Definicija bolesti kaže da je bolest abnormalno stanje organizma koje otežava funkciju tijela.
Homoseksualnost:
- nije zarazna, ne prenosi se
- ne šteti tijelu
- ne ograničava te u normalnom funkcionisanju
- ne izaziva bol
- nije smrtonosna
1950tih godina je u SAD zalaganje za komunizam smatralo duševnom bolešću. 70tih godina su se kritičari komunizma u SSSRu slali u ludnice. Određeni period je homoseksualnost smatrano duševnom bolešću.
Danas se homofobija smatra duševnom bolešću. Kakav preokret, a? Svaki iracionalni pretjerani strah je duševna bolest. Sad shvataš da je klasifikacija duševnih bolesti više društveno-politički mehanizam nego klasifikacija u skladu sa medicinom.
Bože sačuvaj da jesu. Nikada to nisu radili.
Vešticama su Srbi pre dve stotine godina različito sudili
Privezali je na ražanj
Knjaz Miloš zabranio progon i maltretiranje žena u Srbiji
Sa ženama proglašavanim pre dva veka za veštice Srbi su postupali dosta oštro, a njihova sudbina je bila vrlo tragična. O tome je ostalo sačuvano malo dokumenata. Ono što se zna jeste da su navodne veštice bile izuzetno ozloglašene u narodu, ali im to nije bilo najteža kazna. S njima se neretko postupalo kao s najvećim zločincima.
Prema sačuvanim zapisima publiciste Tihomira R. Đorđevića, u selu Žabarima u Pomoravlju su Paunu, ženu Pavla Stanojevića, po zapovesti Karađorđevoj kao vešticu privezali uz ražanj, pa je pekli među dve vatre, a kada nije htela ništa da oda, spalili su je i izgorela je zgrnuvši one obe vatre na sebe.
U to vreme iz pištolja ubijena je i posečena noževima maćeha nekog Petra Joksića iz Topole. Antonije Pljakić, rudnički vojvoda u vreme Karađorđevog ustanka, ispekao je nasred Karanovca neku babu za koju je čuo da je veštica.
U decembru 1846. godine došao je turski buljubaša u selo Brdo a praznoverni seljaci su mu se potužili protiv jedne babe da je veštica i da im mori decu. Buljubaša naredi da mu dovedu babu, obori je na zemlju i stade je batinati i pitati čiju je decu umorila. Sirota žena je izdržala sto štapa i pokazala još tri drugarice da su takođe veštice pa je i njima udareno po sto štapova. Na taj način su bile izlečene od veštičenja a za trud od njihovih familija buljubaša je dobio nagradu u novcu.
Veštice i u Crnoj Gori
U selu Krnjicama u Crnoj Gori su pre 150 godina posumnjali na neku ženu da je veštica pa su je odvezli na jezero i bacili u vodu da vide da li će potonuti ili ne. Žena je ostala na vodi, a to je bio znak da je veštica.
Sličnih slučajeva naprasnog gonjenja veštica bilo je širom Srbije. Primera radi, knez Živko Milosavljević iz Umčara pisao je knezu Milošu da je u selu Dražanj neki Ilija Milenković zaklao dete od šest godina nekog Toše jer je mislio da je Tošina žena kriva kao veštica pa mu je zato pomrlo šestoro dece.
Knez Sredoje iz Solutuše takođe je obavestio kneza Miloša da je 1824. godine jedan čovek ubio neku babu koja se bila oglasila za vešticu. U selu Jaklje, saznajemo iz starih zapisa, Đorđe Milivojević i Periša Gogorijević nabedili su neku Obremiju Nikolinu da je veštica i da im je pojela ženu i snahu. Tukli su je i prebili joj ruku pa ih je knez Miloš pozvao na raport i ubrzo najoštrije zabranio Srbima da tuku žene... Naredio je takođe godine 1822. godine da baba Hristu iz Božurnje, u Kragujevačkoj nahiji, za koju seljani govore da je veštica (a nameravali su da je ubiju) da niko ne sme da se usudi "da je i najmanje dodirne a kamoli da je i dalje naziva vešticom, jer ona to nije".
Dragan Stodić
Lišeni pričešća
Marta 1796. kamenovana je žena u selu Mokrinju u Boki Kotorskoj jer su držali da je veštica. Crnogorski mitropolit Petar prvi je učestvovao u tom linču i lišio je svetog pričešća.
http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiv...01040601.shtml
Bookmarks