Pozitivni primjeri

[Maja]

(FOTO) A KOMŠIJE IH GAĐALE JAJIMA: Jedan tata i deca iz komšiluka od narkomanskog legla stvorili raj


BEOGRAD19:09, 30.06.2015.




Sve je počelo onog trenutka kada je Miroslav izašao iz bioskopa fasciniran filmskim ostvarenjem "Avatar", a u isto vreme razočaran izgledom i stanjem jedne male, nekada zelene površine u svom životnom okruženju, koja je godinama uništavana i devastirana, a na samom kraju pretvorena u smetlište, wc na otvorenom i omiljeno okupljalište lokalnih narkomana

ašt pe i posle dečje intervenciije, Foto: Facebook Anastasija Mlinar



„To jedno malecko parče nekada zapuštenog i devastiranog životnog okruženja, koje sam uz pomoć moje kćerkice i dečice iz komšiluka pretvorio u nešto što oni nazivaju "svojom botaničkom baštom".

Nalazi se na Banovom brdu, u neposrednoj blizini Košutnjaka, tačnije u Trebevićkoj ulici, u Beogradu“, počinje Miroslav Mlinar priču o nesvakidašnjem podvigu kojim je ulepšao detinjstvo svojoj i komšijskoj deci.


Sve je počelo onog trenutka kada je Miroslav izašao iz bioskopa fasciniran filmskim ostvarenjem "Avatar", a u isto vreme razočaran izgledom i stanjem jedne male, nekada zelene površine u svom životnom okruženju, koja je godinama uništavana i devastirana, a na samom kraju pretvorena u smetlište, wc na otvorenom i omiljeno okupljalište lokalnih narkomana.


Iste večeri je započeo nešto u šta gotovo niko iz aktuelnog okruženja nije verovao.


"Ne zameram im jer znam da nisu verovali iz prostog razloga što prevashodno nisu videli ono što sam ja imao u svojim ludim mislima i zato što im je bilo lakše i jednostavnije da, godinama unazad, kolektivno zatvaraju oči pred onim što se u istom tom prostoru događalo, nego da me makar i saslušaju. Ne zameram im ni to što su neki od njih kao dežurne tužibabe i dušebrižnici svakodnevno pozivali sve vidove policije i sve moguće inspekcije. Tvrdili su da "uništavam zeleni park, da pravim kafić, da potkopavam temelje zgrade i da ih dovodim u životnu opasnost... Dečicu koja su gotovo svakodnevno slobodno vreme provodila zajedno sa mnom u tom "rušilačkom pohodu", gađali su trulim paradajzom, pokvarenim jajima, posipali hladnom vodom i svim i svačim... uglavnom oni koji svoju decu nisu imali. Ovde ću sada da stanem jer, poznajući samog sebe, moram da napišem sve, baš sve, toliko ružno i primitivno, da ružnije i neljudskije ne može biti, a onda ću u svima vama izazvati i pobuditi ono što ne želim. Zato, “Ćuti Miroslave i ne kak… !”.


I zasukali su rukave, a trud se isplatio.


"Stvorili smo jedan naš mali čudni Svet prirode i preneli u njega delić flore i faune, sa gotovo svim elementima koji tu prirodu sačinjavaju, uključujući i mikro klimu. Mi smo ga izgradili i poklonili svima, baš svima, samim tim i vi ste uvek dobrodošli u naš mali čudni Svet, u Svet Avatara, u kome se od prvoga dana nalaze gotovo sve naše komšije, uključujući i sve "dežurne tužibaba i dušebrižnike".


"Baštu smo počeli da radimo 2012. godine, grubi radovi trajali su dva meseca, a nakon toga je usledilo pripremanje zemljišta i postavljanje trave u busenu, paralelno sa tim sadio sam prvo manje, a nakon toga i veće rastinje, koje sam nastojao da prilagodim i uskladim sa već dva postojećia i dominantna drveta, to su jedna novogodišnja jelka, koju sam sa busenom zasadio pre 24 godine, nešto nakon što smo se uselili u zgradu i jedna stara smokva koju sam zasadio pre 23 godine, tačnije onog dana kada sam sa svojom familijom otišao da živim u Australiju, u kojoj smo ostali 11 godina.


Trenutno u našoj maloj bašti imamo preko 130 vrsta biljaka, uglavnom su sve označene malim tablama, na kojima se nalaze njihova imena, tako da bi dečica znala o kojim biljkama i drveću se radi. Imamo i nekoliko egzotičnih prmeraka, kao što je već spomenuta primorska smokva, zatim zimska magnolija, viburnum, španske azaleje, bambus, japanski javor, pinus, kivi, bogumilu, pet vrsta klementisa, tridesetak bonsai formi, zatim su tu lavanda, smilje, ruzmarin, žalfija, jagorčevina, kukurek, nana, majčina dušica, origano, medovina i mnoge druge vrste."


Na kraju, napravili su i veliki kavez za sve njihove kućne ljubimce, da bi preko noći i za vreme zime imali udoban i bezbedan smeštaj, a iznad toga se nalazi i kućica za decu, nešto nalik kućici na drvetu.


"Dečica je nazivaju "Baza" i ona je njihovo omiljeno sastajalište i skorvište od svega i svačega, gde čak ponekad rade i domaće zadatke. Napravili smo i deo za vežbanje, sa svim neophodnim spravama za jednu mini teretanu, kao i deo za penzionere, gde oni igraju šah i ostale društvene igre, a postavili smo i pet parkovskih klupa za odmor i relaksaciju. Da ne bude neke zabune, ni od koga nismo dobili nikakav novac, sve smo uradili sami ja i dečica, uložili smo mnogo vremena, truda, emergije i nadasve ljubavi, a novac u svemu tome nije bitan, bez obzira što se bez njega nije moglo uraditi mnogo toga, jer novac je samo parče papira, a sve ovo što smo uradili je parče duše."


A što se tiče dečijih ljubimaca, to je već pravi mali zoo vrt.


"Deca trenutno imaju dva patuljasta zeca, pet ruskih dvoćubih dobošara (otkriću vam tajnu, prvi par golubova dobio sam od ruskog predsednika Putina, nakon njegove prve posete Beogradu i Marakani, uz posredovanje bivšeg ambasadora Konjuzina), imamo par belih gugutki (Kumrija), tri šumske kornjače, dva velika i tri mala šumska ježa, a važno je da napomenem i to da svi oni žive na slobodi i u otvorenom prostoru.


U fontani imamo preko 200 riba, od toga pedesetak japanskih Koi šarana, naše domaće autohtone vrste, šarana, babuške, crvenperke, sunčice, peša i kedere. Imali smo i ukrasne svilene japanske kokice, prepelice, srebrne fazane, dijamantske australijske galebiće, zebice, takođe smo othranili dve sove ušare, kojima su loši (ne)ljudi još kao bebama ubili roditelje i nakon toga smo ih poklonili beogradskom ZOO vrtu, gde već imaju i čukununuke, nakon toga smo othranili i siroče sive vrane, kome su deca dala ime Muja, koji je u međuvremenu postao pravi lepotan, a ove godine je u baštu doveo i izabranicu svoga srca, prošle godine smo othranili i mladunče sokola Vetruške i ovog proleća ga uspešno pustili na slobodu.


Uz sve to zbrinuli smo i negovali veliki broj povređenih i ranjenih životinjica i ptica, a za hladne zimske dane napravili smo hranilice, gde se samo prošle zime hranila jedna prava mala kolonija velikih i malih senica, njih oko pedesetak, a vrabce i golubove da i ne spominjemo. Postavili smo 24 kućice za gneždenje manjih ptica, tako da smo do sada imali dva gnezda slavuja, jedno gnezdo crvenrepke, na velikoj jeli gnezdo divlje gugutke, poznate pod imenom golub Grivar, četiri gnezda gradskih golubova (divljaka)."

http://www.kurir.rs/vesti/beograd/foto-dok-su-ih-komsije-gadale-jajima-jedan-tata-i-deca-iz-komsiluka-od-narkomanskog-legla-napravili-pravi-raj-clanak-1839847

Divno.
Hvala Lepo

[MeDo_JE]

Pljevlja: Đaci prvi put vidjeli more zahvaljujući humanom gestu dvoje nastavnika

"Čim sam Pavlu prenijela ujnin predlog, Pavle se odmah složio da o našem trošku povedemo djecu na ljetovanje. Bilo je zaista divno tih šest dana, djeca su bila dobra, uživala su na plaži, ringišpilu, vozili su se na skuterima, uveče su išli u grad”
763PREGLEDA
9KOMENTARA


Prvi put na moru: Učenici iz Mataruga na Maloj plaži

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
AUTOR: Goran Malidžan

Zahvaljujući nastavnici engleskog jezika Aleksandri Pejović i profesoru geografije i istorije Pavlu Čoloviću desetoro učenika Osnovne škole iz pljevaljskog sela Mataruge, ove godine prvi put je boravilo na moru. Od 18. do 24. juna u Ulcinju su boravili učenici sedmog i devetog razreda kao i jedna učenica koja je prošle godine završila osnovnu školu u Matarugama, a ranije nikada nije išla na more.
Aleksandra kaže da je ideja je potekla od njene ujne Slađane Vukčević, koja je besplatno ustupila apartmane kada je čula da djeca do sada nikada nisu vidjela more.

Aleksandra i Pavle su o svom trošku svojim kolima djecu prevezli do mora i nazad do kuće, preuzeli brigu o njima i snosili dio troškova ishrane.

Aleksandra i Pavle su srećni što su djeci priredili trenutke radosti nagradivši ih za marljivo učenje i dobro vladanje u školi, a ovaj plemenit čin dvoje mladih profesora ostaće u trajnom sjećanju njihovih učenika.

Njih dvoje sa oduševljenjem prepričavaju utiske, ističući prije svega da su djeca bila veoma dobra, poslušna i da sa njima nisu imali nikakvih problema.

Aleksandra očekuje da će sličnu akciju uspjeti da organizuju i naredne godine, jer među učenicima te škole ima još đaka koji nijesu ljetovali na moru.

"Čim sam Pavlu prenijela ujnin predlog, Pavle se odmah složio da o našem trošku povedemo djecu na ljetovanje. Bilo je zaista divno tih šest dana, djeca su bila dobra, uživala su na plaži, ringišpilu, vozili su se na skuterima, uveče su išli u grad”, ističe Aleksandra.
Ona je rođena u Ulcinju, ali je prije četiri godine, nakon što zaposlenje nije mogla da nađe u svom gradu, došla u Pljevlja rodni grad svoga oca, gdje se zaposlila u soeskoj školi u Matarugama.

Aleksandra je zadovoljna poslom koji obavlja i planira da ostane u ovoj sredini, koju sve više napuštaju mladi i obrazovani ljudi.
Tvrdi da nikada seosku školu ne bi mijenjala za gradsku i ne žali što je napustila rodni Ulcinj.

Većina djece naučila da pliva

Boravak na primorju Pavle je iskoristio da većinu djece nauči da plivaju.

"Riječima se ne može opisati njihova radost kada su ugledali more. Na početku ih je bilo strah, nisu smjeli dalje iz plićaka, međutim, uspio sam da ih ohrabrim, oslobodili su se i naučili da plivaju. I Aleksandra i ja smo dosta vezani za djecu. Na sve načine oni se trude da opravdaju našu naklonost i zadovoljstvo nam je što smo im priredili lijepe trenutke. Veliku zahvalnost dugujemo Aleksandrinoj ujni, bez koje ne bismo otišli na ljetovanje”, kaže Pavle.

.....

[Brajan992]

Naklon do poda profesorima i ujni.

[Maja]

Svaka cast.. Predivno.

Hvala Lepo

[Maja]

FOTO: Indijac posadio jedno drvo i u Podgorici: Da li će i kiseonik biti luksuz?

Komentari (3)A A A

Zasadi makar jedno drvo i njeguj ga dvije do tri godine, poruka koju je juče Podgorici prenio Uđal Pala, misionar koji putuje svijetom podižući svijest o bitnosti kiseonika.

Poslije prolaska kroz 23 države i pređenih 22.500 kilometara na biciklu, Indijac Uđal Pal juče je stigao u Podgoricu. Zaustavio se u parku Kruševac, gdje je u dječjem igralištu zasadio drvo, što predstavlja simbol njegove kampanje "Zelenilo na točkovima"
Ovaj 41. godišnji Indijac već četiri godine na neobičan način pokušava da skrene pažnju javnosti na značaj šuma i kiseonika za život planete.
''Nijesmo u mogućnosti da obustavimo sječu šuma jer nam je i drvo prijeko potrebno, ali to ne znači da se šume ne moraju obnavljati. Upravo je cilj ove kampanje da ukaže koliko je potrebno obnavljati šume i da je i drveću, baš kao svakom živom biću na planeti, potrebno obezbijediti adekvatnu reprodukciju", kazao je Uđal za Dnevne novine.
Indijac koji je prije četiri godine sjeo na bicilko i krenuo u nesvakidašnju misiju, priča da je ideju dobio prateći istraživanja u svojoj domovini o ugroženosti planete, zagađenjima sa jedne, i neplanske sječe šuma, sa druge strane.

''To me je natjeralo da pokušam nešto da promijenim. Zbog globalnog zagrijavanja slijede nam prirodne katastrofe koje ne možemo izbjeći, ali zato možemo sačuvati najbitnije resurse i pripremiti tlo za lakše saniranje štete'', kazao je neobični podgorički gost.
Na putovanjima sa sobom nosi samo šator i svega nekoliko stvari koje mu pomažu da pripremi hranu. I na ovaj način želi da dokaže svijetu da za preživljavanje vrednujemo potpuno pogrešne stvari koje zapravo uništavaju našu planetu.
''Mogu putovati i po nekoliko dana bez hrane i novca, ali bez vode i kiseonika ne mogu izdržati ni minut", istakao je Uđal.
Kako ovaj 41-godišnji Indijac objašnjava svijet je došao do tačke kada moramo da kupujemo pijaću vodu.




''Da li će i kiseonik biti luksuz? Upravo zbog toga bitno je da svi shvatimo da će sađenje drveća pomoći generacijama koje ostaju za nama i drastično povećati šanse za očuvanje ljudske rase'', poručio je Uđal.

Hvala Lepo

[Ardi]

Mozda se nadje i kod nas neki ovakav.

Sent from my SM-G900F using Tapatalk

[alec]

Osnovni sudovi u Podgorici i Kotoru šalju 729 predmeta kolegama u Nikšiću i Cetinju


Osnovni sudovi u Podgorici i Kotoru su, zbog velikog broja neriješenih predmeta, delegirali 729 svojim kolegama u Nikšiću i Cetinju, piše Dan.

Iz Vrhovnog suda saopšteno je da je razlog premještanja predmeta iz Podgorice u Nikšić, odnosno iz Kotora na Cetinje, velika opterećenost sudija i poštovanje prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, kako navodi taj list, u rješenjima Vrhovnog suda za delegirane predmete navedeno je da je problem veliki broj neriješenih postupaka.
Iz Vrhovnog suda kazali su da su sudije podgoričkog i kotorskog suda opterećene i da im je ostalo još skoro polovina predmeta od ove godine koje nijesu uspjeli da riješe.
„U periodu od 1.1. do 30.06. ove godine Osnovni sud u Podgorici imao je u radu 19.705 predmeta, od čega je na dan 30.06 ostalo neriješeno 10.356. Za isti period sud u Kotoru imao je u radu 5.368 predmeta od čega je do 30. juna neriješeno 2.520“, kazali su iz Vrhovnog suda. Advokat G. R. smatra da delegiranje predmeta iz jednog u drugi grad nije najbolje rješenje, jer to, naveo je, iziskuje veće troškove postupka.


„U svakom postupku naplatiće se putni troškovi za obje strane u postupku. Osim toga, na taj način učesnici u sporovima trošiće veće vrijeme kako bi prisustvovali suđenjima“, rekao je on za Dan.

On smatra da je efikasnije rješenje da se sudije premjeste na ispomoć u druge gradove, gdje je velika opterećenost njihovih kolega.

Rodić je dodao da treba ispitati svrhu postojanja nekih sudova i broj predmeta koji postoje u njima.

Izvor: cdm.me/drustvo/crna-gora/osnovni-sudovi-u-podgorici-i-kotoru-salju-729-predmeta-kolegama-u-niksicu-i-cetinju

[Bugi]

Ne znam šta je ođe pozitivno...
Na ovaj šatore ovo raditi...

Poslato sa pisaće mašine Note 3 dual sim
............ ¯\_(ツ )_/¯.............

[alec]

Ne znam šta je ođe pozitivno...
Na ovaj šatore ovo raditi...

Poslato sa pisaće mašine Note 3 dual sim
............ ¯\_(ツ )_/¯.............

Pa eto, pokusavaju da ubrzaju nerjesene predmeta...

mada bi im bilo lakse da zaposle vise sudija, a ne da salju u drugi sud...

[Caesar]

Moram reći da sam ponosan na stanare svoje zgrade i skupštine ulaza što je bilo volje da se organizuje ovako nešto i da svi zajedno uživamo. Da klinci kako i naslov kaže vide nešto drugo osim rijalitija. Nadam se da će ovo preći u tradiciju tokom ljetnjih mjeseci i narednih godina.

http://www.vijesti.me/vijesti/da-dje...alitija-851496

Sent from my GSXR1000 @ 299

[Maja]

Komplimenti...

Hvala Lepo

[AltaMarea88]

Svaka cast!!! Ovo je stvarno inicijativa koja zasluzuje da se o njoj prica na sav glas. Odusevljena sam

[Maja]

https://www.facebook.com/hakuna.mata...2907061837269/

Hvala Lepo

[Nista]

Bas lijepo procitati nesto lijepo za promijenu u svijetu koji je otisao do djavola.. I ova tema je pozitivan primjer.

[Maja]

http://www.cdm.me/drustvo/podgorica/...erodromskoj-25

Anadolija pise a nasi prenose?

FOTO: Dragoljubova oaza u Aerodromskoj 25

Komentari (1)A A A

Podgoričanin Dragoljub Perković veliki je ljubitelj prirode i biljaka. Iako živi u gradu, Dragoljub je uspio da prostor ispred zgrade gdje živi učini potpuno drugačijim od većine višespratnica u Podgorici.
Oaza na Starom aerodromu (FOTO: Anadolija)

• 
• 
• 
• 

U Aerodromskoj ulici, u naselju Stari aerodrom, ovaj penzioner je napravio botaničku baštu. Ništa to ne bi bilo čudno da Dragoljub živi na selu. Međutim, ovaj šezdesetpetogodišnjak je to napravio ispred ulaza zgrade u kojoj živi, u Podgorici, piše Anadolija.
Većina žitelja naselja Stari aerodrom čula je za Dragoljuba. I svi se dive onome što je ovaj vrijedni čovjek napravio na prostoru ispred svoje zgrade. Kada prvi put dođete do Aerodromske 25, ugledaćete cvijeće, voće, razne ukrasne biljke, golubove.
„Meni je zadovoljstvo i užitak provoditi vrijeme ovdje jer, pošto sam penzioner, našao sam sebi razonodu i uživanje“, kaže Dragoljub.
Širok asortiman biljaka
Njegove komšije iz zgrade kažu da su ponosne na njega. Sve je počelo prije 25 godina, kada se Dragoljub uselio u zgradu.
„Tada sam počeo s opremanjem ovog prostora. Vremenom sam proširio ovaj prostor, tako da sam oplemenio dosta veliku parcelu. Posadio sam oleandere, kaktuse, nekoliko vrsta palmi. Počeo sam i da sakupljam razne biljke. Ljubitelj sam prirode, pa sam počeo da nabavljam kamelije, bananu“, ističe Dragoljub.
U njegovoj botaničkoj bašti danas je širok asortiman biljaka i voća.
„Tu je japanska jabuka, smokva, dunja. Ima dosta unikatnog, ukrasnog bilja. Osim biljaka, počeo sam da pravim kućice za ptice. Kada je sve ovo došlo do izražaja, ljudi su počeli da mi doniraju kućice za ptice“, naglasio je Dragoljub.
Aerodromska oaza
Zgrada u Aerodromskoj 25 danas ima potpuno novi izgled. Stanari zgrade zadovoljni su što zbog dobre volje i upornosti Dragoljuba sada žive u tišini i miru. Ovaj prostor je dobio ime "Aerodromska oaza".
„Sam sve ovo radim, a koristim svoja sredstva kada treba nešto popraviti, ofarbati. U početku sam imao problema, ljudi su krali predmete, čupali biljke. Ali, svijest se promijenila. Sada ljudi ss oduševljenjem gledaju na sve ovo“, kaže ovaj penzioner.
Posebna atrakcija na ovoj lokaciji, osim raznih biljaka, su golubovi. Mnogi prolaznici zastaju ispred ulaza ove zgrade kako bi posmatrali ptice. Još jedna specifičnost ovog prostora jeste i tabla „Izgubljeno-nađeno“. Takođe je to ideja Dragoljuba Perkovića.
„Došao sam na ideju da napravimo nešto tako. Sada ako neko nešto pronađe, donese ovdje. I zadovoljan sam. Ako neko pronađe ključ na ulici, donese ga ovdje. I taj ko ga je izgubio, dolazi ovdje da ga traži“, priča Dragoljub.
Malo gdje u Podgorici ima prostora sa zelenom površinom kao što je slučaj u Aerodromskoj 25.




„Od februara, kada počne nešto da cvjeta, pa sve do novembra, ovdje ima cvijeća. Ima i sezonsko i višegodišnje cvijeće. Imam nekoliko vrsta puzavica, raznih ruža. U februaru počinju da cvjetaju visibabe, narcisi, lale. U maju, kada procvjetaju ruže, svako se divi i okreće gledajući šta sam napravio ispred zgrade“, kaže Dragoljub.

Hvala Lepo

[Albatros]

Bio sam ovdje skoro, prijatno se iznenadio.