije ukljuci u oruzani sukob sa NATO alijansom. Poslije serije "hepeninga" koju su organizovali Milosevicevi sljedbenici iz Crne Gore, pokusaja da se clanovima ovdasnje Vlade uruce pozivi za rezervu, odnosno optuznice vojnog suda i pozivi za sudjenja, nasrtaja na crnogorske drzavne i nezavisne medije i strane dopisnike koji borave u Crnoj Gori, hapsenja ovdasnjih i ubistva civila izbjeglih sa Kosova, VJ odlucila se na nove oblike pritiska.

    Crnogorski mediji izvjestili su kako je u ponedjeljak vise od pet stotina rezervista iz Cacka, rasporedjenih u mornaricko - pjesadijske jedinice VJ, pristiglo "da brani crnogorsku obalu od eventualne egresije NATO-a". Dan kasnije, dopisnik britanskog "Independent"-a javio je kako je trecina od 1.500 pripadnika VJ (!), upucenih iz Srbije, stigla u Bar. Ostali su, prema izvjestaču britanskog dnevnika, rasporedjeni u druge djelove Crne Gore, ukljucujuci demilitarizovanu oblast Prevlake.

    Zvanicni civilni i vojni izvori u Crnoj Gori nijesu pokusali da objasne svrhu neocekivanog "pojacanja". Samo je potpredsjednik skupstine Crne Gore, Rifat Rastoder, komentarisuci dolazak mornara iz Cacka izjavio da "ne vidi kako nam mogu pomoci, sve da nam je i potrebna pomoc u smislu vojne podrske". Rastoder je, potom, nasao za shodno da naglasi kako su svi Cacani dobrodosli u Crnu Goru, "obzirom da je Cacak prijateljski grad, veoma privrzen politici Crne Gore".

    I Velimir Ilic, gradonacelnik Cacka, porucio je da gradjani Crne Gore nemaju razloga za zabrinutost. "Poznajuci svoje sugradjane mogu reci da su to fini i korektni momci", opisao je Ilic sunarodnike koji su se, odlukom vojnih vlasti, obreli na jadranskoj obali. Potom je dodao kako se on i njegovi sugradjani "pridruzuju demokratskim snagama i cijelom narodu Crne Gore koji uporno odolijevaju ratno - huskackoj politici vodjenoj iz Beograda, koja zarad ocuvanja sopstvene vlasti ne preza ni od svjesnog poziva na bratoubilacki rat"!

    Mnogima je, ipak, i sama informacija o dolasku srpskih rezervista bila dovoljan povod da se prisjete "oslobodjenja" koje je, 1918. godine, na kraju Prvog svjetskog rata srpska vojska donijela Crnoj Gori. A upravo takve uspomene predstavljaju jak razlog sto se oprezniji i danas bojazljivo pitaju moze li se ponoviti stogod nalik na naredbu vojvode Zivojina Misica od 19. Novembra 1918. srpskoj vojsci u Crnoj Gori: "Nastojte najenergicnije i svim sredstvima da se na teritorije koje je nasa vojska okupirala ugusi svaka agitacija. Za ovo vam stoje na raspolozenje sva sredstva s kojima raspolazete bez ikakvog obzira".

    Naravno, jasno je da bi takvo naredjenje danas bilo mnogo teze dati ili izvrsiti. Crna Gora nije ni gladna, ni desetkovana bolestima i dugogodisnjim vojevanjem, kao sto je bila na kraju Prvog svjetskog rata. Otud zvuce razumno procjene po kojima novopridosli rezervisti VJ ne mogu u vecoj mjeri destabilizovati Crnu Goru - cak i kada bi im neko namijenio takav zadatak. Uostalom, sve govori da su za takve pokusaje angazovane domace snage.

    Cime je onda motivisana ova, po mnogo cemu nelogicna, prekomanda? Zoran Zizic, potpredsjednik SNP, na konferenciji za strane novinare, pokusavajuci da odagna brojne spekulacije, objasnio je da je rijec "o uobicajenim i sasvim normalnom pregrupisavanju snaga u okviru VJ".
    Ono sto je Zizic zamotao u oblande, dodatno je razjasnjeno u Briselu, na jednom od svakodnevnih brifinga u sjedistu NATO pakta. Prema agenciji Rojters, komandant NATO-a general Vesli Klark saopstio je da su "jugoslovenske snage na Kosovu dobile u posljednja tri ili cetiri dana pojacanja prilivom mobilisanih rezervista koji zamjenjuju poginule u borbama". Klark je dodatno precizirao da su vojska i policija na Kosovu pojacane snagama "iz Druge armije koja je stacionirana u Crnoj Gori".

    Time su dobile na tezini price o svojevrsnoj "kompenzaciji" rezervista ("pripadnici VJ iz Srbije stizu u Crnu Goru, a iz Crne Gore idu u Sandzak i na Kosovo"). Posto ovakve tvrdnje nemaju zvanicnu potvrdu crnogorskih civilnih vlasti - za sada ostaju samo nepotvrdjene glasine. Koje su istina, potkrijepljene i izjavama clanova porodica crnogorskih rezervista, koji su sa svojim jedinicama stigli u Srbiju. A komanda VJ u tisini kao da sve ociglednije priprema teren: ako rezervisti iz Srbije mogu da brane Crnu Goru, onda i njihovi drugovi iz Crne Gore moraju da brane - Srbiju, preciznije Kosovo!

    S druge strane, dolazak srpskih rezervista u Crnu Goru, slucajno ili ne, poklopio se nastojanjima VJ da, vodjena odlukama nepriznate Vlade Momira Bulatovića, stavi pod svoju kontrolu brojna privatna i drzavna materijalna dobra, prvenstveno crnogorske rezerve nafte i naftnih derivata.

    Na meti su se prvo nasla "Jugopetrolova" postrojenja u Luci Bar i Bokokotorskom zalivu. U njima se, prema tvrdnjama celnika crnogorske Vlade, nalaze zalihe dovoljne da podmire crnogorske potrebe za gorivom u naredna dva do cetiri mjeseca. Otuda je razumljiva panika sa kojom je u Crnoj Gori propraceno protivavionsko dejstvo sa brodova ratne mornarice sakrivenih u akvatorijumu barske Luke. Ne samo sto su time krsene medjunarodne ratne konvencije, vec su opasnosti od NATO udara izlagana lucka postrojenja od neprocijenjivog znacaja za privredu Crne Gore. U iskazivanju opravdane bojazni da bi neki nepromisljeni potez VJ mogao dovesti do bombardovanja luckih postrojenja, medju kojima su i dva petrolejska veza koji mogu primiti tankere nosivosti od 5 do 80 hiljada tona, najglasniji je bio Petrasin Kasalica, direktor Luke Bar. Zato danas za njim traga vojna policija, a njegovi saradnici ga skrivaju, uz objasnjenje "da je direktor na sluzbenom putu".

    Ali, situacija se dijelom preokrenula, nakon ucestalog unistavanja naftnih postrojenja I rezervoara sirom Srbije. "Jugoslovenska vojska vapi za gorivom", slikovito su objasnili NATO generali, uz konstatciju da je do sada unistena trecina vojnih rezervi. Najava uvodjenja naftnog embarga dodatno je povecala znacaj postojecih rezervi sirom Crne Gore - i odlucnost da se oni stave pod kontrolu vojnih vlasti.

    Oci crnogorske javnosti bile su uprte u Bar. Tamo je, uostalom i upucena vecina rezervista pridoslih iz Srbije. Ali, "borba za naftu" pocela je - na sjeveru Crne Gore.VJ je u ponedjeljak, bez konsultacija sa ovdasnjim vlastima, preuzela kontrolu nad "Jugopetrolovim" rezervoarima u okolini Bijelog Polja, i pocela da koristi uskladisteno gorivo. VJ svoj postupak pravda tvrdnjom da nafta iz ovih skladista pripada saveznim robnim rezervama, te je oni mogu koristiti na osnovu odluka Savezne vlade. "Pokupicemo svoje gorivo, a svaki naredni litar cemo uredno platiti", navodno su porucili iz Komande Druge armije. Izgleda, ipak, da crnogorska civilna vlast jos uvijek nije prihvatila ovakvo objasnjenje i pomirila sa "gubitkom" naftnih rezervoara i goriva koje je u njemu lagerovano. Zato ovdasnji zvanicnici civilnih vlasti stanje u Bijelom Polju sturo opisuju - "napeto".

    U mirnodopskim uslovima ova postrojenja, osposobljena za prihvat i otpremu robe autocistijernama i zeljeznicom, bila su dovoljna za snabdijevanje kompletnog sjevera Crne Gore. Odatle je, istovremeno, naftnim preradjevinama snabdijevan i dobar dio trzista Srbije, pri cemu je kao posebna pogodnost smatran geografski polozaj, odnosno blizina i pristupacnost ovih postrojenja. Zato se cini da crnogorska vlast, uz nezeljeni gubitak zaliha goriva, mnogo vise strahuje od mogucnosti da se ova skladista nadju na listi "legitimnih ciljeva" NATO avijacije.

    Dodatnu nervozu u Bijelom Polju unijela je i subotnja zapljena dvadesetak teretnih vozila koja su bila u privatnom vlasnistvu. "Bjelopoljcima nepoznati pripadnici VJ blokirali su pijacu i zatecenim vlasnicima naredili da isprazne vozila i ustupe ih za potrebe armije", prepricavaju ocevici, uz tvrdnju da u ovoj akciji nijesu ucestvovali ni redovna vojska, ni rezervisti iz ovog dijela Crne Gore. Sumnja je skinuta i sa vec cuvene beransko-andrijevacke brigade - "posto bi njih neko sigurno prepoznao".

    Kuloarske price i ovaj dogadjaj povezuju sa rezervistima iz Srbije, ali nema ni jednog dokaza koji bi potkrijepio ovakve glasine. Kao sto se dolazak srpskih rezervista ne moze direktno povezati sa proslonedjeljnim upadom VJ u demilitarizovanu "Zutu zonu" na crnogorsko - hrvatskoj granici (mada, i takvih pokusaja ima). U isti kontekst dovodi se i iznenadno uklanjanje zajednickog vojno- policijskog punkta u Sutorinu (utorak uvece). Po svemu sudeci, vojska je bila nezadovoljna cinjenicom da je stalno prisustvo crnogorske policije ometa u sprovodjenju planiranih aktivnosti.

    Umjesto bilo kakvog objasnjenja ovdasnjih civilnih i vojnih vlasti, koje bi potvrdile ili demantovale ove price, reagovao je NATO. Avioni Alijanse od srijede u podne u talasima nadlijecu Podgoricu. U tri navrata na vojne ciljeve u Podgorici, Danilovgradu i Baru ispaljeno je vise od pedeset projektila - neuporedivo vise nego u svih 35 prethodnih dana, koliko traju napadi na Srbiju i Crnu Goru. A i to dovoljno govori.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:37.

  11. #11
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    26.05.1999.

    Antivojno raspoloženje na Cetinju - Odbrana ili okupacija?

    Gordana Borović

    Cetinje je prije nekoliko dana bilo centar i pozornica prvog gradjanskog negodovanja zbog djelovanja Vojske Jugoslavije u drijevnom gradu pod Lovcenom. Pred zgradom opstinske skupstine, okupilo se nekoliko hiljada Cetinjana, noseci transparente na kojima je pisalo "Ovo nije NATO baza", "Cetinje ce braniti Cetinjani", "Vojsko, ne brani nas od nas", "Crna Gora je vjecna", "Hocemo miris lipa, a ne baruta", "Milosevicu, dalje ruke od ovog grada"... Sa balkona opstinskog zdanja, okupljenima su se obratile dvije djevojcice, jedna majka i jedan penzioner. Bilo je ocigledno da je organizator skupa, Gradjanski savez za mir, zelio da sprijeci svaku mogucu upotrebu protesta u politicke svrhe.

    Grad pod Lovcenom, stara crnogorska prijestonica, uznemirena je zbog dolaska nekoliko stotina rezervista u gradsku kasarnu, kao i zbog topova po okolnim brdima, sa cijevima uperenim prema gradu. U vrijeme odrzavanja skupa, upravo tih dana, Vojska je blokirala put od Cetinja prema Budvi. Dovoljno da se grad osjeti u nekoj vrsti opsade. Inace, Cetinje je jedini grad u Crnoj Gori, a sigurno i u SR Jugoslaviji, u kojem je vojnoj policiji jasno stavljeno do znanja da u njemu nema sta da trazi. Samoorganizovane grupe cetinjskih mladica, kod kojih je jos od pocetka Milosevicevih ratova veoma izostren senzibilitet protiv svih njegovih poteza koji ugrozavaju crnogorski nacionalni i drzavni integritet, susrele su pripadnike Vojne policije na ulasku u grad i rekli im da ce se "sami javiti kada Crna Gora bude ugrozena".

    Viseznacna poruka koja, ocigledno, nije zaboravljena. Preko noci su dovedeni novi rezervisti koji su, barem za pocetak, trebali da upozore Cetinjane, a vjerovatno i crnogorske vlasti, cija se volja mora postovati kada zvanicni Beograd proglasi ratno stanje. Gradonacelnik Savo Paraca, u strahu od mogucih incidenata, javno je negodovao zbog stacioniranja vojske u gradu, izjavljujuci kako su njegovi pokusaji da direktno stupi u kontakt sa pukovnikom Jankom Zuricom, komandantom kasarne, ostali uzaludni.

    Tiho negodovanje sa gradskih trgova, lokala i domova, artikulisano je javno na pomenutom skupu, koji je dobio veliki publicitet i u crnogorskim i u stranim medijima. "Na Cetinju nijesu ni izvori ni uzroci tragedije uniformisanih koji su dosli pod izgovorom da nas stite". "Vi koji imate djecu pored vas, podignite ih visoko, neka se vidi da su nase ruke pune zlata, a ne oruzja", "Cudno da uniformisani ljudi ne idu da cuvaju od straha svoju djecu nad cijim glavama sada stvarno padaju bombe, vec su dosli da plase nasu" - bile su neke od poruka cetinjskog okupljanja. Upozoreno je da Cetinje nece biti ni novo Sarajevo niti novi Vukovar, da se Milosevic prevario ako misli da mu je Crna Gora Slavonija ili Kosovo. "Mnoge, a prije svega zlonamjerne oci u Crnoj Gori i van nje, uprte su na Cetinje i njegovu reakciju. Mi ne umijemo drugacije, nego da sa ovog mjesta dignemo glas i kazemo da Cetinje nece biti mjesto bratskih podjela i izgovor za pocinjanje novog bratoubilackog rata. Zelimo da vjerujemo da civilna vlast u Crnoj Gori, u skladu sa svojim izjavama, ima snage da ocuva gradjanski mir". Penzioner Milo Dapcevic je rekao da gradjani Cetinja sa strpljenjem ocekuju reakciju vlasti, a "ukoliko nadanja u dobronamjernost i namjere aktuelne vlasti budu iznevjerena, Cetinjani ce naci mogucnost da zastite sebe i svoje porodice".

    Neposredno nakon protesta, Cetinje je posjetio i crnogorski premijer Filip Vujanovic, koji je izjavio da na Cetinju objektivno ne postoje potrebe za vojskom. "Kao gradjanin razumijem nezadovoljstvo Cetinjana ovako velikim prisustvom vojske, oruzjem na ulici i postavljanjem artiljerisjkih oruzja u okolini grada." Barikade vojne policije po magistralnim putevima, Vujanovic je nazvao "maksimalnom zloupotrebom vojske i preuzimanjem nadleznosti koje joj ne pripadaju."

    No, negodovanja zvanicnika iz redova crnogorske vlasti vise su deklarativna, nego sto odrazavaju stvarnu moc i volju da se odupru sve vecim sirenjem vojnih nadleznosti i sve brojnijim incidentima koje izazivaju njeni pripadnici. A oni idu od izazivanja saobracajnih udesa zbog precesto pripitog stanja pripadnika njenog rezervnog sastava, do planskog ugrozavanja zivota izbjeglih Albanaca sa Kosova koji traze utociste u Crnoj Gori.

    Na samom Cetinju, pak, tenzije se nijesu spustile ni nakon ovih javnih protesta. Naprotiv. Prije dva dana, u jednom od gradskih lokala je izbila tuca izmedju tri cetinjska mladica i cetiri pripadnika Vojske Jugoslavije. Ocevici tvrde da je jedan od rezervista provocirao vlasnika lokala i prisutne goste rijecima: "Vi ste u*staše, gledate nas kao da smo okupatorska vojska". Gradska policija je sprijecila da se sukob pretvori u vecu tragediju. Jedan od vinovnika, koji je na ramenu nosio grb i oznake vojske Republike Srpske, zavrsio je na hirurskom odjeljenju gradske bolnice, a drzavna televizija Crne Gore je javila da je iz bolnickog kreveta prijetio kako ce upravo on izazvati gradjanski rat u Crnoj Gori.

    Rijeci iziritiranog vojnika mozda ne treba uzimati i shvatati preozbiljno. Jer, jasno je da takve opasnosti istinski nema, ukoliko to nije zamisljeno kao plan u beogradskim kabinetima, medju najvisim vojnim starjesinama, direktno povezanim sa samim Milosevicem. No, nema sumnje da su tenzije u Crnoj Gori, a pogotovu na Cetinju, dostigle kriticnu tacku sa koje je lako zapaliti varnicu sa tragicnim posljedicama. Bilo je vec mnogo situacija, ne samo u staroj crnogorskoj prijestonici, u kojima su se poprijeko gledali pripadnici crnogorske policije, vjerne predsjedniku Djukanovicu i Vojske Jugoslavije, vjerne federalnim vlastima i Milosevicu. Sada se po prvi put dogadja da se u Crnoj Gori sukobe upravo gradjani sa njenim uniformisanim i naoruzanim pripadnicima, sto se, nazalost, ne moze tumaciti kao obicna tuca posvadjanih mladica.

    U razgovoru sa obicnim Cetinjanima, moze se shvatiti da Vojsku Jugoslavije u svom gradu ne dozivljavaju - kao svoju. Nije neobicno ako se zna da je Miloseviceva politika jednim dijelom usmjerena na potpunu kontrolu Crne Gore i njeno ukorporiranje u velikosrpski nacionalni i drzavni projekat. NATO bombardovanje odlican je izgovor da se, pod krinkom ratnog stanja, nad manjom jugoslovenskom republikom ponovo uspotavi kontrola izgubljena na posljednjim crnogorskim parlamentarnim izborima. Na njima je, medjutim, pokazano da vecina gradjana Crne Gore misli slicno Cetinjanima, koji se, iz istorijskih razloga, razumljivo, osjecaju predvodnicima i najartikulisanijim zagovornicima crnogorskih interesa.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:43.

  12. #12
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    19.06.1999

    Kako je ravnoteža straha spasla vlast u Crnoj Gori

    Velizar Brajović

    Đukanovićevi odlasci iz Podgorice do Dubrovnika, odakle je letio za Njemačku, Francusku, Britaniju itd., bili su spektakularni. Prolazio je kroz, bukvalno rečeno, kordon specijalaca, a pred njim su se sklanjali vojni specijalci na punktu u Kumboru

    Poslije 11 nedelja bombardovanja Jugoslavije, Saša Marković, član Velikog kabineta Liberalnog saveza, izrazio je bojazan da će se "dogoditi najgori scenario - da su svi iz ovog rata izašli kao pobjednici. NATO je pobijedio Miloševića i doveo trupe. Milošević je pobjedio NATO i izgubio Kosovo, a Đukanović je pobijedio i NATO i Miloševića i sačuvao Crnu Goru, dok je u suštini narod strašno nastradao."

    Nikada i ni iz jednog rata Crna Gora nije izašla sa manje rana i razaranja, a sigurno je da se nikada u istoriji crnogorskog ratovanja nije dogodilo da se crnogorski glavar sa vojskom ne pita više nego da nije živ i, štaviše, da svo vrijeme od te iste vojske strahuje crnogorska vlast i većina crnogorskog naroda. I to će ovog puta biti upisano za sva vremena. Isto kao i riječi Predraga Bulatovića, potpredsjednika Socijalističke narodne partije, izgovorene u žaru debate o patriotama i izdajnicima u crnogorskom parlamentu. Elem, Bulatović je bez okolišanja rekao kako Crna Gora uopšte nije stradala, jer su razoreni vojni aerodrom u Golubovcima i nešto drugih vojnih objekata... Bulatović i njegovi partijski drugovi ne odustaju od dokazivanja da je crnogorska vlast izdala i da je bespogovorno služila agresoru. U poplavi viceva na tu temu ovih dana se prepričava onaj kako su crnogorskim rezervistima oblačili uniforme za dva broja manje, kako bi im otežali da dignu ruke u vis, pa i onaj kako se novi "Let iznad kukavičjeg gnijezda" snima pod naslovom "Iz Avijana preko Crne Gore".

    PRVA META: U trenutku kada je pala prva bomba na Jugoslaviju, a sticajem okolnosti bila je to ona koja je razorila radarski sistem na Crnom Rtu u Baru, Momir Bulatović se oglasio tvrdnjom da je ta bomba smijenila Mila Đukanovića sa dužnosti predsjednika Crne Gore.

    Odziv na mobilizaciju bio je u početku izuzetno loš. Smjenom komandanta Druge armije Radosava Martinovića, kojom je kao grijeh pripisan relativno blag odnos prema onima koji neće u vojsku, ali i nedovoljan otpor NATO avijaciji, dolazi komandant Milorad Obradović, koji do maksimuma zateže odnose sa vrhom crnogorske vlasti. Sukob nadležnosti koje proističu iz proglašenog ratnog stanja i onih koje ima crnogorska civilna vlast dovode atmosferu do usijanja. Vlada Crne Gore proglašava radnu obavezu i prijeti da će bez posla ostati svi oni koji se njoj ne odazovu, a Obradović počinje sa prisilnom mobilizacijom. Ministri iz vlade, premijer, predsjednik Crne Gore i rukovodstva partija vladajuće koalicije uporno najavljuju da se odredbe ratnog stanja u Crnoj Gori sprovoditi neće, da će Crna Gora uvoziti i izvoziti preko Bara, da će granični prelazi biti otvoreni i da će stranci ulaziti bez viza. Dok je Beograd progonio strane novinare, Crna Gora ih je pozivala i garantovala im bezbjednost i nesmetan rad, a sve značajnije punktove u Republici, posebno zgrade državnih organa, obezbjeđivale su jake snage specijalaca. Tenzije su vrtoglavo rasle.

    Lider Narodne stranke i potpredsjednik vlade Novak Kilibarda našao se na udaru vojnih organa zbog izjava kojim je, po optužbi, podrio odbrambenu moć zemlje. Vojska je pokušavala da mobiliše ministra pravde Dragana Šoća. U strahu da ih vojska ne presretne i uhapsi oni dobijaju impozantnu zaštitu. Sam Kilibarda upozorava da bi pokušaj njegovog hapšenja mogao izazvati potoke krvi. Uporedo sa mobilizacijom, teče i mobilizacija rezervnog sastava policije. Crna Gora dobija dvije vojske u šarenim uniformama. Narod strahuje više od njihovog prijetećeg obračuna nego od NATO bombi koje padaju uglavnom po vojnim objektima koji su prethodno gotovo ispražnjeni, a onda počinju mitinzi na kojima dominiraju slike Miloševića, Bulatovića, Radovana Karadžića, Šešelja, Arkana, na kojima se crnogorska vlast optužuje za izdaju i narod poziva na odlučnu odbranu zemlje.

    Crnogorski parlament donosi rezoluciju o očuvanju mira u Crnoj Gori koju potpisuje i Bulatovićeva SNP. Parlament je u stalnom zasijedanju, svakodnevno se obavljaju konsultacije predsjednika poslaničkih klubova i rukovodstva parlamenta nakon koji se emituju izjave predstavnika svih partija, što smirujuće djeluje na većinu građana. Sve to prate tragikomične scene - predstavnici policije pozivaju građane da za vrijeme vazdušne opasnosti ostanu u kućama, a ministar obrazovanja poziva djecu da idu u školu i slično.

    SUKOB NA VISOKOM NIVOU: U vazduhu stalno visi strah od obračuna vojske i policije. Vojska je dislocirana, oruđa je uvukla u naselja, neke škole su pretvorene u magacine vojne opreme, radari prislonjeni uz kuće, a na avione se puca iz naselja bez obzira na to što ta paljba nijednom od njih ne može nauditi. Linija vazdušne odbrane praktično ne postoji, baterije poslije otvaranja vatre se sele i stalno ih prate NATO bombe. Vrhunac nezadovoljstva izaziva dejstvo PVO-a iz akvatorijuma luke Bar, nakon čega radnici protestuju a direktor Petrašin Kasalica javno poziva vojsku da se povuče iz luke, tako da i on postaje meta vojne policije pa se izvjesno vrijeme krije. No, komanda Druge armije i Ratne mornarice i dalje stežu obruč. Uvodi se ratni režim plovidbe, blokira se luka Bar. Mir se našao na ivici rata u trenutku kada je vojska ušla u demilitarizovanu zonu i blokirala granični prelaz Debeli Brijeg. I iz te situacije se izašlo, s tim što je vojska napravila punkt u Kumboru, a i na drugim graničnim prelazima, gdje su došli carinici u vojnim uniformama i počeli da realizuju odluke savezne vlade. U Crnu Goru ne može ući nikakva roba ako nema papire savezne vlade, a ni humanitarna pomoć, jer savezna vlada je naložila da ona stiže samo preko graničnih prelaza u Srbiji.

    Istovremeno u Crnu Goru stiže nepregledna kolona kosovskih albanaca. Zatvaranjem granica oni ne mogu da nastave put u druge zemlje. Vojska u okolini Rožaja ubija nekoliko kosovskih Albanaca, što opet podiže tenzije, a kriza vrhunac postiže na Cetinju. Demonstracije, incidenti, obostrane prijetnje, ali i iz te situacije se izlazi bez krvavih posljedica, a sve zahvaljujući procijenjenoj ravnoteži snaga vojske i policije, ravnoteži straha.

    Sukobi su izbjegavani očiglednim popuštanjem i jedne i druge strane. Crnogorska vlada je popuštala, Vojska takođe. Pokazalo se da radna obaveza ne amnestira od odgovornosti zbog neodazivanja vojnoj obavezi, da uvozna dozvola republičke vlade ne znači ništa, da crnogorski vizni režim ne postoji, da policija nije intervenisala prilikom nasilnog upada vojske u stanove pri potrazi za vojnim obveznicima, ali Vlada nije dozvolila da se MUP stavi pod komandu vojske, kao ni državni mediji. Vojne cenzure u Crnoj Gori nije bilo, a strani novinari su se uvjerili da garancija crnogorske vlade ne znači mnogo pri susretu sa vojnim vlastima.

    Bombardovanje nije prekinulo Đukanovićeve kontakte sa Zapadom, pa ni sa predstavnicima članica NATO-a, zbog čega se našao na udaru domaćih i beogradskih patriota koji su protiv njega vodili besprimjernu kampanju. Đukanovićevi odlasci iz Podgorice do Dubrovnika, odakle je letio za Njemačku, Francusku, Britaniju itd., bili su spektakularni. Prolazio je kroz, bukvalno rečeno, kordon specijalaca, a pred njim su se sklanjali vojni specijalci na punktu u Kumboru. Beogradska štampa i domaći kritičari su ga optužili da je letio na krilima NATO aviona. Ovdje još nije objavljeno kakav je prevoz Đukanović koristio, ali govori se o iznajmljenom avionu vlade Crne Gore na Ćilipima i da su, navodno, zemlje domaćina po njega slale avione.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 04:10.

  13. #13
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    31.05.1999.

    Ekonomska katastrofa na pomolu

    Goran Vujović

    Na meti NATO napada u Crnoj Gori do sada su se nasli samo vojni ciljevi. U poredjenju sa katasrofalnim posljedicama bombardovanja po privredu Srbije, Crna Gora je, naizgled, jedva okrznuta. Ipak, privreda je gotovo paralizovana. A da ironija bude veca, u njenom potpunom blokiranju najveci napor ulozile su odbrambene snage Vojske Jugoslavije.

    Posljednjih dana se iz sve veceg broja preduzeca cuju najave da ce zbog nedostatka sirovina i repromaterijala biti primorana da obustave proizvodnju. Na magistralnom putu od Debelog brijega prema Herceg Novom, danima je dvadesetak kamiona cekalo dozvolu vojnih vlasti za prolazak. "Zelimo da shvatite da ono sto trazimo nije politika, vec celuloza - osnovna sirovina za proizvodnju papira, 'biti ili ne biti' za nasu fabriku", kaze u svom pismu Komandi ratne mornarice direktor "Beranke".

    Ali u VJ kao da nedostaje sluha za tezinu problema, koji mozda ponajbolje odslikava slucaj gruzijskog broda "Simba" koji je dovezao 3100 tona brasna za crnogorske robne rezerve. Svoj teret gruzijski brod nije mogao istovariti u crnogorskoj luci, pa se tovar, nasao u Dubrovniku. Prema rijecima Vladimira Nikaljevica, direktora preduzeca "Mermont" koje je za potrebe Republicke direkcije robnih rezervi uvezlo brasno, da bi se ono dovezlo u Crnu Goru sada su potrbna 134 slepera, a troskovi takvog prevoza iznose oko 500 maraka po vozilu. Pored toga, Luka Bar je izgubila posao pretovara brasna, vrijedan oko 50 hiljada dolara.

    Otezan rad preduzeca se direktno odrazava i na opadajuci standard crnogorskih radnika, a ovaj, opet, na sve tezi problem za Vladu Crne Gore - kako da ublazi socijalne posljedice privredne blokade. Zato je gruzijsko brasno i izazvalo gotovo opste negodovanje i Vlade Crne Gore, kao i privrednika, sindikata i radnika. Jer, dio ovog tovara bio je namjenjen za besplatnu podjelu, u organizaciji Sindikata, na oko 20 hiljada radnika koji nisu primili platu za proslu godinu. A ostalo za korisnike socijalne pomoci u organizaciji Ministarstva rada i socijalnog staranja i za popunjavanje robnih rezervi.

    Pocetkom maja, republicki ministar za privredu Vojin Djukanovic, procijenio je da su se dotadasnje stete od bombardovanja kretale u visini od oko 30 miliona dolara. A kakve bi one mogle biti do konacnog rjesavanja Kosovske krize, o tome rjecito svjedoci i nedavna procjena dnevnih gubitaka Javnog preduzeca Zeljeznice Crne Gore. Kako je to Ranko Medenica, generalni direktor ovog preduzeca saopstio na sastanku sa Filipom Vujanovicem, predsjednikom Vlade Crne Gore, zeljeznica biljezi dnevne gubitke izmedju 80 do 100 hiljada maraka. Pored pomenute blokade Luke Bar, kljucne poslovne "stanice" za crnogorsku zeljeznicu, ovi gubici su djelimicno uzrokovani i prekidom zeljeznickog saobracaja sa Srbijom. Vlada je, doduse, obecala "maksimalnu pomoc ovom preduzecu, kako bi se odrzala njegova infrastruktura i sto bezbolnije prebrodile novonastale teskoce".

    Ali, kako pomoci crnogorskom turizmu? Rat je ugasio i posljednju nadu da ce ovog ljeta, prvi put nakon vise godine, atraktivna crnogorska obala privuci i veci broj stranih turista. Hotelsko-turistickim preduzecima sada ostaje samo da se brinu kako da ocuvaju imovinu i kadrove i, eventualno, isplaniraju sljedece turisticko ljeto. Tesko je sada reci, na koji nacin se to jos moze postici. Jer, u prihodima primorskih opstina, turizam je bio glavna stavka i ucestvovao je u visini do oko 50 odsto (npr., u Ulcinju), a cak do 75 odsto stanovnistva je od njega ostvarivalo svoj dohodak.

    Odlaganje uplovljavanja za brodove i blokiranje roba na granicnim prelazima ozbiljno pogadja i Kombinat aluminijuma u Podgorici (KAP), najvaznijeg crnogorskog izvoznika. Od dvadesetak kamiona koji su u tzv. zutoj zoni cakali na dozvolu vojnih vlasti, dvanaest je prevozilo smolu za KAP. Uz to, odlaganje uplovljavanja za brodove koji KAP snabdijevaju repromaterijalima i sirovinama svakodnevno dovodi u pitanje mogucsnost da se proizvodnja nastavi. Mozda cak i vise, ugrozeni su - pored same luke - i Brodogradiliste Bijela, Zeljezara Niksic i cetinjski "Obod" - preduzeca od cijeg rada zavise citavi gradovi.

    Formalno, problem stvaraju razlicite vrste dozvola. Ingrencije nad crnogorskim granicnim prelazima koje je pocetkom prosle godine preuzelo Ministarstvo trgovine Crne Gore, ocigledno ne brinu saveznu administraciju cije "dozvole" sada, zahvaljujuci Ratnoj mornarici imaju vecu i "pravnu" i politicku tezinu. Ali, fakticki, stvar je cisto politicke prirode. U naporu da pomocu vojske preuzme kontrolu nad svim vitalnim funkcijama crnogorske drzave, Savezna vlada ne bira nacine. Otud i njena politika, kada su u pitanju crnogorske privredne funkcije, ima isto onoliko smisla, koliko i strasno ispaljivanje projektila sa brodova Ratne mornarice na nedodirljive NATO bombardere iz akvatorijuma Luke Bar.

    I opsta mobilizacija, kao i pokusaji da se na Crnu Goru privuku bombarderi NATO alijanse, cini probleme za njenu privredu slozenijim i vecim. Odvodjenje vojnih obveznika sa radnih mjesta, postalo je vec alarmantno. Na primjer, od 400 radnika Termoelektrane u Pljevljima, 130 je u rezervi, kao i 500 od 1300 radnika Rudnika uglja iz koga se ova elektrana snabdijeva neophodnim gorivom. Na taj nacin je Termoelektrana bila dovedena u situaciju da obustavi rad prije redovnog remonta.

    Odrzavanje Elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori do sada je velikoj mjeri zavisilo od sposobnosti Elektroprivrede da obezbijedi dovoljne kolicine energije iz Srbije. Ali, kako je zbog bombardovanja elektroenergetski sistem Srbije prakticno u raspadu, kao alternativno rjesenje ostala je samo energija iz Republike Srpske. Ali, kolicine energije koje se mogu uvesti iz tog pravca, medjutim, nisu dovoljne za stabilan rad sistema u Crnoj Gori, pa je rad termoelektrane utoliko postao i znacajniji. Zato je Vlada Crne Gore od vojnih vlasti trazila da se dio regruta oslobodi vojne obaveze i vrati na poslove, ali je od trazenog minimuma od oko 70 radnika TE Pljevlja i Rudnika uglja, "oslobodjeno" samo trinaest.

    I iz sistema kao sto su Luka Bar, KAP, sluzbe platnog prometa, pa cak i komunalnih preduzeca - sistema od zivotne vaznosti za odrzavanje vitalnih funkcija u Crnoj Gori - u redove VJ odvuceno je vise hiljada radnika. Nedavno je i Urgentni centar KBC-a u Podgorici protestvovao zbog nekontrolisanog uniformisanja radnika hitne pomoci, sto je znatno otezalo rad zdravstvenih sluzbi. Poznavaoci vojne strategije tvrde da za ovakvu mobilizaciju u Crnoj Gori nema nikakvog vojnog opravdanja. Ali, ono se ocigledno uklapa u napore da se onemoguci funkcionisanje legalno izabrane vlasti u Crnoj Gori i tako, prema njoj, usmjeri nezadovoljstvo stanovnistva.

    U ovom spektru problema posebnu otezavajucu okolnost stvara i oko 100 hiljada izbjeglica koje se sada nalaze na terenu Crne Gore. Potreba da se ovi novi stanovnici obzbijede barem osnovnim potrepstinama dovodi crnogorske vlasti u gotovo bezizlazan polozaj. Jer, iako izvjesna inostrana pomoc stize, ni ona ne moze da raskravi led na srcima vojnih vlasti.

    Vojna blokada Crne Gore i njeno ekonomsko iscrpljivanje, koji traju vec dvije godine, tako se nastavljaju i u uslovima najtezih iskusenja za njenu privredu i njene gradjane. Prividni rast proizvodnje u nekim privrednim granama, ma kako izgledao ohrabrujuci, zapravo je samo rezultat donedavno niske proizvodne osnove na koju ja crnogorska privreda svedena jos u vrijeme medjunarodne ekonomske blokade. Istovremeno, deficitarno finansiranje rata koji jos uvijek vodi SRJ na svojoj teritoriji, pored ogromnih razaranja u Srbiji, prijeti buducom katastrofalnom inflacijom.

    Gledano tako, cak i ako bombardovanje NATO pakta mimoidje Crnu Goru, i ako izbjegne gradjanski rat u svojim granicama, za njenu privredu predstoje veoma teski dani.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:49.

  14. #14
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    06.09.1999.

    „Narodne skupštine“ u Crnoj Gori

    Zoran Radulović


    - Ni pod kojim uslovima necemo prihvatiti odvajanje Crne Gore od Jugoslavije, zajednice drzava srpskog naroda kome nerazdvojno pripadamo etnicki, istorijski i duhovno, zajednicka je poruka sa skupova koji su do sada organizovani u Kucima, Rovcima, Vasojevicima, Uskocima, Drobnjacima i Zeti.

    Okupljeni Rovcani (okolina Kolasina) porucili su da je za njih "poziv na suverenu Crnu Goru isto sto i poziv na oruzje". U Golubovcima (okolina Podgorice) culo se kako se Zecani "nece odreci vjekovnog sna svojih predaka o ujedinjenju svih Srba u jednu drzavu". Njihovi sjeverni susjedi, Kuci (naravno, samo prisutni na "narodnoj skupstini"), demonstrirali su netrpeljivost prema nepravoslavnom stanovnistvu Crne Gore porukom: "Necemo dopustiti da presudnu ulogu u odlucivanju o nasoj drzavi imaju oni protiv kojih su se nasi preci vjekovima borili za slobodu".

    Za to vrijeme, u blizini srpsko - crnogorske granice, govornici sa "Narodne skupstine Vasojevica" precizirali su: "nema referenduma (za samostalnu Crnu Goru - p. a.), jer je on bio na Vucjem dolu, na Carevom Lazu, na Krusima, u Moraci i na Mojkovcu, a ponajprije na Kosovu polju"...

    Nema dileme: plemenska okupljanja su politicki odgovor "srpske Crne Gore" na pokusaj crnogorske vlasti da reorganizuje odnose Srbije i Crne Gore u federaciji.

    Pitanje je samo: ko stoji iza njih? Za sada, sva okupljanja formalno organizuju i vode lokalni, poluanonimni "plemenski odbori". Ali, nije tajna da su prakticni podstrjekaci i organizatori ovih skupova Milosevicu odana Socijalisticka narodna partija i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. To, uostalom, proizilazi i iz njihovih javnih nastupa. Tako je potpredsjednik SNP Predrag Bulatovic, najavljujuci plemenska okupljanja, saopstio da, "ako Crna Gora nece federaciju, Srbija ce je pustiti da ide, ali, da se unutar same Crne Gore raspravi i odluci pitanje njenog drzavno-pravnog statusa".

    Istovremeno, prvi covjek SPC u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije precizira da je najvazniji zadatak SPC "ocuvanje jedinstva srpske Jugoslavije i nedozvoljavanje otcjepljenja Crne Gore". Zato i ne treba da cudi sto plemenske skupove, na kojima se vrijedja i strasi sve sto nije srpsko, prate crkvena zvona SPC "da svojim bozanskim brujanjem potvrdjuju svaku rijec usvojenih 'Proglasa'".

    Pored, uslovno receno, slabe posjecenosti ovih skupova (prema dnevnoj stampi, broj okupljenih varirao je od nekoliko stotina do 2 - 3 hiljade) poruke koje su sa njih odaslate unijele su primjetnu zebnju. I to ne samo medju predstavnike aktuelne crnogorske vlasti. Jer, vecinska Crna Gora, urbana i demokratska, vrlo dobro pamti da je slicnim skupovima i porukama pocetkom ove decenije otpocela krvava Jugoslovenska kriza.

    Slicnim "samoorganizovanjem" pocela je '91. i "hrvatska prica" koja se, poslije trogodisnjeg rata zavrsila tragicnim egzodusom srpskog stanovnistva. I tada su radikalne srpske vodje predvodjene Jovanom Raskovicem, a uz potpunu kontrolu i podrsku Milosevicevog rezima, prvo osnovale "Narodnu skupstinu", da bi ona kasnije pocela formirati "Srpske autonomne oblasti". Ostatak price je poznat. Nesto slicno desilo se i u Bosni i Hercegovini.

    Poseban razlog za zabrinutost daje i cinjenica da je veliki broj stanovnika Crne Gore vise nego dobro naoruzan. Uz tradicionalne pistolje, revolvere i lovacko oruzje, po kucama, izbama, u trapovima, krije se i zavidna kolicina automatskog oruzja. Njega su svojevreno svojim pristalicama dijelili za taj posao zaduzeni funkcioneri jedinstvenog DPS-a, da bi u posljednjih nekoliko mjeseci taj posao na sebe preuzeli VJ i crnogorski MUP. Oruzje se, naravno, i danas distribuira iskljucivo prema politickom opredjeljenju i dokazanoj lojalnosti vlastima u Beogradu, odnosno Podgorici, a nekoliko ranijih incidenata je dovoljan pokazatelj da medju naoruzanima ima nezanemarljiv broj dovoljno ostrascenih i nerazumnih da zaduzeno oruzje upotrijebe prvom zgodom.

    Zato je jasno gdje bi zapoceta kampanja, i prijetnje SAO-izacijom, mogli odvesti Crnu Goru. "Ovdje gradjanski rat pocinje od guslanja", podsjeca potpredsjednik crnogorske Vlade i predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda, uz konstataciju da "provociranje plemensko-bratstvenicke svijesti jeste odgovor na Platformu crnogorske Vlade, koji vrlo vjesto prepreda Slobodan Milosevic preko usluznih beogradskih Crnogoraca". Iz druge clanice vladajuce crnogorske koalicije, na istu temu, uz negodovanje stigla je i opomena. "Crna Gora nije nicija prcija, a posebno ne plemenska", kaze profesor pravnog fakulteta u Podgorici i clan Savjeta SDP-a Radovan Radonjic.

    U medjuvremenu, gradsko stanovnistvo Crne Gore jos uvijek se, uglavnom, zabavlja na racun ovih skupova. Jedan od najnovijih viceva kaze: "U Crnoj Gori ne moze doci do gradjanskog rata, moguca je samo seljacka buna".

    Ipak, vlast je odlucila da krene u akciju. Dok ima vremena. Pocetkom ove nedjelje tragom "narodnih skupstina" krenuli su i celnici DPS, predvodjeni vrhom partije i crnogorske drzave: predsjednikom Milom Djukanovicem, premijerom Filipom Vujanovicem i predsjednikom Skupstine Svetozarom Marovicem. Sa kolikom ozbiljnoscu u DPS-u shvataju ovaj posao najbolje svjedoci cinjenica da ce prvi u akciju krenuti upravo predsjednik Djukanovic. Poslije Londona, Pariza, Beca, Bona, Moskve i Atine njegove stavove mogli su da cuju vidjeniji politicari i privrednici - Berana i Zabljaka.

    Cini se da, za sada, crnogorska vlast ne pokazuje znake uznemirenosti, niti panike. Naprotiv. Predsjednik Djukanovic je, nedavno gostujuci u Beranama na sjeveru republike, porucio da "Crna Gora zna kako se gradi i kako se brani drzava". Jasno: poruka je upravo odaslata na adrese organizatora plemenskih okupljanja.

    Da li ce ove aktivnosti, uz primjetno pojacano bavljenje crnogorske policije "plemenskim okupljanjima", dati rezultata - ili ce, prema zeljama rezima u Beogradu prevagu odnijeti ideja "bezrezervnog srpstva" - uskoro ce biti jasno. Mozda vec na nekoj od sljedecih "skupstina" koje su najavljene ili se tek pripremaju i u Pivi, Moraci, Grblju, Pastrovicima...
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 02:53.

  15. #15
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    24.11.1999.

    Postoji li Bulatovićeva paravojska?

    Branko Vojičić

    Izjava dojucerasnjeg prvog covjeka Vojske Jugoslavije generala Momicila Perisica o paravojnom bataljonu za "disciplinovanje" Crne Gore, samo je potvrdila ovdasnje pretpostavke da se Milosevicevicev manevar ponavlja i prema Crnoj Gori.
    General Perisic, predsjednik Pokreta za demokratsku Srbiju, u "Blicu" tvrdi da bi upotreba vojske s ciljem sprjecavanja izlaska Crne Gore iz SRJ bila "potpuno nelegalna". A siguran je, kako tvrdi, da se ona "ne moze ni upotrijebiti".

    Ali, Perisic otkriva nesto opasnije: "Pod uticajem Crnogoraca iz Savezne vlade, formirana je paravojska u okviru VJ", tvrdi general Perisic. "Oformljen je bataljon vojne policije koji je zasnovan na ideoloskim osnovama stranke Momira Bulatovica i koji bi trebalo da bude fitilj sukoba sa MUP-om Crne Gore. Paradoks je u tome sto su upravo Crnogorci iz Savezne vlade najveci zagovornici izbacivanja Crne Gore iz SRJ", kazao je general Perisic.

    Zamoljen da za zvanicnu "Pobjedu" prokomentarise izjavu bivseg nacelnika Generalstaba Vojske Jugoslavije generala Perisica o formiranju bataljona pasravojske, dr Novak Kilibarda, potpredsjednik Vlade Republike Crne Gore porucio je: "Snage koje su odgovorne za bezbjednost drzave i naroda u Crnoj Gori sredjene su i znacajne i imace moci i umjesnosti da zastite i drzavu I narod u Crnoj Gori od paravojnih legija koje su sijale smrt I kriminal na svim teritorijama kojih su se dohvatile."

    Na pitanje - sta raditi kada su paravojne jedinice tu - Kilibarda je ocijenio da ne treba izmedju tih jedinica i Vojske Jugoslavije stavljati znak jednakosti. "Jer, treba imati povjerenje, posebno u mladji oficirski kadar i u, kako je kazao, bracu Srbijance, da nece ni rado ni lako pucati u zivo meso Crnogoraca". "A, paravojne jedinice treba drzati na oku, bolje reci, gradjanska spremnost, da se ne ide u gradjanski rat, glavna je preventiva", zakljucuje Kilibarda.

    Bilo bi dobro ako Kilibardin optimizam ima realno pokrice. I u Sarajevu su, svojevremeno, mislili da nema sansi da zarati raja, pa ipak... Zaista, crnogorska vlast je na teskom iskusenju, ukoliko je Milosevic rijesio da ponovo isproba svoj omiljeni recept. Crnogorski nezavisni nedjeljnik "Monitor" komentarisuci "upute" koji svakodnevno stizu sa Zapada crnogorskoj vlasti oko "problema Crne Gore" citavu stvar vidi ovako: "Treba izbjeci Milosevica i incidente sa VJ, izbjeci opasnost paravojnih jedinica o kojima govori general Perisic, izbjeci budjenje novih nacionalistickih pokreta, izbjeci strane intervencije, izbjeci podjele unutar Republike...Ocito: ovakve opasnosti traze da politicar na Balkanu bude madjionicar".

    Gotovo u isto vrijeme kada se pojavila izjava generala Perisica, Momir Bulatovic, predsjednik Savezne vlade i predsjednik SNP-a, na tribini u organizaciji njegove stranke u Mojkovcu pitao je: "Gdje je suverenitet Crne Gore u kojoj preko 2.500 policajaca nijesu njeni drzavljani. Jedan broj je iz Republike Srpske, a drugi, na zalost veci, iz muslimanske i hrvatske federacije? Gdje je njen suverenitet kada policija dobija i kupuje naoruzanje iz Ljubuskog i Zenice?".

    Logicno: neko ko formira paravojsku, kao sto to cini Momir Bulatovic, koja bi trebalo da posluzi kao fitilj sukoba sa MUP-om Crne Gore, javno ne moze pohvalno govoriti o crnogorskoj policiji. Koliko juce iz Bulatoviceve je stranke optuzivan sef crnogorske policije Vukasin Maras zato sto je, navodno, u redove MUP Crne Gore angazovao vise stotina pripadnika OVK. Kada to nije bilo moguce dokazati, od te se storije ubrzo odustalo.

    Sada, evo, nove verzije. Momir Bulatovic "pouzdano" tvrdi da je crnogorskom ministu policije Marasu pojacanje stiglo sa druge strane - da u Crnoj Gori su na hiljade policajaca iz Republike Srpske i Federacije BiH. I to ce vrijeme demantovati, kao i mnoge "istine" bivseg crnogorskog predsjednika.

    A koliko, zaista, prekaljenih boraca iz posljednjih balkanskih ratova ima u redovima novoformiranog bataljona za disciplinovanje Crne Gore? Bulatovic to ne otkriva. Jos manje mu je do price odakle su sve dosli Milosevicevi specijalci, zaduzeni za rasturanje demonstranata i sijanje straha po Srbiji. Da ne pominjemo sve one njegove paravojne legije koje su sijale smrt i kriminal - od Hrvatske do Kosova: "arkanovci", "frenkijevci", "bokanovci", " Seseljevci"...

    Ironija je veca sto brigu za "cistocu" crnogorskog MUP-a brine Momir Bulatovic. On, koji je sa tribine na glavnom gradskom trgu u Podgorici, za vrijeme NATO bombardovanja, porucio da ne treba "Crnoj Gori deset puta vise policije nego sto smo je imali kada smo usli u rat sa Hrvatskom", te da se "crnogorska policija mora staviti pod komandu VJ, ili je nece biti".

    Vuk Draskovic, u to vrijeme potpredsjednika Savezne vlade, tvrdi da je Bulatovic pokusao to i ostvariti. Ne mareci za cijenu. I, da ga nijesu sprijecili, izazvao bi - gradjanski rat.

    Poslije je iz Beograda saopsteno da Draskovic laze. Pokazalo se, medjutim, da u tome sto je govorio ima osnove. Jer, dr Miodrag Kovac, savezni ministar zdravlja, povjerio se listu "Istok". Kovac kaze da je bio zapanjem kad je cuo da je samo Draskoviceva intervencija na sjednici Savezne vlade sprijecila "zauzimanje zgrade RTV CG" i "krvoprolice". Demantujuci Draskovica, Kovac je, neradeci, sve potvrdio: "Bio sam na toj sjednici, kada smo razgovarali o uredbi o stavljanju telekomunikacija u službi odbrane. Za takvu uredbu glasao je I SPO, i po njoj bi RTV CG bila zatvorena, jer su radili protiv sopstvene zemlje!" Kovac jedino nije rekao kako je to bilo moguće, osim intervencijom VJ. A to bi znacilo: rat u Crnoj Gori i krvoprolice!

    Momir i Pavle Bulatovic, tadasnji predsjednik Crne Gore i savezni ministar policije, svojevremeno su, skrstenih ruku, gledali kako Slobodan Milosevic, posredstvom MUP-a Srbije, preuzima Savezni MUP; zgrade, ljudstvo, dokumentaciju... Sada su se, odjednom, sjetili da ponovo formiraju svoju saveznu policiju. Zato ih, naravno, muci crnogorski MUP koji je postao ozbiljna prepreka za njihov naum pokoravanja Crne Gore koja je posla putem reformi i saradnje sa svijetom. I njegov sastav. A poceli su i potpisivanje nekakvih zakletvi u organizaciji Bulatoviceve SNP, koju u Crnoj Gori vec nazivaju petom kolonom. Igraju se, ponovo, benzinom i vatrom. Za cije dobro?
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 03:53.

  16. #16
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    12.12.1999.

    Incident na podgoričkom aerodromu – demonstracija vojne sile

    Goran Vujović

    Dogodilo se očekivano. Na podgoričkom aerodromu u Golubovcima, pripadnici MUP-a Crne Gore, po ko zna koji put u posljednih godinu dana, našli su se oči u oči sa naoružanim pripadnicima Vojske Jugoslavije. Vazdušni saobraćaj je blokiran, a vijest koja je u večernjim satima u srijedu, 8. decembra, prostrujala Podgoricom uznemirila je gradjane.

    Tog dana, oko 17 sati u kontrolni toranj podgoričkog aerodroma upala je grupa vojnika i od kontrolora letjenja zahtijevala da se aerodrom zatvori za saobraćaj. Kontrolori su odbili taj zahtijev, tražeći da im se uruči zvanično rješenje od Savezne kontrole letenja iz Beograda. U medjuvremenu, na aerodromu su pojačane patrole vojne policije.

    Pola sata nakon ove intervencije, avion "Montenegroearlines"-a je poletio za Beogradu. Bio je to posljednji let toga dana, jer su tri večernja leta za Beograd i obratno, otkazana. U Beogradu, na aerodromu Surčin, brojnim putnicima koji su čekali let za Crnu Goru, "objašnjeno" je da se letovi odlažu zbog loših vremenski uslova, tehničkih, ali i bezbjednosnih razloga.

    Zvaničnu odluku o obustavi vazdušnog saobraćaja Savezna kontrola letenja je podgoričkom tornju dostavila tek oko 21 sat, kada je vojska bukvalno istjerala kontrolore sa tornja i praktično zauzela aerodrom. Svoj postupak Komanda RV i PVO objasnila je potrebom da zaštiti integritet imovine Saveznog ministarstva odbrane.

    Naime, prema saopštenju ove komande, datom nekoliko dana kasnije, pripadnici crnogorskog MUP-a su "bez prethodne najave i dogovora sa Komandom vojnog aerodroma započeli radove na izgradnji objekata - hangar". To je u Komandi ocijenjeno kao "pokušaj nedozvoljenog nelegalnog korišćenja i uzurpatorskog ponašanja MUP-a Crne Gore na dijelu vojnog aerodroma".

    Nakon intervencije pojačanog sastava VJ, jedinica MUP-a, zatečena u izgradnji hangara za sopstvene letjelice, obustavila je radove, a njeni pripadnici su "djelimično napustili rejon i rasporedili se u široj zoni aerodroma".

    "Vojna provokacija na aerodormu u Golubovcima, dio je šireg, brižljivo spremanog plana od strane vojnog vrha u Beogradu". Ovako se - četiri dana kasnije - u Podgorici ocijenjuje ofanziva VJ pod komandom pukovnika Luke Kastratovića, stacionirane na vojnom aerodormu u Podgorici sa kojim civilna crnogorska aviacija dijeli pistu.

    Prema zvaničnom objašnjenju iz MUP-a Crne Gore, do problema je došlo zbog nesporazuma izmedju VJ i crnogorske policije. Naime, crnogorski policajci su "započeli pripreme za izgradnju jednog hangara za smještaj letjelica crnogorske policije. VJ je tada preduzela mjere borbenog obezbjedjenja aerodroma. Postavili su protivavionske topove, a pješadiju naoružali borbenim kompletima - mitraljezima i automatskim puškama, zauzimajući položaje za odbranu aerodroma".
    Ali, prema izvorima iz VJ, nevrijeme nije došlo niotkuda. Vojska je, prema ovim informacijama, čitavu akciju brižljivo pripremila. Već u utorak, 7. decembra, stupila je na snagu odluka o povećanom stepenu borbene gotovosti pripadnika VJ na aerodromu. Podjeljeni su oružje i bojeva municija, a jedinice stavljene u pripravnost. Vojska je pripremila i četiri borbena aviona i dva helikoptera, naoružana kasetnim bombama tipa "BL 75", namijenjenih za uništavanje žive sile i lakih vozila - tvrdi agencija Montena faks.

    Zanimljivo, sve to se događa u vrijeme kada je trebalo da stupi na snagu Zakon o državnoj imovini po kojem je Crna Gora vlasnik podgoričkog aerodroma. Odlukom Skupštine i usvajanjem Zakona o imovini države Crne Gore, neposredno pred intervenciju u Golubovcima, dio aerodroma pripao je preduzeću Aerodromi Crne Gore. Preuzimanje aerodroma trebalo je da se odigra izborom novog direktora i ponudom zapošljenima da rade u novoj firmi. Kontrola letjenja ostala bi i dalje savezna.

    Ali, odluci Skupštine vojska je suprotstavila konkretnije "argumente". Tog dana su na vojni aerodrom u Golubovcima sletjela i dva vojna transportera sa pripadnicima specijalnih vojnih jedinica, spremnih da se uključe u eventualne vojne operacije. Ovim jedinicama je neposredno komandovao general Spasoje Smiljanić, komandant Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazdušne odbrane, koji je radi svega što je uslijedilo i doputovao u Podgoricu. Razvoj situacije su pratili i general Milorad Obradović, komandant Druge armije i Zoran Žižić, potredsjednik SNP. Prisustvo funkcionera SNP samo podsjeća da VJ nije prekinula svoje političke veze sa ogorčenim protivnikom crnogorskih vlasti.

    Vojnom sastavu na aerodromu "saopštena je dozirana informacija" da se "ciljevi eventualnog djelovanja nalaze sasvim blizu". Očigledno se mislilo na pripadnike MUP-a Crne Gore. To sada navodi na zaključak da su crnogorski policajci spremno dočekani, a njihovo prisustvo iskorišćeno za postizanje širih efekata. A kakvi ciljevi su u pitanju objašnjava i prisustvo funkcionera SNP.

    Kao ovjeru političkog saveza izmedju jurišnika Slobodana Miloševića i VJ, vojska je u Crnoj Gori do sada mnogo puta demonstrirala mogućnost da fizički spriječi svaki pokušaj crnogorkih vlasti da i faktički preuzme ingerencije nad vitalnim punktovima svoje države. A vazdušni saobraćaj je i jedna od najvažnijih i, istovremeno, najkrhkijih karika u tom lancu.

    Prema saveznim zakonima vojska je do sada imala apsolutni prioritet i, čak prilikom uobičajene vježbe, mogla je kompletan aerodrom staviti u sopstvene funkcije. Osim uzletno sletne piste, ona raspolaže i sopstvenom kontrolom letjenja, pa joj podrška civilne, barem na području Crne Gore nije potrebna.

    Ovu samostalnost Ratnog vazduhoplovstva Vj u Crnoj Gori podupire činjenica da crnogorska država, uprkos ambiciji da na sopstvenom dijelu aerodroma vlada pomoću svoje avio kompanije, nema nikakvu kontrolu letjenja. Osim toga, sve medjunarodne avio kompanije za otvaranje novih koridora traže saglasnost i garancije Savezne kontrole letenja iz Beograda. Tako ušančena. što propisima, što faktičkom situacijom, vojska na aerodromu u Golubovcima za crnogorsku vlast predstavlja nerazrješiv problem.

    Otuda je, možda, i razumljiva defetistička izjava premijera Filipa Vujanovića, da će crnogorska država za sada odustati od preuzimanja faktičkih ingerebcija nad aerodromom. Jer, kako stvari stoje, on još može poslužiti crnogorcima - ako vojska dozvoli - da sa njega odlete u svijet, ali ne i svijetu da se preko njega približi Crnoj Gori. Demonstrirajući ovu nemoć u kojoj su već godinama zapleteni i vlasti i gradjani Crne Gore, vojska je samo još jednom pokazala da bez konačnog rješavanja njenog satusa u crnogorskoj državi nikakvo drugo ne može biti realizovano.

    Valjda je zato i dinamika dogadjaja, ipak, premašila očekivanja. Već sljedećeg dana javnost je umirivana vješću da su se odnosi izmedju MUP-a CG i VJ normalizovali, a u popodne i vazdušni saobraćaj stavljen u promet. "Riječ je o velikom nesporazumu", saglasile su se navodno obije strane.

    Svi su se vratili na početne položaje. A, to prividno dalje znači neriješen skor do sljedeće prilike.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 03:16.

  17. #17
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    24.12.1999.

    Crna Gora, Beograd, Vojska Jugoslavije – Pred eksplozijom

    Aleksandar Radović

    Poslije incidenta na aerodromu Golubovci, koji je uzdrmao crnogorsku javnost, podjednako zastrašujuće odjeknule su riječi komandanta RV i PVO Spasoja Smiljanića da će u slučaju bilo kakvog ekscesa VJ postupiti po pravilima upotrebe svojih jedinica, te da će zatvoriti aerodrom "da nebi došlo do civilnih žrtava". "Ovo potvrdjuje da je postojala spremnost i odlučnost da se borbeno djejstvuje prema pripadnicima policije Crne Gore. Poštovani generale, ne mogu da vjerujem da je neko mogao izdati naredjenje da se puca iz puške vojnika na pripadnika MUP-a zbog hangara ili nekog drugog jednako minornog objekta. Zar je to vrijedno ljudskih života i onoga što bi one mogle posljedično da izazovu?" upitao je, u otvorenom pismu, crnogorski premijer Filip Vujanović načelnika Generalštaba VJ Dragoljuba Ojdanića.

    U istom pismu premijer Vujanović ponovo upozorava generala Ojdanića da se u ovim mirnim i poratnim vremenima dešava čudna stvar - povećava se broj pripadnika VJ na tlu Crne Gore i to u jednom njenom dijelu - Sedmom bataljonu Vojne Policije, koji je, po Vujanovićevim riječima "jednopartiski mobilisan i prijeti da izazove sukobe u Crnoj Gori". Svjesno ili ne, Vujanović je javnosti otkrio strogo čuvanu tajnu - Sedmi bataljon Vojske Jugoslavije. U crnogorskim medijima, prvenstveno u nedjeljniku "Monitor", u nekoliko navrata pisano je o toj novoj formaciji, koju je komanda vojske, početkom septembra, formirala u Crnoj Gori. No, crnogorska vlast se, do sada, nije se oglašavala i Vujanović je prvi iz vrha države koji je javno prozvao generale da hoće disciplinovati Crnu Goru.

    Riječ je o bataljonu koji broji više od 500 ljudi. Specifičnost ove vojne jedinice je što nema, za razliku od uobičajenih formacija vojne policije, odredjeni rejon dejstva na području opštine ili regiona. Naprotiv, rejon dejstva Sedmog bataljona je - teritorija Crne Gore.

    Objašnjavajući svrhu postojanja Sedmog bataljona general Ojdanić kaže: "Izražavam bojazan da niste dovoljno svesni opasnosti i otvorenih pretnji koje nam se upućuju izvan Jugoslavije od onih istih koji su nedavno bombardovali našu otadžbinu. Oni podstrekavaju tenzije i namerno hoće da izazovu krizu i haos u Crnoj Gori". O samoj strukturi Ojdanić napominje da je VII bataljon sastavni dio VJ te da je formiran "prema ustaljenoj proceduri prijema u profesionalnu vojnu službu".

    Možda general Ojdanić govori istinu. No, u tom slučaju ostaje nerazjašnjeno nekoliko pitanja: zašto takva vojna formacija nije organizovana na teritoriji Srbije, zbog čega je komada te jedinice u Beogradu, a ne unutar Druge armije VJ i, na kraju, zašto se vojni policajci obučavaju kao - diverzanti?

    Očito, zveckanje oružjem oko podgoričkog aerodroma, demonstracija vojne sile bila je brižljivo planirana. Doduše, tačno je da je crnogorski MUP bez potrebne savezne dokumentacije počeo izgradnju hangara za civilne aerodrome. No, da li je - zbog neregulisanih papira - bilo neophodno angažovanje odreda vojnih specijalaca iz Niša (63 padobranska jedinica, obučena za brze intervencije), repetiranje pušaka sa bojevom municijom te ekspresno zatvaranje podgoričkog aerodroma?

    Šef poslaničkog kluba DPS-a, Dragan Djurović upozorava na opasnost postupaka vojne komande: "Ne mogu se napunjenom puškom rješavati imovinski sporovi". Ali, sila je imala efekta: crnogorski policajci su povučeni, a Vlada Crne Gore uputila je Bulatovićevoj saveznoj vladi - koju inače zvanično ne priznaje - zahtjev za odobrenjem gradnje hangara na aerodromu u Podgorici. "Molba će biti uzeta u razmatranje", slavodobitno je poručio Momir Bulatović, smatrajući da je crnogorska vlast izgubila političku bitku. I zaista: molba saveznoj administraciji bio je to javni izraz nemoći crnogorske vlasti da uspostavi kontrolu nad vlastitom teritorijom.

    Nekoliko dana kasnije, u domu VJ, 17. decembra, u Podgorici, predstavnici vojske i policije u zajedničkom saopštenju, složili su se da "samo kvalitetnom, dobro osmišljenom saradnjom mogu preduprijediti eventualni nesporazumi, čime će se značajno doprinijeti smanjenju ukupnih tenzija u Crnoj Gori"!? Uz to, istaknuto je neophodno poštovanje ustava i zakona. Prisustvo generala Obradovića (načelnika komande Druge armije) i ministra policije Maraša govori da su obje strane zaključile da treba "spustiti loptu na zemlju". No, to istovremeno ne znači da je konfliktima izmedju vojske I policije došao kraj. Jer, formulacija "kvalitetna i dobro osmišljena saradnja i poštovanje ustava i zakona" ne znači mnogo.

    Bitnije je razlučiti - po kojem ustavu i zakonu će postupati? Crnogorska vlast je još formulisanjem Platforme za redefinisanje odnosa u federaciji ocijenila da Ustav iz 1992. godine više ne predstavlja osnovu za odnose Srbije i Crne Gore. Crnogorska policija, stoga, djeluje isključivo prema crnogorskom Ustavu, zakonima crnogorskog parlamenta i sluša naredbe crnogorske vlasti.

    Vojska s druge strane, slijedeći isključivo politiku zvaničnog Beograda, nema namjeru odstupiti i ispoštovati zahtjeve Podgorice. Tokom NATO intervencije se jasno pokazalo da Druga armija u Crnoj Gori poštuje samo - predsjednika SRJ a ista praksa nastavljena je i nakon rata. Loši odnosi civilih i vojnih vlasti u Crnoj Gori nijesu značajnije izmijenjeni ni danas.

    Uvodjenjem paralenog monetarnog sistema crnogorska vlast je dovela vojsku u još nepovoljniji položaj. Praktičnim guranjem dinara u drugi plan VJ je sada jedina preostala savezna institucija na tlu Crne Gore. Osim toga, zbog prekida platnog prometa oficiri i profesionalni vojnici teško dobijaju svoje male, ionako neredovne plate. Prema izvorima iz Vojske Jugoslavije stepen nezadovoljstva se povećava i niko ne zna u kom pravcu će eskalirati.

    Kao što niko ne zna u kom pravcu će, davno već napunjena puška opaliti.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 03:21.

  18. #18
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    02.02.2000.

    Vojne rampe na granicama Crne Gore – Doboši rata

    Goran Vujović

    Vojska Jugoslavije ponovo raspoređuje svoje snage na crnogorskim granicama i strateškim lokacijama od presudne važnosti za sposobnost Crne Gore da komunicira sa svijetom. Na meti su granični prelazi, aerodromi, primorski gradovi... Ovog puta, povod za pojačane vojne aktivnosti na terenu Crne Gore, bilo je potpisivanje crnogorsko - albanskog sporazuma o otvaranju graničnog prelaza Božaj, u oblasti Tuzi kod Podgorice.

    Dio jedinice Druge armije, po naređenju komandanta, generala Milorada Obradovića, su stavljene u stanje povećanog stepena borbene gotovosti, a put prema graničnom prijelazu Božaj je blokiran. U ovom rejonu, naseljenom pretežno albanskim stanovništvom, zapaženi su i veliki pokreti jedinica VJ.

    Utisak da su neželjeni dogadjaji počeli da se smjenjuju filmskom brzinom, djelimično je ublažilo obavještenje Informativne službe Druge armije, izazavano napisima u dnevnoj u štampi koji su događaje predstavili kao dramatične i prijeteće po mir u Crnoj Gori. Vojska je pokrete svojih trupa u rejonu Tuzi objasnila kao "izvršavanje redovnih zadataka osnovne borbene gotovosti". A ovom "objašnjenju", Informativna služba Druge armije je dodala i sljedeće:

    "Dovođenje u vezu ovih aktivnosti sa potpisivanjem sporazuma između predstavnika vlada Republike Crne Gore i Republike Albanije o otvaranju graničnog prelaza Božaj, lišeno je svake osnove i VJ energično odbacuje takve optužbe kao neosnovane i tendenciozne." U obavještenju vojska nije propustila da podsjeti da su Odluka Vrhovnog savjeta odbrane i Uredba Savezne vlade, od 13. marta 1997. godine, kojima je državna granica prema Albaniji zatvorena - i iz Crne Gore i iz Srbije - još uvijek na snazi. A, pošto se Srbija, nakon mirovnog sporazuma između SRJ i komande NATO-a, više ne graniči s Albanijom, da li je li "logično" da one sada važe isključivo za Crnu Goru?

    Prema vojno-tehničkom sporazumu potpisanom u Kumanovu između SRJ ( Srbije) i generala NATO vazdušna sigurnosna zona kojoj VJ nema više pristup, od granice Kosova prema ostatku SRJ iznosi 25, a kopnena 5 kilometara. Na ovih 5 kilometara tzv. tampon zone unutar Srbije mogu da intervenišu i snage KFOR-a. Valja podsjetiti: za ulazak u vazdušni prostor SRJ, avijaciji NATO nije potrebna dozvola Savezne vlade?

    No, ovo važi samo za granice prema Kosovu. U Crnoj Gori, prema Uredbi savezne države, stvar je obrnuta. Zona od pet kilometara po dubini teritorije uz crnogorske granice rezervisana je za VJ. Tako crnogorska država stoji u istom odnosu prema SRJ, u kakvom je ova prema medjunarodnim snagama na Kosovu. I, dok se Srbija graniči s KFOR-om, Crna Gora sa na svojoj teritoriji graniči sa Vojskom Jugoslavije. Zato je za nju od presudnog značaja odgovor na pitanje: igra li VJ i dalje svoju opasnu ulogu crnogorskog carinika?

    O ovim skorašnjim događajima jedan visoki oficir iz komande Druge armije kaže: "U petak, 25. februara, na dan kada je prelaz Božaj otvoren, u večernjim časovima po naređenju komandanta Druge armije, dio komandi i jedinica VJ stavljen je u povišene mjere borbene gotovosti. Jedinica Drugog bataljona vojne policije, opremljena borbenim oklopnim vozilima, izašla je u rejon Dubrave iznad Tuzi. Dijelovi 326. artiljerijske brigade iz Danilovgrada, uz već postojeće snage, angažovani su u obezbjeđenju aerodroma Golubovci. Dio snaga ove jedinice je izašao na Radovče, a Sedmi bataljon je stavljen u pripravnost. Sve starješine u kasarni 'Masline', gdje je razmještena komanda korpusa, Peta motorizovana brigada, 56. inžinjerijski puk, 83. brigada PVO i druge manje jedinice nivoa bataljona, pozvani su pod uzbunom u kasarnu u spemnosti za prijem zadataka".

    Da li se na ovaj način zagrijava borbeno raspoloženje oficira? Da li VJ crnogorsku vlast vidi kao neprijatelja saveznog "ustavnog" poretka u Crnoj Gori? I, na kraju, koji su to drugi, neposredni, ciljevi preduzetih vojnih akcija?

    Demanti o blokadi puta ka graničnom prelazu Božaj nije izdržao provjeru. Iako je tačno je da je SRJ još daleke 1997. godine, u vrijeme nemira u Albaniji, zatvorila sve granične prelaze prema ovoj zemlji, kako to tvrdi u svom saopštenju komanda Druge armije, poznato je da su ovu granicu, od tog vremena, pa do danas, ilegalnim kanalima prelazili i ljudi i robe. To je, naravno, bilo moguće jedino uz saglasnost pojedinaca iz vojske i iz policije, koji su od ovih ilegalnih tokova imali obilatu korist. Odavno su crnogorske vlasti tražile da se takvi tokovi stave pod legalnu nadle`nost. I Savezna vlada je bila glasni kritičar šverca na granici, ali nije učinila ništa kako bi suzbila ilegalni promet. Vjerovatno zato što je to bilo moguće efikasno učiniti samo otvaranjem graničnih prelaza i legalizovanjem prometa..
    Svi dosadašnji pokušaji crnogorskih vlasti da otvore granične prelaze za slobodan promet ljudi i roba nailazili su na otpor Savezne vlade. Čak i u periodu nesmetanog funkcionisanja svih prelaza u Srbiji.

    Sporazum crnogorske Vlade sa albanskom o otvaranju prelaza kod Božaja, izgleda, nije oduševio ministre u Beogradu. valjalo je očekivati da će savezna država imati odgovor na posljednje poteze vlasti u Crnoj Gori. Kako povodom otvaranja granice sa Albanijom, tako i povodom poziva slovenačkim građanima da u Crnu Goru putuju bez viza, kao i namjere da se o Prevlaci pregovara sa Hrvatskom bez SRJ.

    Na sastanku sa komandantom Druge armije, održanom neposredno prije potpisivanja sporazuma i otvaranja graničnog prelaza, crnogorski premijer Filip Vujanović ponudio je generalu Obradoviću da nakon otvaranja Božaja vojska učestvuje u graničnoj kontroli. Vujanović je tom prilikom čak predložio da se organizuju i mješovite "carinske" patrole sačinjene od pripadnika VJ i crnogorske policije! Te bi patrole zajednički obavljale kontrolu roba i ljudi po dubini teritorije. Komanda Druge armije, međutim, to nije htjela da prihvati bez odobrenja zvaničnog Beograda.

    Kakav je stav Beograda saznalo se već u utorak 29. februara. U sedam sati ujutro, pripadnici VJ postavili su dvije rampe, krstila i ježeve u blizini karaule Božaj, na 2,5 kilometra od prelaza. Blokiran je međunarodni put Podgorica - Skadar. Vojnici na rampama postavljenim u razmaku od oko 500 metara.

    Ova samostalna kontrola, bez odobrenja crnogorskih vlasti, vrši se protivno Zakonu o prelaženju državne granice i pravilima granične službe VJ. Prema njima kontrola i promet na međunarodnim putevima i prelazima nije u nadležnosti vojske. Pravo i obavezu da vrše ovu kontrolu imaju resorni MUP i organi carine. Stoga, jasno je da se uprkos zakonima vojska instrumentalizuje i da preuzima poslove i zadatke za koje nije ovlašćena.

    U vojsci ovakve aktivnosti pravdaju “preventivnim djelovanjem” od eventualnog upada NATO trupa sa područja Albanije. Ipak, treba biti vojnički vrlo nekompetentan i naivan da bi se ovakvo objašnjenje prihvatilo.Jer, pedesetak ljudi stacioniranih u blizini Božaja sigurno ne bi mogli izvršiti ovaj zadatak. Put Podgorica - Skadar i za vrijeme NATO bombardovanja bio blokiran od strane pripadnika VJ - na istom mjestu i sa istim objašnjenjem. A, ova "sličnost" je, nema sumnje, namjerna. Jer samo tokom NATO bombardovanja, pripadnici VJ su izazvali 153 incidenta u bliskim susretima sa crnogorskom policijom ili običnim građanima.

    Osim toga, jačanje snaga Sedmog bataljona, dovođenje 120 visokih oficira iz Srbije i njihovo raspoređivanje na komandna mjestima u jedinicama širom Crne Gore, instaliranje TV predajnika, dopremanje i montiranje radio opreme u kasarnama, selektivnom pozivanje u rezervni sastav pripadnika samo jedne partije i pokreti vojske na prostoru Crne Gore, ukazuju da je riječ o psihološko-propagandnom ratu i pritisku na Crnu Goru. Potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Predrag Popović, rekao je da je stanje zabrinjavajuće.

    I, čini se, da je u pravu. Poznato je iz svih dosadašnjih ratova, pa i onih na području bivše Jugoslavije, da je kombinacija propagandnih laži i gomilanja oružja bila uvod u oružane incidente koji u kasnijim fazama prerastaju u oružane sukobe niskog, a potom i visokog intenziteta. A sposobnost vlasti da očuvaju mir u Crnoj Gori, kako se procjenjuje, mogla bi biti stavljena na probu upravo na njenim državnim granicama.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 04:55.

  19. #19
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    14.03.2000.

    Crna Gora čeka rasplet

    Mnoge pripreme za rat već su završene, potrebna je samo inicijalna kapisla da bi zapalila sukob. Pripadnici VJ i MUP Crne Gore već su se, u više navrata, gledali preko nišana. Prošlonedjeljni incident kada je na policijsku stanicu u Bijelom Polju bačena bomba, koja je, srećom eksplodirala na parkingu ne ozlijedivši nikoga, izaziva pozornost i neprijatna podsjećanja na već viđeno u Hrvatskoj i Bosni

    Zoran Radulović

    "Mi imamo vremena da čekamo uz jedan aktivan odnos u tom čekanju". Tako je crnogorski premijer Filip Vujanović u intervjuu za beogradski nedjeljnik "Vreme" rezimirao crnogorsku strategiju poltičkog razračuna sa Miloševićem. Reklo bi se: crnogorski državni vrh vjeruje u vlastitu konačnu pobjedu i miran rasplet krize.

    "Crna Gora, kao država, neće pružiti nikakav povod za sukob koji bi doveo do gradjanskog nemira", zaključuje Vujanović. Slična obećanja dao je nedavno, u Berlinu, i predsjednik Crne Gore Milo Djukanović.

    Zvanična Podgorica očito je u defanzivi. Svima je, ipak, jasno da crnogorska obećanja ne znače mnogo: samo je za ljubav je potrebno dvoje - ratne igre ne podrazumijevaju obaveznu saglasnost svih učesnika. A Miloševića izjave crnogorskih zvaničnika ne obavezuju. Naprotiv: sve je više indicija da se ponovo zahuktava ratna mašinerija, ovog puta u Crnoj Gori.

    Pripreme za "stezanje obruča oko Crne Gore" počele su uvodjenjem rigorozne policijsko-carinske kontrole na srpsko-crnogorskoj granici, koja je, trenutno, vjerovatno najnepropusnija granica u Evropi. I po cijenu vlastite štete, režim u Srbiji sprječava protok roba i novca, pokušavajući tako da oslabi pozicije protivnika.

    Računice koje stižu iz srpskih državnih preduzeća (Karneks i PKB, naprimjer) pokazuju da su gubici nastali zabranom izvoza u Crnu Goru (ali i u Republiku Srpsku i Makedoniju da bi se spriječio reeksport roba prema Podgorici) dostigli milionske iznose, računajući u njemačkim markama. Stanje postaje jasnije kada se zna da ova preduzeća samo u Crnoj Gori mogu prodavati robu po tržišnim cijenama, ta je zato ona i do tri puta skuplja od Srbije, gdje je, kako kažu, sve jeftino - ali ničega nema. Ipak, vlasti u Beogradu na ove proteste ne obraćaju pažnju.

    A pošto se unutrašnja blokada pokazala nedovoljno efikasnom, sve intenzivnije se pribjegava pokušajima kompletne izolacije Crne Gore. Uz pomoć VJ, Beograd svako malo demonstrira mogućnost da, na kraći ili duži period, zatvori crnogorske granice prema inostranstvu. Bilo da je riječ o ovdašnjim aerodromima, Luci Bar, ili graničnim prelazima prema Albaniji, Hrvatskoj i Republici Srpskoj (BH federaciji). Još samo nedostaje današnji pandan Radmili Andjelković i njenom SSRN RS, koja će pozvati gradjane i preduzeća u Srbiji da bojkotuju crnogorske proizvode, kao što je to ona učinila 1990. kada se Milošević spremao za oproštaj sa Slovenijom...

    Kao prirodan nastavak ekonomske blokade uslijedio je projekat osvajanja medijskog prostora Crne Gore. Printani mediji pod kontrolom Beograda gube uticaj u Crnoj Gori. Ni ovdašnji dnevnik "Dan", koji je pod direktnom kontrolom promiloševićeve SNP Crne Gore nije dostigao željeni tiraž. Zato je preko noći, ponovo uz pomoć VJ, na njenim objektima instalirana oprema neophodna za start "YU info televizije". Udarne termine ove televizije za sada pokrivaju šture vijesti i partizanski filmovi, ali niko ne sumnja da bi se programska šema vrlo lako mogla promijeniti i prilagoditi potrebama vlasti u Beogradu. Sjećanja na početak rata u Bosni, kada su TV repetitiori bili prva meta srpskih paravojnih snaga i tadašnje JNA, dovoljan su opomena. A dodatni razlog za zabrinutost Podgorice predstavlja činjenica da ovdašnja vlast ne samo da nije konsultuvana prilikom uspostavljanaja samoproklamovane "savezne televizije", nego - nije ni znala za nju dok nije počelo emitovanje programa!

    Prepoznatljiv scenario konflikta dobio je nastavak i na vojnom planu. Sedmi bataljon vojne policije, koji crnogorski premijer ali i nekadašnji načelnik Generalštaba VJ general Momčilo Perišić krste - paravojskom, po mnogo čemu je specifična jedinica VJ. Ne samo zbog toga što slične formacije nema na prostoru Srbije. Naime, tvrdi se da je ova jedinica sastavljena isključivo po principu partijske pripadnosti (članovi SNP); da je brojčano već prerasla formacijske okvire bataljona i prerasla u brigadu; da njeni članovi prolaze diverzantsku obuku; da su plaćeni mnogo bolje nego pripadnici drugih jedinica VJ sa istim ili većim činom...


    Uz to, medju pripadnicima ove jedinice, prema tvrdnjama crnogorskih zvaničnika, nalazi se i ne mali broj ljudi kriminalne prošlosti. Tako je crnogorski MUP spriječen da na izdržavanje kazne uputi čovjeka koji je pravosnažno osudjen zbog silovanja, pošto je okrivljeni postao pripadnik ove jedinice.

    U medjuvremenu, VJ u Crnoj Gori "jača" svoje redove i na druge načine. Sistemom prekomande, ovdje je dospjelo oko dvije stotine oficira iz Treće armije, koji su do okončanja NATO intervenicje službovali na Kosovu. Istovremeno, prema nezvaničnim informacijama, uz vojnih magacina na sjeveru Crne Gore sve češće nastaje oružje u velikim količinama. Ali, prema istim izvorima, VJ nije pokrenula istragu protiv eventualnih kradljivaca i nemarnih čuvara, što se tumači kao repriza "kninskog recepta" iilegalnog naoružavanja istomišljenika.

    Dakle, gotovo da je sve premno, tvrde (ne)opravdani pesimisti. Potrebna je još samo inicijalna kapisla koja bi zapalila sukob. Pripadnici VJ i MUP Crne Gore već su se, u više navrata gledali preko nišana. Na graničnom prijelazu Debeli Brijeg, na dokovima Luke Bar, oko podgoričkog aerodroma Golubovci... I prošlonedjelji incident, kada je na policijsku stanicu u Bijelom Polju bačena bomba, koja je, srećom eksplodirala na parkingu ne ozlijedivši nikoga, izaziva pozornost. Nakon bombaškog napada policija je privela dvojicu pripadnika Sedmog bataljona koji su se zatekli na parkingu, ali su oni pušteni "zbog nedostatka dokaza". Potom je cio slučaj zataškan. Da li samo do sljedeće varnice?
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 03:28.

  20. #20
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    16.03.2000.

    Zvona za uzbunu

    Draško Đuranović

    Mi smo u Crnoj Gori preduzeli sve da se zaštitimo od eventualne agresije iz Beograda, rekao je crnogorski predsjednik Đukanović razgovarajući protekle sedmice sa Medlin Olbrajt, američkim državnim sekretarom. Braneći se od mnogostruke agresije i negativnog uticaja iz Beograda na Crnu Goru, prinuđeni smo da povučemo dio suvereniteta koji smo prenijeli na saveznu državu, upozorio je Miodrag Vuković, savjetnik crnogorskog predsjednika u izjavi crnogorskom državnom radiju.

    Rječnik političara govori ponekad ubjedljivije od onoga što su kanili reći. Gotovo u jednom danu dva visoka državna funkcionera upotrijebila su isti termin – “agresija iz Beograda”. Nikada prije ova sintagma, tako poznata iz ratova u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni, nije bila upotrijebljena u Crnoj Gori. A sada, iz samog vrha crnogorske države, upozorenje: Crnoj Gori prijeti agresija!

    Nedavni vapaji crnogorskih političara možda najbolje slikaju težinu i protivrječnosti aktuelnog položaja Crne Gore. Dvije godine od pobjede koalicije “Da živimo bolje” nijesu donijele očekivani preporod. Istina, Crna Gora jeste postala predmetom pažnje međunarodne zajednice, crnogorski državni vrh jeste pobrao mnoge pohvale iz inostranstva i ne malu ekonomsku pomoć... Ali, ni Đukanović ni njegovi koalicioni partneri ne mogu poreći zbilju - Crna Gora nije riješila ni jedan ključni problem u ekonomiji ili politici.

    Uvođenjem dvovalutnog sistema crnogorski državni vrh je naprabio značajan otklon od Beograda, pokušavajući da veže crnogorsku ekonomiju za evropske tokove roba i kapitala. Ujedno, time se Crna Gora, makar privremeno zaštitila od moguće programirane hiperinflacije iz Beograda. Ali, ekonomske mjere nijesu, na kratki rok, donijele ozdravljenje privrede. Naprotiv, uvođenje marke rengetski je otkrilo sve godinama sakrivane probleme crnogorske ekonomije: nizak nivo proizvodnje, raspad mnogih velikih sistema, i nemogućnost sprovođenja brze privatizacije. Ekonomska blokada koju je uveo Miloševićev režim spuštanjem rampe na crnogorsko-srpskoj granici kod Kolovrata dodatno je otežalo poziciju crnogorske države.

    A ekonomska pomoć međunarodne zajednice pokazala se dovoljnom samo za goli život. Istina, tokom prošle godine Crna Gora je, prema zvaničnim statističkim podacima, dobila oko 77 miliona dolara strane pomoći. Veći dio pomoći činile su dotacije u opremi, lijekovima , hrani i strateškim proizvodima (struja, nafta...). Posebno su odvajana sredstva za realizovanje obimnog programa socijalnog zbrinjavanja najugroženijihih (procjenjuje se da danas u Crnoj Gori više od 60 odsto stanovništva dobija neku vrstu socijalne pomoći ili ditacija države).

    Svježeg novca, prijeko potrebnog za ozdravljenje crnogorske privrede, očito je bilo malo. I, što je najvažnije, tokom prošle godine ni jedna strana kompanija uprkos glamuroznim najavama sa Zapada - nije se odlučila za investiranje vlastitog novca na tržište Crne Gore. S razlogom. Ni jedan valjani ekonomski stimulans ne postoji: Crna Gora, iako miljenik međunarodne zajednice, i dalje je zemlja visokog neekonomskog rizika, što odvraća ozbiljne strane investitore. Zaista. ko bi danas uložio dolar ili marku u crnogorsku privredu dok postoji realna opasnost novog balkanskog rata?

    A mnogi pokazatelji govore da umjesto boljeg života Crnoj Gori zaista prijeti opasnost od konflikta. Osim ekonomske blokade te uvođenja “YU INFO” televizije preko vojnih repetitora u Crnoj Gori, Milošević iz dana u dan pojačava pritisak i na vojnom planu. Ne samo povećanjem broja pripadnika famoznog Sedmog bataljona: tokom posljednje nedjelje više od trista oficira VJ iz Srbije premješteno je u Crnu Goru, a VJ je u Crnoj Gori podigla borbenu gotovost na najviši stepen... Istovremeno, saopštenja brojnih plemenskih Skupština, koje okupljanju pripadnike Bulatovićeve SNP, nagovještavaju nemirno proljeće u Crnoj Gori.

    Da su tenzije u porastu pokazuje i nedavna posjeta Đukanovića Sarajevu i razgovori sa Medlin Olbrajt. Za razliku od dosadašnje prakse, razgovori sa američkim državnim sekretarom držani su u tajnosti. 24 sata prije razgovora ni jedan crnogorski medij nije imao informaciju o susretu Đukanović-Olbrajt.

    I niko tačno ne zna što su u četiri oka razgovarali Milo Đukanović i Medlin Olbrajt. Prema jednim informacijama SAD su obećale da, u slučaju Miloševićevog napada, neće sjedjeti skrštenih ruku. Izjava Veslija Klarka, koji je direktno zaprijetio zvaničnom Beogradu, donekle potvrđuje takvu tezu.

    Da li je, istovremeno, bilo razgovora o budućnosti srpsko-crnogorske federacije? Istini za volju, crnogorski državni vrh u posljednje vrijeme govori da je federalni savez sve teže održiv. “Nikada nije bilo manje funkcija zajedničke države u Crnoj gori nego što ih ima danas”, rekao je Đukanović u razgovorima sa Olbrajtovom. I drugi predstavnici crnogorske vlastio govore da je Miloševićevom politikom jugoslovenstvo gotovo na izdisaju u Crnoj Gori i da, iz dana u dan, jača ideja samostalne Crne Gore.
    Da li je to najava da crnogorski državni vrh forsira ideju samostalne Crne Gore?

    Na prvi pogled moglo bi tako da se tumači. Pod velikim pritiskom savezne crnogorska vlast već duže povlači iznuđene poteze kojim se u ekonomiji, ali i u politici i kulturi Podgorica sve više udaljava od Beograda. samo pogledom na aerodrome sagledava se stvarno stanje u federaciji. U tobože zajedničkoj državi, putnici iz podgorice za Beograd ili obratno, ista je stvar, prolaze rengentske kontrole, kontrolišu ih policajci, provjeravaju im se dokumenta, zavode brojevi lične karte... Niko još ne traži pasoš ali dovoljno se vidi: Jugoslavija formalno postoji, ali Srbija i Crna Gora funkicioniču de facto kao odvojene države. Mi smo bili prinuđeni da povratimo dio suvereniteta sa savezne države, rekao je Miodrag Vuković, savjetnik crnogorskog predsjednika i visoki funkcioner DPS-a.

    Da li sukob u federaciji vodi ka definitivnom raspadu federacije, kako izgleda prema izjavama?

    Ne. Đukanović i partijski drugovi formalno se zaklinju u budućnost Jugoslavije. Veze Crne Gore i Srbije mnogo su iznad dnevne politike, istakao je za TV Crne Gore Svetozar Marović ideolog vladajuće partije, ne krijući da federacija prolazi najteže razdoblje od nastanka, ali da vjeruje u njenu budućnost.

    Što je onda magična formula održanja federacije? Vjerujeme u promjenu politike u Beogradu, kaže Marović. Dakle: nema robnog i platnog prometa između Srbije i Crne Gore, savezne institucije nemaju legimitet, niko nikoga politički ne priznaje, Vojska Jugoslavije ne poštuje odluke crnogorskih državnih institucija, čak i dinar posljednja karika u federalnom lancu lagano se istiskuje... U međuvremenu, strategija DPS-a i koalicine vlasti je čekanje, da se odnekud pojavi demokratska Jugoslavija bez Miloševića.

    Opštoj strategijskoj konfuziji zavidan doprinos dali su i predstavnici međunarodne zajednice. Tako, Karl Bilt tvrdi da Milošević dovodi vojna pojačanja i da se Srbija i Crna Gora, sporo ali kontinuirano, kreću ka sukobu. Istovremeno, ministri finansija Evropske unije govore da Crna Gora ne može očekivati veću finansijsku pomoć jer nije suverena država, što je preduslov za strategijska ulaganja. Bilo je, istina, biranih riječi o demokratski izabranoj Vladi u podgorici. Ali, i vrlo jasnih upozorenja: Ni u kom slučaju u ovom trenutku ne smijemo podržati ideju nezavisne Crne Gore, apelovao je Volgang Petri.

    Zanimljiva razmišljanja: bojazan da Crnoj Gori prijeti rat, a istovremeno oštra protivljenja namjeri da Crna Gora sama bira put. Izgleda nelogično, ali samo na prvi pugled. U pozadini, lideri međunarodne zajednice potpuno su razotkrili strategiju: crnogorska vlast određena je kao udarna igla u političkom razračunu sa Miloševićevim režimom. Na tom fonu su i želje da se iz Crne Gore demokratizuje Srbija, a toj priči se odavno pridružila i zvanična Podgorica. Već godinu i više, Đukanović i njegovi saradnici trude se da, sklapanjem savezništava sa srpskom opozicijom nekako naude zvaničnom Beogradu. Đinđić, Drašković, Perišić, Jović, nekoliko puta su bili u gostima Đukanoviću, zajednički sklapali dogovore, zajednički promišljali strategiju borbe protiv Miloševića. Osim političkih saveza, crnogorska vlast se pobrinula i da posredstvom državnih medija koji se putem satelitskih antena gledaju u Srbiji pokuša uticati na tamošnji auditorijum.

    Dugo je crnogorska vlast igrala po taktu zapada bezrezervno vjerujući u ideju da mogu slomiti beogradski režim. Pokazalo se bez velikog uspjeha. Akcija lomljenja Miloševića nije dala ni početne uspjehe. Naprotiv, Milošević je ostao politički jak ne samo u Srbiji, već i u Crnoj Gori. Posljednja istraživanja javnog mnjenja pokazuju da SNP, partija saveznog premijera Bulatovića, može računati na oko 25 odsto glasova, neznatno manje nego u vrijeme parlamentarnih izbora. A posljenje akcije Vojske Jugoslavije govore da se Milošević ponovo priprema za pritisak na Crnu Goru.

    Tačnije: pokazuje se da je ekonomska pomoć međunarodne zajednice dovoljna samo za goli život, da je vrijeme za tranziciju društva uludo izgubljeno a da se Miloševićeva sjenka, jače nego ikada, nadvila nad Crnom Gorom. I, da sve bude interesantnije, predsjedniku SRJ sasvim odgovara postojeće stanje, kada o održanju Jugoslavije po svaku cijenu govore i crnogorska vlast i međunarodne zajednica. Jer, i on vjeruje u jugoslaviju po svaku cijenu. Samo ima jedan problem: Milošević do sada nije bio stručnjak za mirne rasplete.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 03:56.

  21. #21
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    19.05.2000.

    Velika vojna vježba u Crnoj Gori

    Goran Vujović

    Tokom mjeseca juna, pripadnici Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori, izvešće borbenu vježbu sa taktičkom pretpostavkom - sprečavanje secesije, odnosno, otcjepljenje Crne Gore! Ovu taktičku pretpostavku je izradila i zadala komanda Druge armije, stacionirana u Podgorici.

    Planirana vježba "po temi motorizovana brigada u odbrani i protivdesantna borba", kako je to za nedjeljnik "Monitor" objasnio jedan visoki oficir u komandi Druge armije, obuhvata tri faze. U prvoj, od prvog do osmnog juna treba da se izvrši uvježbavanje komandi i starješina. Druga faza, od 12. do 14, juna predviđa da jedinice 5. motorizovane brigade, djelovi 326 artiljerijske brigade, 56 inžinjerijski puk, 83 brigada PVO, 72 granični bataljon, djelovi vazduhoplovne brigade s aerodroma Golubovci, 7., 4. i 2. bataljon vojne policije, kao i dijelovi borbene grupe "Pešter", razmješteni na Pešterskoj visoravni, izađu na položaje. A konačna realizacija vježbe bila bi, planirano je, izvršena od 14. do 19. juna.

    U Podgorici se procjenjuje da bi ovakva vježba mogla poslužiti i kao priprema VJ za uvođenje vanrednog stanja na terenu Crne Gore. Indirektno, takva očekivanja je potvrdio i predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, prilikom svoje nedavne posjete Briselu. Đukanović je, doduše, rekao da ne vidi razlog za uvođenje vanrednog stanja u Crnoj Gori, kao i da ono neće biti uvedeno. Ali, pri tome je podsjetio da se se u slučaju eventualnog pokušaja Beograda da vanredno stanje ipak uvede, prema tome postaviti kao i tokom NATO napada na SRJ. A to bi moglo da znači da će građani, uz pasivan otpor države, biti potpuno prepušteni na volju vojnim vlastima.

    Planirana vježba, kako to sada izgleda, trebala da se odigra kao rutinska stvar. Ona će se vršiti u neko uobičajeno vrijeme, sa decembarskom i martovskom klasom vojnika, po principu "uvježbavanja iskusnih i onih manje iskusnih vojnika koji su tek završli osnovnu obuku". "Tako je, naime, kod nas uobičajeno da se radi, iako je i to sa stanovišta savremenog ratovanja danas diskutabilno", kaže jedan vojni ekspert.

    Vojni vrh, međutim o ovome još nije obavijestio javnost iako je po zakonu to dužan učiniti najmanje mjesec dana prije početka vježbe, naravno, "zbog bezbijednosti stanovništva na području na kome se vježba vrši, kao i obezbijeđenja saobraćajne infrastrukture". Vježba bi, takođe, morala da se koordinira sa MUP-om i organima lokalne samouprave. Međutim, koliko smo bili u mogućnosti da saznamo, ni MUP Crne Gore o ovome još nije dobio nikakvo zvanično obavještenje.

    Šutnja kojom je obavijen ovaj vojni plan utoliko je indikativnija što predviđa da vježba bude izvedena u vrijeme kada se održavaju i lokalni izbori u Podgorici i Herceg Novom, koje mnogi procijenjuju kao odsudno prebrojavanje političkih snaga u Crnoj Gori. Da se li se na osnovu toga može zaključiti da VJ želi na glasače ostaviti što snažniji utisak? Da su takve namjere vjerovatne na izvjestan način već potvrđuje i svakodnevna buka avionskih motora nad crnogorskim gradovima. Na buku stvorenu ovakvom demonstracijom sile u dnevnoj štampi su se nedavno žalili i građani Tivta.

    Zakon, naravno, ne nameće nikakva ograničenja u vršenju vježbi u vrijeme izbora. Ali, kako kaže jedan vojni ekspert "logično bi bilo da vojska u vrijeme izbora ne izvodi nikakve vježbovne aktivnosti". Jer, konačno, zašto bi VJ vršila pritisak na građane sa kojima, kako u svojim brojnim javnim saopštenjima kaže, ima sasvim dobre odnose?

    Naime, vojni ekspert sa kojim smo razgovarali o mogućim uzrocima i ciljevima ove velike vježbe, kaže da planom predviđena aktivnosti i lociranje vježbe pokazuju da njeni ciljevi nisu rutinski.

    Rat na Kosovu je Vojsci Jugoslavije jasno pokazao otkuda dolazi stvarna - i unutrašnja i spoljna opasnost. Ni koncentracija snaga OVK na granicama Kosova, ni koncentracija NATO snaga, nije vršena u Crnoj Gori. A o razlozima da se takvo što i ne pokušava, u crnogorskoj štampi je već u više navrata pisano. I nepristupačan teren, crnogorski klanci i planinski visovi koji odvajaju Crnu Goru od okruženja, očigledno otežavaju manevarsku sposobnost i udarnu snagu svakog napadača.

    Zato i planirana junska vježba kod iole razumnog poznavaoca vještine ratovanja ostavlja sumnju. "Vojna logika nalaže da se vježba ovakvog tipa prije obavlja na 'Pešterskom razvođu', kod Preševa, negdje na Moravsko - Vardarskom pravcu? I rat na Kosovu je pokazao da ovaj osnovni geostrateški pravac je odsudan za odbranu SRJ pa bi - u skladu sa najavama o skorom povratku vojske na Kosovo - uvježbavanje vojske u ovoj oblasti imalo neko logično opravdanje", tvrdi "Monitorov" sagovornik iz komande Druge armije.

    Zašto, dakle, vojska tako i ne uradi? Zbog čega je za vojnu vježbu prioritet teritorija Crne Gore? Odgovor na ovo pitanje ne može se dobiti od zvaničnih predstavnika VJ. Izgleda da je odgovor na njega moguće nazrijeti samo u bujici saopštenja kojom je vrh VJ u nekoliko prošlih sedmica zasuo javnost i vlasti u Crnoj Gori.

    U jednom od posljednjih najavljena je i mogućnost da VJ "preusmjeri svoje nišanske sprave" u pravcu pripadnika crnogorske policije. Povod za prijetnju vojni vrh je našao u nedavno objavljenom tekstu londonskog lista "Independent" u kojem je objavljena priča sa snajperistom, pripadnikom crnogorske policije, koji navodno na nišanu drži oficira Vojske Jugoslavije. Priču britanskog lista demantovao je nekoliko dana kasnije jedan od čelnika crnogorske policije. Ali, izgleda, uzalud. Iako je Vojska demanti šefa crnogorske policije zapazila, procijenila ga je kao odveć neodlučan i blag i zahtijevala odrječitiji. U protivnom, kako u svom saopštenju kažu, "čemu to vodi - jasno je"!

    Ovo je prvi put da vojska javno prijeti policiji i vlastima u Crnoj Gori. A to se radi u isto vrijeme kad se - opet po prvi put - i zvanično svrstava u političke redove Slobodana Miloševića pod izgovorom da brani vrhovnog komandanta i ustavni poredak.

    Pomenuto saopštenje samo je djelić lavine koja se u posljednje vrijeme valja prema Crnoj Gori. Prvo je Generalštab javno opomenuo sve u Jugoslaviji koji loše misle o Slobodanu Miloševiću. Potom se general Pavković, načelnik generalštaba, žalio u "Nedeljnom telegrafu" da je u Crnoj Gori "prisutna destruktivna aktivnost protiv savezne države i Vojske Jugoslavije, i da je "Vojska, kao jedina savezna institucija, najviše izložena takvom djelovanju". Ulje na vatru dodao je I komandant Druge armije, general Obradović. "Vojska će učiniti sve da u skladu sa svojim nadležnostima, spriječi eventualni pokušaj neustavnog samostaljenja Crne Gore", poentirao je Obradović.

    Otud i sumnja da je planirana vježba zapravo početak najavljenog "preusmjeravanja nišanskih sprava" VJ u pravcu Crne Gore. "Nije li uloga ovog saopštenja da bude alibi za iskazane ozbiljne prijetnje o preduzimanju dodatnih mjera borbene gotovosti Vojske", pita se ministar policije Vukašin Maraš.

    Osnovni problem sa kojim se suočava crnogorska vlast jeste to što od njene volje najmanje zavisi da li će se komanda VJ tokom juna odlučiti da rizikuje i prekorači granice rutinskog uvježbavanja svojih regruta.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 17:29.

  22. #22
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    12.08.2000.

    B92 – Incidenti u Crnoj Gori između vojske i policije

    Veseljko Koprivica

    Previse i za dvadeset godina, a ne za dvadeset dana: od druge polovine jula na podrucju Crne Gore dogodilo se petnaestak incidenata u kojima su ucestvovali, a prema crnogorskim medijima i izazvali ih, pripadnici Vojske Jugoslavije.

    U subotu, 22. jula, posada vojnog patrolnog camca ispalila je vise hitaca na gliser crnogorske policije sa troclanom posadom, koja je obilazila Skadarsko jezero. Sjutradan su pripadnici VJ sa kontrolnog punkta nadomak granicnog prelaza Bozaj vracali u Albaniju sve putnike bez vize, iako je Crna Gora ukinula vizni rezim za strance. Par dana kasnije, pripadnik Sedmog bataljona vojne policije pretukao je trojicu Niksicana. Istog dana Ratna mornarica plijeni na Jadranu italijanski gliser na kojem su se nalazila i dva lica u uniformama crnogorskog MUP-a.

    Krajem jula, i pored dogovora sa gradonacelnikom Niksica o uklanjanju barikada sa svih lokalnih puteva prema Hercegovini, VJ je postavila nove betonske prepreke i tako pojacala blokadu granice prema Republici Srpskoj na pedesetak mjesta izmedju Herceg Novog i Pljevalja. (Ozlojedjeni mjestani nekoliko niksickih mjesnih zajednica zakazali su tim povodom protestni zbor za nedjelju).

    Pocetkom avgusta vojni patrolni brodovi ispred luke Zelenika dva su puta pretresli usidreni hrvatski brod "Dea", koji je dosao na remont u Bijelu. Tada zamalo, nezvanicno se tvrdi, nije doslo do pucnjave izmedju pripadnika VJ i MUP-a Crne Gore.

    I u nedjelju, 5. avgusta, posljednji u ovoj seriji incidenata: pripadnici VJ na putu Ostros-Vladimir, na teritoriji opstine Bar, izresetali su civilni kamion, a vozac je pod kisom metaka jedva uspio da spasi glavu.

    Sve je to sa manje ili vise dramatizicije prokomentarisano u medijima, uz optuzbe cas na adresu jugoslovenske vojske, a cas crnogorske policije. Oglasio se i nacelnik Generalstaba VJ general-pukovnik Nebojsa Pavkovic optuzujuci celnike Crne Gore da podrivaju odbrambeni sistem zemlje, zestoko napadaju VJ, opstruiraju mobilizaciju, amnestiraju dezertere, izbjegavaju obaveze finansiranja VJ...

    U toku su i pripreme za, izgleda, masovnu mobilizaciju - dijele se pozivi za vojne vjezbe, ciji se datumi, kakve li slucajnosti, poklapaju sa odrzavanjem federalnih izbora.

    Prema pisanju Gardijana, London i Vasington pripremaju proglasavanje zabrane letjenja iznad Crne Gore, kako bi pomogli crnogorskoj vladi u sukobu sa Milosevicem koji bi u slucaju napada na Crnu Goru aktivirao i cuvenu 63. padobransku jedinicu.

    Generalni sekretar NATO Dzordz Robertson poslao je vise javnih upozorenja Slobodanu Milosevicu da ruke drzi sto dalje od Crne Gore. Jedan visoki sluzbenik Stejt departmenta izjavio je ovih dana: "Ne postoje jasno sacinjeni planovi u slucaju sukoba u Crnoj Gori. Ne zelimo novi rat na Balkanu pred nase predsjednicke izbore".

    U namjeri da stisa strasti u Jugoslaviji, Vasington je od Djukanovica cak zahtijevao da ucestvuje na federalnim izborima i odgodi odrzavanje referenduma o osamostaljivanju Crne Gore. Djukanovic se prihvatio te sugestije, pa je crnogorska vlast dosla u poziciju da uzmice pred sve ofanzivnijim beogradskim rezimom. Istovremeno Milosevic ucvrscuje svoje pozicije u Crnoj Gori. Preko Socijalisticke narodne partije Momira Bulatovica stabilizovao je vlast u sedam crnogorskih opstina. Novoosnovani Sedmi bataljon vojne policije i otvorena podrska vrha Druge armije govore da se Milosevic i sa vojne strane obezbijedio. Konacno, ekspresnim prekrajanjem saveznog Ustava i organizovanjem federalnih izbora u Crnoj Gori, protiv volje njene vlasti, Milosevic daje na znanje da jos u dobroj mjeri kontrolise i manju federalnu clanicu.

    "Crna Gora je pod tihom okupacijom. Miloseviceve snage sve vise demonstriraju silu koju Djukanovic pasivno posmatra, jer bi reakcija crnogorske policije mogla dovesti do pravog rata", konstatuje se u jednoj sadasnjoj stranoj vojnoj analizi.

    Zapadni mediji procjenjuju da ce tiha okupacija Crne Gore potrajati do izbora 24. septembra. O tome sta ce Milosevic preduzeti nakon izgleda sigurne pobjede na predsjednickim izborima sada niko javno ne prognozira.

    Djukanovic, medjutim, olako previdja da u trogodisnjem konfliktu sa Milosevicem crnogorska vlast nije gotovo nista ucinila da pripremi gradjane za odbranu od Miloseviceve nadmocnije sile. Umjesto toga, crnogorskoj vlasti je bilo prece ocuvanje sopstvenih pozicija. Nije, kako mnogi procjenjuju, izgradila nikakvu strategiju za to kako da se Crna Gora izvuce iz Miloseviceve opsade, niti pripremila teren za referendum o njenom osamostaljivanju kao jedinom spasonosnom izlazu. Jednostavno, niko ne zna sta je njen drzavni program niti da li ga uopste i ima. Crnogorska vlast zato sve brze ulazi u slijepu ulicu. Pozicija Crne Gore je ovakva: ko god pobijedi na izborima u "srpskoj Jugoslaviji", bice za Crnu Goru samoproizvedeni predsjednik SRJ. A najmanje trecina Crne Gore glasace za Milosevica.

    Procjene da ucestalo pronalazenje stranih spijuna i terorista na teritoriji Crne Gore nije samo uvertira za predstojece savezne izbore, vec priprema za nesto mnogo opasnije sve su glasnije.

    Kapetan bojnog broda Mihailo Djurisic optuzio je ovih dana preko novina viceadmirala Vladu Nonkovica, pomocnika nacelnika Generalstaba VJ za Ratnu mornaricu, i komandanta RM u Crnoj Gori admirala Milana Zeca da "razvijaju mrznju prema svemu sto je legalno i legitimno izabrano u Crnoj Gori".


    Na kljucnim mjestima u Ratnoj mornarici su ljudi koji su porijeklom van SRJ i koji Crnu Goru i Srbiju ne dozivljavaju svojim zavicajem, tvrdi Djuridjic, dodajuci da su svoju Krajinu i Bosnu, kad je bilo najteze i najopasnije, napustili, sklonili se u Crnu Goru i Srbiju, kupili drzavljanstvo i dobili sve privilegije, a zakulisnim radnjama obezbijedili za sebe nasljedje svih nekretnina u zavicaju.

    Protiv Djurisica se vodi disciplinski postupak i zbog takvih prica o vojsci. "Kao najveci grijeh pripisuju mi sto sam prosle godine, u vrijeme NATO napada na SRJ, sprijecio oficira da puca u crnogorskog policajca", kaze Djurisic.


    22.09.2000.

    B92 – Ubijen pripadnik MUP-a Crne Gore

    Pripadnik posebnih snaga Ministarstva unutrasnjih poslova Crne Gore Nebojsa Lekovic ubijen je u petak oko jedan sat posle ponoci, u Podgorici, kada je na njega pucao pripadnik Cetvrtog bataljona vojne policije Vojske Jugoslavije Momcilo Mojasevic, potvrdjeno je u odvojenim saopstenjima Komande Druge armije VJ, Ministarstva unutrasnjih poslova Crne Gore i istraznog sudije Viseg suda u Podgorici Zorana Zivkovica, prenosi izvestas Radija B2-92 iz Podgorice.

    Crnogorski MUP je saopstio da je saradnjom vojnih i policijskih organa Mojasevic ujutru uhapsen. Ovu informaciju potvrdio je istrazni sudija Viseg suda u Podgorici, koji je saopstio da je Mojasevic uhapsen ujutru oko 8 sati na podrucju kolasinske opstine. Medjutim, prema navodima VJ, za Mojasevicem jos tragaju organi bezbednosti VJ i MUP.

    Incident se desio, kako navodi Komanda Druge armije, izmedju 01.15 i 01.30 h iza ponoci, u kaficu "Stari bunar" u podgorickom naselju Zlatica, kada je doslo do verbalnog duela izmedju dvojice pripadnika MU Crne Gore i dvojice pripadnika Cetvrtog bataljona VJ. Prema navodima iz vojnog saopstenja, prvi je pucao pokojni Lekovic, koji je pistolj izvadio iz svojih kola. Nakog toga je Mojasevic uzvratio i ranio Lekovica, koji je preminuo na putu ka bolnici. Vojska navodi da incident nema nikakve veze sa njom ili MUP-om, jer su pripadnici VJ i MUP-a bili u civilnom odelu a dogadjaj se desio u "vanredno vreme". "Postoje indicije da su ucesnici sukoba bili u pripitom stanju, sto ce istraga utvrditi," saopstila je Komanda Druge armije. Razloge zbog kojih je izbio incident nisu naveli ni VJ a ni istrazni sudija.

    S druge strane Ministarstvo unutrasnjih poslova Crne Gore za izazivanje incidenta optuzilo je pripadnike VJ. Do incidenta u podgorickom kaficu "Stari bunar" je doslo, kako navodi MUP, nakon sto je grupa pripadnika VJ, posle verbalnih napada na dvojicu crnogorskih policajaca i fizicki nasrnula na njih. Ministarstvo saopstava da su Lekovica i njegovog kolegu Velimira Boskovica, pri izlasku iz kafica, kako bi, kako se navodi, izbegli incident, napali pripadnici vojne policije Momcilo Mojasevic, Predrag Popovic i Golub Mandic. Dok se jedna grupa fizicki obracunavala sa Velimirom Boskovicem, drugi su ispalili vise hitaca u pravcu Lekovica", navodi MUP Crne Gore. MUP istice da je taj incident potvrda brojnih upozorenja upucenih VJ, u kojima je insistirano na kontroli pripadnika Sedmog bataljona VJ, ciji je donedavni clan bio Mojasevic.
    Last edited by ASC; 22-08-15 at 03:44.

  23. #23
    Join Date
    May 2011
    Location
    Prijeko Morače
    Posts
    4,678
    Thanks Thanks Given 
    28
    Thanks Thanks Received 
    110
    Thanked in
    53 Posts

    Default

    "Budućnost Crne Gore"
    Priroda je lijepa, al' zajebano društvo.

  24. #24
    Join Date
    Oct 2010
    Posts
    7,695
    Thanks Thanks Given 
    1,466
    Thanks Thanks Received 
    4,313
    Thanked in
    1,669 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by chucknorris View Post
    "Budućnost Crne Gore"
    Znam.
    Možda je mogla tema da ide u podforum istorija, pa ako moderatori misle da je prikladnije da se tamo prebaci neka izvole.

    Međutim, ova tema je i dalje aktuelna i stalno se poteže jer je vezana za pristup NATO-u i njegovu ulogu prilikom bombardovanja i ovih dešavanja.

    Tako da mislim da nije s goreg da se neke stvari konačno razjasne ovdje, umjesto da se svako malo prave digresije po drugim temama.
    -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    Tekst iz Vijesti od prije dvije godine, na 15-tu godišnjicu pokušaja puča 1998:
    15 godina ranije: Noć na ivici građanskog rata

    -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    Par citata sa sjednica generalštaba VJ, iz knjige "Vojna tajna"

    15.03.2000.
    general–pot pukovnik
    ALEKSANDAR VASILJEVIĆ
    U toku pro tekle sednice nosioci obavaštajno subverzivne delatnosti prema našoj zemlji su težišno istraživali aktivnosti jedinica VJ na teritoriji Crne Gore u neposrednom okruženju KiM. Oko stanja bezbednosti na teritoriji, ono je složeno aktivnosti separatističkih, ekstremističkih i terorističkih snaga i negativno utiče na bezbednost VJ. Osnovnu opasnost predstavlja moguća eskalacija terorizma albanskih separatista u južnoj Srbiji. Međutim zbog neprekidnih separatističkih delatnosti rukovodstva i MUP–a Crne Gore bezbednost VJ u ovoj republici je u velikoj meri ugroženo. U više gradova u Crnoj Gori tokom proteklog vikenda pozvano je preko 2.500 pripadnika rezervnog sastava MUP–a, njima je podeljeno naoružanje i uniforme, provereno funkcionisanje pozivarske službe, izvršeno gađanje iz pešadijskog na oružanja. Pozvanima je saopšteno da je aktivnost provedena da bi se proverila mobilizacijska gotovost jedinica jer je Crna Gora kako navode rukovodioci MUP–a ugrožena namerom vojske da napadne MUP i okupira ovu republiku.
    kraj marta/početak aprila 2000.
    general–pukovnik
    GEZA FARKAŠ
    U Nikšiću trenutno u motelu Vidovdan nalazi se oko 250 specijalaca, a ti specijalci i u drugim garnizonima se prikupljaju i dobili su zadatak da se pripreme za blokadu kasarni da onemoguće eventualni izlazak vojske.

    general–pukovnik
    NEBOJŠA PAVKOVIĆ
    To treba pripremiti informaciju za 2.A da komandant armije pripremi blokadu toga motela i mere ove druge, pa da vidimo ko će koga da preduhitri.
    Last edited by ASC; 26-08-15 at 21:00.

  25. #25
    Join Date
    Dec 2005
    Location
    tivat
    Posts
    12,277
    Thanks Thanks Given 
    26
    Thanks Thanks Received 
    312
    Thanked in
    216 Posts

    Default

    Šta se tu treba razjašnjavat?
    Ono iz mog okruženja, u Zelenici. Možda se beko i sjeca te situacije ili je čuo za nju.
    Pripadnici VJ i policije su se na barikadama dugo držali na nišanu sa repetiranim oružjem.
    To je jedna od 4-5 situacija koje su bile blizu izazivanja rata
    Crna Gora, gnjezdo sokolova,
    ko te kleo – jaki Bog ga smeo,
    Tko zlobio – crn mu obraz bio

Page 1 of 9 12345 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Ima li Crna Gora more?
    By minjo in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 1167
    Last Post: 27-07-18, 15:01
  2. [Crna Gora]^ CS
    By vuk89 in forum Game Server CG
    Replies: 56
    Last Post: 21-11-09, 19:24
  3. Pa da se krene: CRNA GORA - Bugarska; CRNA GORA - Irska
    By ckamalama in forum Ostali sportovi
    Replies: 141
    Last Post: 07-09-08, 13:25
  4. Crna Gora!
    By shrek in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 86
    Last Post: 28-03-05, 00:50

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •